Ukrajina, Gaza – što je sljedeće?

[Pastir]

Ne postoji više rat koji je lokalni. Svaki je sukob igla u živčani sustav svijeta, i čim se zabode — nešto zadrhti. Ovih dana to mjesto drhtanja zove se Iran. Američki i izraelski napadi, formalno usmjereni protiv nuklearnih postrojenja, zapravo su poruka: „Ne vjerujemo da znaš što činiš. A ne smijemo si priuštiti pogrešku.“

Iran, jasno, odgovara kako zna i umije. Ponekad izravno, češće preko proksija, kroz Libanon, Irak, Jemen. Raspoređuje figure po ploči. Ali ploča više nije samo regija. Uvukli su se svi: i Kina, koja u Iranu vidi čvorište svog gospodarskog imperija; i Rusija, kojoj je Iran saveznik u borbi protiv jednopolarnog svijeta; i Europa, koja se pokušava praviti neutralna, iako odavno više ne kroji vlastitu sudbinu.

Izrael ima atomske bombe. Pakistan ih ima. Indija isto. Ali kad Iran krene istim putem, svi skaču. Nije stvar samo u oružju — stvar je u percepciji. Tko smije biti snažan? Tko smije biti neovisan? Tko ima pravo na strah?

Nema tu čiste strane. Izrael napada zato što misli da mora — da preživi. Iran razvija oružje zato što misli da mora — da preživi. Amerika ulazi u sukob jer uvijek ulazi. A mi ostali, male zemlje, obični ljudi, gledamo kako razum tone, kako se etika zamjenjuje strategijom, a istina propagandom.

Kad pravednik zašuti, a zli progovori, svijet ostaje bez svjetla. Danas više ne šutimo — ali ni ne govorimo. Samo urlamo, svatko svoju istinu. I nitko ne sluša. A svijet? Svijet čeka. Jer ako dođe do točke pucanja — nećemo ga imati više.

[Stitch]

Izrael bombardirao centar Damaska!

Izraelska vojska je pogodila ulaz sirijskog ministarstva obrane u centru Damaska, pojačavši napade na islamističke vlasti u cilju obećane zaštite sirijske manjine Druza.
Ovo je treći dan zaredom kako Izrael izvodi operacije u Siriji gdje su se sukobile vladine snage i borci lokalne zajednice Druza u gradu Sweida na jugu zemlje. Trupe sirijske vlade su u ponedjeljak prvotno bile upućene u područje Sveide kako bi smirili sukobe između boraca Druza i naoružanih beduina, ali su se na kraju sami sukobili s Druzima.
Izraelska vojska (IDF) je priopćila da je "pogodila ulaz u kompleks vojnog stožera sirijskog režima" u Damasku te da "nastavlja pratiti razvoj situacije i akcije protiv civila iz zajednice Druza na jugu Sirije".
Sigurnosni izvori u sirijskom ministarstvu obrane su rekli Reutersu da su najmanje dva drona pogodila zgradu te su se časnici sklonili u podrum. Državna televizija Elekhbariya TV je izvijestila o dvoje ozlijeđenih civila.
Prema sirijskim medijima, prekid vatre objavljen večer ranije u Sweidi, većinski naseljenom Druzima, zbog nastavka sukoba brzo je propao. Sirijsko Ministarstvo obrane prst krivnje za prekršeno primirje upire u zabranjene skupine, prenosi državna novinska agencija SANA. Ministarstvo obrane pozvalo je stanovnike grada da ostanu u svojim domovima.

