Onome tko stišće taj gumb ili tko je potpisao da se taj gumb smije pritisnuti je sasvim svejedno da li je legalna ili nije, ako mu je bilo stalo do tebe. Na to sam mislila.Lastan » wrote: Ako je eutanazija legalna, nije toliko zajebano. Zajebano je ako je ilegalna.
Ko živ, ko mrtav
Happy Easter!
Ja sam pak mislio na to da ako je legalna, riječ je o mojoj odluci koju će izvršiti liječnik.aisling » wrote: Onome tko stišće taj gumb ili tko je potpisao da se taj gumb smije pritisnuti je sasvim svejedno da li je legalna ili nije, ako mu je bilo stalo do tebe. Na to sam mislila.
Ako nije, riječ je o mojoj odluci koju će izvršiti liječnik ako ga nagovorim, ili pak netko od mojih ako koga uspijem namoliti, uz puno kompliciranja. Na to sam ja mislio.
Švicarska je jako daleko, običan porod košta oko 10000 CHF, eutanazija je isto tu negdje. Da ne spominjem prijevoz do tamo i od tamo, osim ako ne planiraš truplo natrackati rozim puderom i reći da granici da je samo jako pijano.Pješčana » wrote:Švicarska nije daleko.
tamo se može.
ili, ako te straj da će taj netko drugi biti krivično gonjen, plati hitmana. svi sretni
Biti i mniti svemiropolisno
- Lord Byron
- Posts: 3109
- Joined: 18 Sep 2011, 09:37
Zajebano je odrediti Trenutak. Mislim, zajebano je i psa uspavati, a kamoli zaustaviti nečiji život.Lastan » wrote: Ako je eutanazija legalna, nije toliko zajebano. Zajebano je ako je ilegalna.
Onako, zašto baš danas, a ne sutra. Ili sutra od sutra. Ili sutra od sutra od...
To sam i ja mislio, ali brzo se čovjek nauči donijeti odluku. Mislim, ako peso više ne ustaje iz fotelje kada se vratim doma (dok se prije raspamećivao), ako hropće i kašlje krv, ako odbija hranu (ona koja nikada ne bi odbila hranu, štoviše, čini sve da ju dobije) i više nema smijeha na njenoj faci, samo tuga i patnja, onda je vrijeme. Slikovito (doduše i ništa manje doslovno), onaj dan kada se prestane smijati svojoj muci, umrla je.Lord Byron » wrote: Zajebano je odrediti Trenutak. Mislim, zajebano je i psa uspavati, a kamoli zaustaviti nečiji život.
Onako, zašto baš danas, a ne sutra. Ili sutra od sutra. Ili sutra od sutra od...
Neke bi stoga trebalo eutanazirati još danas, iako su tjelesno zdravi.
Svi sisavci su braća. Pogotovo rovke.
To nije legalno, na žalost. Ne možeš niti urnu dobiti za doma pa da radiš s njom što hoćeš. Jedna meni jako bliska osoba je imala istu želju kao i ti i nismo je mogli ostvariti. To je bilo prije 5 godina. Možda se nešto promijenilo do sada.Ajvi » wrote:Rekla sam sad Onome da hoću da me se kremira kad umrem i da onda on prospe pepeo po Stapu na Velebitu.
On: A šta ti Marjan nije dovoljno dobar. I kako ću ja uopće doći do tog tvog Stapa? Moraš li me i mrtva maltretirat.
Ja o smrti razmišljam gotovo svakodnevno. U zadnje vrijeme je umrlo i previše meni bliskih ljudi i vrlo često razmišljam o njima. Jesu li znali da je to dan njihove smrti. Da li ih je bilo strah? Što se dogodilo s njima?
Smrti se užasno bojim i trudim se ne razmišljati o svojoj smrti, ali ne mogu ne razmišljati o onima koji su već umrli.
Desire makes slaves out of kings.
