Ženska ravnopravnost - i? Jesmo tu? Oćemo uskoro?

[Stitch]

niste hranitelji, nepotrebni ste. i nekompetitivni, jer nemate sitne dece i gramzivih žena koje bi vas poticale da se "borite za posao"

Kao što rekoh, ne govorim o pravima žena. Nego o ravnopravnosti. A nije baš ni da ste vi ravnopravni.

Ah, kao da mladi tata neće dobiti otkaz kao tehnološki višak. Ne gleda ti se to uopće.

[jevgenija]

Ah, kao da mladi tata neće dobiti otkaz kao tehnološki višak. Ne gleda ti se to uopće.

Zapravo se gleda, čak i u kurčevoj korporaciji za koju radim. Je, štela je štela u rvackoj, al kad se potroše štele, opet ima stupnjevanja i stupnjevanja. Neoženjeni beskorisnici su stupanj iznad svježe udane buduće trudnice što se tiče zapošljavanja, i dva stupnja iznad žene koja je provela oko mjesec dana u godini na bolovanju zbog djetetine što se tiče otkaza.

[Stitch]

Dobro, ja govorim o privatnicima. Misliš da oni i za što mare?

Korporacije čak mogu imati neke standarde. Ali oni... Ma nema teorije.

[dimnjak]

U ovakvom sustavu "iz dana u dan, 10 sati rada, 2 sata putovanja na i sa posla" to stoji. I u sustavu u kojem nema day-care službi (dobit vrtić, obični, a ne negdje blizu posla, pa da nedajbože moš skoknut do njega pod pauzom, i da imaju ono, pouzdanu medicinsku sestru, je ravno dobitku na lotu. dvaput za redom). A i to vrijedi isključivo za "razvijenije zajednice". U nerazvijenima nekim čudom žene priskrbljuju i pripremaju gotovo svu hranu, peru, čiste, i trudne su u prosjeku dvije trećine razdoblja u kojem im jajovodi rade. To je kulturalna stvar - društvena, s oproštenjem.

slazem se.
ali, meni se vise svidja nas, neravnopravan sustav, od sustava amerike ili svicarske u kojem porodiljni traje 4mjeseca.
u kojem ti s 4. mjeseca staro dijete moras prepustiti nekom trecem i vratiti se u svoju karijersku ulogu, u kojoj si od 9 ujutro do 7 navecer, s 2h pauze za rucak da mozes otici podojiti ili zagrliti svoju bebu koju cuva diterica kojoj placas skoro cijelu svoju placu.
sustav u kojem te zapravo drzava tjera da das otkaz i budes majka, kucanica, domacica.
srecom, placa partnera je dovoljno velika da moze uzdrzavati obitelj.

koliko god mi se ne svidja nas sustav, jezim se od pomisli da ce zapad i u tom pogledu doci k nama i da ce se sve vrtiti oko kapitala, rada i karijere, a meanje oko obitelji.
kolike poznanice su u ameriku dovlacile svoje mame da im cuvaju novorodjencad kad se one vrate na posao.
jezim se od pomisli da ce jednom i moja sestra biti ta. da ce moja mama biti ta.
meni je to ukidanje prava izbora.
koliko god nas sustav bio ravnopravan samo na papiru, jos uvijek ga smatram ravnopravnijim od vecine.
porodiljni imamo duze od vecine zemlja, pa i bivse juge.

mi smo generacija gdje su porodiljni trajali 6mj. ne bi to niti zenama niti djeci.

samo sto se tu ne radi o pitanju karijere vec prezivljavanju.

[jevgenija]

Dobro, ja govorim o privatnicima. Misliš da oni i za što mare?

Korporacije čak mogu imati neke standarde. Ali oni... Ma nema teorije.

