O praznovjerju

[Lord Byron]

Jučer sam cijeli dan radio priglup, ali hitan (ili, hitan, ali priglup) posao. Ima tako nekih poslova koje čovjek jednostavno mora povremeno prekidati nečim desetim, baš kao što se vožnja auto-cestom mora prekidati kavama ili bilo čime, jer u protivnom počneš raditi gluposti.

Osim trkeljanja, moji su prekidi protekli u prtljanju s jednom mirisnom svijećom koju mi je poklonila vrlodraga (pa još muška ) osoba. Onako, čaša puna svijeće, nekapanje zajamčeno.

Zgodno je s tim svijećama to što se čovjek može nekažnjeno (bez kasnijeg psovanja pri brisanju pokapanog voska po stolu, papirima, tipkovnici, svemu...) igrati rastopljenim voskom - nagneš tu čašu i polako ju okrećeš, a vosak se razlijeva po stijenkama i ostavlja, sušeći se, kojekakve "oble oblike", dok plamen oslobođen od viška voska divlja u čaši... : piroman:

U jednom se trenutku stijenj umalo udavio u previše rastopljenog voska - ostao je gorjeti tek malimali plamičak. Čovjek bi najradije prestao disati zbog osjećaja da bi i udaljeno disanje moglo ugasiti tu svijeću. Siroti stijenj se borio za život dobrih pola sata. Sve je, na neki način, bilo protiv njega, i nije se moglo napraviti baš ništa što bi mu pomoglo - svaki pokušaj "popravljanja" nužno bi ga ugasio.

I onda sam u jednom trenutku shvatio da mi je jako važno da se ne ugasi. Onako, da mi je jakojako važno; da mi je malo "previše" važno da se ne ugasi, da imam osjećaj da će njegovo gašenje biti nekakav Znak koji ne želim. Osim stanovite zen-ljepote u promatranju slabašnog plamena u tišini nedjelje, skužio sam da želim njegovo rasplamsavanje iz sasvim praznovjernih razloga.

Nemam fore s crnim mačkama ili (ne)sretnim brojevima, čak ni ne znam bogznakoliko "narodnih" praznovjerja - jest da sam nedavno zaobišao prolaz ispod nekakvog visećeg tereta na dizalici, ali to smatram mudrom odlukom, a ne praznovjerjem .. Nemam ni (značajnijih ) OKP-ova za prijaviti - mislim da su svi moji rituali (šta ja znam, na primjer pred putovanja) u osnovi elementarni zdravorazumski postupci. Ali, imam tu neku vrstu praznovnerja koja se manifestira u osjećaju (možda čak i u vjerovanju, ne znam to procijeniti) da je zbrčkani sudoku "loš", a složeni Spider Solitaire "dobar" Znak - ni za što posebno, onako, "da bi bilo dobro".

Dakle, kako stojimo s praznovjerjima?


Zaboravih: rasplamsala se svijeća nakon nekih 45 minuta, ih, čudo jedno! : bicedobro:

[bliss]

Prva pomisao mi je da ih nemam. Stvarno se ne mogu sjetiti nijednog praznovjerja u smislu da nešto moram napraviti u skladu s praznovjerjem.

Stavim torbu na pod. Onda mi kažu nemoj stavljat torbu na pod, nećeš imat novaca. Pa ju onda dignem Možda sam praznovjerna na nagovor drugih. Onako, ipak ne ostavim tu torbu na podu kad me netko upozori. Meni je doduše prva pomisao da dignem torbu da mi se ne zmaže na podu, ali s obzirom da baš i nemam novaca, ajde da prizovem neke novce k sebi ili ih bar ne otjeram od sebe.

I znam čuti Ne pokazuj na sebi kad opisuješ neku tjelesnu nezgodu. Ne znam ide li to u praznovjerja. Kaj, ako pokažem na sebi to će mi se dogodit? I don't think so.

Prolazim ispod ljestava.

Kucanje o drvo više doživljavam kao 'držim fige'.

Više se ničeg ne mogu sjetiti.

[Potjeh]

Nedavno me je fascinirao novinski članak gdje indijski tajkun ne želi spavati u svojoj novoj kući (zgrada od stotinjak i kusur metara visine) jer nema dovoljno prozora koji gledaju na istok što se smatra lošim znakom?!

