29. XI

[Zmaj021]

.. i neki će popiti malo.

[Stitch]

I tebi sretan Dan Republike! Uskoro počinje tradicionalno klanje po kućama.

[Pastir]

Najviše u Slavoniji i Vojvodini!

Sretan ovaj dan svima koji vole kobasice i čvarke!

[Stitch]

Tako, sad smo eskivirali ovu dvojicu, koji na tajnim sastancima partizanske teme na Trkeljanju dogovaraju.

Dalje možemo o kulenu i kulenovim sekama. Pa i o 29. novembru. Ne znam je li firma propala, ali odlična je gotova jela nekad imala. Možda najbolja u bivšoj Jugi.

[Pastir]

Od „29. novembra“ najbolji mi je bio grah, svejedno s čim. Ne znam više jesu li bile kobasice ili suho meso.

[Šabović Adis]

Oho, tu se skupljate?

[Pastir]

Ti ne smiješ jesti svinjetinu. A ni piti rakiju.

[Šabović Adis]

Ne smijem? Od koga?

[Pastir]

Zar Sarajevo i općenito Bosna nisu snažno obilježeni islamskom vjerom? Ne moraš biti „pravi“ musliman da bi bio ograničen običajima, hranom koja se po kućama i u restoranima nudi, „preskakanjem“ alkohola. Tako je barem bilo kad sam dolazio na Baščaršiju, možda se to promijenilo.

[Šabović Adis]

A to?
Pa jest, Sarajevo i Bosna jesu, no ja niti sam Sarajevo niti sam Bosna. Jesam obilježen (doduše protiv svoje volje, čudi me da nas ne žigošu ) ali služio sam JNA tako da čisto sumnjam da nisam jeo svinjetinu i pio rakiju. Apropo smjelosti, jel.

[Stitch]

Zar Sarajevo i općenito Bosna nisu snažno obilježeni islamskom vjerom? Ne moraš biti „pravi“ musliman da bi bio ograničen običajima, hranom koja se po kućama i u restoranima nudi, „preskakanjem“ alkohola. Tako je barem bilo kad sam dolazio na Baščaršiju, možda se to promijenilo.

Ovisi o tome kad si u Sarajevu bio i u kojim si se krugovima kretao. To je kozmopolitski grad, miješali su se utjecaji vjerâ i narodâ. U Jugoslaviji nije bilo rigidnosti, isključivosti - primarna je bila gostoljubivost, otvorenost.

Meni je u Bosni uvijek ugodno bilo, bez obzira na povremene gastronomske restrikcije. Janjetina, teletina i junetina, uostalom, uopće nisu loš izbor.

[Pastir]

U Jugoslaviji se govorilo: „Jebeš zemlju koja Bosne nema!“ — a to su svojevremeno „Novosti“ iskoristile za opravdano kritiziranje hrvatske politike. Sjećam se dobro tog teksta.

https://www.portalnovosti.com/jebes-zem ... osne-nema/

Ali originalna „izjava“ ima određenog šarma. I nije bez pokrića.

[Stitch]

Ono što je meni u Sarajevu ostalo u sjećanju jest burek odnosno način na koji su ga poslužili - isjeckali su ga onim polumjesečastim nožem i prelili vrhnjem (kajmakom). Nikad tako burek nisam jeo. Bio mi je finiji od ćevapčića u somunu kod Ferhatovića (u "Petici") - što je samo po sebi čudno, gotovo grijeh.

Ne sjećam se kako se zvalo to mjesto, bio sam tamo prije rata. Ferhatovića sam zapamtio zbog nogometa, a isto vrijedi i za "Želju", ćevabdžinicu koju su čak i više hvalili - ali meni je bolje u "Petici" bilo. Stvar ukusa, valjda. Kako god, tamo su se ćevapčići jeli kako Bog zapovijeda - rukama, s lukom, bez ajvara i sličnih pizdarija. U Zagrebu dobiješ nož i vilicu, a neki i pomfrit uz to naruče.

No da se vratim na temu - burek volim. Ćevapčiće volim. Tulumbe i (h)urmašice volim. Ne opraštam kad to zafrknu, ali obožavam kad me ugodno iznenade. A tada su me upravo fascinirali.

[Pastir]

Ima njih više — „Željo“ i „Željo 2“ drže dva brata. Postoji i „Željo 3“, mislim da je isti vlasnik (drugi brat, koji je otvorio svoju „franšizu“).

Iznenadio bi se što možeš doznati na Facebooku.

https://www.facebook.com/cevabdzinicazeljo2i3/

[Stitch]

Aha, jedan je naslijedio originalnu ćevabdžinicu, a drugi je proširio posao? Neka, to znači da im ide. Bolje da se otvaraju takve, starinske pečenjarnice nego da KFC ili McDonald's preplave Baščaršiju i Sarajevo.

Nije da sam protiv američkih lanaca - dapače, odem tu i tamo na krumpiriće i(li) hamburger - ali jedno su tradicijske zalogajnice, aščinice s orijentalim jelima i slično, a drugo generička hrana pripremana na industrijskoj razini.

[Stitch]

Nego, kamo je Zmaj nestao? Ta nije Novi Sad nakraj svijeta. Može u Sarajevo, a ne može na svoju temu, koja je samo klik-dva daleko.