Gleda se svagdje gdje ima sindikata (ma koliko mi grintali da niš ne rade), u državnim službama i u korporacijama ako je ikako moguće. To ostavlja zapravo prilično malo manevarskog prostora.

pomiri se s tim, jebu te iste stvari koje jebu i nositeljice sisa
znam da je udarac na ego, al ono.... jebiga, napumpaj neku, uskoro će tulum

[Stitch]

znam da je udarac na ego, al ono.... jebiga, napumpaj neku, uskoro će tulum

I opet se vraćamo na seks. Dobro sam ja osjetio što je konstanta teme.

No dobro, neću više o tome. Ionako apstiniraš. Što će ti prava ako u njima ne misliš uživati?

[Lord Byron]

Zamijeniti radnika je veoma teško i veoma skupo te rizično za (poneke) poslove.
I to se jednostavno ne može promijeniti nikakvom intervencijom zajednice (države).

Lako je uočiti da sam se mudro (a zaprao kurvanjski) zaustavio kod "trebalo bi", bez ikakvih prijedloga "a kako".

"Nikad" i "nikako" su teške riječi. Ima radnih mjesta gdje ti je svejedno kojeg je spola čovjek na bolovanju - kad ga nema, imaš rupetinu u sustavu. Ali, ima puno, puno više radnih mjesta koja ipak nisu tako specifična i zahtjevna.

Sad fakat lupetam ideje iz rukava, ali kad bi poslodavac, na primjer, imao nekakve olakšice na davanja za plaće ženama (pustimo sad detalje izvedbe, rekao sam da lupetam), kad bi na bilo koji način "amortizirao" činjenicu mogućih bolovanja i tako to, možda bi mu odgovaralo i zaposliti ženu.

Pokušavam reći ovo: država je, manje-više, rekla ženama "eto, sad ste ravnopravne", i tu se zaustavila. Slaba ti je korist od pravne ravnopravnosti kad jednostavno ne možeš dokazati da je zaposlen Marko, a ne Marina, zbog spola.

[dimnjak]

gleda se svugdje gdje ima nadzor.
cini mi se da su drzavne sluzbe navise na udaru pa na natjecaju za pripravnika moraju zaposliti, ne samo svjeze ubrane studente vec i jednu majku s x djece, bivseg branitelja, osobu s invaliditetom itd.

ponekad i to zna biti u kurcu jer na trzistu rada zaposljavas slabije klasificiranu osobu (osobu koju ne bi nikad zaposlio ne zato sto je zena s x djece vec jer nije dovoljno kvalificirana) samo da bi ispunio kvotu, pa sa jednog drugog aspekta govorimo o neravnopravnosti.

[JPK]

Onaj tko pomisli da smo "tu", pada u zamku tzv. neoseksizma. To je onaj stav "oke, ravnopravni smo, što sad one još hoće?!", koji zna bit opasan, jer ikakva nastojanja u borbi za ženska (ajmo zapravo proširit na ljudska) prava onda nalikuju na samopromociju, bezsadržajno kokodakanje i mnogo vike ni za što jer smo si, pogleć'te, tak fino svi ravnopravni

LOL.
Dakle, ti smatraš sasvim legitimnim određeno stajalište prozvati "neoseksizmom", bez ikakvih argumenata, samo eksploatirajući emotivnu težinu koju ima "seksizam"?
Mislim da je tvoje mišljenje palo u zamku tzv. neotrolanja.

Također, nismo "tu" niti ćemo biti sve dok razlike među muškarcima i ženama budu stereotipne. Da, Marko i Ana se mogu razlikovati, ali to su onda Marko i Ana koji se razlikuju, a ne muškarci i žene. Nećemo biti "tu" sve dok se Ani u četvrtom osnovne kaže "ma jooj, dušo, pusti ti tu matematiku, ne ide to nama curama, drži se ti engleskog i likovnog" pa onda Ana počinje sve sustavnije dobivati niže ocjene iz matematike od Marka.

Još jedno mišljenje bez ikakvog uporišta u stvarnosti. Bez obzira na to što postmodernistička ekipa mislila, biološke razlike među spolovima postoje, znanost nije kulturni artefakt, a testosteron ima jednak učinak bez obzira vjeruje li netko u njega ili ne.