Mislim, potrošio je 9-znamenkastu cifru u izgradnju i stvar pala u vodu zbog vlastitog praznovjerja. Pitam se, kako se sada osjeća arhitekt. Sigurno nekako ovako -

[Stitch]

Nisam praznovjeran, ne smetaju mi crne mačke (dapače ), ne pridajem važnost simbolima, ne ponavljam rituale... Narodna su mi vjerovanja simpatična, katkad i smiješna, ali nemam popis stvari koje (određenog dana) smijem ili ne smijem raditi.

[Ashtaroth]

Mene fascinira da je netko dao tolike novce i ne provjerio nacrt


Rekla bih da je zapravo vjera/praznovjerje u osnovi ista stvar, samo što se uz praznovjerje osjećamo blago bedasti kad nekom 'priznamo', a s vjerama ne

Pri čemu ne mislim nužno na religije, već ono, vjera u nešto. A jedno i drugo je - vjerovanje, samo, možda ovo 'praznovjerje' više puta zakaže pa mu to ne 'uzmemo za zlo' te 'ima racionalno objašnjenje', dok u vjerovanjima kod zakazivanja imamo opravdavanja/izgovore?

Praznovjerje mi je ono za što ćemo se smijati kad ispadne/ne ispadne tako, i odmahnuti rukom, i zapravo, nekako omalovažiti, iako nam u trenutku dok se to dešava nije sasvim svejedno. Možda kao Murphyev zakon - ako nešto pođe po zlu, ma to je zbog njega

Dok, s druge strane vjerovanje u nešto, kad se 'izjalovi', će nas više potresti, pa ili ćemo ići u smjeru razočaranja, ili u smjeru objašnjavanja (ili traženja izgovora) zašto 'nije prošlo'.

Ono, treba nam i neki 'univerzalni krivac', jer ne bi mogli na sebi nositi toliki teret što osobne, što društvene odgovornosti, nekad treba reći 'nije u mojoj moći'.

Mislim da iz sličnog razloga imamo i pojam 'sreća' u smislu 'ima sreće'.

Neke situacije iz života su zbilja neobjašnjive zašto netko 'ima sreće', no, ispadne da je bio na pravom mjestu, u pravo vrijeme, i bavio se pravim stvarima. Famozni 'stjecaj okolnosti', no, rekla bih da smo dosta skloni reći 'ma, ima sreće', a rijetko ćemo izracionalizirati ovo pravo vrijeme-mjesto.

Kao da volimo nemogućnost utjecaja na vanjske čimbenike 'pravdati' imanjem ili neimanjem sreće, nekim (prazno)vjerovanjem i slično.

Ne mislim da je to loše samo po sebi, dok se ne izgubimo u tome i dok to ne postane univerzalni izgovor za naše osobne neuspjehe i kad se odustane od postizanja uspjeha već se "miri sa situacijom" sa "I tako ništa ne možeš".

Recimo, osobno za neke stvari nemam objašnjenja, a i ne vjerujem u slučajnost. Ako se nešto događa pod naočigled nepovezanim stvarima i ispadne "meni na ruku" jer sam ja rekla 'aaa samo da ispadne dobro i držala fige', ne mislim da je stvar slučajnost kad se dogodi više od 3 puta. Tu sam onda svjesna da se radi o nekom (prazno)vjerju, ali recimo neću reći da 'imam sreće'
Ali vjerovat ću u fige, npr

Da, držim fige, imah majicu za natjecanja, vidim sve mačke koje mi prođu pred nosom. Ali recimo, sjedim na kutu stola i ostavljam torbu po podu. Mislim da činjenica hoću li se udavati ili ne ovisi o tome jel nekom kažem 'da' (ili ga zaprosim), a ne o tome jesam li ikad u životu sjela na kut stola.
Ne, nemam objašnjenje zašto kažem 'pu' kad mačka prođe (ne pljujem, iako, ima ih koji to rade ), ali znam da sam se znala osjetiti nelagodno ako to ne napravim
I dimnjačar! Hvatanje za gumbe i to, te očaj kad shvatiš da nemaš gumb

I famozno 'samo da izdrži, samo da izdrži' i onda olakšanje kad izdrž sreća i veseljei, ili 'smak svijeta' kad nije izdržalo. (jel, ovo što Byron opisuje, nisam skandirala svijećama i držala im fige - još, ali za mnoge stvari jesam - ali to je ono - kad mi je nešto važno, važno mi je na 101 način)

Možda ima veze i adrenalinom? Ili onim da mislimo da ipak želimo utjecati na nešto na što (naizgled) nemamo utjecaja, pa ćemo - barem držati fige?

