DanyBD wrote:THE READER
Dobar, sa isprepletenim pričama, jedne o ljubavi mladića sa znatno starijom ženom i druge o holokaustu, tj. krivici za ignorisanje genocida. Ono što kroz proces suđenja postane jasno je naprije da jednostavnih odgovora nema, da se treba zapitati koliko bi nas u toj situaciji učinilo isto. Drugo bitno pitanje , možda i važnije za film, je kako je moguće istovremeno voljeti i osuđivati nekog i dopustiti da ti osoba koju gotovo prezireš u toj mjeri utiče na život.
Pomalo je nejasna motivacija (valjda treba pročitati knjigu da bi se sve pohvatalo), dok je gluma odlična, posebno Kate Winslet .
Mene to zanima baš kao jedna priča, kako prihvatiti da smo bili ljubavnici onog tko je sudjelovao u i direktno utjecao na tako strašan zločin. Najzanimljivija poruka mi je ona o neznanju glavnog ženskog lika koji se, dakle, iz neznanja, neobrazovanosti, praktične nepismenosti upušta u vezu s dječakom, i radi to kao nešto gotovo djetinje (jer je to sve jedna nevina igra putenosti, ljepote njegovog mladog tijela o kojemu ona vodi brigu pa ga i pere i umata u ručnike nakon ili prije seksa, a on joj čita, što se dešava po prvi put u njezinom životu, da joj netko čita, ili da uopće
doživi književnost iliti fikciju); na podjednako djetinjoj razini naknadno upravlja dijelom koncentracijskog logora i "brine" o svojim zatočenicama, slijepo slijedeći "pravila", kamuflirajući svoju nepismenost tako da održava red i bori se protiv kaosa, čak i u situaciji kad osobe za koje je "odgovorna" izgore na smrt. Iako je zadnji dio filma lagano ispolitiziran, uvjetno rečeno, poruka o nepismenosti je vješto iskorištena kao faktor srama u filmu (pa je tako sve, i likove i gledatelje, sram kad ona daje iskaz o svojem viđenju logora) i društvena poruka. Meni su oboje glavnih muških glumaca jako dobri, a Winslet mi je standardno dobra.
schmokljan » wrote:Je li netko gledao sinoć
Posebne dodatke? Tema Spielberg, gosti Živorad Tomić i Nikica Gilić (valjda), filmolog. Tomić me je oduševio svojim gotovo dječjim oduševljenjem za film. Sama rasprava je bila toliko pristojna da se mogao osjećati miris ranih osamdesetih.
Gledala. Dopala mi se Tomićeva opaska da Spielberg snima iz perspektive djeteta (kadrovi) i općenito njegovo suptilno uvažavanje, čisto kao način izlaganja u jednoj takvoj emisiji.
Zadnje sam gledala film Sklonište s Julianne Moore. Jako zamorna stvar, o psihologinji i pacijentu s poremećajem višestruke ličnosti koji se šifta iz ličnosti u ličnost tako da praktički izmjesti vratnu kralježnicu.
+ gledala sam ponovo Little Miss Sunshine i cijelo vrijeme me zabavljalo to kako bi bilo zgodno da je takav film, s takvom radnjom i likovima, snimljen u Hrvatskoj, zvao bi se Mala miss Hrvatske, a glavna protagonistica bi putovala na natjecanje iz Zagorja u Karlovac, dio s mrtvim dedom u bolnici bi se odvijao u Zagrebu
.