Novinarstvo (?) u Hrvatskoj

[MadnessInMethod]

spuštam se i ja padobranom u raspravu...
ovo što je netko (ne zamjerite, nisam još popila kavu do kraja) spomenuo, neovisne novine/časopis - u sf zajednici je, više-manje standard, ako se želi izdati tiskovina. no, onda je problem u tome što nema oglašivača, financira se gotovo isključivo od pretplate, suradnici su volonteri... i tiskovina opstaje dok god postoje entuzijasti. kada entuzijazam opadne ili kada se mora sutra nahraniti djecu... e, pa, propada i tiskovina.

što se 24 sata - kao oglednog primjera ne-novina - tiče, nikad neću zaboraviti članak od tri retka. išao je ovako nekako: europski mtv slavi 20. rođendan. na današnji dan, prije točno 20 godina, europski mtv je započeo s emitiranjem. prva pjesma puštena na njemu bila je video killed the radio star.
a ja ostadoh :wtf:? jer minuta guglanja bi i novinaru i uredniku otkrila da je prva pjesma emitirana na europskom mtv-u bila "money for nothing" dire straitsa. a ako nešto toliko banalno i guglabilno nisu u stanju provjeriti, čemu trošiti vrijeme na njih?

[Almost Rosey]

Ma RC ili neRC, ono što me nagnalo na post je ovo. Dakle, smijat ćemo joj se kak je jadna glupa i zadrta, ali ćemo joj svejedno dati medijskog prostora? Zdravko Mamić sindrom?

[Lastan]

Ta mantra ljudi su glupi i nemaju ukusa je potpuno promašena. Ponovit ću - postoje deseci tisuća građana RH koji bi jedva dočekali kvalitetne novine.

Izvrsno primijećeno. Postoje, kažeš, deseci tisuća takvih.
Recimo da je tih desetaka tisuća manje od deset; inače bi bio spomenuo stotinu tisuća. Recimo, dakle, da ih je šest; šezdeset tisuća čitatelja čini se kao dobra brojka, zar ne?
Da bi redovito izdavao čak i malu tiskovinu, trebaju ti: novinari koji prate lokalna zbivanja, novinari koji prate dnevna zbivanja na državnoj razini, komentatori i kolumnisti, šačica ljudi koja prati samo jebenu crnu kroniku, par sportskih novinara (barem ako misliš pokriti nešto osim nogometa), nekoliko istraživačkih novinara, fotoreportere… a tu još nismo došli ni do urednika, a nekmoli do lektora i grafičara. Ukratko, teško da možeš stvoriti dovoljno materijala i izdati ga s timom manjim od 30 ljudi (a imam osjećaj da sam i tu jebeno optimističan; Bug i Mreža traže napore tri grafičara, četiri urednika/autora, tri stalno zaposlena hardveraša te dvadesetak više ili manje redovitih autora – a to su mjesečnici).
Recimo potom da svakome daješ plaću od (samo!) 5000 kn neto, što ti dođe, ugrubo, 10000 kn bruto. Dakle, ode ti 300000 kn mjesečno samo na plaće. Imaš troškove tiska. Troškove distribucije. Remitendu. Troškove najma prostora i opće infrastrukture. Knjigovodstvo. Informatičku podršku. Još hrpu stvari na koje sam zaboravio jer do ovog trenutka nisam ozbiljnije razmišljao o takvu projektu.

Što misliš, koliki postotak potencijalne publike mora redovito kupovati novine i po kojoj cijeni eda bi se takav projekt isplatio? I što misliš, kolika su početna ulaganja potrebna?

[Stitch]

Ma RC ili neRC, ono što me nagnalo na post je ovo. Dakle, smijat ćemo joj se kak je jadna glupa i zadrta, ali ćemo joj svejedno dati medijskog prostora? Zdravko Mamić sindrom?

Otprilike. Samo, ima i iznimaka. Dok je primjerice Boban bio član uprave Sportskih, u novinama Zdravka nije bilo. Može se i tako, dakle. Jer je Zvone zahtijevao ozbiljniji pristup i teme. Mamić je mogao dobiti članak samo ako je bila riječ o nečem važnom za Dinamo, recimo kupnji pojačanja. Ali za tirade o sucima, HNS-u i suparničkim trenerima ne.

I Sportske su dobro stajale - pače, lova se iz njih prelijevala u druge, magazinske redakcije. Gubitničke.

