Knjige mog djetinjstva

[Pješčana]

sjećam se da je bila u pitanju neka kuća, prazna i puna prašine i pokrivenih stvari, i tamo je bio skarabej.
koji je stigao odnekuda
ja u to vrijeme nisam znala što je skarabej uopće

[harpy]

Pih, skarabej. Balegar, kotrljan, govnovalj. Možda se Herp još čega sjeti, ja više ne mogu.

Gudej? (kolokvijalno )

[Stitch]

Ne znam za taj naziv.

[harpy]

Ne znam za taj naziv.

Nisam ni ja sto posto sigurna da se radi o istoj bubi, ali, koga briga, dobro zvuči i ima još bolji okus

[harpy]

Nema veze što nitko ne šljivi ovu temu, ali ja sa suzom u oku moram napisat da sam uspjela svoje dvanaestogodišnje dijete, po prvi put otkad je počeo prepoznavat slova, poslat u krevet s knjigom
Rekla sam mu da je E.T. u pisanoj verziji crnohumornjak.
I uzeo je moj rastureni primjerak knjige iz osnovnjaka.
Ja sam ganuta, nadam se da netko razumije

[Nica]

Ja sam čitala te dječje pisce i voljela sam ih, ali su mi ipak najdraže bile "Mala Toto" - autobiografska priča o djevojčici koja je išla u školu gdje su kao učionice služili vagoni vlakova koji više nisu bili u funkciji. Radnja se zbivala u Japanu pred drugi svjetski rat te na početku njega, kad je škola bombardirana i uništena. Divna, divna knjiga o prijateljstvu, odanosti, razumijevanju, prihvaćanju, odrastanju...
Čitala sam je svojoj djeci prije spavanja, prikladna je za to jer je sastavljena od više kratkih povezanih priča.

Također, krala sam tati partizanske knjige i jako me se dojmila priča o majci i sinu koji su bili razdvojeni za vrijeme drugog svjetskog rata (again) jer je ona bila u logoru, a njega je odgajala baka. To su dvije knjige od kojih je prvu "Sibirski pečat" pisala majka, a drugu "Dječak na tenku" sin. Posudila sam ih nedavno Cookie, i nju su se dojmile. Njih nisam čitala djeci.

Uglavnom sam čitala knjige za odrasle, ili su mi one najviše ostale u sjećanju. Sjećam se da sam počela čitati Jack Londona (ako se dobro sjećam) i bio mi je dosadan , u pitanju je knjiga gdje je pas bio glavni junak i pisano je iz njegove perspektive u prvom licu. Možda sam bila premlada, išla sam prvi ili drugi razred.

Da, od partizanskih me također jako potresla "Tebi, moja Dolores". Mislim da sam imala desetak godina kad sam ju pročitala. Žena je radila kao medicinska sestra u ratu i bila je trudna. Rodila je negdje na fronti djevojčicu Dolores i vodila je sa sobom dok jedne zime, nakon dvije godine, malena nije izašla na snijeg i smrzula se.

Poslije partizanskih sam se prebacila na Agathu Christie.

[Eks]

Nema veze što nitko ne šljivi ovu temu, ali ja sa suzom u oku moram napisat da sam uspjela svoje dvanaestogodišnje dijete, po prvi put otkad je počeo prepoznavat slova, poslat u krevet s knjigom
Rekla sam mu da je E.T. u pisanoj verziji crnohumornjak.
I uzeo je moj rastureni primjerak knjige iz osnovnjaka.
Ja sam ganuta, nadam se da netko razumije

Kako je lijepo biti dijete i čitati. Voljela bih da to mogu još jednom. Sasvim drukčiji svijet, drukčije oči, otkrivanje nečeg novog. Zabrazdih u patetiku. Eto, taj odrasli cinizam, ograđivanje. Damn!

Moja prva prava knjiga je bila Kroz pustinju i prašumu. Prva kojom sam se baš oduševila. Prije toga mi je djed uvalio Molièrea u petoj godini. Bio mi je zanimljiv. I one male knjižnice-lektire još iz socijalizma, znam da mi se Pokondirena tikva svidjela kao djetetu.

I sve ove koje si nabrojala potpisujem, sve sam ih progutala. I Pet prijatelja. I Timpetill. Družba Pere Kvržice, Zvižduk s Bukovca, Vlak u snijegu, Moja zlatna dolina, Anne od zelenih zabata, Svašta u mojoj glavi i ostale od Gavrana, Kameni cvijet... krivo mi što sam mnogo i zaboravila, znam da u petom razredu više nisam imala što čitati na dječjem odjelu.
Nekih se sjećam po emociji, ali nikako se prisjetiti radnje, na vrh mi jezika...
Nekih više nema u knjižnicama.
A nema više ni one knjižnice u koju sam išla. Došla modernija.

Od petog osnovne sam počela s Sheldonom i Danielle Steel.
Tko je spomenuo Mistralovu kći?
Jackie Collins je bila čisto ok. Mili bože šunda.

[Eks]

Također, krala sam tati partizanske knjige i jako me se dojmila priča o majci i sinu koji su bili razdvojeni za vrijeme drugog svjetskog rata (again) jer je ona bila u logoru, a njega je odgajala baka. To su dvije knjige od kojih je prvu "Sibirski pečat" pisala majka, a drugu "Dječak na tenku" sin. Posudila sam ih nedavno Cookie, i nju su se dojmile. Njih nisam čitala djeci.

