Primarna obitelj vs. supružnici

Kopulacija, masturbacija i nešto malo o ljubavi
User avatar
ali
Posts: 5028
Joined: 22 Sep 2011, 10:31

Post 08 Dec 2011, 11:30

Zašto bi taj muž iz priče bio "sebičnjak" :xne zna: A i da je sebičan u ovom slučaju, zašto bi to nužno bilo loše?
Mene uvijek zanima pozadina ( :D ) i sigurno se iza tog pukog odbijanja odlaska skriva još jedna cijela priča. Možda se čovjek osjeća nepoželjnim, možda su ljudi nenormalni, naporni, prljavi (sluzava cimerica me podsjetila :xzubo: ), možda mu otvoreno pokazuju da ga ne vole, možda ga omalovažavaju, možda ga uvijek uspout iskoriste za neke radove: da cijepa drva po cijele dane, da zida garažu i sl. ...tko zna...

Umjesto da se odmah digne nos ili pošalje takvog muža u kurac, korisnije bi bilo da se porazgovara otvoreno o tome koji je razlog.
Onda se tek može početi raditi na otklanjanju prepreka koje stoje na putu za ostvarivanje uvjeta za ulazak u E...ne, pardon.....za odlazak na obiteljsko druženje :D

Hoću reći, iza svakog odbijanja krije se razlog.


User avatar
Morticia
Posts: 10441
Joined: 17 Sep 2011, 21:36

Post 08 Dec 2011, 11:33

Odmah sam napisala- govorim o odnosima koji su u granicama normale.
Da moji roditelji ponižavaju mog partnera ili prema njemu pokazuju otvorene znakove neprijateljstva ni ja ih ne bih posjećivala, a kamoli od njega očekivala da odlazi tamo.

Iza svakog odbijanja se krije neki razlog, naravno.
A u ovom slučaju, čitajući tu temu ja sam stekla dojam da je razlog taj što je on sebična svinja. :xzubo:
MJERA JE ČOVJEKOVA STVARNOG KARAKTERA ONO ŠTO BI UČINIO KADA ZA TO NITKO NE BI SAZNAO.
User avatar
Margarita
Posts: 4100
Joined: 20 Sep 2011, 21:52

Post 08 Dec 2011, 11:35

Morticia » wrote: A u ovom slučaju, čitajući tu temu ja sam stekla dojam da je razlog taj što je on sebična svinja. :xzubo:
Razmažen je.
"Ili seri ili marš sa školjke!" - judolino.
User avatar
Morticia
Posts: 10441
Joined: 17 Sep 2011, 21:36

Post 08 Dec 2011, 11:36

Margarita » wrote: Razmažen je.
I to.
MJERA JE ČOVJEKOVA STVARNOG KARAKTERA ONO ŠTO BI UČINIO KADA ZA TO NITKO NE BI SAZNAO.
User avatar
blaze
Posts: 2374
Joined: 20 Sep 2011, 23:00

Post 08 Dec 2011, 11:42

m.za » wrote:Hoću reći, iza svakog odbijanja krije se razlog.
mirza, ti nisi u braku :bicedobro: to je očito
danas trkeljam! poklon uz jutarnji naklon
User avatar
kuki
Posts: 2908
Joined: 25 Sep 2011, 00:41

Post 08 Dec 2011, 12:06

Morticia » wrote:A dobro, ako se družiš s roditeljima SAMO iz osjećaja dužnosti onda bi to stvarno trebalo svesti na najmanju moguću mjeru.
Ali čak i u tom slučaju, kad vidiš da je njemu baš jako, jako stalo- pa pretrpjela bih zbog toga i puno gore stvari od toga da mu vidim mater jednom u tri mjeseca.
Jedna stvar je vidjeti nekoga jednom u tri mjeseca, a druga provesti u nečijem domu nekoliko dana.

Ja sam komotna pizda i to bi dolazilo u obzir u slučaju da mu je netko od obitelji na samrti ili tako nešto.

Ili jednom u godini dana ili u dvije godine. Ne nekoliko puta godišnje, nikako ne.

Zaboga, pa desi se da se preko tri mjeseca ne vidim s ljudima s kojima mi je lijepo i s kojima stvarno volim provoditi vrijeme (a ni s njima ga ne bih nužno rado provodila tri dana u komadu), a trebala bih po prstenovanju u ime nekakvih velikih bračnih žrtvi tri dana u tri mjeseca provoditi kod nečije primarne obitelji? Nek ide sam, pupčanom vrpcom mislim biti povezana samo s djecom za vrijeme trudnoće. Tamo se spominje prekid viđanja s roditeljima ako tvoj supružnik nije lud od sreće kad zamisli nekoliko dana s njima. Molim vas, recite mi odmah ako brak ljude pretvara u sijamske blizance koji jedno bez drugoga nikud ne mogu, da se nikad i ni u kom slučaju ne udam.

