Srpska književnost

[Hroboatos]

Ovo je tema za nas jugobrontosaure koji smo učili u školi i srpsku književnost, a njeki i čitali kasnije njihova djela.

Pa, šta kažete ? Branko Radičević, Laza Kostić, Bora Stanković, Ivo Andrić, ..
ja bih dodao i Milan Rakić, Jovan Dučić, Borislav Pekić, Miodrag Bulatović- Bule, Antonije Isaković-Lule, Dobrica Ćosić-Gedža, Bora Ćosić, ...

I naravno, Dositej Obradović i "Pismo Haralampiju"

[Tea Tree]

Nisam se mogla ne sjetiti svoje srednje škole i Milana Oklopdžića - CA Blues.
Pročitala sam je nekoliko puta, ali zadnji put prije dvadesetak godina i ne znam kako bih je doživjela danas. Tada je bilo jako impresivno.

Ima li koga da je čitao i sjeća se?

[Margarita]

I naravno, Vladislav Petković - Dis.

[Hroboatos]

Nisam se mogla ne sjetiti svoje srednje škole i Milana Oklopdžića - CA Blues.
Pročitala sam je nekoliko puta, ali zadnji put prije dvadesetak godina i ne znam kako bih je doživjela danas. Tada je bilo jako impresivno.

Ima li koga da je čitao i sjeća se?

Da, Srbi imaju tradiciju "vidi mene po belom svetu". U toj je biblioteci izašao i Stevan Pešić (Katmandu, ima narkomana i tako..).
Mika Oklop je bio OK, mislim da je otišao u SAD negdje 80-ih i nažalost prerano preminuo. Negdje sam pročitao da mu je tamo i sin, valjda je izdao očevu postumu.

Inače, to je djelo realno- fikcija, doslovno. Amerika obećana zemlja zanimacije, svega ima, ali ne onoga što je baš tamo itekako izrazito- krampanje i crnčenje. Mika je prikazao dosta relaksiranu hedonističku subkulturu kao normu.

A ona to- nije.

[Tea Tree]

To je tako divno za srednjoškolski um.
Osim toga, vjerujem da je njegov život u toj fazi i izgledao dosta blizu onome što je pisao.
Nije da je radio u skladištu pa zato i ne mislim da je to prikazao kao normu; samo dio svog života.
Nisam čak ni tada mislila da u Americi svi tako žive. Samo oni koji su došli na postdiplomski iz režije.

Umro je 2007., nije imao ni 60 godina.

[Stitch]

Donatovim rječnikom rečeno - srpski borgesovci dragi su mi barem poput hrvatskih, osobito Kiš i Pekić. Pavića ne volim, Crnjanski i Albahari mnogo su mi bolji. Općenito, razdoblje moderne i postmoderne jako im je kvalitetno, tada su ispisane mnoge dobre stranice.

Eh da, volim i ona dva nacionalista, Ćosića i Draškovića. Sjajni su pisci, koliko god bili politički neosviješteni.

[vrrrlet]

Nemere ova tema proć' bez Ćopića i Basare.

[Aristocat]

Momo Kapor, proza u trapericama.

[Aristocat]

Donatovim rječnikom rečeno - srpski borgesovci dragi su mi barem poput hrvatskih, osobito Kiš i Pekić. Pavića ne volim, Crnjanski i Albahari mnogo su mi bolji. Općenito, razdoblje moderne i postmoderne jako im je kvalitetno, tada su ispisane mnoge dobre stranice.

Eh da, volim i ona dva nacionalista, Ćosića i Draškovića. Sjajni su pisci, koliko god bili politički neosviješteni.

Hazarski rijecnik? Citao si? Ako jesi voljela bi cuti tvoju recenziju.

[Stitch]

Rječnik. Pisao sam već negdje o tome - ne sviđa mi se taj mudrosni larpurlartizam. Pavić niže rečenice koje lijepo zvuče, to je istina - ali besmislene su. Daleko je to od originala, od Borgesa. Jedino što mi se svidjelo jest postojanje dvije inačice, muške i ženske. To držim inovativnim. Ostalo je hrpa sranja. Nacifranog, ali sranja.

[schmokljan]

Hazarski rečnik je tipično prodavanje muda pod bubrege. Sadržaja nema. To je stilska vježba. I to zamorna. Nije čudo da je autor devedesetih krenuo krivudavim putevima četništva. Trebalo je tu prazninu nečim popuniti, a nacionalizam ne samo da popunjava nego i nadima.

Danilo Kiš je najveći srpski pisac, a njegova djela dokaz da Srbi mogu pisati vrhunsku miteleuropsku književnost.

[Stitch]

Našao sam, treća stranica teme Najgora pročitana djela.

Ni ja ne volim Pavića. Možda zato što više naginjem drugoj vrsti imaginacije, a kod njega to mi više nalikuje na ekshibicionizam. Poštujem to što radi, ali velim - ne paše mi. Jer mu je diskurz naporan. Koliko god volio pisce erudite. Pekić, Kiš - u cjelini više oni koji slijede Borgesa i u građenju fabule, u minijaturama, a ne samo u simbolizmu i u baroknoj razigranosti jezika - odgovaraju mi bolje od onih koji žele napisati epohalno pametna djela.

