Pozdrav, križu, jedina nado

[Emericzy]

Ma ne razumiješ ti to, i basta. Nisi taj i gotova priča.
Ako ne razumiješ što je Hegel mislio kad je rekao da čovjek sebe uistinu može
poštovari jedino ako postoji viša sila/biće kao mjerilo i konačni sud- onda nemaš što
tražiti u izbiljnim raspravama o religiji.

Ja to itekako razumijem. Čak sam i objašnjavao ovdje ljudima da ni jedan sustav nije objašnjiv unutar samoga sebe. Potrebno je promatrati ga izvana. Čovjek može imati mjeru sebe samo pomoću nečega što je iznad njega. Savršeno logično.

Ali to samo znači da je taj cilj ljudima nedostižan. Jer im je to mjerilo nedostižno. Mjerilo koje ti je nedohvatno nije, zapravo, mjerilo. To je fatamorgana. Bog, ako ga ima, lako spozna čovjeka. A čovjeku je potpuno nemoguće spoznati Boga. Već i logički i matematički gledano, a kamo li u nekom širem smislu.

Na stranu pučka religioznost, postoje temperamenti koji nisu religiozni, oni koji jesu,
i oni koji osciliraju. Ti - vjerojatno- nisi, i tu je bilo kakvo razglabanje suvišno.

Jebeš filozofiju koja ovisi o temperamentu.

[Hroboatos]

Ja to itekako razumijem. Čak sam i objašnjavao ovdje ljudima da ni jedan sustav nije objašnjiv unutar samoga sebe. Potrebno je promatrati ga izvana. Čovjek može imati mjeru sebe samo pomoću nečega što je iznad njega. Savršeno logično.

Ali to samo znači da je taj cilj ljudima nedostižan. Jer im je to mjerilo nedostižno. Mjerilo koje ti je nedohvatno nije, zapravo, mjerilo. To je fatamorgana. Bog, ako ga ima, lako spozna čovjeka. A čovjeku je potpuno nemoguće spoznati Boga. Već i logički i matematički gledano, a kamo li u nekom širem smislu.


Jebeš filozofiju koja ovisi o temperamentu.

Već rekoh da ne razumiješ. Religiozni jezik nije ovaj jezik svakodnevnice,
i ne podliježe logičnim cjepkanjima (što zaboravljaju fundamentalisti). Nemam vrjemena
da o tom razglabam, no o raznim je funkcijama jezika pisao, opsežno, Northrop Frye
u klasičnom djelu "The Great Code".

Glede filozofije- opet promašaj. I Russell je davno rekao da
svaki filozof ima neki grubi sustav, sukladan temperamentu,
kojega razrađuje tijekom života. To se odnosi na sve, od Sokrata do Wittgensteina.

[blaze]

Već rekoh da ne razumiješ. Religiozni jezik nije ovaj jezik svakodnevnice,
i ne podliježe logičnim cjepkanjima (što zaboravljaju fundamentalisti). Nemam vrjemena.

nemam vrjemena je religiozni jezik

ps: a što to zaboravljaju fundamentalisti? jezik svakodnevice ili religiozni?

[JPK]

Već rekoh da ne razumiješ. Religiozni jezik nije ovaj jezik svakodnevnice,
i ne podliježe logičnim cjepkanjima (što zaboravljaju fundamentalisti). Nemam vrjemena
da o tom razglabam, no o raznim je funkcijama jezika pisao, opsežno, Northrop Frye
u klasičnom djelu "The Great Code".

Nije mi jasan jedan detalj - ako "religiozni jezik" ne podliježe logici, kako onda uopće možeš optuživati nekog da ga ne razumije? Pa očito misliš na nešto što nije u sferi razuma, nego valjda nagona ili emocija.

[Hroboatos]

Nije mi jasan jedan detalj - ako "religiozni jezik" ne podliježe logici, kako onda uopće možeš optuživati nekog da ga ne razumije? Pa očito misliš na nešto što nije u sferi razuma, nego valjda nagona ili emocija.

