Ljudi koji taknu neku subkulturu mogu pomaknuti osobne granice tolerancije na 'lijepo' i 'ružno'.
Doticaj sa subkulturom može biti iz raznih razloga - od netko tko ti je ok pa ti nešto pokaže, pa do toga da je kolegica na radnom mjestu nešto pokazala.
Stvari na koje se ljudi zgražaju, ja se nekad moram duboko zamisliti 'gdje je problem'. Jer, moja tolerancija je visoka, tj. svodi se na 'live and let live'.
Ne vjerujem u objektivnost dojmova.
Dojam je nešto osobno.
Osobno, rijetko kad ću za nešto reći 'odvratno je'. Uistinu. Nekako se isprofiliralo da kažem 'nema šanse da to stavim na sebe' i to je više manje to što se tiče odbojnosti. Ok, bude i 'ne unosi mi TO u sobu'.
Da, ljude ću u privatno krstiti raznim epitetima (kreten pa nadalje), no, ne mogu reći da ne mogu objasniti svaku etiketu i etikete se temelje na djelima.
No, ono što nije dojam O OSOBI, već je samo vizualno, audilno - gledam kao 'ja bi' i 'ja ne bi'.
Nemam mišljenje o tome što bi netko drugi trebao s tim.
Isto tako ne mogu gledati ljude kao lijepe ili ružne. Nemam taj impuls. Imam one koji su mi simpa, i sve ostale.
Neke stvar će mi biti triggeri, nabacit će neke pretpostavke, neki avatar će mi upasti u oko jer ću ga povezati s nečim ranije viđenim, i možda ću nabaciti search post da vidim jel mi osoba zanimljiva kao što mi je avatar zanimljiv, npr.
Obično nije

Ali kad je onda sam
No, ovo je rečenica koja mi je davno zatitrala i cimnula me da razmišljam drugačije.
"Čim nakaze vide nekoga ko je drugačiji od njih odmah viču - evo nakaze." by Romain Gary
Iskreno, da, itekako ću uočiti drugačije, po bilo kojem svojstvu. To će me zaintrigirati. Jer znam da se drugačijost obično osuđuje, a ja nekako, koja često nosim etikete frika/drugačije, itekako razumijem što znači biti drugačiji. Iako je meni moje 'drugačije' nešto sasvim normalno i odustala sam od toga da shvatim gdje je big deal.
Mene društveno dodijeljena etiketa 'drugačije' itekako zaintrigira i volim prokopati. Iznenadi se čovjek koliko lijepih stvari i ljudi otkrije, među drugačijima. Među onima koji imaju potrebu dati neki svoj statement avatarom, sigom, nickom...
Nekad ljudi stvari rade jer su im kul. I ok. Ne mislim da je netko plitak jer je stavio tetovažu na sebe jer mu je baš kul. Samo znam da kad čujem takvu izjavu moj interes u pravilu zamre. Kad čujem neku priču iza nečeg 'drugačijeg', onda sam
No, mislim da se sve temelji na tome da ne vjerujem u univerzalno lijepo.
Da ne vjerujem u IN.
Jer, pokazuje se, outcast sam, i jednostavno, ono što je mnogima kul i super i lijepo - meni nije. So, why bother.
Uočila sam da u onima koji su drugačiji mogu naći puno toga zanimljivog, pa volim prokopati. Veseli me to.
A običaj mi je, ako mi netko kaže da mu se nešto kod mene ne sviđa - da lijepo kažem da ne mora gledati/čitati/razgovarati. Ne razumijem potrebu u ljudima da moraju doći i nekome reći 'ne sviđaš mi se'. Ono, što bih ja imala od toga, s bilo koje strane izjave?

Nemam potrebu to reći nekome, ne razumijem potrebu drugh da se artikuliraju.
Kad se artikuliraju prema meni, jedino što mi pada na pamet je da a) oni žele da se ja mijenjam da njima više odgovaram b) morali su to istresti negdje bez stvarne svrhe i razloga.
I moram priznati da nisam imala poriv mijenjati nešto jer se nekome NE sviđa

Radim ono što se MENI sviđa. Nekad mi motiv/cim dođe iz toga što je netko rekao da mu se nešto sviđa, pa mi zapne izjava za oko.
Možda samo imam i profesional-personal grudge na 'ne valja'. Više volim ekipu koja daje prijedloge i alternative, nego onu koja kaže kako im se nešto ne sviđa.
Ovo je sad, tok asocijacija na temu - na toliko mjesta u životu sam čula to nesviđanje, te silne konstruktivne kritike, da me zabavlja uočavati ih.
Moja prva reakcija na to kad mi netko kaže da mu nešto ne odgovara njegovom ukusu, a to nije osoba čiji ukus sam htjela zadovoljiti, je da ignoriram ili skomentiram da ne mora gledati ili da i tako nije rađeno zbog nje. Ako inzistira, onda prelazim na teranje u rodno mjesto i križanje osobe iz života.
Jer, ili me prihvaćaš, ili ne. Nema 'ti si super, ali daj mijenjaj ovo i ono'.
Treba znati i prihvatiti osobu kakva jest, a ne prihvaćati projekciju u našoj glavi i pokušavati priginal navesti da više izgleda kao ta projekcija u nama.
Postoji moj ukus i postoji tuđi ukus. Ako ne možemo ispoštivati to dvoje bez ikakvih kompromisa i posebnih dogovora, već čistim od srca prihvaćanjem osobe, onda nemamo što raditi skupa, ma što god 'skupa' značilo.
Meni je avatar recimo, važna stvar. Ima mi značenje. Sig mi ima značenje. Tetovaža kad ju jednog dana smjestim na kožu će imati značenje itekakvo. Mnoge stvari koje radim mi znače.
No, uočavam da ako nekome nešto ne znači, onda će vrlo olako izjaviti razne komentare.
Ako nekoga pitam za mišljenje, spremna sam čuti i kritiku i 'odvratno mi je' i slično. Pitala sam, dakle, treba biti spreman i na odgovor koji ti se ne sviđa. A dobila sam ih, uh, bilo je uistinu brutalnih stvari. Emotivno brutalnih. Zato jako pažljivo biram što pitam
No, kad se netko osjeti pozvan sam od sebe reći da mu se nešto ne sviđa, u pravilu nešto ne štima. U pravilu se radi o tome da nedostaje karika 'prihvaćam te kao to što jesi i kako te ja vidim', rekla bih da tu ima puno onoga 'si si meni super, ali'.
Nema 'ali', ja ne tražim 'ali' i ne želim biti nikome 'ali'
