Novinarstvo (?) u Hrvatskoj

[Stitch]

Ono malo kvalitetnih grafičara koje znam ne bi pristalo na uvjete kakve ti nudiš. Ne bi pristali ni na uvjete iz moje procjene; već imaju bolje.

Upravo tako. Svi ljudi od tih stotinjak iz moje procjene moraju biti jebeni profesionalci, bez imalo šlepanja i praznoga hoda svojstvenoga koncernima. To je što se rada tiče. A što se tiče plaća, najbolji novinari primaju 50.000 kuna neto - zvijezde poput Židaka, recimo. A gdje su još menadžeri, oni traže dvostruko više. Nemate pojma koliko je to skup sport.

[Stitch]

I vjerojatno tim skuplja ako se oglašavaš u konkurentskom mediju.

Zapravo sam mislio na televiziju, ona je daleko najvažnija. Novine i radio - to su sekundarni mediji. Internet uopće neću spominjati, to je tržište u nas tek u povojima.

Televizija - tu sve počinje i završava.

[Lastan]

Upravo tako. Svi ljudi od tih stotinjak iz moje procjene moraju biti jebeni profesionalci, bez imalo šlepanja i praznoga hoda svojstvenoga koncernima.

E, to. To je ono što ljudima nikako da dođe iz dupeta u glavu.
Za kvalitetan proizvod trebaš profesionalce; ne možemo mi, ovakvi kakvi jesmo, isproducirati jedno izdanje dnevnih novina.
Mislim, možemo, ali trebala bi nam dva tjedna rada.

To je što se rada tiče. A što se tiče plaća, najbolji novinari primaju 50.000 kuna neto - zvijezde poput Židaka, recimo. A gdje su još menadžeri, oni traže dvostruko više. Nemate pojma koliko je to skup sport.

Ja sam išao sa svega 5000 kn neto tek za ilustraciju, ali da. Ljude treba platiti. A ako uzimaš profesionalce, moraš ih kao profesionalce i platiti. Inače će otići drugamo.

[schmokljan]

Izvrsno primijećeno. Postoje, kažeš, deseci tisuća takvih.
Recimo da je tih desetaka tisuća manje od deset; inače bi bio spomenuo stotinu tisuća. Recimo, dakle, da ih je šest; šezdeset tisuća čitatelja čini se kao dobra brojka, zar ne?
Da bi redovito izdavao čak i malu tiskovinu, trebaju ti: novinari koji prate lokalna zbivanja, novinari koji prate dnevna zbivanja na državnoj razini, komentatori i kolumnisti, šačica ljudi koja prati samo jebenu crnu kroniku, par sportskih novinara (barem ako misliš pokriti nešto osim nogometa), nekoliko istraživačkih novinara, fotoreportere… a tu još nismo došli ni do urednika, a nekmoli do lektora i grafičara. Ukratko, teško da možeš stvoriti dovoljno materijala i izdati ga s timom manjim od 30 ljudi (a imam osjećaj da sam i tu jebeno optimističan; Bug i Mreža traže napore tri grafičara, četiri urednika/autora, tri stalno zaposlena hardveraša te dvadesetak više ili manje redovitih autora – a to su mjesečnici).
Recimo potom da svakome daješ plaću od (samo!) 5000 kn neto, što ti dođe, ugrubo, 10000 kn bruto. Dakle, ode ti 300000 kn mjesečno samo na plaće. Imaš troškove tiska. Troškove distribucije. Remitendu. Troškove najma prostora i opće infrastrukture. Knjigovodstvo. Informatičku podršku. Još hrpu stvari na koje sam zaboravio jer do ovog trenutka nisam ozbiljnije razmišljao o takvu projektu.

Što misliš, koliki postotak potencijalne publike mora redovito kupovati novine i po kojoj cijeni eda bi se takav projekt isplatio? I što misliš, kolika su početna ulaganja potrebna?

Da, Lastane, suma je zastrašujuća. Ali zašto odmah krenuti s dnevnim novinama? Uzmi primjer e-novina. Žive od jednog nevelikog granta i spremnosti čitatelja da uplaćuju na njihov račun u skladu sa svojim mogućnostima i željama.