[Almost Rosey]

Pa da. Iole "ozbiljnije" novine koje se barem pokušavaju baviti sportom ne pokrivaju Mamića. Ja si samo malo povratim u usta kad ga HRT-ov dnevnik uvrsti u Sport.

[nina williams]

Pitanjce koje me muči godinama: zašto nam fali nekakvih političkih tjednika?
Zna tko odgovor? Nema interesa, nije profitabilno, oboje, nešto deseto?
Evo sad se pokrenuo Forum (ustvari nisam ni ziher da je tjednik, samo sam jedan broj čituljila), ali kako se ono žutilo od Nacionala uspjevalo prodavat pod tim nazivom?

[Stitch]

Pa da. Iole "ozbiljnije" novine koje se barem pokušavaju baviti sportom ne pokrivaju Mamića.

Jest, taj potez izgleda logičan. No on je prije svega hrabar. Sportske novosti jedini su sportski dnevnik i, kao što im ime kaže, samo to područje pokrivaju. Prodaja im ovisi o uspjehu hrvatskih sportaša, doslovce. Kad ga nema, ona pada. Kad nema velikih događaja, ona pada. Ostale dnevne novine vade se na drugim područjima jer ne postoji dan kad će "zakazati" i unutrašnja i crna i sport. Uvijek će nečega biti. No ako nema događaja, a pogotovo ako repka izgubi - čitatelji padaju u letargiju. Nevjerojatno ali istinito. Stoput sam to vidio. I što radi Zvone? Reže jedino što te može spasiti. Ponavljam, vrlo, vrlo hrabar potez. I zbog toga se Paviću nikad nije sviđao. Njemu je trebao fikus. Ime radi reklame. A Boban je uvijek mislio svojom glavom.

[Lastan]

Hekatonhire, ti si radio u dnevnom tisku. Ajd ti nabaci procjenu koliki bi tim bio potreban da to izgura; na stranu ulaganja sad. Čisto da vidim.

[Eks]

Htjeli ili ne htjeli priznati, najviše se čita žutilo. Vijest o nekakvoj tuki koja se skinula ili nekom modnom mačku će imati 2000 klikova, a vijest iz kulture jedva stotinjak. Je li to posljedica sustavnog trovanja žutih medija ili naprosto posljedica ljudske gluposti, ne bih znala. Nedavno sam bila na lošoj kazališnoj predstavi, cijela dvorana je umirala od smijeha. Ne znam, masa jest glupa. Masa traži svoje. Masi se to mora dati. End of story. Najbolje prolaze loši vicevi, politika i golotinja.

[Stitch]

Hekatonhire, ti si radio u dnevnom tisku. Ajd ti nabaci procjenu koliki bi tim bio potreban da to izgura; na stranu ulaganja sad. Čisto da vidim.

Razmišljam o tome otkako si napisao post. Stotinjak ljudi i nekoliko milijuna eura. Bez lokalnih redakcija odnosno dopisnika iz Lijepe Naše i svijeta. Govorim samo o zagrebačkoj centrali. U kojoj je Večernjak imao 350 ljudi, recimo.

[ElliQuinn]

Htjeli ili ne htjeli priznati, najviše se čita žutilo. Vijest o nekakvoj tuki koja se skinula ili nekom modnom mačku će imati 2000 klikova, a vijest iz kulture jedva stotinjak. Je li to posljedica sustavnog trovanja žutih medija ili naprosto posljedica ljudske gluposti, ne bih znala. Nedavno sam bila na lošoj kazališnoj predstavi, cijela dvorana je umirala od smijeha. Ne znam, masa jest glupa. Masa traži svoje. Masi se to mora dati. End of story. Najbolje prolaze loši vicevi, politika i golotinja.

Samo ako masa ne zna do postoji bolje i ne nauči vidjeti prepoznati dobro od lošeg.

[Eks]

Samo ako masa ne zna do postoji bolje i ne nauči vidjeti prepoznati dobro od lošeg.

To je proces. Ja govorim o tome kako stvari sada stoje. U sat vremena na vijest iz kulture, sve i da je na naslovnici, bit će oko pedeset klikova. Da staviš tu glupaču koju je Rosey gore spomenula, bilo bi ih oko 200. To su činjenice.

[nina williams]

Masa traži svoje. Masi se to mora dati. End of story. Najbolje prolaze loši vicevi, politika i golotinja.

