Ženska ravnopravnost - i? Jesmo tu? Oćemo uskoro?

[Lastan]

Ja ne znam kakva smo mi konkurencija nekome na tržištu, ali sebe izdržavamo bez da ikome služimo i ne možemo reći da smo ikog "izbacili iz posla".
Ja bih htjela da mi bude bolje, da. Ali opet znam da će mi biti bolje onda kad ja to sebi budem omogućila. Ali ne na način da druge nezaposlene ljude vidim kao konkurenciju, nego kao potencijalne saradnike.

Ako posao imaš, nisu ti konkurencija nezaposleni. Tada su ti konkurencija drugi koji se bave istom djelatnošću.
Recimo, imaš prevoditeljski ured. Prevodiš kvalitetno i brzo.
A onda se pojavi netko tko oglašava da prevodi za trećinu tvoje cijene.

Konkurencija? Jašta. Nelojalna, k tome.

Sve dok budem zarađivala taman onoliko koliko mi treba, ni manje ni više.
Zarađivati i poslovati taman koliko ti treba i nimalo više i nije baš neki kompetitivni duh u kapitalističkom poretku. Ali poduzetnički jeste, da.

E, vidiš. Nije ti cilj biti najvećom. Ne tražiš načine da maksimiziraš zaradu pod svaku cijenu.
Dakle, očito nisi sklona strategijama visokog rizika.
Opstaješ li svejedno na tržištu? Očito da.
Bi li uporabom drugačije strategije mogla povećati zaradu? Možda.
Bi li te to koštalo? Gotovo sigurno.

Jedino čega si se “odrekla” jest maksimiziranje zarade. Ali veliš da zarađuješ dovoljno, ili barem da ti je to cilj.
Ja u tome ne vidim nikakav problem.

[blaze]

Poštovani,

Sindikalna organizacija samostalnih sindikata organizira besplatan TEČAJ ZA MUŠKARCE

Modul 1:
1. Naučiti živjeti bez mame (2000 sati)
2. Moja žena nije moja mama (350 sati)
3. Kako shvatiti da je nogomet samo sport (500 sati)

Modul 2:
1. Ne biti ljubomoran na svoju djecu (50 sati)
2. Ne pričati gluposti kada moja žena ima posjet (500 sati)
3. Kako prevladati sindrom daljinskog upravljača (550 sati)
+ BONUS:
4. Ne urinirati oko WC školjke (100 sati + praktičan rad)
5. Kako preživjeti prehladu bez drame (100 sati)

Modul 3:
1. Kako ispeglati majicu za manje od 2 sata (praktičan rad)
2. Probavljati hranu bez podrigivanja (praktičan rad)

Modul 4:
1. Početnički stupanj: kućanski aparati (prikaz s dijapozitivima)
- ON.........upali
- OFF........ugasi
i za nadarene: Moja prva Maggi-juha bez da iskipi (praktičan rad)

TEME ZA DISKUSIJU:

S obzirom na kompleksnost tema, sudjelovati može najviše 8 kandidata.
Tema 1:
Peglanje - od veš mašine do ormara... taj misteriozan proces
Tema 2:
Opasnost pri punjenju i pražnjenju posudice za led (demonstracija i dijapozitivi)
Tema 3:
Ti i elektrika - ekonomske prednosti kada se zove majstor
Tema 4:
Posljednja znanstvena otkrića - kuhanje i odnošenje smeća NE izaziva impotenciju
Tema 5:
Iako si u braku s njom, smiješ joj kupiti cvijeće (razgovor s psihijatrom)
Tema 6:
Papir za WC - da li papir sam izraste na držaču za papir?
Tema 7:
Kako spustiti poklopac WC školjke - korak po korak (videokonferencija s Harvarda)
Tema 8:
Deterdženti - doziranje, upotreba (praktičan rad se izvodi na otvorenom)
Tema 9:
Osnovna razlika između kante za prljavi veš i poda (laboratorijski eksperiment)
Tema 10:
Muškarac kao suvozač - je li genetski moguće da ne komentira kad ona parkira?
Tema 11:
Komunikacija: mentalne vježbe za razumijevanje, ako je nešto u ladici, da se ne pita "a u kojoj?" nego da se pokuša pronaći
Tema 12:
Može li šalica za kavu sama preletjeti do sudopera?
(praktičan dio vodi David Copperfield)

[JPK]

Ja ne znam kakva smo mi konkurencija nekome na tržištu, ali sebe izdržavamo bez da ikome služimo i ne možemo reći da smo ikog "izbacili iz posla".
Ja bih htjela da mi bude bolje, da. Ali opet znam da će mi biti bolje onda kad ja to sebi budem omogućila. Ali ne na način da druge nezaposlene ljude vidim kao konkurenciju, nego kao potencijalne saradnike. Sve dok budem zarađivala taman onoliko koliko mi treba, ni manje ni više.
Zarađivati i poslovati taman koliko ti treba i nimalo više i nije baš neki kompetitivni duh u kapitalističkom poretku. Ali poduzetnički jeste, da.