Izrael tvrdi da brani Druze
Izraelsko ratno zrakoplovstvo bombardiralo je i uništilo i nekoliko oklopnih vozila sirijske vojske, tenkova i transportera, uz obrazloženje da tako brane tamošnje Druze kojima prijeti masakr od islamista predvođenih Ahmedom al-Šarom, vladarom Sirije od prošlog prosinca kada su njegove snage srušile režim Bašara al-Asada.
U zajedničkom priopćenju izraelski premijer Benjamin Netanyahu i ministar sigurnosti Israel Katz objavili su da su naredili vojsci da izvede napade na sirijske vladine snage, pozivajući se na napade na pripadnike Druza u Siriji. Izraelske vlasti svoje su djelovanje predstavile kao mjeru za "sprečavanje režima da im nanese štetu" i za "osiguranje demilitarizacije područja uz našu granicu sa Sirijom".
Međutim, to se ne sviđa Amerikancima koji pragmatično surađuju s al-Šarom i njegovim režimom u Damasku jer računaju kako je bolje da on osigura mir u Siriji, nego da ondje bukne sveopći građanski rat, u koji bi opet bile uvučene Sjedinjene Države. Glavnu ulogu u provedbi američkih interesa ima Tom Barrack, veleposlanik SAD-a u Turskoj i intimus Donalda Trumpa, koji pregovara s Turcima, Sirijcima, Izraelcima i Kurdima kako ne bi zaratili. Zato je SAD inzistirao kod Netanyahua da prekine bombardiranje sirijskih trupa, što je on i obećao, ali tek treba vidjeti hoće li se držati obećanja.

Država koja je figurirala kao najnoviji prijatelj SAD-a tone u sektaški kaos
Na suprotnoj strani, Sirijci se jedino mogu ljutiti jer znaju da nisu sposobni ratovati protiv puno moćnijeg Izraela. "Arapska Republika Sirija najsnažnije osuđuje podmuklu izraelsku agresiju, provedenu koordiniranim napadima dronovima i vojnim zračnim napadima", priopćilo je Ministarstvo vanjskih poslova. U izjavi se navodi da je "ubijen niz pripadnika naših oružanih snaga i sigurnosnog osoblja" te "nekoliko nevinih civila".
Neposredni povod su krvavi sukob između Druza i beduina koji je izbio nakon što je prošli tjedan na cesti između Damaska i grada Sveide (Druzi su većina od 150.000 stanovnika) otet jedan druški trgovac. Svjedoci tvrde da je upravo ta otmica pokrenula lanac nasilja koji je kulminirao oružanim sukobima između naoružanih pripadnika beduinskih sunitskih plemena i milicija Druza. (...)

[admin]

Na temi o Trumpu razvila se mala rasprava o situaciji u Ukrajini. Tko želi, može se i tamo uključiti - postove neću prebacivati ovamo zato što je diskurz drukčiji.

[Pastir]

Stekao sam dojam da naša razmjena političkih stavova i mišljenja nikoga ne zanima — možda zato što su se svi „istrošili“, a možda i zbog malog broja forumaša. Samo se Adis uključio — dijelom šaleći se, dijelom provocirajući — što je dobro za raznolikost, ali neće potrajati bez dovoljno „analitičara“.

[Pastir]

Druzi su vjeroispovijesna i etnička manjina koja se odvojila od ismailitskog šijitizma u 11. stoljeću. Imaju zatvorenu vjeru (nema obraćenja ni prelaska), vlastitu filozofsko-duhovnu doktrinu, i žive pretežno u Libanonu (najveća zajednica), Siriji (posebno na planini Jabal al-Druze), Izraelu (oko 140.000 ljudi), te manji broj u Jordanu.

Od osnutka Izraela 1948., Druzi su u posebnom položaju među arapskim manjinama: oni su jedina arapska zajednica koja služi vojni rok u IDF-u (izraelskoj vojsci) — i to obvezatno, poput Židova. Imaju svoje političke predstavnike, visoke vojne časnike itd., a neki su bili i ministri (npr. Ayoub Kara, Gadeer Mreeh). Postoji i nešto što se zove „pakt krvi“ između izraelske države i Druza, sklopljen 1956., kada su Druzi odlučili pristati na obvezatno služenje u IDF-u. Mnogi su to smatrali pragmatičnim savezom — u zamjenu za sigurnost, zemlju i položaj.

Jesu li lojalni? Da — većinom. Brojni Druzi se identificiraju kao Izraelci, iako govore arapski. Mnogi dijele izraelski patriotizam i osjećaj pripadnosti. Međutim, postoje unutarnji prijepori, posebno zbog Zakona o židovskoj državi (2018.) — kojim je Izrael definiran isključivo kao država Židova, što je mnoge Druze duboko uvrijedilo, ali i statusa sela na Golanskoj visoravni — Druzi s Golana su formalno izraelski državljani, ali većina sebe vidi kao lojalne Siriji, i odbijaju vojsku. U Golanskoj regiji, pogotovo u selima kao što su Majdal Shams i Buqata, Druzi često ističu sirijske zastave i održavaju vezu s Damaskom. To proizlazi iz povijesti: Golanska visoravan je bila sirijski teritorij do 1967.