Zanimljivo, puno ljudi se boji smrti. Meni je nekako glupa, gluha, ali ne mogu reću da se bojim. Ne bojim se ni boli, ima morfija, ako ne bude morfija, stvoriti ćemo već nešto.Éowyn » wrote:
To nije legalno, na žalost. Ne možeš niti urnu dobiti za doma pa da radiš s njom što hoćeš. Jedna meni jako bliska osoba je imala istu želju kao i ti i nismo je mogli ostvariti. To je bilo prije 5 godina. Možda se nešto promijenilo do sada.
Ja o smrti razmišljam gotovo svakodnevno. U zadnje vrijeme je umrlo i previše meni bliskih ljudi i vrlo često razmišljam o njima. Jesu li znali da je to dan njihove smrti. Da li ih je bilo strah? Što se dogodilo s njima?
Smrti se užasno bojim i trudim se ne razmišljati o svojoj smrti, ali ne mogu ne razmišljati o onima koji su već umrli.
Mene je strah ograničene pokretljivosti, ako se ista dogodi prije želje za nekretanjem.
Svi sisavci su braća. Pogotovo rovke.
Mene strah gušenja, utapanja, gorenja u vatri. Brrr. Fuj.
Mene užasava broj ljudi u proteklih godinu dana za koje sam čula da su umrli od raka, da imaju rak, a imala sam i slučaj u obitelji. I kad mi netko spomene rak prvi poriv mi je bijes, uopće to ne želim više čuti ni slušati. Svako toliko kad netko kaže da ima neki zdravstveni problem odma mora bit rak?!Éowyn » wrote:
Ja o smrti razmišljam gotovo svakodnevno. U zadnje vrijeme je umrlo i previše meni bliskih ljudi i vrlo često razmišljam o njima. Jesu li znali da je to dan njihove smrti. Da li ih je bilo strah? Što se dogodilo s njima?
Smrti se užasno bojim i trudim se ne razmišljati o svojoj smrti, ali ne mogu ne razmišljati o onima koji su već umrli.
Doduše, ja nisam baš najnormalnija.
I pošto nisam baš pobornik zdravog života mogu očekivati nešto slično ionako.
Samo bih voljela prestati misliti o tome. Kad su me vijesti o prometnim nesrećama uznemiravale nisam više gledala vijesti. A što s ovim što svi umiru ko muhe oko mene, to ne znam.
Mene je strah da ću odjednom biti zaustavljena. Imam puno planova i želja i svaštanešto i ne želim da me pokupi auto prije nego što sam to uspjela ostvariti.vrrrlet » wrote:
Zanimljivo, puno ljudi se boji smrti. Meni je nekako glupa, gluha, ali ne mogu reću da se bojim. Ne bojim se ni boli, ima morfija, ako ne bude morfija, stvoriti ćemo već nešto.
Mene je strah ograničene pokretljivosti, ako se ista dogodi prije želje za nekretanjem.
Smrt koja me najviše potresla je bila smrt meni jako bliske osobe koja je relativno mlada umrla od srčanog udara. Ta je osoba imala planove za godišnji, planove za budućnost i sve je to nestalo u trenu. Ja sam se uvijek pitala da li je on znao da je čaj koji je kuhao bio zadnji, da mu je to bila zadnja cigareta u životu... Pitam se da li je pred samu smrt znao što će se dogoditi i znao da je to kraj svih njegovih planova.
Ta me pomisao užasava više od ičega.
Desire makes slaves out of kings.
ex_anais » wrote:
Mene užasava broj ljudi u proteklih godinu dana za koje sam čula da su umrli od raka, da imaju rak, a imala sam i slučaj u obitelji. I kad mi netko spomene rak prvi poriv mi je bijes, uopće to ne želim više čuti ni slušati. Svako toliko kad netko kaže da ima neki zdravstveni problem odma mora bit rak?!
Doduše, ja nisam baš najnormalnija.![]()
I pošto nisam baš pobornik zdravog života mogu očekivati nešto slično ionako.![]()
Samo bih voljela prestati misliti o tome. Kad su me vijesti o prometnim nesrećama uznemiravale nisam više gledala vijesti. A što s ovim što svi umiru ko muhe oko mene, to ne znam.
