Svađanje u ljubavnim vezama

[Éowyn]

Ja prijatelja znam poslati u kurac kad pretjera, mislim šaljem ga i inače, ali ono zaozbiljno, ali uvijek imam pritom nelagodan osjećaj. Drukčije nego s partnerom. A opet, dosta stvari koje zamjerim partneru ne bih nikad zamjerila prijateljima. Ne znam jel to do bliskosti. Ne bih rekla.

Pa i ja za partnera imam puno drugačije kriterije. Vrlo temperamentna osoba mi može postati prijatelj. Zapravo gotovo svi moji prijatelji su puno temperamentniji od mene. No s takvom osobom ne bih poželjela biti u vezi.

[Potjeh]

Hm. Snazna izjava. Bas nikad? Ni u skoli oko gumice? Autica u djecjem vrticu? Slatkisa sa bracom/sestrama? Zapravo, mozda nam definicija svadje nije ista.

Cude me, uz duzno postovanje autoru , ovakve izjave. Iz razloga jer je svadjanje ljudska osobina.
Sve sto je ljudsko nije mi strano - rekao je mislim jos sv. Pavle.
Sto ja znam.... nekako mislim da su svi ljudi, bez obzira na sve, ipak samo - ljudi.

Rekao bih da podcjenjuješ svu raskoš različitih karaktera među ljudima. Mogu uz svoju izjavu dodati samo - koliko me pamćenje služi.

Stvar je kod mene jednostavna - flegmatičnog sam karaktera što, između ostalog, znači i da emocije polagano bubre van. Ta 'sporost' garantira da nemam nagle emotivne reakcije a što je temelj dobre svađe. Štoviše, moje produženo vrijeme reakcije mi daje dovoljno vremena da razmislim što i kako tako da mi se ne događa da kažem nešto što ne mislim iako me ne abolira od pogrešnih postupaka i pogrešnih riječi samo, ti postupci i riječi neće biti u svađi izrečeni.

[ombia]

I moji prijatelji, ajde ne svi na srecu, su temperamentni. Ja svoje cure volim ali s pola njih nikad ne bih bila u vezi! Krv bi mi ispile.
Drama queen samo tako.
Zamislite to imati doma.

[Potjeh]

Netko ih, pretpostavljam, već ima doma?

[aisling]

Uvijek mi je bilo lako posvađati se s partnerom, ali nikad s prijateljima.

Ako bi baš morala ići nekako rangirati onda je partner onaj s kojim mi se najteže posvađati. Tj. onaj kojeg zovem partnerom je netko s kim zapravo imam najmanje situacija koje bi se mogle pretvoriti u svađu.

[A.P.]

Pa i ja za partnera imam puno drugačije kriterije. Vrlo temperamentna osoba mi može postati prijatelj. Zapravo gotovo svi moji prijatelji su puno temperamentniji od mene. No s takvom osobom ne bih poželjela biti u vezi.

Tako i kod mene

Krasni su mi, dragi i sve, ali mi treba ponekad i višetjedni odmor ako se zareda nekoliko dana neprestanog druženja. Previše mi je to.
U vezi s većinom njih ne bih bila ni mrtva

[ombia]

Netko ih, pretpostavljam, već ima doma?

Pa bas i ne. Taj dio temperamentnih cura nemaju veze duze od par mjeseci. Ko frendice su zlatne, ko cure naporne.
No one znaju da ja to mislim. Posto je kod mene normalno da ljudi unajme velike lijepe stanove i onda zive sa frendom/frendicom/ babom itd. i dijele tu stanarinu tako je jedna zeljela sa mnom useliti. Rekla sam joj, doduse na fin nacin ali zasto NE. Da cemo se poubijati za manje od tjedan dana.

Ako bi baš morala ići nekako rangirati onda je partner onaj s kojim mi se najteže posvađati. Tj. onaj kojeg zovem partnerom je netko s kim zapravo imam najmanje situacija koje bi se mogle pretvoriti u svađu.

Ali s tom osobom donosim i konstatne male i velike odluke i da cemo se bas u svemu poklapati je skoro pa iluzorno. Prijatelji mi znace zivot a opet s njima ne donosim zivotno bitne odluke.
I mnogo manje onih svakodnevnih.
Ni o mjestu zivljenja ni o broju radnih sati tjedno ni hocu li zivotinju u kuci ili ne ni o tome jel volim toplu ili hladnu spavacu se ne dogovaram sa prijateljima.
Lakse se slagati s nekim s kim ides na kave, kino, kartanje, wellnes vikende. Zivjeti s nekim 24/7 i uvijek se slagati je, ne znam svjetsko cudo.

