Primarna obitelj vs. supružnici

[Morticia]

Meni koja ne bih redovno išla na trodnevna gostovanja ne bi palo na pamet da prekinem vezu jer on i dalje voli svoju mamu ako bi se ispostavilo da je poremećena i zla, jer ljudi vole i svoje zle i poremećene roditelje, a on bi sigurno mogao primijetiti da je poremećena i zla i prije nego bi mene kurvu pokušala deportirati.

I bilo bi mi okej da ide k njoj.

Možda bi bilo i meni. Nakon nekog vremena.
Ovisno o tome kako se postavio u situaciji kad se ona tako ponijela.

Gledam oko sebe malo previše patologijica u kojima ljudi dozvoljavaju roditeljima da im partnera tretiraju kao smeće, samo zato što su im to, oh, roditelji.

O ljubavi nisam govorila.
Voljela bih i ja svoje, i dalje, protiv emocija se teško, gotovo nikako ne mogu boriti.
Ali da se tako ponašaju- ne, ne bih ih i dalje posjećivala.
Držala bi ih na dalekoj, dalekoj distanci od sebe i svog braka.
Jer nekog tko me truje mogu čak i voljeti. Al' trpit ga ne moram, da me sto puta rodio.

[baja]

Mislim da nije zanemariv faktor - jesmo li tipovi koji vole velika obiteljska druženja ili nismo.

nije zanemariv ali, meni, nije ni naročito bitan
bitnije mi se čini poštivanje partnerove obitelji; ono, dobiješ poziv na kojeg odgovoriš da ti je tlaka

[ombia]

Ovaj...
Ti si propustila pročitati onaj dio u kojem ja pišem-ne moraš ih VOLJETI, ali dok su prema tebi korektni i poštuju te ?

Tko bi normalan išao kod žene koja ga je nazvala takvim imenima?
Štoviše, da me njegova mama nazove kurvom i pokuša izbaciti iz zemlje smatrala bih da nemam više ni s njim o čemu razgovarati ako bi on nastavio ići kod nje.

Na takve ustupke nisam spremna, fala lijepa.

Da, ako su iole normalni moze. Recimo moj decko nakon tog braka, skoro smo pred zenidbu bili, e on svoje bas nije volio, skrti su kao (je nacija im je na takvom glasu ), hladni itd.
I ipak smo tu i tamo isli kod njegovih u tu trecu zemlju.
Nije da mi je to bio hajlajt mjeseca ali dalo se popricati, provesti dan dva i to je to.
I opcenito, jako sam obiteljski nastrojena i jako mi je vazno biti si o.k. sa familijom ako ikako moze.
Nisam tu za neko doslovno jahanje po principima.

[ali]

nije zanemariv ali, meni, nije ni naročito bitan
bitnije mi se čini poštivanje partnerove obitelji; ono, dobiješ poziv na kojeg odgovoriš da ti je tlaka

Pa nakon godina i godina tako provedenih tri dana blagdana, čovjeku možda zbilja to postane prava tlaka, čak i da je riječ o divnim ljudima kod kojih se ide.
Možda jedva skrpa to nešto godišnjeg ili slobodnih dana i onda bi ih trebao trošiti na trenutno nepotrebne susrete koji ga istlače, umjesto da se doma ili negdje regenerira
Ako je to sebično - ok, sebično je.
Ali i taj (neki, bilokoji, ne konkretan taj iz fhra) čovjek ima pravo na odmor. Uostalom, tako kaže i Zakon o radu

A iz svog iskustva, kao i iz priča koje vidim oko sebe, roditelje zapravo i nije previše briga hoće li vidjeti partnera svog djeteta. Bitno im je da vide vlastito dijete i unuke. Baš da plaču za zetom/snahom
(jebiga, sad me pitajte gdje živim i sa kakvim ljudima se družim , ali zbilja, nemojmo idealizirati.
Ne moraju imati ništa protiv, dapače, zet/snaha mogu im biti poput vlastite djece. Ali nisu. I zapravo su nebitni.)
Problem je jedino što "oni" dolaze uglavnom u paketu, kao "obitelj". Pa onda, ako ne ide jedan, ne ide nitko.