Joj, to mi je sve promaklo. Jedino čega se sjećam da sam mnogo puta čitala Prijatelje iz Smogve kad ne bih imala što drugo, navečer u krevetu. Nisu baš partizanske, ali u vrijeme kad sam bila dijete bila je to hm, egzotika.

[Stitch]

(...) Također, krala sam tati partizanske knjige i jako me se dojmila priča o majci i sinu koji su bili razdvojeni za vrijeme drugog svjetskog rata (again) jer je ona bila u logoru, a njega je odgajala baka. To su dvije knjige od kojih je prvu "Sibirski pečat" pisala majka, a drugu "Dječak na tenku" sin. Posudila sam ih nedavno Cookie, i nju su se dojmile. Njih nisam čitala djeci.

"Pirgo" Anđelke Martić!

[ElliQuinn]

Hm. Teško mi se koncentrirati na pojedinosti jer sam u djetinjstvu čitala sve do čeg sam mogla doći, dječje enciklopedije, knjige u biblioteci Vjeverica, mamine krimiće i ljubiće, Zagorku. Bio je i Kumičić na polici u ormaru, ali za njega nekako nisam zapela.

Vraćala sam se Ćopiću i pustolovinama mačka Toše i Šporerovoj Uh, ta matematika. Krala bratu Stripoteke, zbunjeno neshvaćala Alana Forda. Mislim da sam u jednom trenutku dizala po dvije - tri knjige svaki drugi dan i čitala u prosjeku knjigu na dan. Od sveg tog nisam zaboravila Winnetoua, ali na kraju mi je Zane Gray bio bolji.

[Stitch]

Od sveg tog nisam zaboravila Winnetoua, ali na kraju mi je Zane Gray bio bolji.

O da. On je kralj kaubojaca.

Pitali me nedavno što znači "jebači rumene kadulje". Pa sam morao ispripovijedati cijelu povijest, od Lassitera i njegova slijepoga konja do pučkoga mijenjanja značenja.

Vjetar Smrti i Betty Zane, u koju je bio zaljubljen. Eh, to je još bolja priča. Krvožedni osvetnik i djevojčica koju je čuvao od djetinjstva. Koliko ga je samo mogla promijeniti. Spasiti. Samo da je znala. I da se Alfred (tako se valjda zove) nije umiješao.

Čudno je kako neke likove pamtim stoljećima. Ali osnovni je uvjet da ih zavolim, da se vežem za njih. Bez toga, sve zaboravim za tri mjeseca.

[Melody]

Ajoj, ne, ništa nije bolje od Winnetoua. Ja sam ozbiljno bila zaljubljena u taj lik, najozbiljnije

[Serenità]

Ajoj, ne, ništa nije bolje od Winnetoua. Ja sam ozbiljno bila zaljubljena u taj lik, najozbiljnije

Ja to nisam čitala
Još me više sram jer se dio filma snimao u mom kraju. Ali to valjda nije bilo napeto mojoj generaciji, pa sam i ja zaobišla.

U nižim razredima osnovne gutala sam sve iz biblioteke Stribor. Gledala sam one sličice na koricama i redom posuđivala. Dobro se sjećam jednog mladog pisca, Kovačević, mislim da je bio Hrvoje, koji je pisao nekakve krimiće, misterije za djecu. Tajna Zmajeva vrta je bila prva što sam pročitala i navukla se. Kasnije sam zapela za Kumičića. Još mi je drag, makar je naivan. Antonija iz Začuđenih svatova ću uvijek pamtiti.

Pet prijatelja Isto sam cijelu seriju isposuđivala.

A svojoj djeci bih čitala C. S. Lewisa. To je nešto što mislim da mi nikad neće biti dosadno i izlizano.

[dimnjak]

osnovna skola:
lovrak, pavlicic.
biblioteka hit junior, poput zabranjena vrata, miruj srce moje, dnevnik a. molea....

tada sam jos voljela citati.

[Margarita]

Ja sam ozbiljno bila zaljubljena u taj lik, najozbiljnije

Ja u Phileasa Fogga.

[Lastan]

Ja u Phileasa Fogga.

Zar nije on bio Phinneas?

[ElliQuinn]

Zar nije on bio Phinneas?

Google kaže da nije.

[Margarita]

Google kaže da nije.

U mojoj knjizi se zvao Fileas Fog.

[Lastan]

Google kaže da nije.

A dobro. Davno sam čitao, a slabo pamtim imena.

[K@rlo]

Pauline Réage "Djevojka O"

moja lektira u sedmom osnovne

[Morticia]

Gotovo sve što ste nabrojali, osim Zagorke i ove pornografije.

Plus- Pet prijatelja.

I ne znam zašto, ali uvijek će mi u pamćenju ostati Moja zlatna dolina i Kaktus bajke.

[Stitch]

Ni ja nisam Zagorku pratio. Čitao jesam, zabavna mi bila, ali da sam baš sve prošao - nisam. Neki su iz mog društva pročitali valjda svako slovo. To se danima i tjednima prepričavalo. Toliku strast baš nisam dijelio.

[ElliQuinn]

Moja baka je znala Zagorku čitati cijelu noć.

[Margarita]

Ni ja nisam Zagorku pratio.

Ja nisam pročitala ni slovo pa se ponekad osjećam nenačitano ali u vrijeme dok su je curice čitale ja sam radije čitala Zagora.

[Pješčana]

ja sam Zagorku apsolvirala u 6. osnovne, pod dekom, uz bateriju
kamen na cesti je njena najdepresivnija knjiga, i nemojte to čitati(ikad).
Branko Čopić: Orlovi rano lete, Sin brkate čete, Pustolovine Nikoletine Bursaća