Ne treba ti kompetitivni duh ako nemas konkurencije i prodajes robu koja ljudima treba. Kad dodje konkurencija, onda ces postati kompetitivna ili izgubiti sve.
Osim toga, tvoj pogled da vidis potencijalnu konkurenciju kao suradnike je:

1) Neodrziv. Dovoljno je da se nadje jedan na trzistu koji ne pristaje na takvo pravilo, pocne se ponasati prema ostalima kao konkurenciji, i on pobjedjuje.

2) Stetan za cijelo drustvo. Efektivno ukida konkurenciju, a bez konkurencije cijene idu u nebo, a kvaliteta u kurac.

[Melody]

Ako posao imaš, nisu ti konkurencija nezaposleni. Tada su ti konkurencija drugi koji se bave istom djelatnošću.
Recimo, imaš prevoditeljski ured. Prevodiš kvalitetno i brzo.
A onda se pojavi netko tko oglašava da prevodi za trećinu tvoje cijene.

Konkurencija? Jašta. Nelojalna, k tome.

Da, vjerujem da bi u jednom momentu svi pohrlili tom što nešto radi u pola moje cijene. No, ljudi su skloni 1. vidjeti da će ih loše urađen posao koštati više nego da su platili puni cijenu, a onaj poslodavac koji tako malo novaca naplaćuje potencijalnim klijentima, ne može niti prema radnicima biti dobar; nezadovoljni radnici - loš posao; 2. vjerovati da ako više nešto plate, to će biti kvalitetnije.
O konkurenciji i zašto ju ja ne percipiram, dolje si sam objasnio:

E, vidiš. Nije ti cilj biti najvećom. Ne tražiš načine da maksimiziraš zaradu pod svaku cijenu.
Dakle, očito nisi sklona strategijama visokog rizika.
Opstaješ li svejedno na tržištu? Očito da.
Bi li uporabom drugačije strategije mogla povećati zaradu? Možda.
Bi li te to koštalo? Gotovo sigurno.

Jedino čega si se “odrekla” jest maksimiziranje zarade. Ali veliš da zarađuješ dovoljno, ili barem da ti je to cilj.
Ja u tome ne vidim nikakav problem.

Ni ja ne vidim problem. Recimo da zarađujem dovoljno za svoje minimalne potrebei da održavamo posao, kakav-takav. A ne bih inače imala ništa.
Ja isto ne vidim nikakav problem u tome. Samo kad bih rekla šta bih ja još željela, da bi kompletan topik skočio na mene, i imali bismo onu staru forum.hr "kapitalizam" raspravu all over again, a ona me iscrpila jako.
Isto sam tamo bila optuživana da sam bezobrazna prema Đepiki

EDIT: što zorno potvrđuje ovaj gore iznad post.

[Lastan]

Argumentiram unutar ovdje jedinog mogućeg okvira Ne radi se o par postotaka, jebemu, nije mi jasno zašto se sad uvodi poricanje. Povijesno, ali i danas, u nekim krajevima svijeta više, a u nekima manje ekstremno, muškarci su nositelji ekonomske i društvene moći.

Ja ne govorim o nekim krajevima svijeta, već o našem civilizacijskom krugu. I u njemu trenutno jest riječ o par postotaka, koliko je meni poznato.
Drugi me se civilizacijski krugovi ne tiču jer ako govorimo o općoj jednakosti i jednakopravnosti na svijetu, trivijalno je pokazati da nije dostignuta te da u dogledno vrijeme i neće biti. Dakle, sinkronijska je perspektiva jedina o kojoj ima smisla govoriti.

Dakle, biraju pravila igre i sva se ženska prilagođavanja tim pravilima su jedini način, i sada i ovdje, da se barem donekle postigne ravnopravnost.

Zašto bi bila? Postoji više od jedne vrste moći.

To što se činjenica muških pravila igre i njezina premoć čita (prvenstveno) kroz biološku uvjetovanost, uz zanemarivanje povijesti, religije, psihologije, itd. je ono što nazivam jednodimenzionalnim.

Jednodimenzionalno je samo zato što ne prepoznaješ više od jedne vrste moći i više od jedne moguće igre. A igramo mnogo igara i imamo različite vrste moći.

Usput, ajde pogledaj što sam pisala na prvoj stranici, možda ti bude jasnije s koje pozicije pišem i ovo ostalo.

Pogledao sam prvu stranicu. Iako se s jedne strane slažem s tvojim prvim postom – u svakom slučaju nitko ženama nije kriv što daju legitimitet institucijama koje ih unizuju – ostatak je isprazno i jeftino prepucavanje i baš ne odaje neku poštovanja vrijednu poziciju.

Radije ti pokušaj vidjeti s koje ja pozicije pišem; koliko ja vidim, tvoje je čitanje mojih postova daleko jednodimenzionalnije od onoga što u njima uistinu piše. Ili bi u njima barem trebalo pisati; uvijek postoji nesrazmjer između ideje u glavi i njene ekspresije u jeziku.