Ili recimo, žena ne vozi ili se boji daleko voziti sa djecom, pa je zato u stvari problem šta se mužu ne ide

[baja]

Pa nakon godina i godina tako provedenih tri dana blagdana, čovjeku možda zbilja to postane prava tlaka, čak i da je riječ o divnim ljudima kod kojih se ide.
Možda jedva skrpa to nešto godišnjeg ili slobodnih dana i onda bi ih trebao trošiti na trenutno nepotrebne susrete koji ga istlače, umjesto da se doma ili negdje regenerira
Ako je to sebično - ok, sebično je.
Ali i taj (neki, bilokoji, ne konkretan taj iz fhra) čovjek ima pravo na odmor. Uostalom, tako kaže i Zakon o radu

u pravu si
projiciram vlastitu situaciju gdje se više i ne postavlja pitanje jer smo im na početku braka rekli kad smo s kime
svejedno, vezano za uvodni post koji ne govori o umoru ili obavezama, odgovor 'tlaka mi je', 'ne da mi se' smatram odrazom nepoštovanja

Ne moraju imati ništa protiv, dapače, zet/snaha mogu im biti poput vlastite djece. Ali nisu. I zapravo su nebitni.)
Problem je jedino što "oni" dolaze uglavnom u paketu, kao "obitelj". Pa onda, ako ne ide jedan, ne ide nitko

.
s ovim se baš ne slažem
nisu nebitni jer su blagdani dani posebnog raspoloženja, zato ga i želimo provesti s onima koje volimo
i ako su zet ili snaha voljeni, nedostaju

Ili recimo, žena ne vozi ili se boji daleko voziti sa djecom, pa je zato u stvari problem šta se mužu ne ide

ovo zna biti gadan problem

[bliss]

nije zanemariv ali, meni, nije ni naročito bitan
bitnije mi se čini poštivanje partnerove obitelji; ono, dobiješ poziv na kojeg odgovoriš da ti je tlaka

Pa ne kažeš njima da ti je tlaka

Meni je tlaka druženje i s mojom rodbinom. Nisam ih birala i ne uživam u velikim obiteljskim okupljanjima. To ne znači da ne bih otišla u posjet partnerovoj rodbini koju isto tako nisam birala, ali kad bi se od mene očekivalo da idem često i na više dana, ukoliko me te posjete ne vesele, da, bila bi mi tlaka i tražila bih način da se dogovorimo da ne idem tako često.
Čovjek koji radi nema tako puno slobodnih dana u godini. Ja ne mislim sve svoje slobodne dane provoditi u posjetama rodbini. Volim vrijeme samo za sebe i vrijeme samo za nas i zato ne bih dobro funkcionirala s nekim tko u ovakvim situacijama ima bitno drugačije viđenje od mene.

[Morticia]

Ja vozim gdje i koliko god daleko treba.

Ništa, ništa, samo se hvalim. :herp:

[vrrrlet]

Ja vozim gdje i koliko god daleko treba.

Ništa, ništa, samo se hvalim. :herp:

Ne laži, do Dubrovnika nemereš. Uhvatila bi te kičmica negdje kod Šibenika.

[Morticia]

Pa ne kažeš njima da ti je tlaka

Meni je tlaka druženje i s mojom rodbinom. Nisam ih birala i ne uživam u velikim obiteljskim okupljanjima. To ne znači da ne bih otišla u posjet partnerovoj rodbini koju isto tako nisam birala, ali kad bi se od mene očekivalo da idem često i na više dana, ukoliko me te posjete ne vesele, da, bila bi mi tlaka i tražila bih način da se dogovorimo da ne idem tako često.
Čovjek koji radi nema tako puno slobodnih dana u godini. Ja ne mislim sve svoje slobodne dane provoditi u posjetama rodbini. Volim vrijeme samo za sebe i vrijeme samo za nas i zato ne bih dobro funkcionirala s nekim tko u ovakvim situacijama ima bitno drugačije viđenje od mene.