Baš me zanima koliko toga sam propustila praznovjerovati jer sam iz jednog, a ne iz drugog kraja

[Stitch]

Rekla bih da je zapravo vjera/praznovjerje u osnovi ista stvar, samo što se uz praznovjerje osjećamo blago bedasti kad nekom 'priznamo', a s vjerama ne

Pri čemu ne mislim nužno na religije, već ono, vjera u nešto. A jedno i drugo je - vjerovanje, samo, možda ovo 'praznovjerje' više puta zakaže pa mu to ne 'uzmemo za zlo' te 'ima racionalno objašnjenje', dok u vjerovanjima kod zakazivanja imamo opravdavanja/izgovore?

Meni to nije isto premda dopuštam da nevjerniku jest. Vjera podrazumijeva nekakav sustav - ontološki, gnoseološki, etički... - koji je u biti teleološki, jer počiva na nekoj svrsi. Praznovjerje nema početak i kraj, slučajno je. Kad se prije puta prekrižim, to je znak vjere. A kad triput pljunem, to je znak straha. Jer vjera počiva na poznatim silama, na determiniranosti. A praznovjerje na nepoznatim, na kaosu.

[Nikolajevna]

I taman kad pomisliš da u te stvari vjeruje mahom starija populacija koja živi negdje iza sedam gora i sedam mora, tvoja pametna, načitana i fakultetski obrazovana poznanica u srednjim tridesetim ti spomene da je bila kod vračare.
I tada prihvatiš da je sve to za ljude.

[Stitch]

I taman kad pomisliš da u te stvari vjeruje mahom starija populacija koja živi negdje iza sedam gora i sedam mora, tvoja pametna, načitana i fakultetski obrazovana poznanica u srednjim tridesetim ti spomene da je bila kod vračare.
I tada prihvatiš da je sve to za ljude.

Ne poznajem nikoga od te "starije populacije". Ne ide ona vračari, dovoljan joj je mjesni pop. Vračari se ide tek kad on zakaže. Ili kad liječnici zakažu.

"Stariju populaciju" čine uglavnom vjernici, a oni se boje okultnog. Crkva im je usadila taj strah. Mogu biti praznovjerni, ali okultno je korak dalje, i to veliki korak. Okultno je vražji, demonski posao - taj je stav u njih ucijepljen. Poslušaš li one astroslužbe noću, uvidjet ćeš da vidovnjake i tarot-majstore ne zovu bake i djedovi nego mnogo mlađi ljudi.

[Pješčana]

"Stariju populaciju" čine uglavnom vjernici, a oni se boje okultnog. Crkva im je usadila taj strah. Mogu biti praznovjerni, ali okultno je korak dalje, i to veliki korak. Okultno je vražji, demonski posao - taj je stav u njih ucijepljen. Poslušaš li one astroslužbe noću, uvidjet ćeš da vidovnjake i tarot-majstore ne zovu bake i djedovi nego mnogo mlađi ljudi.

stariju populaciju čine stariji ljudi, koji se boje smrti ter postaju sve bogobojazniji, kako se smrt približava.
što se tiče praznovjerja, svjesna sam ga u svojoj okolini.
- kupovanje robice i namještaja za bebu, mnogi ne počinju do nekog 7,8 mjeseca trudnoće, ovisno o regiji. sušenje iste robice po noći vani, ne, jer će vile doć i nešto učiniti toj robici. dobra stvar je da, ako prevrnete tu robicu, vile neće moć ništa, jer ih prevrnuta roba nekim čudom odbija. ovo sam čula od nekoliko punoljetnih, inače razumnih osoba
- sjedenje na ćošku stola, torba na podu, mačka koja se čisti pred kućom znak je da dolaze gosti
- psi koji zavijaju i sove i ćukovi koji se glasaju- nije dobro

ja ne držim torbu na podu jer to kaže feng šui
-

[Nikolajevna]

ja ne držim torbu na podu jer to kaže feng šui

Je li oftopik ako ja sad pitam što je to točno feng šui? Znam da mogu guglat ali možda ima netko tko bi mi to ukratko objasnio.