[..a unda]

Društveni procesi jesu biološki, samo na drugoj razini. Pa i memetika je dijelom semiotika, dijelom biologija – štoviše, epidemiologija.
No odmaknimo se od sociologije, koja je nešto apstraktnija, na psihologiju. Pitaj psihologe upravljaju li nama, tj. našim postupcima, više naše emocije i biološke potrebe, ili racionalni um. Ne moraš meni vjerovati.

E sad, ako pojedincem prvenstveno vladaju ne-nužno-racionalne potrebe (ma koliko ih mi bili sposobni racionalizirati), je li jako blesavo zaključiti da posredno i društveni procesi ovise o takvim porivima?

Pritom ne govorim o društvenim vrijednostima iz ove ili one vukojebine. Vrijednosti ovise o širem društveno-kulturnom kontekstu; jednako tako, razne strategije (uključujući tu one koje u ovoj raspravi nazivamo muškima ili ženskima) imaju različitu efikasnost s obzirom na taj kontekst.
Dakle, jedno je što muške strategije imaju bolju prođu u poslovnom svijetu. Drugo je pak u kolikoj je to mjeri problem ravnopravnosti spolova i, ako jest, treba li zato mijenjati poslovni svijet i na koji način.

Ekonomija poslovnog svijeta nije fundamentalno različita od ekonomije u biologiji. Sve se na kraju može svesti na teoriju igara i osnove ekonomije, no ako se zapletemo u ideologiju, doći ćemo do nebuloznih zaključaka koji, eto, lijepo i politički korektno zvuče. I kurčeve veze nemaju s realnošću.

mene upotreba bilogije kao analogija kojom se sve i svasta moze objasniti, podsjeca na marfijev cekic kojem sve izgleda kao cavao.

usprkos brojnim teorijama bioloskog pristupa, ne znam da je ijedan drustveni odnos ili proces bio uspjesno ili cak manje uspjesno objasnjen takvom analizom, takvim pristupom.
ne znam uopce kako je moglo doci to toga da se na takav nacin znanstveno raspravlja, tj da takav pristup uopce bude u sitaciji da ga se mora osporavati.
cini mi se da se najvise energije u tom osporavanju trosi upravo da se zadrzi ozbiljnost i suzdrzi od smijeha dok se osporavaju te drustvene bioteorije.
uopce ne zelim govoriti kakvo je oportunitetno gubljenje energije koje se trosi na takva osporavanja.

mislim, te bioanalogije mi radikalno linearno izgledaju i za mene jesu uvod u eugenizam. vrlo je prevarantski sto se biologija mora uzeti kao jedan od znacajnih elemenata koje se mora..tj, nuzno ih je uzeti u obzir da bi se objasnili neki drustveni procesi, ali iako nisu jedini ili najvazniji, vrlo lako se s tim elementom pod rukom predje granica kojom se tim sveznjem pokusa sve objasniti i koji ce posluziti kao nacelo.

psiholozi su nerealizirani psihijatri isto kao sto su povjesnicari umjetnosti propali kandidati na akdemijama..
..s tim, sto povjesnicari umjetnosti ipak izdaju neke recepte.

ja bih te sad pitao..jel misao prije emocije ili obrnuto. mos odgovoriti ako hoces, odaberi jedan broj, znam da ces pogrijesiti.. :hihihihi:

nazalost, postoji psihologija i nazalost postoji sociologija ili koje sve kulturoloske oblike danas poprima ono sto bi smo ponosno nekada nazvali sociologijom.

kad, gdje i kako se ispreplicu, ko koga i kada zove interdisciplinarno ili komplementarno u pomoc, pustimo njima da se time bakcu, ali jedna se odlucila baviti jedinkom i tako doci do nekih univerzalnijih pravila, a druga se odlucila baviti grupom tih jedinki. svaka od njih poseze za biologijom na svoj nacin, sto ne znaci da je biologija majka svih majki, samo zato jer je zivot majka svih zivota.
uostalom, kad cu vec pilat naopako, ni psihologija niti biologija ne bi bile ono sto jesu i ono sto zele biti da nije drustva.
sto, naravno, ne znaci da se razumijevanjem drustvenih odnosa i procesa moze objasniti biologija. to bi bilo ama bas isto kao sto biosocio teorije hoce nametnuti da se drustveni procesi odvijaju samo zato jer postoje bioloski, pa prema tome vrijede ista pravila, narocito ako rijesimo sve dileme tako da drustvo jednostavno proglasimo organizmom.

eto, da pokusamo shvatiti ovaj post kao postupno vracanje na topik, nakon sto sam preambulirao neke tezice i rekao da mislim da je smjer kojom ce se neka ravnnopravnost, u ovom slucaju zenska, kretati unutar biolosko secesionistickog poimanja, jest slijepa ulica.

ovdje se radi o odluci, o humanizmu (da ne bude dileme, koristim ovaj izraz na humanisticki nacin), o misli, o logosu ako vec hoces. kemija je tu sporedna.
a ako se vec zeli ovdje naci odgovor na teoriju o svemu, uzrok svega,pa i pobjeda neka, nema problema, ja to rijesim u tri posta, cak i kratka. objektivno kratka. ne kratka po mom mjerilu.