[klonka]

Temperamentni tabor ftw


Nema mi napornijih od onih što pilaju utiho.

Pa, gledaj. Ako se odljutio nakon tri dana, očito nije bilo ništa važno. To što ti tražiš neku mega raspravu oko svakog kurca, ne znači da je on papak. Jednostavno možda ima zdraviju perspektivu. Možda te previše cijeni da bi se upuštao u svađe oko sitnice. Ako pak tebi smeta svaka sitnica, preispitaj se što uopće radiš sa takvom osobom. Ovo sad govorimo hipotetski, očito ti je to bio bivši dečko i zbog kojekakvog razloga više nista skupa.

Zašto moja perspektiva ne bi bila zdravija?

[Lord Byron]

Temperamentni tabor ftw
Nema mi napornijih od onih što pilaju utiho.

Svaka treća opcija je nemoguća i nepostojeća?

[Herp]

S boljom polovicom se popičkaram otprilike par puta godišnje, uglavnom oko gluposti i zbog nesporazuma. Pritom mu ne govorim ništa preko čega ni sama ne bih mogla prijeći. Dakle, nema "glup si ko kurac" i slično ali nemam problema s "ti majkemi nis normalan".

Kad bi te svađe bile učestale, bile bi mi jako iscrpljujuće i siguran znak da nešto ipak ne štima. Ovako se malo ispušemo i par minuta ili najviše par sati nakon toga kao da ništa nije bilo. Budući da ja kao temperamentnija obično na neki način iniciram tu svađu, vjerujem da ne bih funkcionirala s nekim tko bi samo šutio i tko bi na svaki moj takav pokušaj odgovorao s, primjerice, "meni se ne da svađati" (što mi ovaj moj napravi ali samo povremeno nije ni on bubica, daleko od toga, al' ja sam mrvicu veći živac).

Oko sebe imam svakakve ljude, od onih čija slika stoji u rječniku kraj riječi "kulnost" do ljudi poput moje šefice koja minimalno jednom dnevno ulazi u moj ured, lupa papirima okolo i urla "U pičku materinu, opet mi je rekao da u roku od dva sata moram napraviti to i to dok oni tamo češu pizdu, ja sam uvijek dežurni idiot za sve, url url, vrišt, vrišt, der, der" i ona jenako tako furiozno uzima svoje papire i izlijeće van.
Nadam se da je iz opisa jasno da se nikad ne dere na mene, nego općenito. Ona i ja znamo jako žustro raspravljati, netko s druge strane vrata sigurno misli "bože koje dvije liuđakinje", pa ipak u ove 2.5 godine se NIKAD nismo posvađale, nikad nije povisila ton na mene i nikad se nisam osjećala kao da me ponižava na bilo koji način. A decibela kol'ko oš, svaki dan.

[aisling]

Ali s tom osobom donosim i konstatne male i velike odluke i da cemo se bas u svemu poklapati je skoro pa iluzorno.

Sigurno ne u svemu, samo u onim stvarima koje su mi/mu/nam jako bitne. Ako se u tome ne poklapamo, onda jbg, možda možemo biti prijatelji

Zivjeti s nekim 24/7 i uvijek se slagati je, ne znam svjetsko cudo.

Nisam nigdje rekla uvijek. Ali da, da bi s nekim živjela itekako se moramo dobro slagati oko bitnih stvari. Jedna od bitnih stvari za mene je da mi se ne svađa oko sitnica, to nije svakodnevnica koju si ja priželjkujem.

[kuki]

Ne znam. Ja ne mogu zamisliti vezu ili bilo kakav odnos gdje povremeno ne dođe do svađe. Nezdravo mi. Svaki odnos u kojem se nikad nisam barem malo posvađala/imala neke razmirice završio je jako loše. Mojim totalnim povlačenjem jer sam na sva prelaženja granica šutjela. Jako mi je teško posvađati se s prijateljima pa čak i dobrim znancima, mrzim to i zato radije šutim. Ali to sve ima ružnu cijenu. Onog trena kad više ne mogu, ne mogu pa da mi o životu ovisi. Tad je gotovo. Da sam se s nekim ljudima koji put posvađala možda bi imali zdraviji odnos. A ne smješkala se i pravila da su neki bitchy postupci ok.

Ovo mogu sve potpisati.

Zapravo se užasno bojim konflikata. Kompenziram po internetovima.

I izbjegavam ih koliko god mogu, i izbjegavam onda i te osobe, i distanciram se malo po malo po malo po malo. S nekima je ritam blizu - daleko - blizu - daleko pa smo i dalje u nekom odnosu, s nekima je blizu - daleko - daleko - blizu - daleko - pa se blizui ranije potroše i dalekovi prevagnu i onda se potrošimo i mi.