Pa zar tog nema dovoljno? Nije u tom problem, nego zašto drugog nema skoro pa nikako.

[Lastan]

Htjeli ili ne htjeli priznati, najviše se čita žutilo. Vijest o nekakvoj tuki koja se skinula ili nekom modnom mačku će imati 2000 klikova, a vijest iz kulture jedva stotinjak. Je li to posljedica sustavnog trovanja žutih medija ili naprosto posljedica ljudske gluposti, ne bih znala. Nedavno sam bila na lošoj kazališnoj predstavi, cijela dvorana je umirala od smijeha. Ne znam, masa jest glupa. Masa traži svoje. Masi se to mora dati. End of story. Najbolje prolaze loši vicevi, politika i golotinja.

Kao što rekoh u prvom postu na ovoj temi, emocije imaju bolju prođu od intelektualnog angažmana.
Smijeh? Super.
Strah? Još bolje.
Golotinja? Naravno; daj još.

Naravno da će tekst o cajkama imati više čitatelja nego tekst o komornoj glazbi. Ono, pogodi koja ima širu publiku.
Nema to veze sa sustavnim trovanjem žutilom. Ima veze s time da možeš, recimo, povećati prodaju ozbiljnih novina tako što ćeš staviti kakvu obnaženu ljepoticu na treću ili na posljednju stranicu; nabaciš koji senzacionalistički naslov; ubaciš tekst o nekom selebritiju. Možeš. No jednom kad povećaš njihovu prodaju, nećeš ni primijetiti ako se riješiš ozbiljnijih rubrika; ona šačica čitatelja kojoj je to bilo bitno zapravo je samo statistička pogreška.

Ekonomija. Marketing. Još ekonomije. Čisti kapitalizam.
Tvoj posao nije izvještavanje, već prodaja novina. I to je problem.

[Eks]

Pa zar tog nema dovoljno? Nije u tom problem, nego zašto drugog nema skoro pa nikako.

Zato što se ne čita, nije profitabilno. Ne donosi klikove, ako govorimo o net portalima. Nije da nema, ali i kad ima to prati zanemariv broj ljudi. Nažalost.

[Lastan]

Razmišljam o tome otkako si napisao post. Stotinjak ljudi i nekoliko milijuna eura. Bez lokalnih redakcija odnosno dopisnika iz Lijepe Naše i svijeta. Govorim samo o zagrebačkoj centrali. U kojoj je Večernjak imao 350 ljudi, recimo.

Dakle, fulao sam za jednu nulu. Sitnica.

Kae, ljudi, oćemo pokrenut novine?

[baja]

... Je li to posljedica sustavnog trovanja žutih medija ili naprosto posljedica ljudske gluposti, ne bih znala...

ja mislim, trovanje
generacije su već odgojene na big braderu

[Stitch]

To je proces. Ja govorim o tome kako stvari sada stoje. U sat vremena na vijest iz kulture, sve i da je na naslovnici, bit će oko pedeset klikova. Da staviš tu glupaču koju je Rosey gore spomenula, bilo bi ih oko 200. To su činjenice.

Istina. Kada sam pisao o djeci s posebnim potrebama i njihovim instruktorima koji im dolaze u kućni posjet, tekst je za cijeli dan skupio možda sto klikova. A bio je "aferaški", jer su ih saborski tupani zaboravili uvrstiti u proračun, i nije bilo love za ljude koji ih poučavaju. A sva su teško bolesna i nepokretna. Čovjek bi pomislio da će barem ona zanimati ljude. Klinac.

Za razliku od toga, članak o analnom seksu imao je sto klikova u minuti, a možda i više. Jebiga, tako je to.

[baja]

Kae, ljudi, oćemo pokrenut novine?

kad trkeljanje počne zarađivati

[Eks]

Ekonomija. Marketing. Još ekonomije. Čisti kapitalizam.
Tvoj posao nije izvještavanje, već prodaja novina. I to je problem.

Istina. Samo, kako to mijenjati i tko to može mijenjati? Slafkov uvodni primjer je zapravo samo primjer nedostatka načina i vremena običnog novinara da to mijenja. Rubrika zabave mora biti popunjena. Čime će biti popunjena ovisi o onome tko to diktira. Negdje ima više manevra pa se ne mora prenositi kojekakvo smeće, ali onda ostaneš bez vijesti. Ako u par sati moraš popuniti 10-15 članaka, gdje je tu vrijeme za istraživanje? I opet, ljude zaboli za istraživanje, kliknut će radi fotke i to je sve.

Meni je najniži primjer Red Carpet. Kad im je estrada prestala davati izjave onda su počeli stvarati vlastite maskote, posezati za bosanskim i srpskim cajkama, modnim mačkovima, babama koje snimaju porniće i s vremenom su lansirali takve spodobe u ostale medije. Zato danas svi znamo tko je Simona Gotovac i Ava Karabatić. Tim ljudima ne bi trebalo dati prostor, nikakav. Ali koja je alternativa?

[Pješčana]

Recimo potom da svakome daješ plaću od (samo!) 5000 kn neto, što ti dođe, ugrubo, 10000 kn bruto. Dakle, ode ti 300000 kn mjesečno samo na plaće. Imaš troškove tiska. Troškove distribucije. Remitendu. Troškove najma prostora i opće infrastrukture. Knjigovodstvo. Informatičku podršku. Još hrpu stvari na koje sam zaboravio jer do ovog trenutka nisam ozbiljnije razmišljao o takvu projektu.

Što misliš, koliki postotak potencijalne publike mora redovito kupovati novine i po kojoj cijeni eda bi se takav projekt isplatio? I što misliš, kolika su početna ulaganja potrebna?[/color]

kvotam samo dio, slažem se, ali samo komentar da ne moraju ljudi biti zaposleni samo na jednom dobrom časopisu. mogu imati autorske ugovore, ugovore o djelu i slično.
dakle, moglo bi se i s manje novaca.

nastavite

[Dany]

kvotam samo dio, slažem se, ali samo komentar da ne moraju ljudi biti zaposleni samo na jednom dobrom časopisu. mogu imati autorske ugovore, ugovore o djelu i slično.
dakle, moglo bi se i s manje novaca.

nastavite

To sam i ja pomislila, čini mi se da bi pravo stanje moglo biti nešto između Lastanove i Hekove procjene. Remitenda bi sigurno bila veliki problem u početku, jer ipak treba vremena za pridobiti čitaoce, međutim, kako su grafičari svuda u problemima i jedva čekaju posao, vjerujem da bi ispočetka pristali radili s novcem dovoljnim da pokriju troškove papira i ploča, a ostalo na čekanje.

No, to ne znači da bi projekat bio finansijski održiv. Ne znam ni za jedno glasilo koje posluje sa profitom, svi redom su u dugovima, čak i oni koji se ne libe žutila.

[Stitch]

To sam i ja pomislila, čini mi se da bi pravo stanje moglo biti nešto između Lastanove i Hekove procjene.

Pokojni je Pukanić u nekoliko mjeseci izlaženja Republike popušio tri milijuna eura. Moja je procjena još konzervativna. Obje zaboravljate da nove novine neko vrijeme neće donositi zaradu, a hladni pogon košta. Da ne spominjem reklamu, koja je iznimno skupa.

[Lastan]

To sam i ja pomislila, čini mi se da bi pravo stanje moglo biti nešto između Lastanove i Hekove procjene. Remitenda bi sigurno bila veliki problem u početku, jer ipak treba vremena za pridobiti čitaoce, međutim, kako su grafičari svuda u problemima i jedva čekaju posao, vjerujem da bi ispočetka pristali radili s novcem dovoljnim da pokriju troškove papira i ploča, a ostalo na čekanje.

Oprosti, ja sam išao s pretpostavkom da uzimamo kvalitetne ljude. Kvalitetnih grafičara ima malo nezaposlenih, a o troškovima papira i ploča ne znam što bih rekao. Printanje oglednih primjeraka za korekturu nije trošak grafičara nego firme, a ostatak se posla radi kompjuterski; u tiskaru ide PDF.
Ono malo kvalitetnih grafičara koje znam ne bi pristalo na uvjete kakve ti nudiš. Ne bi pristali ni na uvjete iz moje procjene; već imaju bolje.

[Lastan]

Pokojni je Pukanić u nekoliko mjeseci izlaženja Republike popušio tri milijuna eura. Moja je procjena još konzervativna. Obje zaboravljate da nove novine neko vrijeme neće donositi zaradu, a hladni pogon košta. Da ne spominjem reklamu, koja je iznimno skupa.

I vjerojatno tim skuplja ako se oglašavaš u konkurentskom mediju.