Ni meni nisu privlačni ti i takvi koji svaki slobodan trenutak trče k roditeljima.
Al' imam 18 dana godišnjeg godišnje. Računam da su Božić i dan nakon slobodni i tako, dakle na to ne trebam trošiti GO.
Znači, morala bih iskoristiti jedan jedini dan godišnjeg, koji bih vjerojatno uzela i ovako, obzirom da je to Badnjak.
Znači, jedan dan mog godišnjeg bih ponekad (ne svake godine i ne nužno) morala posvetiti ljudima koje moj partner voli, koji su ga rodili i odgojili, a prema meni su ok, svih ostali 24 dana (računam i vikende jer meni subota ne ulazi u GO ) mogu činiti što god želim.
Meni to ne djeluje kao takva odvratna žrtva koju ne bih bila u stanju pregrmiti bez drame.

[baja]

Meni je tlaka druženje i s mojom rodbinom.

ovo se sve više širi; od obitelji partnera preko snijega, knjiga i prijatelja do šire rodbine
roditelji mog muža mi nisu šira rodbina
a čak mi ni šira obitelj nije toliko mrska kao prije 10ak godina

[Morticia]

Ne laži, do Dubrovnika nemereš. Uhvatila bi te kičmica negdje kod Šibenika.

Koješta.
Vozila sam do Ploča praktički u komadu.
Ok, stali smo na sok, kavu i ručak negdje kod Šibenika, al' u jednom danu smo stigli do dolje.
Po magistrali.

[Morticia]

Puno, puno, PUNO lakše mi pada druženje s njegovom mamom nego s mojom širom rodbinom!

[bliss]

ovo se sve više širi; od obitelji partnera preko snijega, knjiga i prijatelja do šire rodbine
roditelji mog muža mi nisu šira rodbina
a čak mi ni šira obitelj nije toliko mrska kao prije 10ak godina

Što se ne bi širilo? Objašnjavam zašto meni voljenje ili nevoljenje druženja s rodbinom nije nebitno.

Ovo što Mortiša opisuje mi je sasvim razumno, da ne mislite da to doživljavam kao nešto grozno.

[kuki]

Volim vrijeme samo za sebe i vrijeme samo za nas i zato ne bih dobro funkcionirala s nekim tko u ovakvim situacijama ima bitno drugačije viđenje od mene.

I zato je super što ranije vidjeti kako tko diše po tom pitanju i odgovara li to oboma, a ne čekati da dijete ima dvije godine prije nego se neke stvari stave na stol.

Da ja nakon deset godina braka silno zabrijem na obiteljska druženja, a on ih i dalje ne želi ne voli ne uživa u njima i nema ni najmanju želju petnaest dana godišnje provoditi kod mojih roditelja, kao što mu nije padalo na pamet ni ranije dok je meni odgovaralo da je tako, morala bih razmisliti je li meni ta veza i dalje prihvatljiva. Mislim da bi bilo baš svinjski očekivati da se on sad etojeli žrtvuje jer me inače ne voli, ili da to i ne doživi kao žrtvu jer naravno da će htjeti napraviti ono što mene veseli, a do prije godinu dana nam je to oboma bilo grozno.

[Morticia]

I zato je super što ranije vidjeti kako tko diše po tom pitanju i odgovara li to oboma, a ne čekati da dijete ima dvije godine prije nego se neke stvari stave na stol.

Da ja nakon deset godina braka silno zabrijem na obiteljska druženja, a on ih i dalje ne želi ne voli ne uživa u njima i nema ni najmanju želju petnaest dana godišnje provoditi kod mojih roditelja, kao što mu nije padalo na pamet ni ranije dok je meni odgovaralo da je tako, morala bih razmisliti je li meni ta veza i dalje prihvatljiva. Mislim da bi bilo baš svinjski očekivati da se on sad etojeli žrtvuje jer me inače ne voli, ili da to i ne doživi kao žrtvu jer naravno da će htjeti napraviti ono što mene ne veseli, a do prije godinu dana nam je to oboma bilo grozno.

S ovime se slažem u potpunosti.