Ručak je jedna stvar. Otići kod nekoga na nekoliko dana je druga stvar. Ručak može. :D

Jedna divna stvar koju sam naučila od svog dečka je da nije neka sreća ako naizmjenično jedno drugom za ljubav nešto trpimo bez prijeke potrebe. To sam naučila tako što sam popizdila jer on nije htio gledati film koji sam ja htjela gledati, ali je rekao da ga mogu gledat sama a on će bit tu pored mene i igrat igricu. I kako može tako, a kad je on htio gledati neki film onda smo ga gledali. Otišla sam oprati suđe da se ohladim, rekao je da je samo čekao kad će mu nož doletjeti. :facepalm: Ispostavilo se da je stvar u tome što je sirotan tada mislio da mi oboje želimo gledati taj film, a ne da bih ja trebala napraviti kompromis, žrtvu ili neku sličnu veliku riječ. :D

Ne mislim da je on bio sebičan što nije htio gledati film, mislim da sam ja glupa guska što mu nisam rekla da mi se ne gleda sad taj film koji bi on gledao.

A to je samo film, dva sata vremena.
User avatar
Morticia
Posts: 10441
Joined: 17 Sep 2011, 21:36

Post 08 Dec 2011, 12:09

Ok, jednom u DVIJE GODINE.
I da ti onda želiš jednom u dvije godine da on ode s tobom na tri dana kod tvojih staraca, nakon što si ti hodočastila kod njegovih kad god je on htio, a on te objebe jer se njemu "ne stoji" tri dana kod tvojih?

Stvarno je loš, loš brak onaj u kojem se sve što se učini partneru za ljubav, a nije produkt isključivo naših (sebičnih) prohtjeva smatra žrtvom.
MJERA JE ČOVJEKOVA STVARNOG KARAKTERA ONO ŠTO BI UČINIO KADA ZA TO NITKO NE BI SAZNAO.
User avatar
Morticia
Posts: 10441
Joined: 17 Sep 2011, 21:36

Post 08 Dec 2011, 12:11

I ponavljam- kod loših i zlih roditelja ne žele ni njihova vlastita djeca, kamoli zetovi/nevjeste.
Ali ja nisam govorila o tome i o situacijama kad jedan od partnera ni sam ne želi provesti dulje od jednog ručka s vlastitim roditeljima češće od jednom u dvije godine.

Također, ne radi se o povezanosti pupčanom vrpcom. Ali postoje stvari i događaji koje čovjek jednostavno želi podijeliti i sa partnerom i sa nekim drugim (roditeljima, bratom, sestrom, prijateljima).
Naravno, možemo slaviti Božić i tri dana za redom, za svakog ponešto. :rolleyes:
MJERA JE ČOVJEKOVA STVARNOG KARAKTERA ONO ŠTO BI UČINIO KADA ZA TO NITKO NE BI SAZNAO.
User avatar
Lord Byron
Posts: 3109
Joined: 18 Sep 2011, 09:37

Post 08 Dec 2011, 12:17

kuki » wrote: Jedna divna stvar koju sam naučila od svog dečka je da nije neka sreća ako naizmjenično jedno drugom za ljubav nešto trpimo bez prijeke potrebe.
Ja sam, pak, od onih koji će "za ljubav Njoj" učiniti puno toga i učiniti svaštanešto i uživati gledajući ju sretnu i sve tako nekako izmišljeno, nepostojeće, mlakonjasto i njonjavo - i u tome ću vidjeti usrećivanje Nje, a ne nekakvo moje užasno trpljenje groznih stvari. Naravno da će površan netko uletjeti s dijagnozom nekakve sklonosti šupendarstvu, ali fućka mi se (moj stajling, jel'te, i tako to... :D).