Što se tiče ovog što JPK napisa, manje testosterona, yadda-yadda - a što je sa ženom koja je totalno uspješna u nekom "muškom" zanimanju? Koliko smo spremni dreknuti "muškarača"? Nećemo biti "tu" dok god Carlu del Ponte budemo nazivali "muškarcem bez brkova", aludirajući pritom na njezinu neženstvenost jer, "da je pravo žensko, ne bi imala što raditi na vodećoj poziciji".

To je stvarno strašan problem. Poneko se, zamislite, usudio nazvati ženu koja podsjeća na muškarca - muškaračom.
Slažem se, to je jedan od gorućih problema ravnopravnosti.
Ti bi se natjecala s dečkima, ali da te ipak tretiraju u rukavicama kao curicu. Drugim riječima, bila bi i jebena i poštena. Evo još jednog ženskog stereotipa na kojemu bi trebalo malo poraditi.

[dimnjak]

Sad fakat lupetam ideje iz rukava, ali kad bi poslodavac, na primjer, imao nekakve olakšice na davanja za plaće ženama (pustimo sad detalje izvedbe, rekao sam da lupetam), kad bi na bilo koji način "amortizirao" činjenicu mogućih bolovanja i tako to, možda bi mu odgovaralo i zaposliti ženu.

ali dok je zena na bolovanju taj posao treba obaviti netko drugi.
treba mu naci zamjenu.
tu zamjenu treba osposobiti za obavljanje tog posla.
znaci treba uloziti trud, energiju, pa i novac da bi se, dok osposobljavanje traje, stagniralo poslom.

zbog toga ne mogu zamisliti koji bi to mehanizmi drzave mogli/trebali biti.

[Melody]

Da bi žene bile ravnopravne, trebalo bi prvo spaliti sve crkve i hramove. Bogovima svih fela, uključujući novac.
Hoću reć, borba za ženska prava je promašena ako je samo borba za ženska prava. I žene su ljudi

I time je rečeno apsolutno sve što se ima reći na temu. I ja još uvijek nemam šta dodati.
Osim možda činjenice da su i države u svoje vladajuće strukture ugradile diskriminatornu logiku religija, pod krinkom građanstva, pa su sklone ravnopravnošću proglasiti ono što žene moraju raditi da bi bile kao muškarci i žene koji u tim državama žive.

Tako da, naprimjer, pokrivene žene nisu ravnopravne čak niti kada je ta marama njihov izbor, jer su one robovi želja svojih muškaraca i svojih bogova. Njima se odriče i ravnopravnost s drugim ženama. One su robovi svog kulturalnog konteksta, reći će im svaka osviještena zapadna žena, mahnito jureći na posao, kako bi robovala osam sati nekom random kapitalisti.

Isto kao i žene pripadnici manjinskih nacija i rasa. Isto kao i žene koje su niskog imovinskog statusa: stoga je pitanje feminizma uvijek u svojoj suštini pitanje humanizma i problem čovjekovog stanja.


Dakle, ono što licemjerni tokovi kvazifeminizma sugeriraju, da ako nisi "poravnan po našim pravima", onda dabome ne možeš biti "ravnopravan" nije puno različita sugestija od one koju nam daje religija i hram.

Tome je itekako sklon i europocentrični feministički krug, kojeg su tek postkolonijalne studije (kulturalne studije) natjerale razmisliti da set nečijih prava od države do države i od sredine do sredine nije isti, jer svijet nije isti u svakom svom kutku. A da promjena i poboljšanje prava žena u tim krajevima svijeta ovisi ni manje ni više nego o - trulim strukturama vlasti, desetljećima klasne borbe, korupcije, o gladi i eksploataciji. O zemljama u kojima je stanje čovjeka na dnu.