Možda jednog dana prerastu u tiskani tjednik, možda ne. Možda se ugase, ali i da se sutra ugase - napravili su puno. Ako ništa, razotkrivaju malformacije u srpskom društvu koje podržavljeni b.92 odbija prepoznati.

Vidi, moja ideja nije stvaranje profitabilne tiskovine/portala - nego vjerodostojnog koji će poslavati uz prihvatljivi gubitak (ovo ti je ekonomski pojam, a ne moja izmišljotina), a pomoću entuzijazma čitatelja i novinara, koji će biti spremni određeno vrijeme raditi/tesati zanat u takvom mediju. E-novine su pokazale da je to moguće.

Možda, jednog dana, kada i ako akumulira čitateljstvo, takav portal može početi izdavati vlastiti dvotjednik. Dvotjednik ne zahtjeva ni izbliza takav pogon kao dnevne novine.

A ozbiljan dvotjednik je nešto za čim hrvatsko društvo vene.

[Lastan]

Da, Lastane, suma je zastrašujuća. Ali zašto odmah krenuti s dnevnim novinama? Uzmi primjer e-novina. Žive od jednog nevelikog granta i spremnosti čitatelja da uplaćuju na njihov račun u skladu sa svojim mogućnostima i željama.

Nitko nije rekao da treba početi s dnevnim novinama. Ali o dnevnima se govorilo od početka; neće ni e-novine ni dvotjednik biti konkurencija Jutarnjem, Večernjem i 24 sata.

Vidi, moja ideja nije stvaranje profitabilne tiskovine/portala - nego vjerodostojnog koji će poslavati uz prihvatljivi gubitak (ovo ti je ekonomski pojam, a ne moja izmišljotina), a pomoću entuzijazma čitatelja i novinara, koji će biti spremni određeno vrijeme raditi/tesati zanat u takvom mediju. E-novine su pokazale da je to moguće.

I svejedno moraš imati nekoga tko zanat dobro zna i tko je voljan raditi s gubitkom.

Možda, jednog dana, kada i ako akumulira čitateljstvo, takav portal može početi izdavati vlastiti dvotjednik. Dvotjednik ne zahtjeva ni izbliza takav pogon kao dnevne novine.

A ozbiljan dvotjednik je nešto za čim hrvatsko društvo vene.

Budući da dva mjesečnika troše kapacitete tridesetak ljudi, recimo da ih je toliko potrebno za jedan dvotjednik.
A to traži puno radno vrijeme i malo više od entuzijazma. Jer puno radno vrijeme znači da nemaš više kada zaraditi za osnovne potrebe.

[Pješčana]

Oprosti, ja sam išao s pretpostavkom da uzimamo kvalitetne ljude. Kvalitetnih grafičara ima malo nezaposlenih, a o troškovima papira i ploča ne znam što bih rekao. Printanje oglednih primjeraka za korekturu nije trošak grafičara nego firme, a ostatak se posla radi kompjuterski; u tiskaru ide PDF.
Ono malo kvalitetnih grafičara koje znam ne bi pristalo na uvjete kakve ti nudiš. Ne bi pristali ni na uvjete iz moje procjene; već imaju bolje.

a da se ne tipka, nego bude samo online izdanje?
javno registriranim korisnicima?

[Lastan]

a da se ne tipka, nego bude samo online izdanje?
javno registriranim korisnicima?

A kako će biti samo online izdanje bez tipkanja?

Da, znam, misliš na tiskanje.

Bilo bi prilično zgodno kad bi se implementirao sustav mikrotransakcija: plati 5 lp da pročitaš tekst. Samo što ti nitko neće dati ni 5 lp ako može pročitati džabe na 24 sata.

[Pješčana]

imam smanjem pristup vokabularu sat vremena do kraja posla

[Stitch]

a da se ne tipka, nego bude samo online izdanje?
javno registriranim korisnicima?

Ne bi prošlo - tko bi to financirao? A ako ga odlučiš naplaćivati - opet ne bi prošlo; tko bi to plaćao?

Problem su ti dvije stvari: zarada od oglašavanja, koju imaju samo najveći (znači Index, Net i T-portal), ostali tek životare - i navika Hrvata da ne plaćaju internetske sadržaje. Dapače, oni smatraju da bi ti trebala platiti njima što ti dolaze.

Čak i veliki Net.hr dampinški ubija konkurenciju turbojeftinim cijenama kampanja. Što samo govori da ne zarađuje koliko bi htio. A najčitaniji je hrvatski portal. Index je drastično pao - što se mene tiče, zasluženo. Ja bih Babića i društvo zatvorio.

Možeš mi vjerovati ili misliti da lažem - ali više od dvije godine proveo sam što u internetskom izdavaštvu, što u internetskom marketingu. Nema od toga kruha.

[Pješčana]

što ti ne bih vjerovala?
samo, kad smo već krenuli u idealističke vode, nekako sam mislila da ciljamo na voljne pojedince koji bi platili pristup određenom on line časopisu

što se tiče net.hr, najgore kampanje. s onim pop upovima koji se pojave i ne nude x, ili im x znači open doveli su me do toga da mi ne budu prvi kad palim lapot

[Stitch]

samo, kad smo već krenuli u idealističke vode, nekako sam mislila da ciljamo na voljne pojedince koji bi platili pristup određenom on line časopisu

Pa to i jest jedini način - napraviti specijalizirani portal. Naći nišu na tržištu. Ali ako hoćeš news-portal ili lifestyle-portal, nemaš šanse. Znaš kako razmišljaju velike tvrtke? Otvore Gemius, uzmu prvih pet portala i njima daju lovu za kampanje. I to je to.

Ali ako imaš portal koji nije u prvih 50 - ali u vrhu je u svom području, možeš proći. Jer će ti doći specijalizirani oglašivači. S daleko manjim proračunom, ali barem ćeš dobiti nešto. Preživjet ćeš. I u tome je caka.

[Dany]

Pokojni je Pukanić u nekoliko mjeseci izlaženja Republike popušio tri milijuna eura. Moja je procjena još konzervativna. Obje zaboravljate da nove novine neko vrijeme neće donositi zaradu, a hladni pogon košta.

Ne zaboravljam, čak mi je ta zarada upitna i u kasnijem periodu. Već sam napomenula pitanje remitende u početku, a logično je i da broj oglašivača u startu vjerovatno ne bi bio impresivan, tako da to zaista jeste skup sport. Doduše, mogao bi biti nešto jeftiniji kada ne bi bio zamišljen preambiciozno. Recimo, krenuti sa manjim tiražima i ne angažovati "zvijezde" već kvalitetne entuzijaste.
Ne kažem da bi to garantovalo uspjeh, već samo da bi početak bio manje bolan.

Oprosti, ja sam išao s pretpostavkom da uzimamo kvalitetne ljude. Kvalitetnih grafičara ima malo nezaposlenih, a o troškovima papira i ploča ne znam što bih rekao. Printanje oglednih primjeraka za korekturu nije trošak grafičara nego firme, a ostatak se posla radi kompjuterski; u tiskaru ide PDF.
Ono malo kvalitetnih grafičara koje znam ne bi pristalo na uvjete kakve ti nudiš. Ne bi pristali ni na uvjete iz moje procjene; već imaju bolje.

Nismo se razumjeli, zapravo, ja se nisam dobro izrazila. Nama su grafičari ljudi koji se bave štampom, a ne oni koji rade prelom. Ti govoriš o grafičkoj pripremi za štampu, a ja o samoj štampi, dakle ne o oglednim primjercima za korekturu, već o onome što slijedi posle PDF-a, što ide u rotaciju. Moguće da nije svuda ista situacija, ali ovi u mojoj okolini pristaju na takve uslove na početku.
Druga je priča što najčešće ni to ne pomogne. Kod nas je bilo glasila koje je država čitavo vrijeme subvencionirala, pa su ipak ugašena.

[Stitch]

Ne zaboravljam, čak mi je ta zarada upitna i u kasnijem periodu. Već sam napomenula pitanje remitende u početku, a logično je i da broj oglašivača u startu vjerovatno ne bi bio impresivan, tako da to zaista jeste skup sport. Doduše, mogao bi biti nešto jeftiniji kada ne bi bio zamišljen preambiciozno. Recimo, krenuti sa manjim tiražima i ne angažovati "zvijezde" već kvalitetne entuzijaste.
Ne kažem da bi to garantovalo uspjeh, već samo da bi početak bio manje bolan.

Možda. No meni je Republika bila smeće od prvoga broja, stoga ipak mislim da je kvaliteta u cijeloj priči iznimno bitna. Jer kad pokrećeš časopis ili novine, najvažnije ti je da ljudi od prvog broja vide razliku u odnosu na konkurenciju. A tu razliku stvaraju samo profesionalci, oni s određenom kilometražom u nogama i znanjem u glavi. I njih je malo. To nipošto nisu honorarci pokupljeni s treće godine faksa. Oni su nas i doveli do razine na kojoj jesmo. Jer su bili jeftiniji i vlasnicima isplativiji.

[Lastan]

A tu razliku stvaraju samo profesionalci, oni s određenom kilometražom u nogama i znanjem u glavi. I njih je malo. To nipošto nisu honorarci pokupljeni s treće godine faksa. Oni su nas i doveli do razine na kojoj jesmo. Jer su bili jeftiniji i vlasnicima isplativiji.

Zanimljivo, ista je priča i s književnim prijevodima.

[rh4ps0dy]

Nemam više nikakvog poštovanja prema novinarima. Žao mi je ako koga time vrijeđam, ali smatram novinarski fakultet potpuno nepotrebnim, većinu novinara nepismenima i većinu novina samo papirnatom verzijom Fejsbuka.

[Tea Tree]

Nemam više nikakvog poštovanja prema novinarima. Žao mi je ako koga time vrijeđam, ali smatram novinarski fakultet potpuno nepotrebnim, većinu novinara nepismenima i većinu novina samo papirnatom verzijom Fejsbuka.

Popriličan broj novinara i nisu školovani novinari.
Dosta školovanih novinara uopće ne radi u struci.
Ah, Hrvatska!
Kad tome dodaš potražnju za žutilom, imaš žutilo.

[rh4ps0dy]

Pa vjerujem da najbolji novinari nisu to uopće na papiru.

[Stitch]

Uglavnom i nisu. Što je dobro, vjerovala ili ne.

[rh4ps0dy]

Da bi reč rekla.

A kad već pljujem, zakaj imam dojam da žene odu studirati novinarstvo kako bi postale Carrie od Mnogo Cipela, a muškarci kako bi postali novi Božo Sušec?

[Emericzy]

Da, Hek, ali zašto ti imaš potrebu govoriti o toj populaciji? Oni su namireni - imaju 24 sata. Govorim o onima koji nemaju svoje novine. U koliko se ono stotina tisuća primjeraka prodavao Vjesnik u srijedu? Da, retardirali smo - ali to je bio proces u kojemu nisu svi sudjelovali.

Ljudi odbijaju čitati novine. Istovremeno, ekipa čita Economist, Guardian, Times, New York Times...

Ta mantra ljudi su glupi i nemaju ukusa je potpuno promašena. Ponovit ću - postoje deseci tisuća građana RH koji bi jedva dočekali kvalitetne novine.

Ne bi. Economist, Guardian, Times, New York Times itd. prihvaćamo najvećim dijelom zato jer nisu naši.

Nakon što smo se oslobodili tiranije jednoumlja (u kojemu je bilo i kvalitete, ne sporim, ali nije smjela idejno iskakati izvan svima jasnih granica), nismo dobili slobodno novinarstvo, nego podijeljeno. I opet, bilo je u njemu kvalitete, ali isto unutar jasnih ideološko-političkih granica. Sjećam se, recimo, da je Feral Tribune bio jednako ideološki zapjenjen kao i Večernji, samo sa suprotnim predznakom. Spašavalo ga je to što mu je predznak bio, hajde, ipak bolji od Večernjakovog preznaka.

Kad je tiranija politizacije počela jenjati, niknula je i rasla i rasla i rasla i rasla tiranija komercijalnih pritisaka. Sad je već neizdrživa. A problem je što nije tako jednostavna kao politička tiranija, kod koje jasno, bez greške, znaš tko ti je protivnik i/ili neprijatelj. Tko je neprijatelj danas? To je jako teško definirati. Varira od slučaja do slučaja.

Znate li vi tko je bio prvi bad guy u slučaju Cvjetni? Ja ni slučajno nisam siguran. Nitko više nije siguran. Pogledajte pokret Occupy Wall Street. Ni tim ljudima nije sasvim jasno protiv koga se konkretno bore. Bore se protiv stanja. A kako ćeš stanje lupiti po glavi? ista je stvar s novinama. Ode Pukanić, koji je bio (između ostalog) i bad guy, a ne samo good guy, i što? Je li se nešto promijenilo? Nije. Kokneš Pavića -- ništa se neće promijeniti. Jebiga, kad ne znaš kako bi koknuo to prokleto stanje.

Možda smo upravo mi na trkeljanju ponudili jedan od oblika rješenja - zainteresirani za kvalitetne novine bi se mogli okupiti u dioničko društvo, odrediti ciljnu svotu i privlačiti istomišljenike dok ne skupe dovoljno novca za pokretanje novina koje bi bile natprosječno neovisne. Možda je to jedino rješenje.

Novine su skupe. Trošak se ne može pokriti prodajom. Moraš imati reklame. Ako imaš reklame, nisi neovisan. Natrag si tamo gdje si bio.

[kukuriku]

Samo ću vas opomenuti da se ovdje ne smije rabiti humor.
Ovdje samo ozbiljno, a Rapsodija S Nepotrebnim Brojevima me nasmijala. Ergo

[Lastan]

Pa vjerujem da najbolji novinari nisu to uopće na papiru.

Kako reče pred desetak godina Kurelić na predavanjima iz Metodologije političke znanosti, najbolji su politički novinari u Hrvatskoj – politolozi (koje je tadašnji dekan stavio u odnos prema političarima kao što su veterinari prema stoci ). Novinari pak, reče, češće budu političari.

[Lastan]

Novine su skupe. Trošak se ne može pokriti prodajom. Moraš imati reklame. Ako imaš reklame, nisi neovisan. Natrag si tamo gdje si bio.

I onda tek ako pažljivije čitaš Pavičića u Magazinu subotnjeg Jutarnjeg, vidiš da netko ponekad zucne o tome. A i onda ne opali po ličkim medvjedima kao što je Todorić, bez čijih bi oglasa list opako najebao, nego po tiskovini u kojoj piše jer popušta pod takvim pritiscima.

I tako možeš dobiti političku neovisnost, ali ekonomski si oglašivačeva kuja. I dok si pod njegovim oglašivačkim krovom, ponašat ćeš se kako ti on odredi.

[kukuriku]

I tako možeš dobiti političku neovisnost, ali ekonomski si oglašivačeva kuja. I dok si pod njegovim oglašivačkim krovom, ponašat ćeš se kako ti on odredi.

Svi smo mi, djeco, kurve i najamnici.
Osim kapitalista.
Povlačim.I kapitalisti su kurve. I oni prodaju drek, maglu i muda pod bubrege kako bi i dalje mogli izrabljivati naša mlada jedra tijela i tuste mozgove.

[Emericzy]

minuta guglanja bi i novinaru i uredniku otkrila da je prva pjesma emitirana na europskom mtv-u bila "money for nothing" dire straitsa. a ako nešto toliko banalno i guglabilno nisu u stanju provjeriti, čemu trošiti vrijeme na njih?

Jučer u Jutarnjem članak od stranice i pol o planovima SDP-a da autoputove da u koncesiju. I kaže autor, zainteresiran je i francuski Buik. Jebemmumater. U Hrvatskoj je Bouygues već od 1995, dakle šesnaestu godinu. I ima u koncesiji Istarski ipsilon. Hrvatske su novine GODINAMA objavljivale tone članaka o tome, a televizija je redovno izvještavala. Što je taj novinar tada radio? Guzio se s Pavićem? Ako i jest, morao mu je Pavić između stenjanja u uho bar jednom šapnuti "Buig". Ne "Buik". Buig. Čak i Jelena Veljača zna, siguran sam, da je to Buig.

Ako već ne zna da je to Bouygues, što sam spreman razumjeti. Ima puno slova; nije to lako.