mojoj roditeljki je oslovljavanje roditelja imenom oduvijek bilo užasno, tako da bih se vjerojatno provela da sam to ikada pokušala

znam neke ljude koji svoje roditelje oslovljavaju imenom, i, iskreno, ne znam što bih mislila o tome. sve ovisi o tome kakav odnos je izgrađen na relaciji roditelj-dijete.
a što se mamakanja i tatakanja u braku tiče, to mi je odvratno

zna se čija sam mama. kraj priče. (proširila bih ovdje priču na, kako mi se čini, novi trend da mlade majke svi živi oslovljavaju s "mama". prvenstveno doktori, tete u vrtiću i slična ekipa. ma mrš u mp3, jel imam svoje ime i prezime? onda molim neku elementarnu kulturu i poštovanje, a ne me svoditi na biološku funkciju!)
a oslovljavanje svekra i svekrve/punca i punice s mama i tata mi je vrhunac boleštine. moja šogi to radi. no, dobro, s druge strane, da ja imam njene starce, i ja bih htjela usvojiti muževe.

"Madness in method, that's genius." F. Herbert