[JPK]

da, samo što sustav, takav kompetitivan, jede sam sebe. Slažem se s tobom u ovom dijelu da glupače nagovaraju žene da se prilagode sustavu kojem se nemoguće prilagoditi bez poprilično velike žrtve u pogledu sretnosti na više životnih polja. Dobro, znam ja da je tebi sustav simpa, i da ne idemo sad baš u offtopic, odma velim da u tom smjeru neću baš nastavljati, ali djelomično u sustavu JEST problem.

Meni sustav uopće nije simpa, naprotiv. Jako me iritira sustav u kojemu moraš 8-10 sati dnevno raditi. Čak i kad radiš zanimljiv posao.

[Lastan]

Onaj tko pomisli da smo "tu", pada u zamku tzv. neoseksizma. To je onaj stav "oke, ravnopravni smo, što sad one još hoće?!", koji zna bit opasan, jer ikakva nastojanja u borbi za ženska (ajmo zapravo proširit na ljudska) prava onda nalikuju na samopromociju, bezsadržajno kokodakanje i mnogo vike ni za što jer smo si, pogleć'te, tak fino svi ravnopravni

S druge strane, ljudi koji govore o neoseksizmu i čemu sve ne obično pokušavaju hiperregulirati tržište rada. Tu dolazi i do mnogo političke korektnosti.

Također, nismo "tu" niti ćemo biti sve dok razlike među muškarcima i ženama budu stereotipne.

Stereotipi postoje jer su utemeljeni u realnosti.

Da, Marko i Ana se mogu razlikovati, ali to su onda Marko i Ana koji se razlikuju, a ne muškarci i žene.

Možda Marko uzme porodiljni dopust dok Ana ganja karijeru, ali generalno su muškarci ti koji rade dok su žene na porodiljnom. Ako imaju sreće da ijedno radi.
Kao što rekoh, stereotipi su tu jer dovoljno često odgovaraju stvarnosti. Nastaju generalizacijom, ali ne iz jednog primjera, već iz mnoštva.

Kao što rekoh, ovdje se javlja puno političke korektnosti jer “nećemo sad ljude svoditi na njihove ovakve ili onakve odrednice” iako imamo statističko opravdanje za to. Pazi, zakoni se donose za sve, ne posebno za Marka a posebno za Anu, uzimajući u obzir njihove različitosti s obzirom na njihove jedinstvene osobnosti.
Ako se neki kriteriji uzimaju u obzir, opet se baziraju na karakteristikama koje pokrivaju mnoge (dob, invalidnost, spol…) i na kojima se baziraju neki stereotipi.

Muškarci i žene biološki se uistinu razlikuju. Da ne biram ni po čemu drugome, za navigatora bih prije uzeo muškarca nego ženu. I to heteroseksualnog muškarca; homoseksualni muškarci imaju navigacijske sposobnosti ženâ, i one su prilično slabije od onih heteroseksualnih muškaraca.
Možda je Ana iznimka; moj je kriterij posve jasna generalizacija (zasnovana na istraživanjima) i kao takav mi daje najveću vjerojatnost da ispravno izaberem bez preopsežnih testiranja. Možda će, dakle, Ana biti izvrstan navigator – ali vjerojatno neće.

Nećemo biti "tu" sve dok se Ani u četvrtom osnovne kaže "ma jooj, dušo, pusti ti tu matematiku, ne ide to nama curama, drži se ti engleskog i likovnog" pa onda Ana počinje sve sustavnije dobivati niže ocjene iz matematike od Marka.

A to se u školi govori djeci?
Tu su veći problem roditelji koji kupuju barbike koje govore “math is hard, let’s go shopping” nego sustav.

Što se tiče ovog što JPK napisa, manje testosterona, yadda-yadda - a što je sa ženom koja je totalno uspješna u nekom "muškom" zanimanju? Koliko smo spremni dreknuti "muškarača"? Nećemo biti "tu" dok god Carlu del Ponte budemo nazivali "muškarcem bez brkova", aludirajući pritom na njezinu neženstvenost jer, "da je pravo žensko, ne bi imala što raditi na vodećoj poziciji".