[baja]

Što se ne bi širilo? Objašnjavam zašto meni voljenje ili nevoljenje druženja s rodbinom nije nebitno.

pa dobro, oko rodbine smo, vjerujem, svi manje-više suglasni

[ali]

Al' imam 18 dana godišnjeg godišnje.

Zajebali su te , trebala bi imati bar 20

jer meni subota ne ulazi u GO

I tu su te zajebali Subota nikome ne ulazi u GO.

s ovim se baš ne slažem
nisu nebitni jer su blagdani dani posebnog raspoloženja, zato ga i želimo provesti s onima koje volimo
i ako su zet ili snaha voljeni, nedostaju

Ma jasno, ali uvijek je to nekako uravnoteženo. Oni "koji nedostaju" u biti nikad ne nedostaju, jer im nije teško doći, oni i dolaze. Oni kojima bi eventualno bila tlaka ili im tlaka jest, nikad ne nedostaju
Priroda se za sve pobrine

[ombia]

Meni koja ne bih redovno išla na trodnevna gostovanja ne bi palo na pamet da prekinem vezu jer on i dalje voli svoju mamu ako bi se ispostavilo da je poremećena i zla, jer ljudi vole i svoje zle i poremećene roditelje, a on bi sigurno mogao primijetiti da je poremećena i zla i prije nego bi mene kurvu pokušala deportirati.

I bilo bi mi okej da ide k njoj.

Pa i meni bi to bilo o.k. Tako dugo dok ja ne idem i tako dugo dok takva osoba ne ide meni u moj dom.

A kome subota ulazi u godisnji, ovo prvi put cujem?

[baja]

Al' imam 18 dana godišnjeg godišnje.

30

Oni "koji nedostaju" u biti nikad ne nedostaju, jer im nije teško doći, oni i dolaze. Oni kojima bi eventualno bila tlaka ili im tlaka jest, nikad ne nedostaju

e, bome si ovo lijepo sročila

[Margarita]

s ovim se baš ne slažem
nisu nebitni jer su blagdani dani posebnog raspoloženja, zato ga i želimo provesti s onima koje volimo
i ako su zet ili snaha voljeni, nedostaju

Blagdani su mi dani posebni samo po tome što radim hrpu stvari iz pristojnosti. Što pravim ručak po nekakvim pravilima za koje me baš briga, stavim stoljnjak s kičastim božićnim motivima, ili jedemo ribu kad mi se jede meso, ili jedemo šarena jaja, i pozivamo ljude na ručak ili im odlazimo na ručak i onda ja pojedem juhu i smišljam kako zbrisat jer mi ide na živce slušati nekoga dok jedem. Ljudi mi nedostaju kad mi i ako mi nedostaju, ne nedostaju mi zato jer je neki blagdan. Najčešće se javim u te dane za dežurstva.

A svašta se radi i svašta se može, sve dok te ne ulove
Ako radiš normalno radno vrijeme od ponedjeljka do petka, onda ti subota ne može doći u obzir za GO da se postaviš na glavu.

Subota se računa u godišnji iako radiš pet dana tjedno ako neki dio firme radi 6 dana tjedno. Tako je bilo kod nas. 18 dana je minimum koji ti moraju dati pa ti ni ne daju više.

[baja]

Blagdani su mi dani posebni samo po tome što radim hrpu stvari iz pristojnosti. Što pravim ručak po nekakvim pravilima za koje me baš briga, stavim stoljnjak s kičastim božićnim motivima, ili jedemo ribu kad mi se jede meso, ili jedemo šarena jaja, i pozivamo ljude na ručak ili im odlazimo na ručak i onda ja pojedem juhu i smišljam kako zbrisat jer mi ide na živce slušati nekoga dok jedem. Ljudi mi nedostaju kad mi i ako mi nedostaju, ne nedostaju mi zato jer je neki blagdan. Najčešće se javim u te dane za dežurstva.