Ne, radi se o metonimijskim i metaforičkim funkcijama jezika.
Vjersk itekstovi su puni tvrdnji koje nosu logički ni zdravorazumski
samo po sebi razumljive.

Kad Isus kaže "Tko ne jede moje tijelo itd." (Ivanovo ev., ustanovljenje
pričesti) on ne govori o ritualnom kanibalizmu, a niti o ritualu koji je samo podsjećanje
na njegovu sudbinu. Ili, u Tominu evanđelju, gnostičkom, kada kaže
da je ispod svakog kamena (tako nešto), paradoksalni iskaz upućuje
na dublje značenje koje nije doslovno-prozaičko.
Slično je i s drugim religijama, a napose s Mhayana budizmom, koji je
pun paradoksalnih iskaza.

Generalno- religijski duh se ne "uvjerava", on nije dedukcija, nije empirijski provjerljiv.
On je, u velikim iskazima, objava o svijetu kakav "uistinu jest."
Bilo da se radi o mezopotamskim mitovima o stvaranju, o objavi na Sinaju, o
raspeću i uskrsnuću, o Budinom govoru o osmerostrukom putu, o Konfucijevom
iskazu o Mandatu Neba (T'ien Ming),..
To su sve manifestacije transcendencije koje religiozni
mogu prihvatiti kao istinu, anereligiozni se mogu samo čuditi naizgled
besmislenim i apsurdnim izjavama, poput one u "Karamazovima" Dostojevskog:
Ako protjeraju Boga sa zemlje, mi ćemo ga sakriti ispod zemlje"

Credo ut intelligam, što bi rekli stari.

[Emericzy]

Ne, radi se o metonimijskim i metaforičkim funkcijama jezika.
Vjersk itekstovi su puni tvrdnji koje nosu logički ni zdravorazumski
samo po sebi razumljive.

Kad Isus kaže "Tko ne jede moje tijelo itd." (Ivanovo ev., ustanovljenje
pričesti) on ne govori o ritualnom kanibalizmu, a niti o ritualu koji je samo podsjećanje
na njegovu sudbinu. Ili, u Tominu evanđelju, gnostičkom, kada kaže
da je ispod svakog kamena (tako nešto), paradoksalni iskaz upućuje
na dublje značenje koje nije doslovno-prozaičko.
Slično je i s drugim religijama, a napose s Mhayana budizmom, koji je
pun paradoksalnih iskaza.

Generalno- religijski duh se ne "uvjerava", on nije dedukcija, nije empirijski provjerljiv.
On je, u velikim iskazima, objava o svijetu kakav "uistinu jest."
Bilo da se radi o mezopotamskim mitovima o stvaranju, o objavi na Sinaju, o
raspeću i uskrsnuću, o Budinom govoru o osmerostrukom putu, o Konfucijevom
iskazu o Mandatu Neba (T'ien Ming),..
To su sve manifestacije transcendencije koje religiozni
mogu prihvatiti kao istinu, anereligiozni se mogu samo čuditi naizgled
besmislenim i apsurdnim izjavama, poput one u "Karamazovima" Dostojevskog:
Ako protjeraju Boga sa zemlje, mi ćemo ga sakriti ispod zemlje"

Credo ut intelligam, što bi rekli stari.

Kako onda odabereš ako ti se s jedne strane nudi Jahve, a s druge Flying Spaghetti Monster?

Neku logiku ipak upotrijebiš, makar tvrdio da je nema. Ne možeš reći da je svako pristupanje vjeri nebeska inspiracija i prosvjetljenje. Da je tako, ljudska bi volja bila irelevantna i čin prianjanja uz vjeru postao bi moralno besmislen. Vjernici bi bili oni za koje je veliki gazda rekao, "Beam them up, Scotty!"

Ne govorim sad o naizglednim fizikalnim paradoksima kakvih je prepuna, recimo, Geneza; oni su mi lako razumljivi. Govorim o spoznaji. Ako prihvatim to što mi ti govoriš, onda spoznaja ne vrijedi ništa. Samo trebam otići kod najbližeg župnika i učlaniti se. (U mojem slučaju, obnoviti članstvo.)

Nekaj tu ne štima.