Ajd ne seri kvake, može?

Carla del Ponte, Jadranka Kosor, Margaret Thatcher i Tarja Halonen (a bogme i Indira Vladić) na glasu su kao neženstvene jer su ženstvene približno kao zadnja strana autobusa. Neovisno o funkciji na kojoj su.
Nitko nije za Juliju Timošenko rekao da je neženstvena, barem ne da bih ja to čuo. Ili za jordansku kraljicu Raniu.
Ženstvenost je stvar izgleda i stava, ne pozicije.

Sanja Sarnavka i neke njene B.a.b.e. muškarače su jer su agresivnije od mene, a bogme imaju i dublji glas. Jebiga, ako smrdi na testosteron, muškarača je.

No Jaca nije loša premijerka jer je žena, nego jer je glupa kokoš. Timošenko nije zatvorena jer je žena, nego jer je (navodno) ukrala, kao i Sanader kod nas. I utoliko jesmo “tu”: ne čujem baš da je netko na ovoj ili onoj poziciji jer je muško ili žensko. Osim Jandrokovića, za kojeg sam čuo da je došao na poziciju tako što je dao guze Sanaderu (no to ne objašnjava kako ju je zadržao kod Jace).
Ako je netko sposoban, sposoban je bez obzira na spol. Ako je nesposoban, nesposoban je bez obzira na spol. Ako je lopov, lopov je bez obzira na spol.

Ali sad svejedno vidim plakate za povećanje udjela žena u Saboru. Jer ako ženâ ima više u populaciji, onda ih mora više biti i u parlamentu. To je već politički korektna travestija demokracije; određivanje kvotâ iako je i pravo da budeš biran tek pravo, a ne obaveza – to je pizdarija. Svatko se ima pravo kandidirati, za svakoga možemo glasati. Dalje narod bira, i ne po spolnom ključu. Neće valjda žene glasati za Jacu samo zato što je žena, kao što je i ona sama rekla da očekuje?

Slažem se s Lordom, neke persone koje se konstantno javno eksponiraju sveudilj u borbi za ženska prava su naprosto smiješne i pretjerane u svakom smislu, ali čini mi se da to nije boljka samo udruga za prava žena nego i nekih drugih inicijativa.

Gotovo sav aktivizam prije ili kasnije zabrazdi u ekstremizam.

Naravno da žene u velikom postotku nakon razvoda dobiju djecu, kad muškarac "ne zna s djecom"; kao što imamo silne muževe koji svom djetetu nikad nisu zamijenili pelenu, jer "oni to ne znaju", tako se onda ne trebamo čuditi što je majka gotovo uvijek skrbnica. Jer smo sustavno, godinama zatupljivani time da je tata samo ispomoć pri odgoju, da su žene "bolje" s djecom i u međuljudskim odnosima općenito, da je "ženska ruka" ta koja čini stvari lijepima i ugodnima (*masturbation joke* ahahahhhgh) i da je žena, na kraju, nekakav nadomjestak" muškarcu, kao neki counterpart koji nadopunjuje njegove manjakavosti u određenim, "ženskim" aspektima života. Nismo tu, nećemo uskoro.

Eh, ali u ovom smo slučaju mi muškarci jebene stranke. Jer seksizam sustava nama ide na štetu.
Ali ne primjećujem da se ženske udruge dižu na zadnje noge oko toga iako dugoročno i takav seksizam šteti njihovim ciljevima i borbi. Barem ako se uistinu bore za ono što proklamiraju, a ne za ženski supremacizam.

[Lord Byron]

zbog toga ne mogu zamisliti koji bi to mehanizmi drzave mogli/trebali biti.

Kao što (višekratno ) napisah, sve mi je jasno. Neki novčani mehanizmi, naravno. Nekakve porezne ili kakve već olakšice, nešto.