[Ashtaroth]

Sve što znam za vračare i o raznim obredima, znam upravo od generacija moje bake, dok su mlađi odmahivali rukom na to.

Vjerojatno ima veze i s krajem.

Vile su me podsjetile na jednu zanimljivu stvar. Konji. Postoji urbana legenda da nekad konja iz štale izvedu vile preko noći i vrate ga pred jutro, znojnog i ispletene grive.

Načelno simpa priča dok ti sestrična koja ima konja ne kaže da jedan dan kobila imala čvor (ili više njih ) kojeg nije nikako mogla raspetljati ma koliko god se trudila, a kobila je bila mokra, a sutradan, mokra, ali bez čvorova, i pregledala je cijelu grivu. Koliko znam, dogodilo se jednom.
Ne znam jel priča za vjerovati, u tom trenutku dotična nije imala razloga za lagati, a nije bila poznata po laganju.

Jaja po baščama još uvijek nisam ziher da li su ostavljane kao uroci, da ne bude plodno, ili možda, kao što odnedavno doživjeh prosvjetljenje da je to vračanje ZA plodnost.

Obzirom da je bašča bila u tom dijelu sela definitivno najplodnija i vlasnici se čudili, iako jesu ulagali i velik trud (ali ipak rijetko - vikendima, za razliku od 'domaćih'), ne mogu se othrvati dojmu da su krivu babu optužili

A 'babe' koje 'bare' djedove, pa nastoje da im se žena ogadi
Jedna je našla iza svoje štale 2 kvadra, ciglu, komad zemlje i komad balege, jednakih dimenzija, na vreći za gnojivo. Tumačenje koje je dobila od druge babe je da joj to prva baba 'krade muža' uz poruku 'nek mu budeš teška k'o zemlja, smrdljiva k'o balega i nešto k'o cigla' što sam zaboravila.

Familijarna situacija je bila takva, i baba1 se uistinu upucavala djedu. No, tko je uistinu ostavio te komade, tko će ga znati.

Te priče su mi zabavne, moram priznati.

One o prizivanju duhova baš i nisu, tu sam pak praznovjerna. Jer, mi klinci se zafrkavali, prolazio neki neomiljeni lik, i ekipa 'žicala' duha da nek ovaj padne. I pao je ni minutu kasnije.
Ono, papir, krug sa slovima, igla na koncu i mirna ruka, te postavljanje pitanja i čekanja da igla pokaže odgovor. Obzirom da vjerujem svojoj ruci, i da se igla vrlo pravilno mrdala pikajući odgovore na pitanja i da sam šiznula kad sam skužila da je odgovor koherentan... zadržavam tu praznovjernost kao nešto što nemam namjeru probavati više i uopće me ne zanima jesam li ja možda nesvjesno pomalo mrdala ruku
Uvjerena sam da nisam, jer, jel, to je bio razlog provjere za ono od ranije - nisam drugima vjerovala, pa sam išla provjeriti, eksperimentalno.

[Stitch]

Je li oftopik ako ja sad pitam što je to točno feng šui? Znam da mogu guglat ali možda ima netko tko bi mi to ukratko objasnio.

Riječ je o kineskoj disciplini koja se bavi organizacijom prostora radi postizanja ravnoteže energija, i nebeskih i zemaljskih. Cilj su neometani tokovi koji donose sklad pa ćeš, pojednostavnjeno, drukčijim rasporedom predmeta u stanu i sebi i drugima omogućiti harmoničan život, u skladu s prirodom koja vas okružuje.

[ElliQuinn]

Je li oftopik ako ja sad pitam što je to točno feng šui? Znam da mogu guglat ali možda ima netko tko bi mi to ukratko objasnio.

Koliko sam upoznata s time, što nije previše, riječ je o kineskom uređivanju života. Naime, teorija je otprilike da prostorom energija teče ili ne teče, a feng šui način je da se uređivanjem životnog i poslovnog prostora osigura da potrebna energija teče odgovarajućim dijelom prostora (istočnim, zapadnim, južnim, sjevernim). To se osigurava bojama, zrcalima, biljkama i njihovim rasporedom u stanu ili uredu. Jednom kad energija teče na odgovarajući način tvojim prostorom, tako će teći i tvojim životom.

