Sta kad ti je samoca i prateca dosada jedino sta "imas?
Sta tad?
Realno,sve znamo.."mozgovno" sve je jasno..i nacitali smo se svi,na svim forumima planete razno raznih tema,prica,savjeta....i sve to do neke granice "stoji"..ali..
Sta kad su cinjenice sasma drugacije,kad je realnost ipak nesto teza,zajebanija,kompliciranija?Sta onda?
Funkcioniras na nekoj svakodnevnoj bazi,ides na posao, radis,"druzis" se sa kolegama...placa je takva kakva je..svako putovanje van mjesta iziskuje trosak koji si jednostavno nemozes priustiti..sta onda?
Jer je cinjenica da ne zivimo svi u Zgb-u..cak ni u malo vecem - manjem gradu(koji znamo da nude..well..sta nude)..sta sa nama..u nekim godinama..koji zivimo dovoljno blizu "civilizacije" a opet dovoljno daleko da do nje jednostavno nemozes,ne cesto,ne ni rijetko,jer su prioriteti pukog prezivljavanja ipak nesto drugaciji,zar ne?
Visis online..citas knjige, gledas tv,serije,filmove blabla..citas online..forume.....ponekad se nasmijes,ponekad zamislis,ponekad nesto i napises..i eto..to online vrijeme ti je skoro jedini "prijatelj"..jer u Rl nema nikog..bar ne tu,blizu...na dohvat kave..neceg...
ajd da cujem,procitam...
mozda i nesto novog..a da nije..nadji hoby,upisi ples,tecaj,jezik,kuhanje,pletenje il sta vec..jer toga jednostavno u blizini nema..a nema ni kn za doc/otic upisat bilo sta...i.koliko je to uopce realno,kad jedva skrpas sa svim minusima do sljedece place..kad su te "neke godine" osle u pm...
a nije da te situacije,zivote ne vidjate oko sebe zar ne?
I ne mislim sad ovdje samo na