[Emericzy]

Russell je davno rekao da
svaki filozof ima neki grubi sustav, sukladan temperamentu,
kojega razrađuje tijekom života. To se odnosi na sve, od Sokrata do Wittgensteina.

Za Russella me ne čudi. Meni se ne jednom kosa u zrak dizala od njegovih izjava.

Jasno je da svaki ima temperament. Samo, ako nije gazda tog temperamenta i nije ga naučio da na zapovijed donosi stvari i, ako treba, skače kroz zapaljene obruče, jebeš takvog filozofa. Temperamentu bi netko tko razmišlja svojom glavom, trebao dozvoliti pristup do razine stila, ne dalje.

Ali, vidim da ti nisi neki prijatelj čvrstoće u razmišljanju. Očito više cijeniš inspiraciju. Ja to nisam u stanju cijeniti. Može mi biti zanimljivo pogledati, ali, u bilo kojem ozbiljnijem smislu, Apage Satanas!

[Hroboatos]

Kako onda odabereš ako ti se s jedne strane nudi Jahve, a s druge Flying Spaghetti Monster?

Neku logiku ipak upotrijebiš, makar tvrdio da je nema. Ne možeš reći da je svako pristupanje vjeri nebeska inspiracija i prosvjetljenje. Da je tako, ljudska bi volja bila irelevantna i čin prianjanja uz vjeru postao bi moralno besmislen. Vjernici bi bili oni za koje je veliki gazda rekao, "Beam them up, Scotty!"

Ne govorim sad o naizglednim fizikalnim paradoksima kakvih je prepuna, recimo, Geneza; oni su mi lako razumljivi. Govorim o spoznaji. Ako prihvatim to što mi ti govoriš, onda spoznaja ne vrijedi ništa. Samo trebam otići kod najbližeg župnika i učlaniti se. (U mojem slučaju, obnoviti članstvo.)

Nekaj tu ne štima.

Ponovit ću- odnosi se na tebe:

a) kaj muž zna kaj je čokolada

b) promašio si ceo fudbal

Glede špageta, ne znam o kojem se liku radi, moja pop-kultura
je iz njekog drugoga razdoblja. No, kad bi bio vjerski temperament i
unekoliko religijski obaviješten- a ne trubadur i koma, što jesi -
znao bi da te stvari potječi iz iskustva Svetoga (to je stara stvar iz fenomenologije,
koju su kasnije samo preuzeli Rudolf Otto, Eliade i drugi).
Iskustvo Svetoga se- naravno- razlikuje kod animista, Židova, muslimana,
budista, Sika,.... ali je jasno autentično, za razliku od parodijskih "religija"
kojih se nakotilo u SAD-n.pr.

U konkretnim primjerima, institucionalizirana religija
najčešće počiva ili na autoritetu neke knjige, ili institucije (često plus
knjiga), ili funkcije (šamanizam, medicine man,..).

Ne govorim o tom je li njeka religija bolja ili gora, istinitija ili manje istinita, ili
su sve lažne- ili su sve njekako istinite, što je blisko mom poimanju.
Govorim o tom da je nastanak religija generalno sličan:
a) iskustvo svetoga koje uključuje njeku objavi o svijetu, ljudima, postojanju i "smislu"
b) ustanovljenje tradicije koja nastavlja i perpetuira to iskustvo preko institucija

To je sve. Nema tu mjesta špagetima ni parodiji (ako ima- Jonesov kult
i masovno samoubojstvo, kriterij je jasan-poznat ćete ih po plodovima)

[Hroboatos]

Za Russella me ne čudi. Meni se ne jednom kosa u zrak dizala od njegovih izjava.

Jasno je da svaki ima temperament. Samo, ako nije gazda tog temperamenta i nije ga naučio da na zapovijed donosi stvari i, ako treba, skače kroz zapaljene obruče, jebeš takvog filozofa. Temperamentu bi netko tko razmišlja svojom glavom, trebao dozvoliti pristup do razine stila, ne dalje.