moji izgledaju drugačije
posebni su mi jer se moja brojna obitelj rijetko uspijeva okupiti, a blagdani su odlična prilika (jer su za to i isprogramirani ); kad uz 2-3 blagdanska i par vlastitih dana imam mini godišnji
obzirom da mi je majka, rodni dom, udaljena 400 km, rijetko putujem(o) ako nisam u prilici imati barem 4 dana
takve posjete iskoristim i za prijatelje koje rijetko viđam al' umjesto velebnog ručka pobjegnem sa svojom dragom prijateljicom, koja stigne iz trećeg grada, u kakvu penzionersku birtiju da nas ne ometaju poznanici i istresamo jedna drugoj dušu dok nam jezici ne odrvene
slično je i kad ostajemo u zagrebu, s muževom obitelji i prijateljima koje imamo ovdje, opet iz razloga što imam na raspolaganju više slobodnog, opuštenog vremena
uživam lijenčarenje, produžena jutra uz gledanje crtića ....
što se tih dana kuha i kako se dekorira, nije mi naročito bitno
srećem ljude koji su mi dragi, ne smeta me ako pričaju za vrijeme jela

[Glo]

Uz ovoliku količinu samoživosti i sebičnosti o kojima čitam i slušam uopće mi nije jasno za koji klinac više uopće postoji brak?

brak danas postoji za iživljavanje u sebičnosti, samoživosti, perverzija, patologija... u paru i pod blagoslovom zakona, crkve i naroda

[zeleni zub]

Obično sam ja išla gdje se meni išlo, on je išao kuda se njemu išlo, nekad sam ga nagovarala da ide sa mnom, onda odustala i tako smo mi radili tko hoće, šta hoće i kad hoće. Ta sva silna individualnost je bila potencirana s moje strane. I onda se dogodilo, da nakon par godina imaš par koji to nije. I tako dva puta. Sad me sram, ali na svadbe ih nisam pratila. Bratu sam mu došla tek u salu i nama je to bilo normalno (dobro ipak mislim da je meni bilo normalno). Ma ako je to normalno...

I tako sada mislim da parovi trebaju imati zajedničke prijatelje i tako neke afinitete jer inače je upitno zašto su par. Mislim začudno je na čemu par može zasnivati svoje parivanje kroz niz godina , ali krenu kad tad neki svjetovni problemi.

[nina williams]

Sjećam se kad je on prvi put došao k meni na Božić. Nismo još živjeli skupa, a tad niti u istom gradu. Ajme, cijelo sam vrijeme mislila na to koliko je on dobar što je to napravio. Ja tad ne bih otišla njegovima na Božić, bome teško da bih i sad, iako volim te ljude i lijepo mi je u njihovoj kući. Na neki način osjećala bih se kao da izdajem svoju familiju da tad odem drugima.
On drugačije gleda na sve to, iako ja mislim da je samo stvar u tome da ne želi priznat, jer moraš htjet bit s roditeljima na Božić, pa kakoš drugačije, mislim ono de me nemojte zajebavat.

Jako sam razmažena u tim nekim stvarima. Ja se i danas mami i tati zatrčkaram po stanu i drečim im da ih voljam. I onda ih puno grlim i ljubim. Nije me baš sramota ponašat se ko da mi je 5 godina, oko toga. A nije ni da mogu sebi tu pomoć, kad mi dođe (a često mi dođe ) moram van s tim.

I tako, ja svog dragovića još poneki put pofalim kako mi je tad bio super, a njemu baš i nije jasno o čemu pričam.

[Beta ženka]

Nova mi je najdraži praznik u godini od djetinjstva, i bitno mi je kako ću ju provesti. Bilo mi je bitno. Budući da se zadnjih nekoliko Novih gotovo uvijek nađe netko da mi ju zasere, nemam više neka očekivanja ni tad, a nekad su bile drame ako bi dečko htio na jednu, ja na drugu stranu (i to ubrajam u zaserivanje Nove ).

Božić je nebitan, poželjno je biti na okupu, al nije nešto grande, pa se ponekad povinujem, ponekad ne. Kad vidim koje su to drame isto... pišem plus ateističkoj komunjarskoj obitelji.

...a sad kad malo razmislim i zbrojim, većinom sam ja kod familija svojih dečki po ručkovima nego oni kod mene. Uvijek je njima bitnije, jebote maminih sinčića. S druge strane, manje nereda za pospremanje kod nas doma.