I možemo mi riješiti nesuglasicu na civiliziran i diskretan način, ali ako nisam dobro iskomunicirala to što sam ljuta, ta se ljutnja transformira u tiho idenje na kurac i manje ili više privremen nedostatak volje za komunikacijom. Ako smo u vezi, onda i seksom.

Možda je prirodno, al je meni čudno. Eto. Željeti odnos u kojom znaš da će te netko povrijediti, naljutiti, razočarati, pa onda imati svađu kao jokera u rukavu koji spašava dan.

Pa meni je nekako normalno da će me netko s kim sam jako bliska povrijediti, naljutiti i razočarati. Nije da to baš priželjkujem, ali znam da će se događati. Ne priželjkujem ni kišu, ali mi je zbilja drago imat kišobran kad pada.

Naime, ne razumijem da je u razgovoru s onim do koga nam je stalo potrebno ulagati nekakav poseban trud da bi se bio konstruktivan.

Ako je to zaista tako, ja ti prokleto zavidim. Što isto nije naročito konstruktivno, ali dokazuje da imam razloga zavidjeti ti.

Nije ljubav nekakav magični eliksir koji otpiješ i postaneš savršen. Meni nije, barem.
Nekad čak ni ne znam što bi u tom trenutku bilo konstruktivno. Ne nužno u ljutnji i ne nužno u svađi i ne nužno u vezi.

Alternativa "konstruktivnom" je, valjda, "destruktivno" - ispada da je default stanje destruktivnost (koju zamišljam kao sipanje uvreda, manje ili više garnirano i ponekom neuvredljivom rečenicom),

Ako je to jedina destruktivnost koja ti pada na pamet, again, ja ti jako zavidim.
Meni je najdestruktivnije što radim emocionalno distanciranje. A za to se zaista ne trebam posvađati. Čak, to mi dobro dođe umjesto svađe. Umjesto da cijela ja stanem pred osobu na koju se ljutim, s uhicama iz kojih ljupko šišti para, ja odem koračić dalje. Pa još jedan pa još jedan, to je loša navika koje se teško riješiti. I da, nisam se posvađala, nisam digla glas, možda sam čak i riješila tu konkretnu situaciju, ali mene je u odnosu sve manje i manje i manje i manje i onda me više nema.
Pa onda, što još. Aha, nekad se dešavalo i to da jednostavno privremeno izgubim seksualni interes i samo ga skrenem na nekog drugog. Bez povišenog tona. Bez da uopće primijetim što se dogodilo.
Pa se znalo dešavati da sam danima zlovoljna. I tiha. I ljubazna. Ne držim tihe mise, prezirem tihe mise, jednostavno mi se to razvodni po hrpi dana.
Onda sam znala biti pakleno umorna. Ne "umorna sam ne dam pičke" nego brutalno fizički umorna. I umjesto da se s nekime posvađam, ja bih otišla spavati. 15 sati.
Onda sam znala jednostavno odraditi razgovor do kraja, preko volje, ne primjećujući sugovornika, ne primjećujući sebe, ne primjećujući više ništa, samo se isključiti.

Razni oblici destruktivnosti postoje, nije s jedne strane konstruktivna komunikacija a s druge urlanje uvreda. Blago tebi ako tebi tako jest, jer ti je onda jako lako biti konstruktivan, kad su ti svi oblici destruktivnosti koji nisu urlanje uvreda totalno nepoznati. Samo pričaš tiho i odnosi cvjetaju ko more obogaćeno fosfatima. I pokušavam uopće zamisliti kako je to lijepo kad je čovjek cijepljen protiv destruktivnih i debilnih oblika komunikacije, i ne mogu čak ni zamisliti.

Nespojiva mi je ljubav s tom potrebom za vrijeđanjem, potrebom koja je tolika da bi se bez nje pucalo i što li još. Neshvatljiv mi je i pomirbeni seks i bilo što pomirbeno s onim s kim smo do maloprije temeljito razmjenjivali uvrede.

Meni je nespojiva tvoja inteligencija s tvojim potpunim ignoriranjem činjenice da drugi ljudi drukčije percipiraju svađu. I da ona nije svakome temeljito razmjenjivanje uvreda.

Seks nakon svađe mi je sasvim okej pojava, svađa mi je dio odnosa, ne kršenje odnosa ni udaljavanje iz odnosa, i ne svađamo se na način od kojeg bih imala potrebu udaljiti se ili se zatvoriti ili od kojeg ga manje želim.