Ja sam ista takva. Isto sam hipohondar, anksiozna, paranoična... Prije sam bila samo pomalo hipohondar, ali kad su članovi moje obitelji počeli umirati, jedan po jedan, više si ne mogu pomoći.
Desire makes slaves out of kings.
Tja, nisam siguran koliko je funkcionalno znati da li je neka cigareta zadnja. A opet, i da znaš, možeš li je popušiti bolje od ostalih prije nje? Možeš se rasplakati ili se nasmijati smrti u facu, što je opet nebitna gesta pred činjenicom da krepavaš uskoro.Éowyn » wrote:
Mene je strah da ću odjednom biti zaustavljena. Imam puno planova i želja i svaštanešto i ne želim da me pokupi auto prije nego što sam to uspjela ostvariti.
Smrt koja me najviše potresla je bila smrt meni jako bliske osobe koja je relativno mlada umrla od srčanog udara. Ta je osoba imala planove za godišnji, planove za budućnost i sve je to nestalo u trenu. Ja sam se uvijek pitala da li je on znao da je čaj koji je kuhao bio zadnji, da mu je to bila zadnja cigareta u životu... Pitam se da li je pred samu smrt znao što će se dogoditi i znao da je to kraj svih njegovih planova.
Ta me pomisao užasava više od ičega.
A za kraj planova ti je puno gore ostvariti ih, nego ih nikada ne ostvariti.
Svi sisavci su braća. Pogotovo rovke.
Znam da nije legalno rasipati pepeo, ali smislit ću već nešto.
Smrti se ne bojim. Kad umrem neće me biti briga za neostvarene planove, za one koji ostaju, za njihovu tugu ili sreću
.
Umreš, nema te više i gotovo.
A moj pepeo bi bio korisniji na Velebitu nego u nekoj betonskoj polici.
Smrti se ne bojim. Kad umrem neće me biti briga za neostvarene planove, za one koji ostaju, za njihovu tugu ili sreću
Umreš, nema te više i gotovo.
A moj pepeo bi bio korisniji na Velebitu nego u nekoj betonskoj polici.
E to ne znam. Ne znam da li bi mi išta značilo da znam da je zadnja. Ne pričam sad o životnim snovima već o planovima da odeš na dva tjedna na Kubu i takvim stvarima.vrrrlet » wrote:
Tja, nisam siguran koliko je funkcionalno znati da li je neka cigareta zadnja. A opet, i da znaš, možeš li je popušiti bolje od ostalih prije nje? Možeš se rasplakati ili se nasmijati smrti u facu, što je opet nebitna gesta pred činjenicom da krepavaš uskoro.
A za kraj planova ti je puno gore ostvariti ih, nego ih nikada ne ostvariti.
Mislim da ne bih željela znati da umirem ili da ću vrlo brzo umrijeti. Znam da su moram umrijeti, ali me pomisao na smrt užasava. Ne vjerujem u nekakav pakao i raj. Isto tako se nadam da smrt nije kraj i da postoji još nešto nakon smrti. Neznanje je to što me užasava.
Desire makes slaves out of kings.
ja sam za smrt oca imala neke znakove koje sam, nažalost, prepoznala tek kasnije...Éowyn » wrote:... Pitam se da li je pred samu smrt znao što će se dogoditi i znao da je to kraj svih njegovih planova.
da oplemeni kamen?Ajvi wrote:A moj pepeo bi bio korisniji na Velebitu
Znanje je još gore. Mislim da je najgora stvar znati da ćeš umrijeti, a želiš živjeti. Ne znam tko se uopće s tim pomiri, čak stari ljudi žele živjeti, barem oni koje sam ja vidjela. I to je ono najužasnije u svemu. Gledaš čovjeka i znaš da je gotovo, zna i on, ali htio bi još.
Mi smo pokušavali, ali stvarno nije bilo načina (osim da u gluho doba noći idem otvarati grob, ali si baš i ne priželjkujem takve stvari u dosjeu).Ajvi » wrote:Znam da nije legalno rasipati pepeo, ali smislit ću već nešto.![]()
Smrti se ne bojim. Kad umrem neće me biti briga za neostvarene planove, za one koji ostaju, za njihovu tugu ili sreću.