[Lastan]

ja bih te sad pitao..jel misao prije emocije ili obrnuto. mos odgovoriti ako hoces, odaberi jedan broj, znam da ces pogrijesiti.. :hihihihi:

Pitanje je prilično lagano: emocija je bila prije misli.
Jest da bez misli ne bismo mogli ni o emocijama razgovarati, ali to je druga priča.

U ostalim vijestima, jaje je bilo prije kokoši, ali je kokoš bila prije kokošjeg jajeta.

sto, naravno, ne znaci da se razumijevanjem drustvenih odnosa i procesa moze objasniti biologija. to bi bilo mama bas isto kao sto biosocio teorije hoce nametnuti da se drustveni procesi odvijaju samo zato jer postoje bioloski, pa prema tome vrijede ista pravila, narocito ako rijesimo sve dileme tako da drustvo jednostavno proglazimo organizmom.

Uf. Takvih se pojednostavljivanja i ja grozim.

eto, da pokusamo shvatiti ovaj post kao postupno vracanje na topik, nakon sto sam preambulirao neke tezice i rekao da mislim da je smjer kojom ce se neka ravnnopravnost, u ovom slucaju zenska, kretati unutar biolosko secesionistickog poimanja, jest slijepa ulica.

Ovdje se više uopće ne govori o ravnopravnosti, već o nekakvoj “jednakosti”.
Ravnopravnost je, kao što sam rekao, praktički trivijalna u onoj mjeri u kojoj ju je moguće postići (muškarci nikad neće imati pravo na čuvanje trudnoće ). No kad je riječ o jednakosti, već je na biološkoj razini – a tu ne možemo lako ići fundamentalnije – jasno da ona ne postoji. A nije mi još jasno ni zašto neki smatraju da bi trebala postojati.

Mislim, ja volim žene zato što su žene. A to znači i – zato što nisu muškarci.
I jer imaju sise, jasno.

[Melody]

Ne, ne jednakost. Jednakopravnost, ljudovi.

[..a unda]

Pitanje je prilično lagano: emocija je bila prije misli. : mig:
Jest da bez misli ne bismo mogli ni o emocijama razgovarati, ali to je druga priča.

..imas utjesnu nagradu.

ne znam ja sta je bilo prije (ma znam, ali namjerno ne zelim rec ), ali ti najprije imas emociju koja ti izaziva misao? ..jel tako?
sta cemo sad? ..jel ima ovdje neki psiholog? ..jeftini? mislim, u tri razgovovora sve se rijesi, nema tu nekih problema..
dobro, ako tako oces, prihvacam tvoj stav kao potpuno ravnopravan, iako..ne cinim ti tim bas neku uslugu, znas.. : D

Ovdje se više uopće ne govori o ravnopravnosti, već o nekakvoj “jednakosti”.
Ravnopravnost je, kao što sam rekao, praktički trivijalna u onoj mjeri u kojoj ju je moguće postići (muškarci nikad neće imati pravo na čuvanje trudnoće : D). No kad je riječ o jednakosti, već je na biološkoj razini – a tu ne možemo lako ići fundamentalnije – jasno da ona ne postoji. A nije mi još jasno ni zašto neki smatraju da bi trebala postojati.

Mislim, ja volim žene zato što su žene. A to znači i – zato što nisu muškarci.
I jer imaju sise, jasno.

..ma, naravno da ta vrsta..identiteta recimo, postoji, ali ona ne bi smjela utjecati na..ko se grozi onog izraza..na raspodjelu moci, naime, nametanje moci u svhu iskoristavnja, ako uopce postoji i neki drugi motiv.

aj sad iskreno, volis li ti oruzje? aj priznaj..nesto mi tu pise izmedju tvojih..jel misli, jel emocija, ali ti to ne vidis, jer najprije kazes hop, a onda..gle, skocio sam vec..

tj..ma sve ok, radi razlicitosti (e, sad je to vec osma tema, razlicitost u nama, prepoznavanje slicnosti itd..) i postoji taj hetero sklad i..citave te taktike koje si prije spomenuo, ali..sad dolazimo do mozda dijela jednog pitanja u vezi ravnopravnosti ove..i muskarci i zene dozivljavaju unutar odredjene taktike sise kao oruzje.

ocemo li sa bioteorija preci na sun tzu, pa da i taj pristup otjeramo u corsokak, ali ce ga barem bit zabavno tjerat..

[Pješčana]

ne pada mi na pamet ulijetat, jer sam kasno došla.
želim samo reći, vezano za početak teme, daleko prije podjele na sociološke i biološke argumente, da mi ravnopravnost zaista nije najbitnija stvar u životu.

[aisling]

ne pada mi na pamet ulijetat, jer sam kasno došla.
želim samo reći, vezano za početak teme, daleko prije podjele na sociološke i biološke argumente, da mi ravnopravnost zaista nije najbitnija stvar u životu.

Ne pada mi meni ulijetati u isto ko ni tebi, no ovo me zanima jako - što zapravo želiš reći time da ti ravnopravnost nije najbitnija? Zbunilo me to sad malo
Meni se to nekako čini kao i imanje lijeka protiv zubobolje doma. Nije mi najbitnije imat ga, dok god me ne zaboli zub

[Pješčana]

Ne pada mi meni ulijetati u isto ko ni tebi, no ovo me zanima jako - što zapravo želiš reći time da ti ravnopravnost nije najbitnija? Zbunilo me to sad malo
Meni se to nekako čini kao i imanje lijeka protiv zubobolje doma. Nije mi najbitnije imat ga, dok god me ne zaboli zub

da već nisu izborene sve bitke koje su meni danas dale neka prava, možda bih i ja bila u redovima nekog rata za ravnopravnost.
što hoću reći? gledam na što liči moj i život ljudi oko mene. to što imam neka dodijeljena i izborena prava ne čini me nužno sretnom, niti me dozesanje nekih ravnopravnih točaka s muškarcima čini sretnom. da mi je napeto, vjerujem da bi me činilo zadovoljnijom.
ovo je muški svijet. ne zato jer su žene manje pametne i manje sposobne, nego zato jer je ovo patrijarhat. teško je slijediti pravila drugog spola, kad si žena (to jest, meni je teško).
što se tiče ravnopravnosti, ja bih pristala ne raditi na poslu ako bi on mogao financirati našu obitelj( i pod time ne mislim sjediti doma, ali mislim baviti se manje sigurnim i manje bitnim poslom).
vjerujem da je i do mog stanja uma, ne bijem tuđe bitke i nemam potrebu više dokazivati si neke stvari.
ne mislim da je zapadnjačka žena sretnija/slobodnija/ravnopravnija od zamotane svojim 10satnim izbivanjem od kuće, nakon kojeg svejedno sve radi doma, ili barem većinu.
to što ja sad imam prava zbog kojih radim 9 sati, putujem na posao i s posla, spremam, čistim, kuham, radim svašta da izgledam ko žena...nekako mi se onaj krajnji argument izgubio putem. da, više ličimo na muškarce, ali zar itko želi tako živjeti? sad imamo većinski dio koji živi na način koji ga ne usrećuje, dakle, skupa smo jadni

[dimnjak]

ne pada ni meni uletati nakon 4 stranice od jutra

ja bijem i tudje bitke, jebiga, takva mi karma.

meni je najbitnija ravnopravnost u izborima. eto. to je ono di me zulja i pece i cese.

[Almost Rosey]

LOL.
Dakle, ti smatraš sasvim legitimnim određeno stajalište prozvati "neoseksizmom", bez ikakvih argumenata, samo eksploatirajući emotivnu težinu koju ima "seksizam"?
Mislim da je tvoje mišljenje palo u zamku tzv. neotrolanja.

Dakle, da, to se stajalište u literaturi naziva baš tako. Nu:

Modern sexism is more subtle and is characterized by a denial that women are still targets of discrimination, by antagonism towards women’s demands, and by a lack of support for policies designed to improve women’s status.

Ne radi se o emotivnoj težini nego o definiciji. Tako, također,imaš i ambivalentni seksizam koji podrazumijeva hostilni i benevolentni ("dobronamjerni") seksziam. Ono, štajaznam, neki su tamo ljudi radili istraživanja stavova pa nekim štatijaznam tamo metodama izvlačili faktore pa gledali koliko je tu zapravo koncepata. Ali da, sveli su ih sve pod nazivnik seksizma.

Još jedno mišljenje bez ikakvog uporišta u stvarnosti. Bez obzira na to što postmodernistička ekipa mislila, biološke razlike među spolovima postoje, znanost nije kulturni artefakt, a testosteron ima jednak učinak bez obzira vjeruje li netko u njega ili ne.

Ne govorim ovdje o biološkim razlikma nego o socijalizaciji. Ana isto ima mozak, ne vidim kako bi njezino posjedovanje pičke i manjak testosterona učinio da joj ne idu jednadžbe s dvije nepoznanice.

To je stvarno strašan problem. Poneko se, zamislite, usudio nazvati ženu koja podsjeća na muškarca - muškaračom.
Slažem se, to je jedan od gorućih problema ravnopravnosti.
Ti bi se natjecala s dečkima, ali da te ipak tretiraju u rukavicama kao curicu. Drugim riječima, bila bi i jebena i poštena. Evo još jednog ženskog stereotipa na kojemu bi trebalo malo poraditi.

Carla je bila primjer koji mi je prvi pao na pamet, upravo zbog vica. Vidjeh ne jednu analizu sadržaja novinskih članaka koji su mahom političarke (Clinton, Rice i još neke, mogu iskopati reference ako je nužno) nazivali "neženstvenima" ako su pokazale odlučnost (pridajući to svojstvo muškarcima, a ne političarima), dok su te iste političarke, ukoliko su pokazale i natruhe neke "ženstvenosti", bile prozivane za nestručnost i nekompetentnost. I kod nas su se spominjale razne minice, madraci i štange, sve u pokušaju diskreditacije političarki. Ne vidim da si kolege političari međusobno dobacuju opaske o malim penisima.

Also, ja ovdje ne bih ništa. Ja sam ovdje, hvalanapitanju, iznijela ono što sam čitala i slušala. Pa o tome što bih ja, možemo, moliću, na nekoj drugoj temi.

[Almost Rosey]

S druge strane, ljudi koji govore o neoseksizmu i čemu sve ne obično pokušavaju hiperregulirati tržište rada. Tu dolazi i do mnogo političke korektnosti.

To je drugo pitanje; ni ja ne znam koliko sam okej s tim da netko zaposli manje sposobnu ženu samo zbog toga što u firmi mora imati određen postotak žena.

Stereotipi postoje jer su utemeljeni u realnosti.

Ne uvijek. Meta-stereotip mislim, stereotipi su neizbježni i ponekad adaptivni, ali nekad postaju prijetnja. Zapravo, ono što sam napisala o Aninoj matomatici se upravo zove prijetnja stereotipom. Još uvijek imaš istraživanja koja će pokazat značajnu razliku u rezultatima na testu inteligencije crnaca i biejlaca. A imaš i onih koja neće. Ovisi kakvu uputu i objašnjenje testa daš.

Možda Marko uzme porodiljni dopust dok Ana ganja karijeru, ali generalno su muškarci ti koji rade dok su žene na porodiljnom. Ako imaju sreće da ijedno radi.
Kao što rekoh, stereotipi su tu jer dovoljno često odgovaraju stvarnosti. Nastaju generalizacijom, ali ne iz jednog primjera, već iz mnoštva.

Kao što rekoh, ovdje se javlja puno političke korektnosti jer “nećemo sad ljude svoditi na njihove ovakve ili onakve odrednice” iako imamo statističko opravdanje za to. Pazi, zakoni se donose za sve, ne posebno za Marka a posebno za Anu, uzimajući u obzir njihove različitosti s obzirom na njihove jedinstvene osobnosti.
Ako se neki kriteriji uzimaju u obzir, opet se baziraju na karakteristikama koje pokrivaju mnoge (dob, invalidnost, spol…) i na kojima se baziraju neki stereotipi.

Meni se čini da ovdje ne govorimo o istoj stvari. Naravno da nećeš zaposliti Anu kad ti treba matematičar, jer Ani nije dana ni prilika da razvija matem. vještine. Da, Ana i Marko će se razlikovati u konačnici, ali bazično se, u npr. kognitivnim sposobnostima, ne razlikuju nužno. Da, naravno da nije nekorektno zaposliti Anu, jer će ona doista i biti lošija u matematici, ali zbog toga što je od osnovnjaka filana stereotipom, premda je dotad šila Marka za dvije ocjene.

Muškarci i žene biološki se uistinu razlikuju.

Naravno.

Da ne biram ni po čemu drugome, za navigatora bih prije uzeo muškarca nego ženu. I to heteroseksualnog muškarca; homoseksualni muškarci imaju navigacijske sposobnosti ženâ, i one su prilično slabije od onih heteroseksualnih muškaraca.

Možda je Ana iznimka; moj je kriterij posve jasna generalizacija (zasnovana na istraživanjima) i kao takav mi daje najveću vjerojatnost da ispravno izaberem bez preopsežnih testiranja. Možda će, dakle, Ana biti izvrstan navigator – ali vjerojatno neće.[/color]

A u čemu je fora? Čime se to objašnjava? Ne podjebavam, ozbiljo pitam. Jel to možda onaj famozni spacijalni faktor?

A to se u školi govori djeci?
Tu su veći problem roditelji koji kupuju barbike koje govore “math is hard, let’s go shopping” nego sustav.

Nije li u suštini isto?

Ajd ne seri kvake, može?

Ajd ne obraćaj mi se tako, može?

Carla del Ponte, Jadranka Kosor, Margaret Thatcher i Tarja Halonen (a bogme i Indira Vladić) na glasu su kao neženstvene jer su ženstvene približno kao zadnja strana autobusa. Neovisno o funkciji na kojoj su.
Nitko nije za Juliju Timošenko rekao da je neženstvena, barem ne da bih ja to čuo. Ili za jordansku kraljicu Raniu.
Ženstvenost je stvar izgleda i stava, ne pozicije.

Ono što JPK-u napisah, stav je nekih ljudi (da, seksista ) da ne ide oboje. dakle, ili je ženstvena, ili je uspješna. Carla del Ponte je bila nesretan izbor jer doista ne izgleda, erm, puteno.

Ako je netko sposoban, sposoban je bez obzira na spol. Ako je nesposoban, nesposoban je bez obzira na spol.

To je tvoja percepcija, i to je lijepo. Postoje ljudi koji stvari ne vide tako i koji će doista reći da: žena uspješna u "ženskom" poslu - ŽMK; žena uspješna u "muškom" poslu - nežena; žena koja je ženstvena a bavi se "muškim" poslom - neuspješna. Stvar je kognitivne disonance koja se mora na neki način razriješiti kad imaš takav mindset

Ali sad svejedno vidim plakate za povećanje udjela žena u Saboru. Jer ako ženâ ima više u populaciji, onda ih mora više biti i u parlamentu. To je već politički korektna travestija demokracije; određivanje kvotâ iako je i pravo da budeš biran tek pravo, a ne obaveza – to je pizdarija. Svatko se ima pravo kandidirati, za svakoga možemo glasati. Dalje narod bira, i ne po spolnom ključu. Neće valjda žene glasati za Jacu samo zato što je žena, kao što je i ona sama rekla da očekuje?

Ovo napisah na početku, meni su to isto mutna posla, bilo u politici, bilo na rukovodećim mjestima. Upravo čitam jedan neloš članak na tu temu.

Eh, ali u ovom smo slučaju mi muškarci jebene stranke. Jer seksizam sustava nama ide na štetu.
Ali ne primjećujem da se ženske udruge dižu na zadnje noge oko toga iako dugoročno i takav seksizam šteti njihovim ciljevima i borbi. Barem ako se uistinu bore za ono što proklamiraju, a ne za ženski supremacizam.

Nekako mi se čini da još uvijek ima više onih očeva koji se s djetetom poigraju pola sata prije spavanja nego onih koji žele skrbništvo. Ne znam, bit će je i to stereotip*

*ovo nije sarkazam.

[Herp]

U mnogim dijelovima svijeta žene su još uvijek tretirane kao niža bića, i neosporno je da feminizmu još predstoje brojne bitke koje mora dobiti.

No, budući da ne živim u mnogim dijelovima svijeta, već ovdje, u Hrvatistanu, jedino iz te pozicije mogu pisati ne trkeljaći bezveze pritom.

U mojoj struci, uzgred budi rečeno, dominiraju žene.
U sektoru (znači, ovdje mislim na vlastito poslovno okruženje) također.
Činjenicu da nikad nisam na vlastitoj koži iskusila neravnopravnost i/ili diskriminaciju mnogi će nazvati srećom. Jebiga, što da kažem.
Nekako mi se čini da se većina ove rasprave vrti oko profesionalnih ostvarenja. Sori, ali nitko me neće uvjeriti da žene nemaju potpuno jednaku mogućnost izbora zanimanja kao muškarci.
Kod zapošljavanja se stvari već malo kompliciraju, barem u privatnom sektoru; zbilja donekle shvaćam potrebu poslodavca za radnikom koji neće otići na porodiljni taman kad se uhoda u posao. Za takav slučaj neravnopravnosti nemam rješenje.
No dojma sam da većina ljudi koji zbilja žele ganjati karijeru i ostvariti neke zapaženije rezultate na profesionalnom planu kreću tim putem već zarana, a djecu imaju onda kad već imaju neke temelje u karijeri. Opet se vraćam na svoj sektor - jebiga, kad to najbolje poznajem - i tu apsolutno vrijedi ona "Tko hoće, nađe način, tko neće, nađe izgovor."

Malo me sram što jedan fizičar i jedan anglist (s dodacima) moraju ovdje braniti biološke boje, ali meni se trenutno ne da.
Kao i svaka prava žena, prepuštam muškarcima teži dio posla.

[Pješčana]

Nekako mi se čini da se većina ove rasprave vrti oko profesionalnih ostvarenja. Sori, ali nitko me neće uvjeriti da žene nemaju potpuno jednaku mogućnost izbora zanimanja kao muškarci.

- pogrebnica
- striček u vrtiću
- vojna pilotkinja
- specijalci iz Lučkog, ili bilo koje slične jedinice
- svećenice

ide u oba smjera. mislim da nisi potpuno u pravu

s tim, što se tiče vojnog pilotiranja i specijalaca, ja sam prva koja bih uzela muškarca, jer su snažniji i fizički spremniji i da, moj mozak, kao i ostatak mog tijela, je mjenjiv ovisno o dobu u ciklusu.
frend mi je bio u vojnim pilotima, bilo i cura, ali pričao mi je kako su istraživanja pokazala da se sposobnosti žene mijenjaju i da, nije mi svejedno tko mi leti iznad glave. ne da mi se sad pisati sve disklejmere o muškarcima koji lete a ne trebaju, jer to nije tema. što se tiče pogrebnice, u životu ženu u tm zanimanju nisam vidjela. što se tiče stričeka u vrtiću, znam za jednog. što se tiče svećenica..pa, šta da vam kažem, nijednu u živo nisam vidjela.

[A.P.]

Ne kužim, muškarac nema pravo završit Učiteljski i bit tetak u vrtiću, žena se nemre prijavit u vojsku i postat vojna pilotkinja?
Cura iz moje srednje je išla, s još cura, na ta vojna testiranja za pilota. Nije prošla jer je preniska (nešto tipa 152), neke jesu.
Možda imam temperaturu, ali također ni ne razumijem šta oš reć ovime!

[aisling]

Herp,
'Tko hoće, nađe način, tko neće, nađe izgovor.

Radi se samo o tome da za neke stvari ipak kao žensko moraš iznalaziti dva, tri, četiri načina više od muškarca i potrošiti više energije i još koječega. Naravno, postoje i obrnute situacije. Mislim da ni jedna nije baš ravnopravna, a o tome se pričalo od početka.

[Herp]

- pogrebnica
- striček u vrtiću
- vojna pilotkinja
- specijalci iz Lučkog, ili bilo koje slične jedinice

ide u oba smjera. mislim da nisi potpuno u pravu

U koju školu se ide za bivanje pogrebnikom, ne znam, pa ti na to ne mogu odgovoriti.

Stričeka u vrtiću osobno znam preko nekoliko, i vjerujem da je taj broj u korelaciji s brojem muškaraca koji zbilja žele biti stričeki u vrtiću.

Vojni pilot/specijalac ne može postati ni muškarac ako nije savršeno zdrav. Ako me pamćenje dobro služi, ne smije imati ni plombe na zubima. Jebiga, jel to diskriminacija šćrbavih?

[Pješčana]

ne, ali napisala si da misliš da imamo potpunu jednaku mogućnost izbora zanimanja. sad, ako sam ja krivo shvatila, pa misliš samo na mogućnost da upišeš školu/fax, onda ok. ali odabrati zanimanje nije baš lako.
ja mislim da neće svi htjeti da im neki striček pazi na decu.
ja mislim da je teško dokazati se u većinski muškom zanimanju, poput specijalaca, i da je teže napredovati, čak i kad završiš za pilota.

[Herp]

Herp,
'Tko hoće, nađe način, tko neće, nađe izgovor.

Radi se samo o tome da za neke stvari ipak kao žensko moraš iznalaziti dva, tri, četiri načina više od muškarca i potrošiti više energije i još koječega. Naravno, postoje i obrnute situacije. Mislim da ni jedna nije baš ravnopravna, a o tome se pričalo od početka.

A gle, jel imaš maternicu i sise? Imaš. Prema tome, snađi se, druže. Sloboda nosi i odgovornost.
To (dakle, majčinstvo i prvi mjeseci bebinog života) je jedino u čemu se žena mora "snalaziti" više od muškarca, odnosno, nešto što joj može biti, ajmo reći, prepreka tamo gdje muškarcu neće biti. Ali to se neće promijeniti nikad. Biologija, jebiga.

[JPK]

Meni se čini da ovdje ne govorimo o istoj stvari. Naravno da nećeš zaposliti Anu kad ti treba matematičar, jer Ani nije dana ni prilika da razvija matem. vještine. Da, Ana i Marko će se razlikovati u konačnici, ali bazično se, u npr. kognitivnim sposobnostima, ne razlikuju nužno. Da, naravno da nije nekorektno zaposliti Anu, jer će ona doista i biti lošija u matematici, ali zbog toga što je od osnovnjaka filana stereotipom, premda je dotad šila Marka za dvije ocjene.

Prvo, tko je rekao da žene imaju inferiorne kognitivne sposobnosti? Znaš li ti razliku između karakternih osobina i obrazaca ponašanja, te inteligencije?

Drugo, što se tiče "filanja stereotipima", to je tvrdnja bez dokaza koju ljudi poput tebe papagaje jer im lijepo zvuči i uklapa se u njihovu ideologiju. Isto tako, može se reći da su žene manje plaćene jer su jednostavno lijene i naučene od strane društva da budu pošteđene i da im se gleda kroz prste. Potpuno je jednaka količina dokaza i za jednu i za drugu tvrdnju.
Ali, ti ipak papagajiš jednu religioznim žarom, a od druge ti je vjerojatno nelagodno. Malo je to sumnjivo.

BTW, želiš li možda reći i da dječake društvo uči da budu agresivniji od djevojčica?

[Herp]

ne, ali napisala si da misliš da imamo potpunu jednaku mogućnost izbora zanimanja. sad, ako sam ja krivo shvatila, pa misliš samo na mogućnost da upišeš školu/fax, onda ok. ali odabrati zanimanje nije baš lako.
ja mislim da neće svi htjeti da im neki striček pazi na decu.
ja mislim da je teško dokazati se u većinski muškom zanimanju, poput specijalaca, i da je teže napredovati, čak i kad završiš za pilota.

U zemlji s 300.000 nezaposlenih sigurno nije lako izabrati zanimanje ali kužim što hoćeš reći.
Isto kao što se žena mora dokazivati u većinski muškom zanimanju, mora i muškarac u većinski ženskom. To je jednostavno tako, jer nismo isti, i ama baš svatko od nas gaji određen stupanj predrasuda prema rodnim ulogama. Pitanje je samo u hoćemo li i u kojoj mjeri dopustiti da one utječu na naš život i odabire.

[aisling]

A gle, jel imaš maternicu i sise? Imaš. Prema tome, snađi se, druže. Sloboda nosi i odgovornost.
To (dakle, majčinstvo i prvi mjeseci bebinog života) je jedino u čemu se žena mora "snalaziti" više od muškarca, odnosno, nešto što joj može biti, ajmo reći, prepreka tamo gdje muškarcu neće biti. Ali to se neće promijeniti nikad. Biologija, jebiga.

Dakle, danas su žene potpuno ravnopravne muškarcima?