Ali, vidim da ti nisi neki prijatelj čvrstoće u razmišljanju. Očito više cijeniš inspiraciju. Ja to nisam u stanju cijeniti. Može mi biti zanimljivo pogledati, ali, u bilo kojem ozbiljnijem smislu, Apage Satanas!

Šteta, ja sam mislio da imaš nešto fašističkoga u temperamentu, kao ja.

Temperament ne možeš ni obuzdavati ni mijenjati. Možeš-unekoliko - psihu, mentalni život, no temperament ne možeš.

Mislim da nisi shvatio o čem se piše. Svi filozofi (pisci, ljudi općenito,..) ponašaju se sukladno temperamentu, i to je potpuno nepromjenjivo i neizmjenjivo.

[kukuriku]

Naravno da nije. Štoviše, ništa nije sveto pismo. Sve je otvoreno za preispitivanje. Nema dogmi. Nema svetinja.

Hoćeš reći, za tebe nema dogmi i nema svetinja.
Pretpostavljam da priznaješ i poštuješ mogućnost da one za druge ljude postoje, što god ti mislio o tome.

[Emericzy]

Ne govorim o tom je li njeka religija bolja ili gora, istinitija ili manje istinita, ili
su sve lažne- ili su sve njekako istinite, što je blisko mom poimanju.
Govorim o tom da je nastanak religija generalno sličan:
a) iskustvo svetoga koje uključuje njeku objavi o svijetu, ljudima, postojanju i "smislu"
b) ustanovljenje tradicije koja nastavlja i perpetuira to iskustvo preko institucija

Ta geneza religija još uvijek ne daje pravo njihovim vjernicima da se, u nedostatku argumenata, skrivaju iza fraza tipa "ti to ne razumiješ" i ograđivanja od logike. Logika je izvan toga. Ne brkaj nedostatak podataka, zbog kojeg nije moguće provesti logički proces, i slobodu od logike.

Time ne dovodim u sumnju intelektualnu legitimnost religije, nego ideju da je religioznost nekako čudesno izolirana od razuma, a da opet ima smisla. To je bijedan pokušaj da se zvuči pametno kad se govori "to je tako zato jer ja i moji kažemo da je tako". Što ako ste ti i tvoji bedasti? Što ako ste se napili bunike? Što ako nas varate, e da bi se domogli malih djevojčica i dječačića?

To je sve. Nema tu mjesta špagetima ni parodiji (ako ima- Jonesov kult
i masovno samoubojstvo, kriterij je jasan-poznat ćete ih po plodovima)

Vidiš da imaš neku logiku. "Poznat ćete ih po plodovima." To je sasvim solidan i logičan kriterij. Čak i kad to ni sam ne vidiš.

[Emericzy]

Šteta, ja sam mislio da imaš nešto fašističkoga u temperamentu, kao ja.

Temperament ne možeš ni obuzdavati ni mijenjati. Možeš-unekoliko - psihu, mentalni život, no temperament ne možeš.

Mislim da nisi shvatio o čem se piše. Svi filozofi (pisci, ljudi općenito,..) ponašaju se sukladno temperamentu, i to je potpuno nepromjenjivo i neizmjenjivo.

Možda oni kilavi.

Pogledaj matematiku. Ona je potpuno nepodložna temperamentu. Isti set podataka podvrgnut istom procesu uvijek će dati isti rezultat, ma kakvog temperamenta bio čovjek koji provodi proces rješavanja problema.

Ako filozofija nije takva, to jest, preciznije rečeno, ako bar ne teži takvom idealu, onda jebiga... što će ti to? Korisnije je i zabavnije onda krkati antilopu, plesati oko vatre, dobro se napiti i u kolibama poslije praviti dječicu.

[kukuriku]

Možda oni kilavi.

Pogledaj matematiku. Ona je potpuno nepodložna temperamentu. Isti set podataka podvrgnut istom procesu uvijek će dati isti rezultat, ma kakvog temperamenta bio čovjek koji provodi proces rješavanja problema.

Ako filozofija nije takva, to jest, preciznije rečeno, ako bar ne teži takvom idealu, onda jebiga... što će ti to? Korisnije je i zabavnije onda krkati antilopu, plesati oko vatre, dobro se napiti i u kolibama poslije praviti dječicu.