[Nikolajevna]

Riječ je o kineskoj disciplini koja se bavi organizacijom prostora radi postizanja ravnoteže energija, i nebeskih i zemaljskih. Cilj su neometani tokovi koji donose sklad pa ćeš, pojednostavnjeno, drukčijim rasporedom predmeta u stanu i sebi i drugima omogućiti harmoničan život, u skladu s prirodom koja vas okružuje.

Ok, ako se ne šališ onda bi i to mogla biti neka vrsta praznovjerja. Dakle nije oftopik.


edit: A opet nije dobro ni da mu ne damo šansu.
O kakvoj je energiji riječ? Čime je to mjerljivo?

[Lord Byron]

Ok, ako se ne šališ onda bi i to mogla biti neka vrsta praznovjerja. Dakle nije oftopik.

Meni je feng shui negdje na rubnom području praznovjerja. Ima u toj priči i stvari koje posve punovjerno smatram mudrima (minimalizam, obeshrabrivanje hrčak-ponašanja), ali ima i stvari koje su mi - budimo politički korektni - neprihvatljive (kojekakve žabe i tako to kao jamac dugog života i svekolike sreće).

[Stitch]

Ok, ako se ne šališ onda bi i to mogla biti neka vrsta praznovjerja. Dakle nije oftopik.

Well, znanost uglavnom odbacuje sve te tehnike, ali kad pogledaš akupunkturu i akupresuru - isto stoljećima stare kineske discipline - to ne znači da brijanje o energijama jednom neće biti prihvaćeno.

[Nikolajevna]

Well, znanost uglavnom odbacuje sve te tehnike, ali kad pogledaš akupunkturu i akupresuru - isto stoljećima stare kineske discipline - to ne znači da brijanje o energijama jednom neće biti prihvaćeno.

Nitko nije rekao da ne postoji energija. Samo se svašta trpa pod taj izraz.

Ali ovo već spada na onaj topik o pseudoznanosti.

[schmokljan]

Praznovjerje - vjerovanje u stvari koje je mainstream kultura odbacila.

Prijatelju se rodio sin prije neka dva mjeseca. U subotu navečer, nakon trećeg pića, netko je postavio pitanje kada je točno rođen. Prijatelj je rekao datum. Nikome nije palo na pamet komentirati, ili pitati, o kojem se horoskopskom znaku radi. A horoskop je mainstream. Ljudi, bez trunka srama, govore o horoskopskim znakovima i šta koji znači, nalaze životne istine o sebi i drugima čitajući horoskop. Obrazovani, naizgled normalni ljudi.

Dakle, početna definicija praznovjerja je manjkava, no ako ne možemo praznovjerje definirati na temelju općih stavova, onda ćemo imati bezbroj pojedinačnih definicija. A tako i jest. Gotovo svatko ima točno određenu granicu za praznovjerje, ispod koje ne ide. I osoba iz jednog od prethodnih postova koja je otišla kod babe vračare zasigurno ne baca sol preko lijevog ramena za sreću. To i ona smatra praznovjerjem.

Richard Dawkins, pak, smatra vjeru u više biće - praznovjerjem. Tu je granica postavljena najviše moguće, no istovremeno isti ne vidi ništa sporno u primanju nagrade od strane kraljice Elizabete, čime pokazuje da mu je normalno da se pravo na vođenje države nasljeđuje. A teško je shvatiti kako se može čovjek boriti protiv praznovjerja, a istovremeno klanjati atavističkim pojavama.

Osobno nisam ni malo praznovjeran. Ne čitam horoskope, nemam problem s crnim mačkama, dapače, znam da je homeopatija prevara, poštujem zapadnu medicinu i očekujem od nje da mi, jednog dana, pruži svu moguću pomoć, prezirem iscjelitelje i moderne proroke, ne vjerujem u Međugorje ni Fatimu, ali, bogme, silno bih volio da postoji bog. Ali ne vjerujem u njega. Nisam, dakle praznovjeran, ali htio bih vjerovati da postoji smisao. Možda su, onda, svi ti praznovjerovatelji tek ljudi s istim željama poput moje, samo s manje filtera realiteta u sebi?