[Šabović Adis]

Jesu Druzi gud gajsi il bed gajsi, šta kaže javno mnijenje?

[Pastir]

Izraelski Druzi nisu problem, ali Druzi na Golanskoj visoravni (pod izraelskom okupacijom) ostali su lojalni Siriji. Većina nije uzela izraelsko državljanstvo — imaju status „stalnih rezidenata“. Međutim, mlađe generacije sve više prihvaćaju izraelski identitet, osobito nakon sirijskog građanskog rata. Tijekom rata su izraelski Druzi vršili pritisak na vladu da pomogne sunarodnjacima u Siriji.

[Šabović Adis]

Guglam maloprije, naiđem na članak gdje Druzi negoduju protiv sadašnje sirijske vlade. Ne sviđa im se Đolani izgleda.

[Stitch]

Sirijski Druzi bili su uvijek nepovjerljivi prema bilo kojoj središnjoj vlasti, uz dugu tradiciju autonomije i samoobrane, posebno u planinama. Tijekom građanskog rata pokušavali su ostati neutralni, ali u praksi su se dijelili - neki su bili odani Asadu, a neki su podržavali pobunu. Ipak, većinom su branili samo svoja sela, rijetko se priključujući većim frontama.

[Pastir]

Zaključno, možemo reći da izraelski Druzi uglavnom podržavaju opstanak Izraela, vide ga kao svoju domovinu i uključeni su u obrambeni, politički i društveni sustav. Postoje tenzije zbog diskriminacije, ali to ne mijenja ukupni stav lojalnosti.

Sirijski Druzi su oprezni, samostalni i u načelu protuizraelski nastrojeni, ali to nije apsolutno — pogotovo u kontekstu Golana. Ključno je razumjeti njihovu strategiju preživljavanja: adaptacija većinskoj vlasti, uz čuvanje interne solidarnosti i diskrecije.

[Stitch]

Činjenica da su Druzi ismailitski šijiti vjerojatno pridonosi specifičnom (ili atipičnom) ponašanju. Njihovo se naučavanje udaljuje od prvotnoga Muhamedova jer sadržava mnoge elemente neoplatonizma, gnosticizma i budizma. Kuran čitaju (i interpretiraju) tražeći ezoteriju, dublje značenje, a ne ekstremističke ideje.

[Pastir]

U pravu si, to je ezoterični islam. Ismailiti daju velik naglasak unutarnjem („batin“) značenju Kur'ana i šerijata. Time se približavaju mističkom pristupu, ali to nije sufizam. Vjeruju u živućeg imama, koji ima božansku inspiraciju i vodi zajednicu. Danas je to Aga Khan V. (u veljači 2025. umro je Aga Khan IV.). Imaju sofisticiranu hijerarhijsku organizaciju, školstvo, humanitarne ustanove i snažno djelovanje u dijaspori (osobito Kanada, Indija, Pakistan, istočna Afrika — Kenija, Tanzanija, Uganda itd., Sirija), a poznati su po liberalnijem i otvorenijem pristupu islamu, promicanju obrazovanja, ravnopravnosti spolova i dijaloga sa Zapadom.

https://en.wikipedia.org/wiki/Aga_Khan_V

https://en.wikipedia.org/wiki/Aga_Khan_IV

[Stitch]

Podsjetilo me ovo na knjigu koju sam davno čitao. Vele da su tvorci poznate igre Assassin's Creed bili inspirirani njome.

[Pastir]

Je li Izrael ipak pretjerao!? Pet ključnih stvari koje morate znati o napadu na moćnu kraljevinu koju zovu Švicarskom Bliskog istoka

https://www.jutarnji.hr/vijesti/svijet/ ... a-15620978

Napad na Dohu ruši tradicionalne granice sukoba: Katar je međunarodno priznata država, domaćin pregovaračkih procesa i posrednik. Napad na teritorij takve države značajno povećava opasnost od šire eskalacije, kršenja suvereniteta i mogućih međunarodnih reakcija (sankcije, diplomatske mjere).