Jašta, Emerici, i ti svašta pričaš. Da je filozofija matematika, svi bi se filozofi slagali oko svega.
Kako to razvidno nije slučaj, osim ako sam nešto gadno propustila u obrazovanju, očito je da postoji više, nazovimo, filozofskih logika. Da li se razlikuju zbog temperamtenta logično mislećeg filozofa ili nečeg drugoga,e, to stvarno ne znam.

Nego, kako ste uopće završili na temperamentu? NU moga temperamenta

[Emericzy]

Jašta, Emerici, i ti svašta pričaš. Da je filozofija matematika, svi bi se filozofi slagali oko svega.
Kako to razvidno nije slučaj, osim ako sam nešto gadno propustila u obrazovanju, očito je da postoji više, nazovimo, filozofskih logika. Da li se razlikuju zbog temperamtenta logično mislećeg filozofa ili nečeg drugoga,e, to stvarno ne znam.

Nego, kako ste uopće završili na temperamentu? NU moga temperamenta

Pa, ja baš nisam stekao dojam da se filozofi tako žestoko međusobno razlikuju. Puno filozofije je nadogradnja na prije postavljene osnove. Novi filozofi itekako uvažavaju stare.
Evo, ja se, recimo, puno oslanjam na Epikura.

Naravno, ne slažu se poput matematičara, to je nemoguće. Zato sam rekao da streme k tom idealu. Idealna filozofija po svom bi funkcioniranju ličila matematici. Zbog kompleksnosti bitka, taj je cilj očito jako daleko, a vrlo mu se vjerojatno možemo tek asimptotski približavati.

[Hroboatos]

Ta geneza religija još uvijek ne daje pravo njihovim vjernicima da se, u nedostatku argumenata, skrivaju iza fraza tipa "ti to ne razumiješ" i ograđivanja od logike. Logika je izvan toga. Ne brkaj nedostatak podataka, zbog kojeg nije moguće provesti logički proces, i slobodu od logike.

Ne razumijem što s ovim hoćeš.
Što hoćeš reći. Govori HRVATSKI da te vas sviet razumie.

Time ne dovodim u sumnju intelektualnu legitimnost religije, nego ideju da je religioznost nekako čudesno izolirana od razuma, a da opet ima smisla. To je bijedan pokušaj da se zvuči pametno kad se govori "to je tako zato jer ja i moji kažemo da je tako". Što ako ste ti i tvoji bedasti? Što ako ste se napili bunike? Što ako nas varate, e da bi se domogli malih djevojčica i dječačića?

Što reći ? Ti si mentalno zreo, a pišeš ovakve djetinjarije.
Ne znam više što da kažem. Probat ću,..

a) religija je društvena pojava koja ima korijen u iskustvu svetoga, a
vuče podrijetlo iz doba kada smo bili kromanjonci
Lit- Eliade: Povijest vjerovanja i religioznih ideja 1. (hrv. prijevod), Joseph
Campbell: The Masks of God: Primitive Mythology (ima na library.nu)
b) to se iskustvo institucionalizira u knjige, kaste, društvo, hramove itd.
c) govor o sadržaju religije je govor o "svemu". Taj govor je više nalik
onom kojim se pokušava protumačiti poezija, nego onom kojim analiziramo
neki logički tekst.
d) tumačenje religioznga iskustva ovisi o više činbenika, a jedan
je i taj kako gledamo na sve to. Teolozi pokušavaju stvoriti harmoničan
i logički koherentan svjetonazor na temelju tekstova (i sl.), i u tom
dolaze to nekakvih rezultata, no ti su rezultati uvijek i podložni promjenama,
a još više- nedostatni. čak i najbolja teologija više "upućuje na", nego što
"objašnjava".

To da je religijsko iskustvo "izolirano od razuma" ne stoji. Dapače, psiholozi koji
imaju religijsku psiholofiju (Roberto Assagioli i psihosinteza), drže da je religijsko iskustvo
prelomljeno kroz prizmu razuma. zatim, jedno je iskustvo, drugo tumačenje, treće tumačenje razuma..
tu smo na vrlo raspisanom terenu..

Vidiš da imaš neku logiku. "Poznat ćete ih po plodovima." To je sasvim solidan i logičan kriterij. Čak i kad to ni sam ne vidiš.

OK

[Hroboatos]

Možda oni kilavi.

Pogledaj matematiku. Ona je potpuno nepodložna temperamentu. Isti set podataka podvrgnut istom procesu uvijek će dati isti rezultat, ma kakvog temperamenta bio čovjek koji provodi proces rješavanja problema.

Ako filozofija nije takva, to jest, preciznije rečeno, ako bar ne teži takvom idealu, onda jebiga... što će ti to? Korisnije je i zabavnije onda krkati antilopu, plesati oko vatre, dobro se napiti i u kolibama poslije praviti dječicu.

Isuse, ovo su takve djetinjarije

Filozofija NIJE znanost. Kao što je Unamuno rekao, trajna je filozofija bliža
poeziji nego znanosti, i filozofije koje su tom bliže, "dugovječnije" su od onih
koje nekako idu uz znanost svoga doba, i s njom brzo stare.

Platon je svježiji od Aristotela, a Leibniz od Lockea.
Heidegger-uza sve nebuloze- od cijele ekipe logičkoga pozitivizma koja
nije dovela ni do čega osim tričavosti.

Metafizika- ne ću o etici, estetici i drugim granama, nego o "kraljici"- nije
uopće provjerljiva. To nije nikava znanost, nego, na neki način, kad je nahbolja, plodno
polje velikih ideja koje kasnije znanost može iskoristiti. Velike ideje koje su počele
u metafizici su, n.pr.- biološka evolucija, evolucijska kozmogonija, mnoštvo svjetova
(multiverzum), jedinstvena supstancija svega, .... a u religiji trojstvo bogova ili vidova Boga,
pad čovjeka iz nekog "rajskoga" stanja itd.

[Emericzy]

Isuse, ovo su takve djetinjarije

Filozofija NIJE znanost. Kao što je Unamuno rekao, trajna je filozofija bliža
poeziji nego znanosti, i filozofije koje su tom bliže, "dugovječnije" su od onih
koje nekako idu uz znanost svoga doba, i s njom brzo stare.

Platon je svježiji od Aristotela, a Leibniz od Lockea.
Heidegger-uza sve nebuloze- od cijele ekipe logičkoga pozitivizma koja
nije dovela ni do čega osim tričavosti.

Metafizika- ne ću o etici, estetici i drugim granama, nego o "kraljici"- nije
uopće provjerljiva. To nije nikava znanost, nego, na neki način, kad je nahbolja, plodno
polje velikih ideja koje kasnije znanost može iskoristiti. Velike ideje koje su počele
u metafizici su, n.pr.- biološka evolucija, evolucijska kozmogonija, mnoštvo svjetova
(multiverzum), jedinstvena supstancija svega, .... a u religiji trojstvo bogova ili vidova Boga,
pad čovjeka iz nekog "rajskoga" stanja itd.

Ajme što se zalijećeš. Nisam ja rekao da je filozofija znanost. Niti da je provjerljiva. Nije, uostalom, ni matematika. Govorim o unutarnjoj konzistentnosti. O težnji k pravilima koja će univerzalno funkcionirati. Koja neće biti ovisna o 'školi' ili modi. Pa ni temperamentu. I sam kažeš da je Platon svježiji od mnogih novijih filozofa. Njegovi zaključci, dakle, bliži su univerzalnosti i unutarnjoj konzistentnosti. Imaju manje rupa i mana.

[Hroboatos]

Ajme što se zalijećeš. Nisam ja rekao da je filozofija znanost. Niti da je provjerljiva. Nije, uostalom, ni matematika. Govorim o unutarnjoj konzistentnosti. O težnji k pravilima koja će univerzalno funkcionirati. Koja neće biti ovisna o 'školi' ili modi. Pa ni temperamentu. I sam kažeš da je Platon svježiji od mnogih novijih filozofa. Njegovi zaključci, dakle, bliži su univerzalnosti i unutarnjoj konzistentnosti. Imaju manje rupa i mana.

Platon uopće nije konzistentan (Aristotel jest, daleko više).
Evo primjera: U "Fedonu" Sokrat, uoči smrti-samoubojstvo kukutom- raspravlja
o tom je li duša besmrtna. Navodi četiri- uglavnom slaba- argumenta.
Jedan od njih unekoliko drži vodu, a ostali baš nikako.

I onda odjednom Sokrat održi veliki govor o sudbini duše u postumnom stanju,
ulasku u međusvijet, prokletim dušama koje se sunovraćuju u pakleni ponor Tartara,
očišćenima koje se dižu u božanski svijet, te onima koje se, eventualno čiste ili reinkarniraju.

Yebeš argumente, on "zna" i ispada da je sve što se pod krinkom objektivnosti trudio na većini teksta dijaloga- da je to bio zayeb, jer ona zna da Bog i besmrtnost postoje, a l dijalektika je dobra,
ali za odgoj intelektualaca, dok su u korijenu Sokratova života daimon i Bog.

I opet- kao da govoriš karakalpački. Ja ne razumijem što hoćeš reći o školi, modi i temperamentu.
To mi nije jasno.

Ako želiš reći da je filozofija vrijedna ako nije samo subjektivna- tako shvaćam- onda
bih rekao da si u krivu. Filozofija je kreacija snažnih umova koji nameću svoje tvorbe i ideje
drugima. Pitagora, Empedoklo, Parmenid,...oni su svi visoko subjektivni, no snaga i uvid
njihovih iskaza "zapalili" su naraštaje i postavili norme. Postoje jaki i slabi tvorci.
jaki udaraju u nešto univerzalno u drugima, preživljavaju i njihova baština raste.
Kod slabijih- bili max logički konzistentni- njihove filozofije nestaju i propadaju.
Ukratko- snaga uvida i vizije je sve, logičnost i dosljdnost- praktički ništa.

To ne znači da su velikani konzistentni, "objektivni",...nego da su hipnotički jaki i plodni u univerzalnom.

[Emericzy]

Ako želiš reći da je filozofija vrijedna ako nije samo subjektivna- tako shvaćam- onda
bih rekao da si u krivu. Filozofija je kreacija snažnih umova koji nameću svoje tvorbe i ideje
drugima. Pitagora, Empedoklo, Parmenid,...oni su svi visoko subjektivni, no snaga i uvid
njihovih iskaza "zapalili" su naraštaje i postavili norme. Postoje jaki i slabi tvorci.
jaki udaraju u nešto univerzalno u drugima, preživljavaju i njihova baština raste.
Kod slabijih- bili max logički konzistentni- njihove filozofije nestaju i propadaju.
Ukratko- snaga uvida i vizije je sve, logičnost i dosljdnost- praktički ništa.

To ne znači da su velikani konzistentni, "objektivni",...nego da su hipnotički jaki i plodni u univerzalnom.

Hmmmm... Ne znam; ja na filozofiju gledam pješački, utilitarno. Na neki način kao na religiju bez vjere, ili znanost bez eksperimentalne provjere. Kao put do razjašnjenja svega. Ovo što ti predlažeš kao filozofiju više mi liči na umjetnost. Konceptualna, verbalno predočena umjetnost autora sa snažnom imaginacijom i uvjerljivim diskursom. Ali OK; više znaš od mene; možda si u pravu. Nadam se da nisi.

[Borna Paro]

Ave Crux, spes unica, pisao je Strindberg u svojoj katoličkoj fazi.

Ovo nije tema o katoličanstvu, nego o vjeri i smislu.

Odnosno - kako dati životu smisla ako čovjek ne vjeruje u više biće koje simbolizira viši smisao života?

Dakle - je li vjera jedina koja daje nadu da život ima smisla?

Postoji li život bez vjere?
Mislim može li se reformirati vjera iz ovog postojećeg obilka u nešto smislenije..?

[Hroboatos]

Postoji li život bez vjere?
Mislim može li se reformirati vjera iz ovog postojećeg obilka u nešto smislenije..?