Umreš, nema te više i gotovo.
A moj pepeo bi bio korisniji na Velebitu nego u nekoj betonskoj polici.
Meni je žao zbog ljudi koje nema više zbog njih samih nego zbog mene (iako mi užasno fale). Žao mi je što nisu imali priliku za neke stvari u životu. I žao mi je jer su se možda bojali u tom trenutku. Najviše mi je žao što ja nisam mogla napraviti ništa da to spriječim.
Desire makes slaves out of kings.
- Maleficent
- Posts: 452
- Joined: 28 Sep 2011, 14:04
Ne bojim se smrti. Smrt je prestanak problema i dosade života. Smrt je mir.
Bojim se starosti i svega što ona nosi: bolesti, patnje, ružnoće, društvenog odbacivanja... i kak je vrlet rekao - ograničene pokretljivosti.
Bojim se starosti i svega što ona nosi: bolesti, patnje, ružnoće, društvenog odbacivanja... i kak je vrlet rekao - ograničene pokretljivosti.
Maleficent » wrote:Ne bojim se smrti. Smrt je prestanak problema i dosade života. Smrt je mir.
Bojim se starosti i svega što ona nosi: bolesti, patnje, ružnoće, društvenog odbacivanja... i kak je vrlet rekao - ograničene pokretljivosti.
Desire makes slaves out of kings.
- Maleficent
- Posts: 452
- Joined: 28 Sep 2011, 14:04
Ja se samo nadam da će hormoni učinit svoje pa da mi nakon menopauze neće bit bitno kak izgledam.
- Lord Byron
- Posts: 3109
- Joined: 18 Sep 2011, 09:37
Ako se smrt zamišlja kao "konačni kraj"Éowyn » wrote:
Mene je strah da ću odjednom biti zaustavljena. Imam puno planova i želja i svaštanešto i ne želim da me pokupi auto prije nego što sam to uspjela ostvariti.
Ako se, pak, smrt poima kao "prijelaz na novi level", onda se može žaliti za nepovratno "neosvojenim bodovima" u prethodnom levelu.
Netko je (Twain?) napisao da se smrti ne treba bojati, jer dok ima nas, nema nje - a kad dođe ona, više nema nas.
Smrt nije mir, mira si svjestan. Ako bi bili svjesni smrti, tek bi to bila dosada. Vjerujem da je poprilično dosadno igrati pasijans u lijesu tisuću i više godina.Maleficent » wrote:Ne bojim se smrti. Smrt je prestanak problema i dosade života. Smrt je mir.
Bojim se starosti i svega što ona nosi: bolesti, patnje, ružnoće, društvenog odbacivanja... i kak je vrlet rekao - ograničene pokretljivosti.
Život nosi probleme, ali pošto nismo hladni ni gladni, te probleme sami biramo. Ako ih sami biramo, smiješno je da su nam izbori lošiji od smrti.
Napisala si da se bojiš bolesti, patnje, ružnoće, starosti, i da ti je dosadno. Jesi li se pitala što će biti kada budeš bolesna, stara, ružna - onda će biti još dosadnije, jer ne samo da ti nećeš željeti seks s ikime, već ni drugi neće htjeti seks sa tobom (ok, osim gerantofila, ali oni su nastrani).
I za tvoju obavijest bejbe, mrtvaci ne mogu piti. Jebeš smrt.
Svi sisavci su braća. Pogotovo rovke.
- Lord Byron
- Posts: 3109
- Joined: 18 Sep 2011, 09:37
Da, ako su problemi nerješivi i dosada neuništiva. Srećom po ljude, to je ipak razmjerno rijedak slučaj.Maleficent » wrote:Smrt je prestanak problema i dosade života.
U protivnom, prestanak problema može biti i njihovo rješavanje, a prestanak dosade činjenje života zanimljivijim
-
- Information
-
Who is online
Users browsing this forum: ClaudeBot and 0 guests