A ako je tako, a sve upućuje da je, praznovjerje je tek simptom naše silne želje da vjerujemo, smiješan, koliko su i smiješni, odnosno izgubljeni, ljudi. Dakle - praznovjerje samo govori o tragičnosti naših sudbina i individualnim nam razlikama koje tu tragičnost ne umanjuju.

[JPK]

I taman kad pomisliš da u te stvari vjeruje mahom starija populacija koja živi negdje iza sedam gora i sedam mora, tvoja pametna, načitana i fakultetski obrazovana poznanica u srednjim tridesetim ti spomene da je bila kod vračare.
I tada prihvatiš da je sve to za ljude.

Puni su gradovi mlade urbane ekipe s fakultetima koja brije na New Age, koji je slična razina praznovjerja kao i vračare.

Well, znanost uglavnom odbacuje sve te tehnike, ali kad pogledaš akupunkturu i akupresuru - isto stoljećima stare kineske discipline - to ne znači da brijanje o energijama jednom neće biti prihvaćeno.

Ne znači ni da slika Zemlje koja stoji na kornjačama neće biti prihvaćena.
Ne kužim zapravo što hoćeš reći, kad pogledaš akupunkturu, vidjet ćeš da je uglavnom odbačena jer ne djeluje.

[blaze]

obeshrabrivanje hrčak-ponašanja

to mi je nešto govorila frendica, da treba baciti sve stvari koje ne koristiš više od dvije godine (jer ih po svoj prilici nikad i nećeš koristiti). meni je žao mojih lp ploča

[Stitch]

Ne kužim zapravo što hoćeš reći, kad pogledaš akupunkturu, vidjet ćeš da je uglavnom odbačena jer ne djeluje.

S tim se ne bi složila moja frendica, koja boluje od autoimune bolesti. Njoj pomaže, što sam na svoje oči vidio. Muči je - odnosno više je ne muči - reumatoidni artritis. Tresu je gadne groznice najmanje dvaput godišnje. Prije nego što išta kažeš... Na doktorskom je studiju iz fizike, vani, a u inozemstvu je završila i fotografiju i novinarstvo. Rijetko inteligentna, snalažljiva i vrckava.

Blizanac, za Schmokljana.

[Margarita]

Koliko sam upoznata s time, što nije previše, riječ je o kineskom uređivanju života. Naime, teorija je otprilike da prostorom energija teče ili ne teče, a feng šui način je da se uređivanjem životnog i poslovnog prostora osigura da potrebna energija teče odgovarajućim dijelom prostora (istočnim, zapadnim, južnim, sjevernim). To se osigurava bojama, zrcalima, biljkama i njihovim rasporedom u stanu ili uredu. Jednom kad energija teče na odgovarajući način tvojim prostorom, tako će teći i tvojim životom.

Koliko sam ja skužila, a bila sam na tečaju ( frendica mi priuštila za rođendan), treba pospremati stan. Mogla mi je umjesto toga kupiti metlu ili još bolje platiti čistačicu za generalku. Što se tiče ostalog, osim nereda, ispalo je da sam već i bila prefengšuirana. Na strani gdje je guruica rekla da trebamo imati nešto narančasto što simbolizira sunce ja imam luster u obliku sunca, čisti kič, prekrasno. Tamo gdje je rekla da stavimo neku sliku s ribama i plave kamenčiće kao vodu, ja imam cijeli akvarij. Doduše, taj je rođendan još dobro i prošao, jednom su me htjele jako iznenaditi i razveseliti pa su me odvele gledati nekog fakira koji se jadničak sav isporezao dok je hodao po staklu. Mogle su me bar upozoriti kamo idemo da se ne nacrtam sva u koži i krznu u okupljalištu jogija. Sad se čude što me uhvati nervoza pred rođendan, počinje me više biti strah njihovih ideja nego starosti. Pokušavam im sugerirati kakav striptiz ili bar poštenu pijanku, ali jok, one bi stalno nešto duhovno. Teško da će mi kakva mačka prijeći put kad imam frendicu koja ih manijakalno skuplja po ulici i udomljava.

[JPK]

S tim se ne bi složila moja frendica, koja boluje od autoimune bolesti. Njoj pomaže, što sam na svoje oči vidio. Muči je - odnosno više je ne muči - reumatoidni artritis. Tresu je gadne groznice najmanje dvaput godišnje. Prije nego što išta kažeš... Na doktorskom je studiju iz fizike, vani, a u inozemstvu je završila i fotografiju i novinarstvo. Rijetko inteligentna, snalažljiva i vrckava.