Jedina alternativa tome je mirenje sa situacijom da će žene doma dadiljat' djecu i da to tako treba biti, željele to one ili ne. BTW, ja ne vidim problem u ženama koje ne žele karijeru, i mislim da je bedasto proglašavati takve žene ovakvima ili onakvima (konačno, ne žele ni svi muškarci ne-hek "jebačku karijeru") - poanta je omogućiti (nekako ) to onima koje žele.

[aisling]

zbog toga ne mogu zamisliti koji bi to mehanizmi drzave mogli/trebali biti.

Mehanizam nije teško uspostaviti. Poticaji svakojake vrste su se već provodili i provode se, od onog za zapošljavanja s burze, poticaji za poljoprivrednike, područja od posebne državne skrbi, ... Mehanizam se lako uspostavi, nije to problem. Problem je uspostaviti mehanizam koji funkcionira.

Recimo, ako se ženska plaća manje oporezuje to može poticaj da se zaposli ženu. I čak ako se stavi na stranu sad da li je to baš pošteno i ravnopravno prema svim muškarcima i da li se onda neke od njih stavlja u neravnopravan položaj, dolazi do idućeg problema. Žene će se zapošljavati više, no to opet ne znači da će biti ravnopravne i da će npr. dobiti jednaku plaću za isti posao kao i kolega muškarac ako će se ta mjera provoditi u društvu koje samo formalno prihvaća ravnopravnost. Da li je put do prave ravnopravnosti zapravo samo zbroj tih formalnih mjera i određenog vremena koje mora proći, možda. Ali ni jedna mjera sama po sebi instantno neće donijeti ravnopravnost jer se svaka mjera može iskoristiti i na neki drugi način, naći rupu u zakonu ili nešto slično.

[Melody]

I čak ako se stavi na stranu sad da li je to baš pošteno i ravnopravno prema svim muškarcima i da li se onda neke od njih stavlja u neravnopravan položaj, dolazi do idućeg problema.

Nije, i ne može se to ostaviti po strani. Ne možeš se boriti za ravnopravnost tako što ćeš istu oduzimati nekom drugom. Na osnovu spola. To je šovinizam.

Žene će se zapošljavati više, no to opet ne znači da će biti ravnopravne i da će npr. dobiti jednaku plaću za isti posao kao i kolega muškarac ako će se ta mjera provoditi u društvu koje samo formalno prihvaća ravnopravnost.

Društvo koje opisuješ niti bi bilo ravnopravno, niti bi se žene zapošljavale više zbog toga. U normalnim zemljama, zapošljava se potreban i kvalitetan kadar. U malo bolesnijim društvima, jeftiniji, puno jeftiniji kadar - osoba koja te će koštati manje novaca, bez obzira na njegove ili njenje (ne)sposobnosti. Prema tome, takva vrsta borbe za ravnopravnost pogoduje iskorištavanju žena u sredinama koje nisu baš sređene.

Da li je put do prave ravnopravnosti zapravo samo zbroj tih formalnih mjera i određenog vremena koje mora proći, možda. Ali ni jedna mjera sama po sebi instantno neće donijeti ravnopravnost jer se svaka mjera može iskoristiti i na neki drugi način, naći rupu u zakonu ili nešto slično.

Mjere su samo posljedica promjena koje se odvijaju na raznim nivoima - od kulturnih, do psiholoških.

[A.P.]

Prezirem hiperkorektnost, a pogotovu političku hiperkorektnost. Još prezirem i sve vrste androginih pokreta i zagovaranja, te svođenje obaju spolova na "ljude" u ovakvim situacijama.
Lemme xplain.

Žene i muškarci nisu jednaki, i ja u ovakvim raspravama vidim dva problema:

1. Zabražđuje se u grozne količine hiperkorektnosti. Carla del Ponte je gadna i muškobanjasta i neženstvena. Zašto svako toliko netko ima potrebu reći da zli muškarci govore da je takva samo zato što je žena? Jel ti ljudi imaju oči? Zašto se više ne smije reć da je netko ružan, glup, nesposoban ili ima malen penis? Dokle ide ta korektnost?

2. Ženska ravnopravnost često se postulira isključivo u odnosu na mušku na način koji sugerira da je muški "dio" onaj pravi kojem žene trebaju težiti, da su žene jednake muškarcima u svim izmjerljivim i neizmjerljivim varijablama, da one mogu i trebaju i žele raditi što i oni, i da mogu izdržati to.... ..... ....
Žene nisu muškarci. Ja ne želim radit na baušteli, onesvijestila bih se prvi dan.
Ravnopravnost nije kad žene rade sve što i muški. Ja ne mogu fizički radit ono što radi neki penis jer ne mogu. I bok.
I taj dio mi nije jasan, koji se kurac inzistira na takvoj vrsti "ravnopravnosti"? Zašto se odbacuju biološke i genecke razlike kao nešto fuj patrijarhalno i zatucano?


Zatim ću reći da se slažem s Lastanom i Sisoljubom. Rado bih da su mi ikojem kurcu koristila tri kolegija o feminizmu i postkolonijalizmu koja sam odslušala i položila.

[ElliQuinn]

Muškarci i žene biološki se uistinu razlikuju. Da ne biram ni po čemu drugome, za navigatora bih prije uzeo muškarca nego ženu. I to heteroseksualnog muškarca; homoseksualni muškarci imaju navigacijske sposobnosti ženâ, i one su prilično slabije od onih heteroseksualnih muškaraca.
Možda je Ana iznimka; moj je kriterij posve jasna generalizacija (zasnovana na istraživanjima) i kao takav mi daje najveću vjerojatnost da ispravno izaberem bez preopsežnih testiranja. Možda će, dakle, Ana biti izvrstan navigator – ali vjerojatno neće.

Kakva je biološka razlika heteroseksualnog i homoseksualnog muškarca?

Kad smo kod iznimne Ane Koja Navigira. Nije li tu riječ o kružnom zaključivanju? Većina žena lošije navigira od muškaraca, neću uzeti ženu za navigatora jer je veća vjerojatnost da će biti lošija od muškarca, posljedično, žene nitko i ne upućuje u navigaciju niti ih traži da navigiraju. Rezultat: većina žena lošije navigira od muškaraca.
E to je za mene istinska predrasuda i prava prepreka ravnopravnosti. Kad ne daš nekome šansu jer smatraš da je ni ne zaslužuje, a ne zaslužuje ju jer je, na kraju krajeva, nikad nije ni dobio.

[aisling]

Melody, jasno mi je to.

No, kako su normalne zemlje postale normalne zemlje? Nije baš preko noći i zato što je netko rekao žene moraju biti ravnopravne jer je to ispravno pa su svi rekli da u pravu si.

[Melody]

Melody, jasno mi je to.

No, kako su normalne zemlje postale normalne zemlje? Nije baš preko noći i zato što je netko rekao žene moraju biti ravnopravne jer je to ispravno pa su svi rekli da u pravu si.

Postupnim i temeljitim društvenim promjenama, ali bogami i u izvjesnom smislu, promjenom standarda. Gle, bez obzira koliko imale slične stavove, profesorica s oksforda, bjelkinja i kršćanka, više srednje klase mene može razumjeti taman koliko ja mogu žene u Saudijskoj Arabiji ili na Tajladnu. Oni moraju voditi svoje revolucije i graditi svoja građanska društva. I u pravu si, dugo je, bolno, i na momente izgleda nemoguće, ali to je jedini način.

[Melody]

Prezirem hiperkorektnost, a pogotovu političku hiperkorektnost. Još prezirem i sve vrste androginih pokreta i zagovaranja, te svođenje obaju spolova na "ljude" u ovakvim situacijama.
Lemme xplain.

Žene i muškarci nisu jednaki, i ja u ovakvim raspravama vidim dva problema:

Sori što sam ti odrezala pola posta, ali niko ni ne tvrdi da su jednaki. Samo da bi trebale imati jednaka prava. A to je velika razlika. To je ono mjesto gdje biologija više ništa nije mogla učiniti niti za jedan spol.

Niti žene međusobno nisu jednake. Ali bi morale imati jednaka prava.
Ja bih možda kopala i radila na baušteli. A možda bih kuhala kafe u nekoj bazi u Afganistanu. I prezirno gledala Afganistanke

[aisling]

Niti žene međusobno nisu jednake. Ali bi morale imati jednaka prava.

Ili ako već nećemo o pravima, onda jednaku mogućnost.

Ono što je Lastan pričao o navigatoru i načinu biranja - opasno je da bira navigatora bez testiranja. Opasno je za njega, ne za navigatora. A, ako već testira, trebao bi dati jednaku mogućnost da pristupi testu muškarac i žena.

[Lord Byron]

Kad smo kod iznimne Ane Koja Navigira. Nije li tu riječ o kružnom zaključivanju?

Ne nužno - više je riječ o lošem primjeru.

Valjda svaki put treba odraditi ono o tome kako "jednakopravnost" nema veze s "jednakošću". Hvala onome, ma tko to bio, na nejednakosti muškaraca i žena - radi se o tome da se, pa makar i ravnomjernom raspodjelom diskriminacije, postigne ravnopravnost. Blagodat malog foruma je u tome da do sada još nitko nije potegnuo "argument" poput "OK, onda si sami mijenjajte probušene gume na autu" (digresija: novac po tom pitanju radi čuda).

Recimo da je teorija o lošijem prostornom snalaženju točna. Ne znam ništa o tome, ne vidim razloga ne vjerovati Lastanu. Ali, "ravnopravnost" nema veze s postavljanjem žena na mjesta na kojima su evidentno/dokazano lošije od muškaraca - kao ni obratno (valjda ima nekih stvari u kojima su žene nedvojbeno bolje).

Zbog toga je neodabir navigatorice razumna odluka, a ne diskriminacija.

[Melody]

Ili ako već nećemo o pravima, onda jednaku mogućnost.

Ono što je Lastan pričao o navigatoru i načinu biranja - opasno je da bira navigatora bez testiranja. Opasno je za njega, ne za navigatora. A, ako već testira, trebao bi dati jednaku mogućnost da pristupi testu muškarac i žena.

Vidiš, to me podsjeti: mi smo već u stanju pričati o mogućnostima, što znači da, makar deklarativno, imamo prava. Jer bez prava nemaš mogućnosti.
Eh, problem je što 2/3 ženske populacije nema niti jedno niti drugo, a mi - mi smo se rodile na sretnijim mjestima, naoko.
Od svih mojih prijatelja, znam samo jednog nezaposlenog muškarca. I trenutno, u širem krugu mojih prijatelja, od oko 20 ljudi, 6 nezaposlenih žena. Od kojih 5 nema obitelj, muža, ni djecu.
No, ja neću pomoći ženskom rodu tako što ću zaposliti jednu od njih, umjesto njega, da sutra postanem moćna i sposobna to napraviti.
Takve borbe, putem prebrojavanja, impresivne su, ali skoro sasvim jalove na duge staze.

[A.P.]

Sori što sam ti odrezala pola posta, ali niko ni ne tvrdi da su jednaki. Samo da bi trebale imati jednaka prava. A to je velika razlika. To je ono mjesto gdje biologija više ništa nije mogla učiniti niti za jedan spol.

Ne ne, jasan je meni dio s pravima (ima li nekog tko tu nije brkati feminist?), ali ne mogu reći da se nisam susrela sa stavom da su žene jednake muškarcima po svemu osim po činjenici da žene imaju sisu, al to je kao nebitno eto, pa me zanimalo ima li ovdje takvih ekstremista da mi to objasne