Svidjela mi se doduše fora s muškom i ženskom inačicom Rečnika. Vjerojatno je nastala pod utjecajem feminističke kritike. Originalno, u svakom slučaju.

[Aristocat]

Rječnik.

Da. Brzina pisanja me ne opravdava, ali dogodio se tipfeler.

Nego, racuna li se Gorski vijenac pod srpsku knjizevnost?

[Hroboatos]

Hazarski rečnik je tipično prodavanje muda pod bubrege. Sadržaja nema. To je stilska vježba. I to zamorna. Nije čudo da je autor devedesetih krenuo krivudavim putevima četništva. Trebalo je tu prazninu nečim popuniti, a nacionalizam ne samo da popunjava nego i nadima.

Danilo Kiš je najveći srpski pisac, a njegova djela dokaz da Srbi mogu pisati vrhunsku miteleuropsku književnost.

Na stranu tvoja idejna vratolomija, činjenica je da je i meni ta knjiga bezvezna.
To nije ni fantastika, ni realizam, ni mudrost, ni vizionarno, ni ...
Mislim da je Pavić to dobro skuhao koketirajući s ezoterijom, židovskim temama i
inovativnošću koju je-negdje sam pročitao- preuzeo od Andreasa Okopenka.

Prazno djelo i kaotično, nema likova ni ideja....
Zanimljivo je d aje uspio u "velikom svijetu".

[Stitch]

Nego, racuna li se Gorski vijenac pod srpsku knjizevnost?

Ovisi koga pitaš.

[Hroboatos]

Vjerojatno najbolji srpski pisci su Crnjanski, Kiš i Pekić, te Andrić kao pridruženi član.
Mislim d aje Bora Ćosić, uza sve prijevode, podcijenjen, a Pavić debelo precijenjen.

naveo bih još jednu odliku srpske književnosti- Srbi pišu voluminozne memoare (Dejan Medaković, Žika Pavlović, Borislav Pekić,..). Ne ulazim koliko je sve to vrijedno, ali očito ljudi misle da im se nešto zanimljivo zbivalo.

Najslabiji je dio srpske literature esej i kritika. I najbolji među esejistima, kao Nikola Miloišević, iako vrijedni, nisu kakovosti romanopisaca.

[Stitch]

Zanimljiv je i Petrović, njegova je Burleska gospodina Peruna boga groma vrlo neobično djelo. Posve u postmodernističkom stilu, a roman je objavljen 1921. Nema klasičnog pripovijedanja ni mimesisa, sve je izmiješano kao luđačka salata - stvarnost, snovi, mitovi - kao u Büchnerovu Woyzecku, drami koja je bila moderna kad se za modernitet još nije ni znalo.

[Hroboatos]

Zanimljiv je i Petrović, njegova je Burleska gospodina Peruna boga groma vrlo neobično djelo. Posve u postmodernističkom stilu, a roman je objavljen 1921. Nema klasičnog pripovijedanja ni mimesisa, sve je izmiješano kao luđačka salata - stvarnost, snovi, mitovi - kao u Büchnerovu Woyzecku, drami koja je bila moderna kad se za modernitet još nije ni znalo.

To je u stilu onoga doba, ekspresionizam i dadaizam.
I "Pantologija" Vinavera je nešto bez glave i repa.
Ne bih rekao da je to njeko ostvarenje, nego je zanimljivije kao
eksperiment.
Petrović je napisao roman "Protiv sila nemerljivih" (ili sl. naslov), no
to je nekako čudno, mislim d anije uspio. O glavnom djelu "Dan šesti"
(ako nisam pomiješao) ne mogu reći, nisam čitao.

[lucca]

svetozar pak jedan drugi petrovic je bio bog i batina za stih i sve oko njega, sjecam se njegovih spisa i dan danas jer mi je to bila prva petica na faksu

nemos zaboravit onolko mucenje, nikad i nikad

cek..jel on opce srbin

[Sudden Sid]

cek..jel on opce srbin

Jel on opće književnik?


Ontopik, dvojac Kiš - Pekić rastura. Pekić je "Vremenom čuda" preduhitrio "Brianov život" Montyja Pythona. Kod Kiša nema te razornu duhovitost koja meni paše, ali mi je njegova književnost bio nešto sasvim novo što nisam još vidio. Osim "Grobnice", izdvojio bih i "Bašta, pepeo", tanku, emotivnu i inteligentnu knjigu koju, kad sam se već raspametio s usporedbama, bih prozvao srpskim "Klubom boraca"

[lucca]

Jel on opće književnik?

a di cemo bogati spominjat teoreticare knjizevnosti i komparatiste?
na hobijima?

[rose madder]

je'l se spominjalo antica?
njega volem

[Almost Rosey]

Momo Kapor
Taj čemer i jad, ti vlažni podrumski stančići, te kose nauljene, pa malograđanština, užegli smrad praznih kuhinjica i otužnih života... nikoga nisam čitala tko bi to plastičnije, opipljivije oslikao

Desanka maksimović, također <3 Na njezinim sam pjesmama učila ćirilicu

[Sudden Sid]

Joj, ja sam učio ćirilicu na "Burleski gospodina Peruna, boga groma" Rastka Petrovića. Majko mila. Jedna od najluđih knjiga koje sam pročitao u životu, ne znam bih li preporučio da je pročitate ili da pobjegnete što dalje od nje

[schmokljan]

Odluči se, pobogu!