Za seksom nemam volje kad odnosa nema, ne kad ga ima.

A ono lijepo konstruktivno razgovaranje nakon tri dana nečije tihe mise koje se spominjalo negdje na prvih stranicama - nakon 3 dana tihe mise, mogla bih jedino lijepo i konstruktivno ponijeti nož u krevet, i ne bih se libila upotrijebiti ga.

[ombia]

Sigurno ne u svemu, samo u onim stvarima koje su mi/mu/nam jako bitne. Ako se u tome ne poklapamo, onda jbg, možda možemo biti prijatelji


Nisam nigdje rekla uvijek. Ali da, da bi s nekim živjela itekako se moramo dobro slagati oko bitnih stvari. Jedna od bitnih stvari za mene je da mi se ne svađa oko sitnica, to nije svakodnevnica koju si ja priželjkujem.

Teoretski da. Prakticno u par godina zivota s nekim, da ne kazem desetljeca cete naici i na neke bitne stvari na koje gledate drugacije.
Necete se odmah rastavljati.
Prvo se malo svadjate.

[aisling]

Teoretski da. Prakticno u par godina zivota s nekim, da ne kazem desetljeca cete naici i na neke bitne stvari na koje gledate drugacije.
Necete se odmah rastavljati.
Prvo se malo svadjate.

Gledati drugačije na nešto i svađati se nije isto
Kad bi se svađala oko bitnih stvari nakon tih svađa znam da ne bi bila sretnija jer čak i da 'pobijedim' slomila sam nekog makar malim dijelom na nečem bitnom.

S druge strane, svađati se oko nebitnih stvari je meni ravno nepotrebnom trošenju energije i živaca.

Jednostavno, ne želim se svađati. Ne želim, ne treba mi to. Što ne znači da se nikad neće dogoditi, ali nemam tih želja.

Pa meni je nekako normalno da će me netko s kim sam jako bliska povrijediti, naljutiti i razočarati. Nije da to baš priželjkujem, ali znam da će se događati. Ne priželjkujem ni kišu, ali mi je zbilja drago imat kišobran kad pada.

Što znači ovo da ti je drago imati kišobran ako pada? Ja pričam o tome da mi ne pada na pamet proglasiti odnos u kojem ne pada ta kiša lošim, čudnim, nepotpunim. Neću plesati nikakve indijanske plesove jer eto kiša mora pasti. Ne mora. Ne ako ja neću. A ako i padne, pokisnut ću da, al ću se i posušit. Nemam namjeru stalno hodati s kišobranom u torbi, smeta me, teška mi je ta torba.

[Lord Byron]

...u par godina zivota s nekim, da ne kazem desetljeca cete naici i na neke bitne stvari na koje gledate drugacije.

Naravno, o tome nema spora.

Spor/nesporazum/neslaganje (osim u definiciji svađe - a ja očito uzalud stalno ponavljam da govorim isključivo o "komunikaciji" u kojoj se onoga drugog diskvalificira kao takvoga, a ne o "komunikaciji" u kojoj se sukobljavaju stavovi) je u tome što se "neslaganje oko bitnih stvari" ne mora (zapravo, niti ne može - nisam siguran da diskvalificirajuća svađa može išta riješiti) rješavati onom i onakvom svađom o kojoj govorim. Bitne se razlike mogu riješiti drugim načinima - od kojih je jedan način i rastajanje.

Osim toga, mislim da se ovdje nekoliko puta spomenulo pretežno svađanje oko pizdarija.

[Lord Byron]

Meni je nespojiva tvoja inteligencija s tvojim potpunim ignoriranjem činjenice da drugi ljudi drukčije percipiraju svađu. I da ona nije svakome temeljito razmjenjivanje uvreda.

Kad nas je već krenula nespojivost, meni je nespojivo izdvajanje jedne moje rečenice iz niza mojih postova, i onda iz nje, tako izvučene, stvaranje zaključka o nekakvom mome ignoriranju ovoga i onoga (to što sam prekonekoliko puta napisao da govorim o onim svađama u kojima se diskvalificira sugovornik kao takav, pri čemu /mi/ je nebitno hoće li netko i neke druge, nediskvalificirajuće razgovore smatrati svađom, raspravom ili čime već), s bilo kakvom smislenom/korektnom forumskom raspravom.