Naravno da se radi o razumnoj učestalosti, brojnosti i intenzitetu takvih situacija. Naravno da eventualna učestalost i/ili mnogobrojnost, i/ili intenzitet onoga što jednome od nas nije po volji, ukazuje da možda i nismo ponajbolje spojeni.
User avatar
kuki
Posts: 2908
Joined: 25 Sep 2011, 00:41

Post 08 Dec 2011, 12:20

Morticia » wrote:Ok, jednom u DVIJE GODINE.
I da ti onda želiš jednom u dvije godine da on ode s tobom na tri dana kod tvojih staraca, nakon što si ti hodočastila kod njegovih kad god je on htio, a on te objebe jer se njemu "ne stoji" tri dana kod tvojih?
Ja ne bih išla njegovima kad god bi on htio, nego onda kad bih ja htjela. :)

Da idem k njegovima kad god on poželi da idem, a onda on mojima neće, popizdila bih kao i tad kad sam ja htjela gledati Freedom writers a on je rekao da mu se čini da je to super film za mene ali njemu se sad ne gleda. Toliko sam jako popizdila da se sjećam i o kojem filmu se radilo. :D

Sad više ne pizdim kad se njemu ne gleda film koji se meni gleda, zato što kad on dođe s nekim filmom koji se meni ne gleda, ja kažem da mi se ne gleda taj film.
User avatar
Lord Byron
Posts: 3109
Joined: 18 Sep 2011, 09:37

Post 08 Dec 2011, 12:26

kuki » wrote:Sad više ne pizdim kad se njemu ne gleda film koji se meni gleda, zato što kad on dođe s nekim filmom koji se meni ne gleda, ja kažem da mi se ne gleda taj film.
Čini mi se da to vrijedi za one rijetke (ako uopće i postoje) veze u kojima ljudi imaju dovoljno vremena i za ono što žele zajedno i za ono što svaki želi samo za sebe - dakle, za veze u kojima "aktivnosti za sebe" ne pojedu ono vrijeme koje bi oboje željeli provesti s onim drugim, nego toga zajedničkoga, obostrano željenog vremena, ostane dovoljno da se svi "namire" tim vremenom.

Ljudima koji fakat imaju toliko vremena mogu samo zavidjeti.
User avatar
Morticia
Posts: 10441
Joined: 17 Sep 2011, 21:36

Post 08 Dec 2011, 12:27

Ali kuki, ne možeš uspoređivati različit ukus za filmove s kompleksnošću odnosa s roditeljima.
Mislim, kad su takve gluposti u pitanju i ne treba činiti kompromise, bilo bi naprosto zastrašujuće kad partneri ne bi bili u stanju pogledati film jedno bez drugog bez da to izazove svađu.

Ali kad su u pitanju roditelji, sestre, braća- tu bi čovjek ipak trebao imati malo više obzira, malo više želje za pokušajem ostvarivanja nekog normalnog odnosa.

Nije svaka stvar koju učinimo za partnera žrtva. Barem ne bi smjela biti.
I nikako, nikako ne bi u nama smjela izazivati tako negativne emocije i gorčinu.
Naravno, ako je sve u nekim normalnim, zdravim granicama.
MJERA JE ČOVJEKOVA STVARNOG KARAKTERA ONO ŠTO BI UČINIO KADA ZA TO NITKO NE BI SAZNAO.
User avatar
Morticia
Posts: 10441
Joined: 17 Sep 2011, 21:36

Post 08 Dec 2011, 12:30

Lord Byron » wrote: Čini mi se da to vrijedi za one rijetke (ako uopće i postoje) veze u kojima ljudi imaju dovoljno vremena i za ono što žele zajedno i za ono što svaki želi samo za sebe - dakle, za veze u kojima "aktivnosti za sebe" ne pojedu ono vrijeme koje bi oboje željeli provesti s onim drugim, nego toga zajedničkoga, obostrano željenog vremena, ostane dovoljno da se svi "namire" tim vremenom.

Ljudima koji fakat imaju toliko vremena mogu samo zavidjeti.
Ovaj... Bojim se da ovo ne razumijem. :misli:
Partneri koji žive zajedno, čak i ako imaju malo dijete, imaju toliko vremena da si mogu priuštiti povremeno gledanje filma bez da ih ovo drugo drži za ruku.
Jednostavno imaju.
Ne mogu zamisliti nikakav drugačiji odnos koji bi me dugoročno ispunjavao.
MJERA JE ČOVJEKOVA STVARNOG KARAKTERA ONO ŠTO BI UČINIO KADA ZA TO NITKO NE BI SAZNAO.
User avatar
baja
Posts: 4122
Joined: 19 Sep 2011, 11:09

Post 08 Dec 2011, 12:31

Lord Byron » wrote: Ljudima koji fakat imaju toliko vremena mogu samo zavidjeti.
koliko? :D

po meni, nije problem u količini vremena nego u raspodjeli istog
User avatar
Morticia
Posts: 10441
Joined: 17 Sep 2011, 21:36

Post 08 Dec 2011, 12:32

baja » wrote: koliko? :D

po meni, nije problem u količini vremena nego u raspodjeli istog
Što više to čitam to mi zvuči nevjerojatnije.