Katar je ujedno dugo bio domaćin političkom predstavništvu Hamasa, i u mnogim izvješćima opisan je kao posrednik u pregovorima (o prekidu vatre, u talačkim krizama itd.). Napad bi mogao biti signal da Izrael želi ograničiti Katar ili prekinuti takve odnose. Došao je u trenutku kada su pregovori o prekidu vatre i oslobađanju talaca u tijeku — što Katar posreduje, uz Ameriku. Takav čin može razbiti povjerenje i usporiti ili pokvariti pregovore. Također može pojačati stavove Hamasa da mir nije moguć kroz posredništvo, nego samo kroz otpor, što može dovesti do radikalizacije.

Ovaj napad potencijalno motivira arapski svijet protiv Izraela, širi bazu neprijateljski raspoloženih zemalja. Je li to i signal da Izrael neće poštovati „sigurna područja“ koja su diplomacije uspostavile? Moralno, ubijanje pregovarača može se smatrati vrlo kontroverznim, jer se pregovori tretiraju kao ključni put za oslobađanje talaca i smanjenje stradanja civila. Reakcije iz mnogih država ukazuju na povećan pritisak da Izrael odgovara za ovaj čin. To može dovesti do stvarne diplomatske krize između Katara i Izraela, ali i šire. Iako Izrael možda dobiva kratkoročnu prednost (diskreditacija Hamasa, pokušaj da se spriječi pregovarački momentum), potencijalni gubitci u međunarodnom ugledu i mogućim savezništvima mogu biti veliki.

[Pastir]

U unutarnjoj politici, Trump pokazuje silu prema „unutarnjem neprijatelju“ (ilegalni imigranti, urbane liberalne sredine, manjine), dok u vanjskoj prema „vanjskim prijetnjama“ (autoritarni režimi, „antiamerički“ režimi, trgovinski protivnici). Ali logika je ista: sila kao poruka, ne kao sredstvo.

Venezuela je savršen primjer. Sjedinjene Države već godinama koriste sankcije, „cyber“-napade i prikrivene operacije da destabiliziraju režim — ali to nije klasična borba za demokraciju. To je demonstracija hegemonije: „Ako možemo to učiniti Caracasu, možemo bilo kome.“

Trump je samo vratio taj pristup na razinu sirovosti kakva nije viđena od Reaganova doba: otvoreno prijetiti vojnom intervencijom, poticati unutarnju oporbu, a istodobno koristiti humanitarni diskurs kao pokriće.

SAD vjerojatno neće ući u „veliki rat“ u Venezueli. Unatoč oštroj retorici Trumpove administracije, Washington ne želi otvoreni sukob na južnoameričkom tlu. Iskustvo Iraka i Afganistana stvorilo je duboku odbojnost prema invazijama. Također, tu je i regionalni kontekst: Kolumbija, Brazil i druge zemlje ne žele sukob koji bi destabilizirao kontinent i stvorio milijune novih izbjeglica.

Smatram da je vjerojatniji scenarij — nastavak specijalnih operacija, sabotaža, kibernetičkih napada, potpora disidentima i ekonomskih sankcija. Ali to ne znači da je manje opasno za stabilnost tog dijela svijeta.

[Pastir]

Trump je jučer (29. studenoga 2025.) objavio da se zračni prostor „iznad i oko Venezuele treba smatrati zatvorenim u cijelosti“. Nije dao konkretne pravne ili operativne detalje — nije objasnio kako će se ta zabrana provoditi, tko je nadležan, niti je Pentagon (do sada) potvrdio aktivnu vojnu operaciju koja implicira kontrolu zračnog prostora Venezuele.

Reakcija Venezuele je snažna — njihov ministar vanjskih poslova nazvao je to „kolonijalističkom prijetnjom“ protiv suvereniteta. Posljednjih mjeseci SAD je pojačao militarizaciju Kariba, izvodi zračne i pomorske operacije usmjerene na navodni „narkoterorizam“ i krijumčarenje droge, što povećava šanse da „zabrana leta“ ne bude samo retorička, već dio šire strategije pritiska. Zaključno — radi se o jasnom signalu najvišeg političkog nivoa da SAD aktivno prijeti Venezueli, što značajno negira dotadašnje diplomatske norme. To jest — eskalacija, ne banalna retorika.