Blizanac, za Schmokljana.

Takve bolesti imaju periode remisije. Osobno iskustvo nekoga tko je na doktorskom studiju fizike je jednako teško kao i osobno iskustvo babe iz Gospića.

BTW, kako je upisala doktorski studij fizike s novinarstvom i fotografijom?

[blue]

Mislim da iz sličnog razloga imamo i pojam 'sreća' u smislu 'ima sreće'.

Neke situacije iz života su zbilja neobjašnjive zašto netko 'ima sreće', no, ispadne da je bio na pravom mjestu, u pravo vrijeme, i bavio se pravim stvarima. Famozni 'stjecaj okolnosti', no, rekla bih da smo dosta skloni reći 'ma, ima sreće', a rijetko ćemo izracionalizirati ovo pravo vrijeme-mjesto.

Pa i pravo vrijeme-mjesto-stjecaj okolnosti-bavljenje pravim stvarima podložno je "sreći"

Banalan prmjer, upoznaš zanimljivog frajera u bircu - da bi do tog došlo moraš biti na toj lokaciji, u to vrijeme, u modu da ti se da razgovarat s nepoznatim, da se poklopi/imaš sreću /slučajnost da i ti njemu zapneš za oko između dvadesetak ostalih zgodnih žena

Isti taj princip vidim npr. i u kupovini dobrog auta, zaposlenju, izboru slatke lubenice u dućanu itd. Naravno da nije samo do sreće, ali je i do sreće.
Bar ja to tako vidim

I taman kad pomisliš da u te stvari vjeruje mahom starija populacija koja živi negdje iza sedam gora i sedam mora, tvoja pametna, načitana i fakultetski obrazovana poznanica u srednjim tridesetim ti spomene da je bila kod vračare.
I tada prihvatiš da je sve to za ljude.

Zašto je išla kod vračare?
Čisto zanima me zašto bi se prosječna osoba u prosječnim okolnostima uputila vračari?
Jasno mi je npr. da ljudi u ekstremnim situacijama mogu poduzeti neuobičajene korake, npr. kužim da bi se roditelji Antonije Bilić mogli obratiti vračarama ili netko u terminalnoj fazi bolesti.

- kupovanje robice i namještaja za bebu, mnogi ne počinju do nekog 7,8 mjeseca trudnoće, ovisno o regiji.

S obzirom da je trudnoća nespecifično stanje i da postoje određeni rizici, odluka da se stvari kupuju pred kraj mi se čini prilično razumnom.
Ostalo što si navela baš i ne ok, osim okrenute robe, to i ja radim da mi se ne ofuca u pranju.

Nisam praznovjerna na "loše" stvari - mačka, torba na podu, sjedenje na ćošku stola... Ali sviđa mi se npr. ideja ako uhvatim one mucice što lete u proljeće po zraku, zamislim želju i otpuhnem, da će se ostvariti i dimnjačari su mi isto dragi Racionalno, jasno mi je da je to bullshit, ali me veseli

Ovo što je Lord opisao u prvom postu nekad se uhvatim da radim kad sam u nekoj jako lošoj situaciji, kad osjećam da nemam nikakve kontrole ili utjecaja na nešto bitno, a ispada loše po mene; tad mi se dogodi da u nebulozama tražim "znakove" (hoće li na semaforu prvi krenuti Renault ili Ford) - ali skuliram se brzo, jasno mi je da ništa od toga. Obično to nisu situcije koje bi se mogle riješiti eci peci pec metodom.

[JPK]

Praznovjerje općenito ima bitnu evolucijsku ulogu. Mozak je programiran da traži uzorke tamo gdje ih zapravo nema, jer je to evolucijski povoljno. Puno manje evolucijski košta kad se čovjeku učini da je u grmlju vidio obrise predatora, pa pobjegne (a nije ga bilo), nego da propusti uočiti predatora koji je stvarno tamo. Zato mozak radi prekovremeno na traženju uzoraka i nekritički ih prihvaća.

Tako je to bilo parsto tisuća godina prapovijesti. No, kad se danas netko iz svoje fotelje i obdaren obrazovanjem i civilizacijom tako ponaša, to je slično kao da hoda gradom ovakav: