Sviranje sretnim mladencima - ili sviranje kurcu?

[Lord Byron]

Na nekakvoj racionalnoj razini, preživljavam svatovske običaje u friškourbanih Hrvata - onako, ako je ljudima do manijakalnog trubljenja, mahanja polupunim flašama kojekakvih napitaka i do ostalih živopisnih veselja, nek' si to priušte - može se čovjek utješiti da je barem količina pucnjave i vjerojatnost da me nesigurna ruka kakvog pijanog mladca liši jedinog mi života, zanemariva u odnosu na neke (ne)davne godine.

Na iracionalnoj osnovi, naravno da im želim kojekakve vrloskupe kvarove na električnim instalacijama.

Ali, nije to. Svirali, ne svirali, preživi čovjek još jednu subotu.

Ako ostavimo postrani ljudsku (reklo bi se, prirodnu) želju za "društveno toleriranim divljanjem", ups, za "društveno toleriranim zabavljanjem", ako ostavimo postrani nepisane običaje kako se, navodno, "mora" živjeti, vjenčavati, umirati, disati... ostaje onaj suhi, statistički pogled na ushićene mladence.

Imaju 25% izgleda za (poprilično skori) razvod. Imaju barem još 25% izgleda za mrcvarenje u nerazvedenom braku, iz ovog ili onog razloga. Ostala "veselja" kojima čovjek svjedoči promatrajući neke kasnije faze (antipodno roditeljstvo i/ili štogod drugoga od onih "potpornih stupova" zajedništvu) su teže izraziva u postotcima, ali su tu.

Koliko istinski sretnih brakova poznajemo? Ironično, na ovo će pitanje svatko navesti nekog Marka i neku Marinu, "evo, ja baš poznajem jednog Marka i jednu Marinu, joj, oni su baš u superduper braku" - i time nesvjesno upasti u zamku "iznimke koja potvrđuje postojanje pravila". Ali, ostaje pitanje broja brakova (pa čak i neubračenih, bezdjecnih i bezkreditnih veza) koji su sretniji od "sretnosti" zbog puke činjenice da nitko ne pije, ne tuče i ne vara dokazano, da se ima krov nad glavom i kruh u rukama, koji su iznad one "ja ne znam što bi ti još htio/htjela, pogledaj što sve imaš, pogledaj kako je drugima..." tješiteljske retorike koja zagovara trpljenje i patnju. Koliko je brakova/veza u kojima nijedan ubračeni/uvezani ne vrišti za nekim desetim, ne odrađuje rutinski taj brak/vezu iz ovog ili onog razloga, hraneći se tek povremenim i djelomičnim svijetlim trenutcima?

I tako čovjek pretrese statistiku i onda ne zna bi li bilo bolje da netko nekako osvijesti te brojke sretnim mladencima - jer bi pad s prevelike visine vjerovanja, očekivanja i nadanja mogao biti bolniji - ili ih, posve suprotno, podržati u njihovom polijetanju i uvjerenju da će baš oni sjebati sistem i pobijediti zloguke brojke, jer će eventualni pad trajati duže.

[Potjeh]

ili ih, posve suprotno, podržati u njihovom polijetanju i uvjerenju da će baš oni sjebati sistem i pobijediti zloguke brojke, jer će eventualni pad trajati duže.

Ja bih postavio tezu da je možda vjera u hapilly ever after jedan od nužnih sastojaka za uspjeh ono malo brakova koji jesu sretni. Ako teza ima smisla onda i cijela gungula oko proslave svadbe ima smisla.

Mala analogija, možda neprecizna. Mislim da bi bilo jako glupo mladom i entuzijastičnom nogometašu reći - čuj mali, jasno ti je da otprilike tek 1 promil nogometaša ostvari vrhunske rezultate? Zatirati vjeru da će pobijediti sistem ujedno zatire čak i onu malu šansu da doista hoće pobijediti sistem. A upravo ljudi koji jesu uspjeli u tome su dobri uzori za sve ostale.

[schmokljan]

Mislim da nema potrebe za tolikom ogorčenošću. Ja sam oženio prvu koja je htjela spavati sa mnom i nisam pogriješio, dapače. Bitno je samo očuvati čednost, što se može i katoličkim pristupom seksu, ali i lošim izgledom i nesposobnošću, što svima od srca preporučujem.

[JPK]

Mala analogija, možda neprecizna. Mislim da bi bilo jako glupo mladom i entuzijastičnom nogometašu reći - čuj mali, jasno ti je da otprilike tek 1 promil nogometaša ostvari vrhunske rezultate? Zatirati vjeru da će pobijediti sistem ujedno zatire čak i onu malu šansu da doista hoće pobijediti sistem. A upravo ljudi koji jesu uspjeli u tome su dobri uzori za sve ostale.

Naprotiv, to bi bilo vrlo pametno. Ne kužim, zagovaraš li zapravo zatvaranje očiju pred realnošću? Pa to je najbolji put da si čovjek upropasti život. Osim ako se zbog nogometa ne mora odreći škole i posla, a obično nije tako.

Oni koji su uspjeli u nogometu su vrlo loši uzori za ostale. Od tisuću ljudi jedan uspije, ostali završe dopisnu školu i kasnije budu konobari - to je nešto što bi trebalo poticati?

[Lord Byron]

Mislim da bi bilo jako glupo mladom i entuzijastičnom nogometašu reći - čuj mali, jasno ti je da otprilike tek 1 promil nogometaša ostvari vrhunske rezultate?

Naprotiv, mislim da je to najpametnije što se "mladom i entuzijastičnom nogometašu" može reći - prije nego što zapostavi i školu i svaki drugi oblik postojanja i života zbog 1-promilnih izgleda za karijeru.

[Potjeh]

Nogomet je tek primjer. Uzmi bilo koji vid ljudskog djelovanja pa primjeni isti princip. Za ostvarenje bilo kojeg vrhunskog rezultat potrebna je želja, rad, upornost i vjera koja je ovdje tema. Bez te vjere sasvim sigurno nema vrhunskog rezultata. Ako netko ima prva tri preduvjeta onda sam mišljenja da vjeru treba poticati. Primjenjeno direktno na ovu temu, za odličan i dugovječan brak je potrebna vjera da on to može biti na samom njegovom početku.

"The future belongs to those who believe in the beauty of their dreams."
Eleanor Roosevelt

[baja]

I tako čovjek pretrese statistiku i onda ne zna ...

... da li je sigurnije sjesti u auto, avion ili, pak, vlak...
što god odlučio, mora uzeti u obzir sve vanjske rizike i uskladiti ih s vlastitim

[Maleficent]

Koliko istinski sretnih brakova poznajemo?

Koliko je brakova/veza u kojima nijedan ubračeni/uvezani ne vrišti za nekim desetim, ne odrađuje rutinski taj brak/vezu iz ovog ili onog razloga, hraneći se tek povremenim i djelomičnim svijetlim trenutcima?

Koliko je idealnih prijateljstava? Idealnih poslova? Idealnih oblika lica i tijela? Idealnih života?
Život je uvijek nekakva srednja vrijednost, neki prosjek. Zašto očekujemo od braka nešto više od toga? Ja više ne vjerujem u bajke i idealne ljubavi.

[Lord Byron]

Koliko je idealnih prijateljstava? Idealnih poslova? Idealnih oblika lica i tijela? Idealnih života?

Nigdje nisam spominjao ni manje ni više nego "idealnost".

[Maleficent]

Nigdje nisam spominjao ni manje ni više nego "idealnost".

To sam ja iščitala iz "istinske sreće".

[Pješčana]

(mislim) da oko mene ima sretnih brakova. ovime ciljam na one koji ulaze u moju kategoriju sreće.
isto tako, vidim i one druge brakove, koji su više financijska zajednica s djecom, nego odnos pun poštovanja i zajedničkog zadovoljstva. pitanje je što ti ljudi misle o svojim vezama/brakovima.
problem je što društvo/mediji nameću skup pojmova koji definiraju odnos/brak/vezu i mnogi će pohrliti udovoljavati tim uvjetima, a neće s time biti sretni.
doživjet će najromantičnije zaruke, roditelji će bit ponosni na svadbu i vjenčanje, dobit će bebu i kupiti stan na kredit..i onda se razići nakon dvije godine, jer to nije bilo to.
da se vratim na uvodno pitanje: mislim da bi ljudi prije ulaska u brak trebali sami sa sobom i jedno s drugim popričati kakve ideje imaju o tome u što se upuštaju, jesu li im planovi i snovi slično, gledaju li u istom smjeru, nebitno poklapa li se to sa slikom oko njih u kvartu, crkvi ili društvu.
puno zajeba dolazi jer se stvari podrazumijevaju, jer to svi tako rade i vrijeme im je

opet, nemam ništa protvi razvoda, kod nas se to dost dugo doživljavalo kako osobni poraz(ne kažem da nije teška situacija), ali nije neizvedivo. još uvijek mi ima više smisla nego ostati u braku braka radi

[aisling]

Stala sam malo i vrtim te neke parove, brakove u glavi i mislim jesu li ili nisu sretni. Nemam pojma. Poražavajuće je što bi odgovorila da mislim da znam za jedan koji je sretan. Samo ima jedan drugi problem, možda potpuni offtopic, a možda i nije. Tražeći sretne brakove u svojoj glavi ja sam tražila sretne ljude. Nisam ih baš puno našla, bili oni u braku ili ne.

[Morticia]

Meni nije jasno što bi itko dobio od toga da u trenutku kad mladi ljudi stupaju u brak i zbog toga su sretni i zaneseni njima krene objašnjavati sve o crnim statistikama?

Kao da bi im uopće išta i uspio objasniti i uvjeriti ih.
Zašto bi to pobogu itko normalan i htio?
Jedino ako je sam strašno nesretan.

Ljubav je lijepa.
Zaljubljenost je lijepa.
I onima koji to u nekom trenutku proživljavaju i vesele se treba dati poticaj i podršku, a ne im iz vlastitog cinizma i sjebanosti na silu otvarati oči.

[vrrrlet]

Koliko istinski sretnih brakova poznajemo? Ironično, na ovo će pitanje svatko navesti nekog Marka i neku Marinu, "evo, ja baš poznajem jednog Marka i jednu Marinu, joj, oni su baš u superduper braku" - i time nesvjesno upasti u zamku "iznimke koja potvrđuje postojanje pravila".

I ja znam Marka i Marinu.

Koliko je idealnih prijateljstava? Idealnih poslova? Idealnih oblika lica i tijela? Idealnih života?
Život je uvijek nekakva srednja vrijednost, neki prosjek. Zašto očekujemo od braka nešto više od toga? Ja više ne vjerujem u bajke i idealne ljubavi.

Tako, je neki prosjek. Ti se zoveš Ivana, radiš u tekstilnoj industriji, muž ti vozi Twingo, stanujete u 66 kvadrata s dvoje djece i psom. Ne varate se jer ste oboje predebeli da bi vas itko htio.

To jest matematička istina, ali ljudi ne promatraju život kroz oči matematike, već kroz oči svojeg ograničenog i često elementarno nedovoljnog iskustva, uz puno samolaganja, izvrtanja istine i selektivnog pamćenja dobrog. Zato volimo Dinamo, Anu i rakiju. Zar ti ne voliš Dinamo?

Ljubav je (s)lijepa.
Zaljubljenost je (s)lijepa.
I onima koji to u nekom trenutku proživljavaju i vesele se treba dati poticaj i podršku, a ne im iz vlastitog cinizma i sjebanosti na silu otvarati oči.

Dodao bih ovo boldano. Vidi kaj se tebi dogodilo - od mrzitelja djece postala si majka. Goru drogu od te ljubavi nisi jela, od najcrnje spidare i rakije nisi ostala trudna, a od ovog sranja jesi.

Čuo sam da tu ljubav prodaju djeci već u osnovnoj školi.

[A.P.]

Bez te vjere sasvim sigurno nema vrhunskog rezultata. Ako netko ima prva tri preduvjeta onda sam mišljenja da vjeru treba poticati. Primjenjeno direktno na ovu temu, za odličan i dugovječan brak je potrebna vjera da on to može biti na samom njegovom početku.

Nije potrebna vjera nego ispunjavanje vrlo konkretnih preduvjeta, kao što je to i s nogometom, a ni ispunjavanje istih ne garantira uspjeh.
Brak je kao institucija okaljan i sjeban onima koji se žene jer je vrijeme, jer su dugo zajedno pa eto, jer ne mogu više živjet kod roditelja, jer treba imati djecu i tako, a koji čine dobar dio te crne statistike.

Svakojaki ljudi iz svakojakih odnosa ulaze u brak bez ijednog preduvjeta koji bi taj brak činio dobrim, a svakojaki ulaze s odličnim preduvjetima, međutim, vjera tu neće učiniti ništa, učinit će rad na odnosu. Od vjere u diplomu neću diplomirati osim ako ne zagrijem stolac, i ne vidim zašto bi mi netko govorio da vjerujem da ja to mogu ako ja neću raditi na tome ili sam glupa ko kurac i ne mogu zadano svladati. Jebeš vjeru.

Poznajem više nesretnih nego sretnih brakova, većinom iz financijskih razloga, ljudi nemaju novaca za odvojene živote.

[Margarita]

Poznajem više nesretnih nego sretnih brakova, većinom iz financijskih razloga, ljudi nemaju novaca za odvojene živote.

Brak je i izmišljen radi lakšeg preživljavanja.

[A.P.]

Brak je i izmišljen radi lakšeg preživljavanja.

Jesmo li u 1853. kad roditelji mladenaca trebaju združiti dva imanja da farma bude veća?
Naravno da je izmišljen za to, al tko se danas zaista ženi iz tih razloga?

[Pješčana]

Jesmo li u 1853. kad roditelji mladenaca trebaju združiti dva imanja da farma bude veća?
Naravno da je izmišljen za to, al tko se danas zaista ženi iz tih razloga?

jesmo.
ako na jednoj strani živiš doma s roditeljima u lošim uvjetima, bijeg u brak di ćeš živjet s nekim tko ti nije baš to, ali nije život doma s tvojima čini se boljom opcijom

[A.P.]

jesmo.
ako na jednoj strani živiš doma s roditeljima u lošim uvjetima, bijeg u brak di ćeš živjet s nekim tko ti nije baš to, ali nije život doma s tvojima čini se boljom opcijom

Nije mi nešto skroz jasno jel govorimo o sretnim mladencima koji prave svadbu i vesele se svom braku iz ljubavi ili o bježanju iz života u vlažnom podrumu. Ako netko bježi od doslovno loših životnih uvjeta, ne bih njega trpala baš u ovu kategoriju. Ovi "moji" koji idu od roditelja ne idu od njih zbog loših uvjeta života u roditeljskoj kući, dapače, nego jer im je "vrijeme", odnosno, jer je mama rekla da joj se ne da više prat njihov veš i nek se ožene kad su već s jozom/maricom 5 godina, šta čekaju.

[schmokljan]

Dakle, Pješčana, iza ne tako sretnog braka se ponekad krije još gora situacija u roditeljskoj kući. Što će reći da i loš brak može predstavljati pomak.

[JPK]

Nogomet je tek primjer. Uzmi bilo koji vid ljudskog djelovanja pa primjeni isti princip. Za ostvarenje bilo kojeg vrhunskog rezultat potrebna je želja, rad, upornost i vjera koja je ovdje tema. Bez te vjere sasvim sigurno nema vrhunskog rezultata. Ako netko ima prva tri preduvjeta onda sam mišljenja da vjeru treba poticati. Primjenjeno direktno na ovu temu, za odličan i dugovječan brak je potrebna vjera da on to može biti na samom njegovom početku.

"The future belongs to those who believe in the beauty of their dreams."
Eleanor Roosevelt

Ja se svojim poslom bavim jer me zanima i jer mislim da je bitan. Da me motivira vjera da ću postići vrhunski rezultat, eutanazirao bih se u prvom naletu razuma. Prvo, zato što je to vrlo nezreo i trivijalan razlog, a drugo - zato što realno su male šanse za to.

Osim toga, nogomet je sport u kojem je potrebno ostvariti vrhunske rezultate u prozoru od desetak godina i zaraditi dovoljno love za cijeli život, jer si inače popušio sve.

[Morticia]

Za odličan i dugovječan brak nema univerzalnog recepta.
I to je najveća istina.

Neki uspiju, neki ne.

Pitanjem među kojima ćemo biti me ne treba razbijati glavu, pogotovo na početku.
Živiš, pa kud puklo.
I to je to.

[Lastan]

Brak je kao institucija okaljan i sjeban onima koji se žene jer je vrijeme, jer su dugo zajedno pa eto, jer ne mogu više živjet kod roditelja, jer treba imati djecu i tako, a koji čine dobar dio te crne statistike.

Meni se nekako čini da puno veći dio te crne statistike čine oni koji vjeruju u živjeli su dugo i sretno i žive još i danas ako nisu umrli. Bajke, Disney, sapunice i romantične komedije ispunili su ljude krajnje nerealnim očekivanjima. Na brak se gleda kao na sretan svršetak, a ne kao na početak jebenog zajedničkog života s hrpetinom problema koje zajedno morate prebroditi.

Oni koji se žene jer im je vrijeme ili jer treba imati djecu i tako zapravo imaju realnija očekivanja od braka nego prosječni sretno zaljubljeni par koji navrat-nanos skače u brak jer im je ljubav jedina, vječna i nadasve nuklearna.
Jest da mi nije neki primjer, ali pogledaj holivudske parove koji se vjenčavaju nakon kratkih poznanstava, a razvode nakon još kraćih brakova.

[Lastan]

Jesmo li u 1853. kad roditelji mladenaca trebaju združiti dva imanja da farma bude veća?
Naravno da je izmišljen za to, al tko se danas zaista ženi iz tih razloga?

Mnogi.

Znam podosta primjera iz svoje okoline gdje su djevojke pohrlile u brak na ovaj ili onaj način bježeći iz roditeljskog doma. Na stranu teške psihoanalize, normalno je da mladi ljudi žele na svaki način odjebati od staraca.
I lako za združivanje imanja; zajednički je život ekonomičniji od samačkog. Točka. I ljudi koji to imaju na umu nešto su skloniji raditi na svom braku.

[blue]

Za odličan i dugovječan brak nema univerzalnog recepta.
I to je najveća istina.

Neki uspiju, neki ne.

Pitanjem među kojima ćemo biti me ne treba razbijati glavu, pogotovo na početku.
Živiš, pa kud puklo.
I to je to.

Veliki potpis

Koliko trebaš bit jadna i ogorčena osoba da bi nekom zaljubljenom tvrdio - e, sad ti je super, ali neće vječno Narafski, da, vrlo vjerojatno neće vječno, ali prvo, koji sam ja mjerodavni faktor da bi im to tvrdila; drugo, i tako ne bi povjerovali
Ovo gore ne znači da bi bila oduševljena recimo da mi netko blizak dođe s idejom o vjenčanju nakon mjesec dana ljubovanja.