Ovo su čudna pitanja. Koja vjera ?
Vjernicima raznoga kalibra i vjera(h) njihova je vjera OK, kao takva.

[Lastan]

Postoji li život bez vjere?

Mislim da će ti svaki živući nevjernik to potvrditi. Ja prvi.

Mislim može li se reformirati vjera iz ovog postojećeg obilka u nešto smislenije..?

Naravno da može. Pa i dobar dio onoga što sada poznajemo kao vjeru smisleniji je od onoga što je prethodilo.

[daze]

Postoji li život bez vjere?
Mislim može li se reformirati vjera iz ovog postojećeg obilka u nešto smislenije..?

Postojao je život mnogo prije vjere i postojat će sigurno i nakon.
Što se tiče reforme, to se stalno i dešava. Nešto toliko besmisleno mora svim silama održavat bar nekakav smisao. Ako ništa drugo, vjerske vođe su se pokazale fleksibilnima.

[Stitch]

Platon uopće nije konzistentan (Aristotel jest, daleko više).

Osnovni je Platonov problem u tome što uranja u misticizam svaki put kad nešto ne može racionalno objasniti. Ali ono, svaki put. Otud priče o seljenju duša, otud sličice iz mitologije, otud njegova religioznost. Njemu je doista smetalo što se Zeusa krivo prikazuje, što ismijavaju bogove.

Aristotel je drukčiji, njegov je um znanstvenički. Nije on zalud, uz ostalo, otac zoologije. Njegov je svijet materijalni svijet iako je od Platona nasljedovao ideje kao prauzor i prapočetak svega. Uvijek polazi od onoga što može vidjeti i opipati. Empirist je, dakle. Ako je išta u Stagiraninovoj filozofiji nedosljedno, onda su to upravo dijelovi preuzeti od Platona. Jer njegova entelehija, materijalni adekvat ideje, savršena stvar u kojoj više nema kretanja - nije ništa drugo doli misticizam. Bog bi bio entelehija. Vrhovno dobro, jer kretanje uvijek teži dobru - a ovdje ga više nema. To je ta svrhovitost.

[Hroboatos]

Osnovni je Platonov problem u tome što uranja u misticizam svaki put kad nešto ne može racionalno objasniti. Ali ono, svaki put. Otud priče o seljenju duša, otud sličice iz mitologije, otud njegova religioznost. Njemu je doista smetalo što se Zeusa krivo prikazuje, što ismijavaju bogove.

Aristotel je drukčiji, njegov je um znanstvenički. Nije on zalud, uz ostalo, otac zoologije. Njegov je svijet materijalni svijet iako je od Platona nasljedovao ideje kao prauzor i prapočetak svega. Uvijek polazi od onoga što može vidjeti i opipati. Empirist je, dakle. Ako je išta u Stagiraninovoj filozofiji nedosljedno, onda su to upravo dijelovi preuzeti od Platona. Jer njegova entelehija, materijalni adekvat ideje, savršena stvar u kojoj više nema kretanja - nije ništa drugo doli misticizam. Bog bi bio entelehija. Vrhovno dobro, jer kretanje uvijek teži dobru - a ovdje ga više nema. To je ta svrhovitost.

Generalno točno za Aristotela, nu Platon je veliki otac- bez njega je Aristotel
nezamisliv. Platon je i veliki izvornik, dok to Aristotel nije, osim u logici.
Platon je i utemeljitelj mnoštva modernih ideja- komunizam, fašizam, eugenika, feminizam,
platonizam u matematici, a da ne govorimo o presudnom utjecaju na
teologiju i opću kulturu.
Platon jest po habitusu ako ne mistik, a ono mistični filozof (kao i Hegel ili Leibniz), dok je Aristotel uistinu empirijski usmjeren, a time i brže zastario. Konačno, procvat europske filzofije u renesansi i 17. st. počinje s Platonovim utjecajem i slabljenjem Aristotelova.

Znanost ima korijen ne u mistici, nego u supraracionalnom i mutnim naslućivanjima
(Pitagora, Empedoklo,..).