Vrijeme za mene koje pojede vrijeme za nas?
Što to uopće znači? Da ne mogu nigdje i ništa činiti bez njega, samo za sebe, bez da pitom osjećam grižnju savjesti da zakidam NAS (ili njega)?
Pa koliko takav odnos može opstati?
MJERA JE ČOVJEKOVA STVARNOG KARAKTERA ONO ŠTO BI UČINIO KADA ZA TO NITKO NE BI SAZNAO.
User avatar
baja
Posts: 4122
Joined: 19 Sep 2011, 11:09

Post 08 Dec 2011, 12:36

Morticia » wrote:
Pa koliko takav odnos može opstati?
do prvog posjeta nečijim roditeljima :D
User avatar
Lord Byron
Posts: 3109
Joined: 18 Sep 2011, 09:37

Post 08 Dec 2011, 12:39

Morticia » wrote:
Ovaj... Bojim se da ovo ne razumijem. :misli:
Partneri koji žive zajedno, čak i ako imaju malo dijete, imaju toliko vremena da si mogu priuštiti povremeno gledanje filma bez da ih ovo drugo drži za ruku.
Sad bih opet trebao krenuti s pojašnjavanjima da ovo uopće nisam napisao, da u mojim rečenicama sasvim jasno piše nešto drugo, da ne tvrdim kako je sijamsko blizanaštvo jedina "prava" veza, ali nemam snage. Doslovno, nemam snage.
User avatar
kuki
Posts: 2908
Joined: 25 Sep 2011, 00:41

Post 08 Dec 2011, 12:39

Lord Byron » wrote: Ja sam, pak, od onih koji će "za ljubav Njoj" učiniti puno toga i učiniti svaštanešto i uživati gledajući ju sretnu i sve tako nekako izmišljeno, nepostojeće, mlakonjasto i njonjavo - i u tome ću vidjeti usrećivanje Nje, a ne nekakvo moje užasno trpljenje groznih stvari. Naravno da će površan netko uletjeti s dijagnozom nekakve sklonosti šupendarstvu, ali fućka mi se (moj stajling, jel'te, i tako to... :D).

Naravno da se radi o razumnoj učestalosti, brojnosti i intenzitetu takvih situacija. Naravno da eventualna učestalost i/ili mnogobrojnost, i/ili intenzitet onoga što jednome od nas nije po volji, ukazuje da možda i nismo ponajbolje spojeni.
Pitanje je što je kome razumna učestalost i brojnost. :)

Ne pričam o užasnom trpljenju groznih stvari, nego rađenju nečega što mi se ne da. U nekakvim rijetkim i vrlo povremenim situacijama, da se meni i otići s prijateljicom u kuću njenih roditelja, počavrljati za ručcima i večerama tih dana i prokomentirati predsjedničke izbore. I to mi nije žrtva i trpljenje, nego super par dana. Da se meni svašta. Ali da se od mene redovno očekuje da idem na višednevna druženja s njegovim roditeljima, ili da sjedim pored njega i frenda mu dok se igraju na plejstejšnu, ili da gledam s njim tenis, jer on bi baš da podijelimo užitak gledanja teniske utakmice, rekla bih mu da ne dolazi u obzir. :xd:

Kao što bi on meni rekao da ga poželim vucarati po radionicama na koje idem i tjerati ga da čita knjige koje ja čitam jer je meni to tako divno i mora mora mora to pročitati i on i uostalom ja sam gledala kako on ubija vanzemaljce na plejstejšnu.

I dalje on meni predloži i neki film koji nije na listi koju sam mu ostavila, i ja njemu kažem da mislim da bi mu se Vonnegut jako svidio, i prenosim mu pozive koji su za nas oboje. Ali, nakon važne lekcije koju su nas naučili Freedom Writers, nema baš više slavnih kompromisa. I naravno da i ja želim napraviti nešto za njega i kad mi nije najsuper aktivnost sama po sebi i kad mi trenutno nije najzgodnije, i obrnuto, ali zbilja se ne vidim kako baš želim za njega napraviti to da jednom u mjesec i pol ili dva bar tri dana provedem kod njegovih.
User avatar
Morticia
Posts: 10441
Joined: 17 Sep 2011, 21:36