[Tupelo]

Muž i ja se svađamo.
To nisu česte svađe, a bormeć nisu ni diplomatske. Poneke budu i glasne (za to preuzimam isključivu krivicu)
Dohvatimo se, uglavnom oko pizdarije, malo se nabacujemo argumentima, malo se nadjebavamo, podijelimo si ponešto sočnih epiteta i idemo dalje.
Ako baš imamo vremena i volje, ponekad čak i izvučemo pokoji događaj iz doba kad su tri kralja tražila jasle pa se i njime malo bavimo.
Ponekad sam glupa k'o kurac i nemam problem s tim da mi muž to kaže. Vrijedi i obrnuto.
Ne očekujem od njega da me tretira u rukavicama. Jako jako jako bih se zabrinula za naš odnos kad jedno drugome ne bismo mogli reći "glup/a si k'o stotinu penisa" i kad bi nas tako nešto ugrozilo ili, ono najgore od svega, kad bismo pomislili da ispod takvih izjava leže zle namjere ili takve rečenice izgovarali jedno drugome sa zlim namjerama.

Dobar odnos počiva na dobrim namjerama. I muž i ja znamo da, čak ni kad vodimo rovovsku bitku, ispod nje ne leže zle namjere. Ne radimo/govorimo stvari da bismo se povrijedili.


Već sam napisala da se svađamo oko pizdarija. Oko "ozbiljnih" stvari se ne svađamo. Do sada smo imali dvije situacije u kojima smo se veoma nesretno razišli u mišljenjima/nastojanjima, no oko njih se nismo svađali. Razgovarali smo. Bili tužni. Oboje smo tiho tražili načina da pomirimo i taj nesklad tj. da prihvatimo i tu partnerovu grbavost.
I uspjeli smo u tome

[Margarita]

Muž i ja se svađamo.

Mi se polusvađamo. Muž se jako svađa, ja ni najmanje. On se voli svađati i vikati. Kad mu se ohladi mozak kaže da sam bila u pravu. Ja se ne volim svađati a ni ne moram. Ja znam da sam uvijek u pravu.

[ombia]

Gledati drugačije na nešto i svađati se nije isto
Kad bi se svađala oko bitnih stvari nakon tih svađa znam da ne bi bila sretnija jer čak i da 'pobijedim' slomila sam nekog makar malim dijelom na nečem bitnom.


Što znači ovo da ti je drago imati kišobran ako pada? Ja pričam o tome da mi ne pada na pamet proglasiti odnos u kojem ne pada ta kiša lošim, čudnim, nepotpunim. Neću plesati nikakve indijanske plesove jer eto kiša mora pasti. Ne mora. Ne ako ja neću. A ako i padne, pokisnut ću da, al ću se i posušit. Nemam namjeru stalno hodati s kišobranom u torbi, smeta me, teška mi je ta torba.

Svadja ne znaci da ti nuzno "pobjedis", vidim malo se svadjas.
Ona znaci i da cete doci do kompromisa, samo ne eto taj dan.
Jer da pirova pobjeda nije nesto ugodna.

[aisling]

Svadja ne znaci da ti nuzno "pobjedis", vidim malo se svadjas.
Ona znaci i da cete doci do kompromisa, samo ne eto taj dan.
Jer da pirova pobjeda nije nesto ugodna.

Jel ti to mene polako učiš kako se svađati?

Dolaziti do kompromisa svađom bi za mene bio ogroman kompromis. A nekako koji god kompromis da sam u vezi napravila nije bilo dobro pa ih sad više ne radim. Možda zato svađa meni ni treba

Prije nego mi sad netko naskoči da kako ja to mislim ne raditi kompromise i kako mogu očekivati da će sve biti po mom - pa vrlo jednostavno. Ne da mi se zamarati glupostima.

[Tupelo]

Prije nego mi sad netko naskoči da kako ja to mislim ne raditi kompromise i kako mogu očekivati da će sve biti po mom - pa vrlo jednostavno. Ne da mi se zamarati glupostima.

Nama su se kompromisi pokazali kao najlošije rješenje pa ih izbjegavamo raditi.

[Margarita]

Nama su se kompromisi pokazali kao najlošije rješenje pa ih izbjegavamo raditi.

To je ono kad niko nije zadovoljan.

[ombia]

O.k. ne svadjate se ne dogovarate/radite kompromise, ono ili imate vrasku srecu pa potrefite nekog tko vam 200% pase, ili svaki mjesec imate novu vezu ili ste letargicni.

Treceg nema.

[Vodena]

Mi se isto svađamo radi gluposti, mogu mu svašta reći, i on meni u žaru rasprave i to je to...
On se inače ne voli svađat, a zbilja se rijetko svađamo.
Otprilike kao i Tupelo.

[klonka]

Svaka treća opcija je nemoguća i nepostojeća?

Ne, ali je teška.