Post 08 Dec 2011, 12:42

Lord Byron » wrote: Sad bih opet trebao krenuti s pojašnjavanjima da ovo uopće nisam napisao, da u mojim rečenicama sasvim jasno piše nešto drugo, da ne tvrdim kako je sijamsko blizanaštvo jedina "prava" veza, ali nemam snage. Doslovno, nemam snage.
Meni stvarno nije jasno što si onda napisao.
MJERA JE ČOVJEKOVA STVARNOG KARAKTERA ONO ŠTO BI UČINIO KADA ZA TO NITKO NE BI SAZNAO.
User avatar
Lord Byron
Posts: 3109
Joined: 18 Sep 2011, 09:37

Post 08 Dec 2011, 12:43

kuki » wrote:Pitanje je što je kome razumna učestalost i brojnost. :)
Ne. Pitanje je jesu li oboje uvezanih zadovoljni količinom i kvalitetom zajedničkog vremena - pritom je posve nebitno kolika je (po bilo čijim mjerilima "sa strane") ta količina i kvaliteta; bitno je da im oboma podjednako paše.
User avatar
Morticia
Posts: 10441
Joined: 17 Sep 2011, 21:36

Post 08 Dec 2011, 12:44

Lord Byron » wrote: Ne. Pitanje je jesu li oboje uvezanih zadovoljni količinom i kvalitetom zajedničkog vremena - pritom je posve nebitno kolika je (po bilo čijim mjerilima "sa strane") ta količina i kvaliteta; bitno je da im oboma podjednako paše.
S ovime se slažem i pretpostavljam da si to želio reći i prvim postom.
Da, naravno da je bitno da oba partnera imaju osjećaj da ravnomjerno daju "sebe" u odnos.
MJERA JE ČOVJEKOVA STVARNOG KARAKTERA ONO ŠTO BI UČINIO KADA ZA TO NITKO NE BI SAZNAO.
User avatar
kuki
Posts: 2908
Joined: 25 Sep 2011, 00:41

Post 08 Dec 2011, 12:50

Morticia » wrote: Ali kad su u pitanju roditelji, sestre, braća- tu bi čovjek ipak trebao imati malo više obzira, malo više želje za pokušajem ostvarivanja nekog normalnog odnosa.
Meni nije "normalan odnos" to da on kod mojih roditelja provodi 3 dana u dva mjeseca, i obrnuto. Takav odnos može biti i normalan, ali nije mi to uvjet za normalnost odnosa.

Normalan odnos njega i mojih roditelja mi je da možemo svi skupa pojesti jedan obrok, pod uvjetom da su okej prema njemu a jesu. Što se mene tiče, dosta. I to je.. to.

Imati obzira mi nije isto kao imati više vremena za ženine roditelje nego ga imaš za svoje prijatelje ili za sebe ili za ženu. :D
User avatar
Morticia
Posts: 10441
Joined: 17 Sep 2011, 21:36

Post 08 Dec 2011, 12:52

Uporno naglašavaš ta dva mjeseca.
Ne radi se o tome.
Pitala sam te za jednom u dvije godine, ako je tebi jednom u dvije godine dovoljno.

Onako, jednom u dvije godine osjetiš potrebu provesti tri dana s roditeljima, mužem i vašim djetetom. I on te odjebe.
MJERA JE ČOVJEKOVA STVARNOG KARAKTERA ONO ŠTO BI UČINIO KADA ZA TO NITKO NE BI SAZNAO.
User avatar
Morticia
Posts: 10441
Joined: 17 Sep 2011, 21:36

Post 08 Dec 2011, 12:56

Ali, možemo i ovako- jednom godišnje bi voljela na tri dana otići na snijeg s društvom, ali bi jako željela da i tvoj partner ide s tobom.
I on te odjebe.
Jer se njemu ne stoji s tvojim prijateljima tri dana.

Ljudi tako olako pišu to- išla bih bez njega.
Ali ponekad ne želiš ići bez njega.
Jednostavno želiš da taj trenutak, te dane i on bude s tobom. Plus neki drugi ljudi.
MJERA JE ČOVJEKOVA STVARNOG KARAKTERA ONO ŠTO BI UČINIO KADA ZA TO NITKO NE BI SAZNAO.
User avatar
kuki
Posts: 2908
Joined: 25 Sep 2011, 00:41

Post 08 Dec 2011, 12:59

Morticia » wrote:Uporno naglašavaš ta dva mjeseca.
Ne radi se o tome.
Pitala sam te za jednom u dvije godine, ako je tebi jednom u dvije godine dovoljno.

Onako, jednom u dvije godine osjetiš potrebu provesti tri dana s roditeljima, mužem i vašim djetetom. I on te odjebe.
Pa nek me odjebe, ako mu se tad ne ide, kao što bih i ja njega da mi se baš ne ide.
  • Information
  • Who is online

    Users browsing this forum: ClaudeBot, Google [Bot] and 0 guests