Totalitarizam

[Šabović Adis]

Izdvojeno iz teme o požaru u Vjesniku.

Sredina? Na što konkretno ciljaš?

Adise, nećemo valjda opet o komunistima, partizanima i „slobodnoj“ Koreji ili Kini? To je stvarno deplasirano.

Ajd, nećemo.
No nadao sam se da ćeš uvidjeti i priznati slobodu od stranog uticaja, vanjskih parazita, pete kolone i kvislinštva uopšte.

Kinezima bih možda i mogao spočitati nacionalizam, u krajnjem slučaju nacizam ali totalitarizam ne - nisam primijetio nastojanje da čitav svijet pretvore u Kinu a sve nas u Kineze, niti sam kad Đinpinga čuo da kaže kako upravlja svijetom niti da to sebi makar utvara.
Što kod drugih jesam.

[Stitch]

Kinezima bih možda i mogao spočitati nacionalizam, u krajnjem slučaju nacizam ali totalitarizam ne - nisam primijetio nastojanje da čitav svijet pretvore u Kinu a sve nas u Kineze, niti sam kad Đinpinga čuo da kaže kako upravlja svijetom niti da to sebi makar utvara.

Totalitarizam nije to što misliš da jest, totalitarizam je politički sustav u kojem jedna stranka ili organizacija ima potpunu, sveobuhvatnu kontrolu nad društvom nastojeći upravljati svim aspektima javnog i privatnog života.

Vidi što o tome piše HE: "(...) Jedna je od ključnih razlika između totalitarizma i sličnih režima u tom što ti režimi zadržavaju državnu strukturu, a totalitarizam, iako ponegdje zadržava državni oblik, ukida logiku države (razlikovanje vlasti od građanskog društva) i uspostavlja vladavinu jedne organizacije (stranke) s kojom se indoktrinirana masa u potpunosti poistovjećuje."

Totalitarizam uključuje državu kao aparat nasilja, propagandu, teror i gušenje građanskog društva i privatnosti, uz potpunu kontrolu nad gospodarstvom i institucijama. Kina je ogledni primjer takvoga sustava, baš kao i Sjeverna Koreja ili nekad SSSR.

[Pastir]

Totalitarizam nije to što misliš da jest, totalitarizam je politički sustav u kojem jedna stranka ili organizacija ima potpunu, sveobuhvatnu kontrolu nad društvom nastojeći upravljati svim aspektima javnog i privatnog života.

Nije li to što Adis opisuje — imperijalizam? Neokolonijalizam?

[Šabović Adis]

Totalitarizam nije to što misliš da jest, totalitarizam je politički sustav u kojem jedna stranka ili organizacija ima potpunu, sveobuhvatnu kontrolu nad društvom nastojeći upravljati svim aspektima javnog i privatnog života.

Pa slažem se, totalitarizam odnosno totalitaristi ne znaju tj. ne priznaju granice. No kako to misliš spočitati Kinezima ondnosno Kini koja itakako zna svoje granice?

Vidi što o tome piše HE: "(...) Jedna je od ključnih razlika između totalitarizma i sličnih režima u tom što ti režimi zadržavaju državnu strukturu, a totalitarizam, iako ponegdje zadržava državni oblik, ukida logiku države (razlikovanje vlasti od građanskog društva) i uspostavlja vladavinu jedne organizacije (stranke) s kojom se indoktrinirana masa u potpunosti poistovjećuje."

Na ovoga misliš?



Očas će ti on objasniti da je sve zapravo islamsko, da svi su muslimani - bez izuzetka - samo to ne znaju, da su granice ljudska izmišljotina, da ih treba rušiti i oslobađati sve one koji unutar tih granica pate i žude za slobodom itd. itd.

Možda na ovoga?



Je li Vatikan država? Ima li kakve opozicije u Vatikanu ili se radi o indoktriniranoj masi potpuno poistovjećenoj s njenim liderom?

I ovo da pitam, zna li demokratija za granice? Širi li se? S kojim pravom? Je li ekspanzionizam ok?
Šta je s kršćanstvom? Islamom? Širi li se islam? Zna li islam za granice? Šta misliš kakav problem imaju Kinezi s tim i čemu uistinu služi KP Kine?

Totalitarizam uključuje državu kao aparat nasilja, propagandu, teror i gušenje građanskog društva i privatnosti, uz potpunu kontrolu nad gospodarstvom i institucijama. Kina je ogledni primjer takvoga sustava, baš kao i Sjeverna Koreja ili nekad SSSR.

Mda, ajmo discipliniranost i uređenost proglasiti manom i terorom i zamijeniti to mediokritetstvom, rasulom i javašlukom - što ćemo proglasiti ultimativnom vrlinom. A svoje divljaštvo slobodom. A i mudo bismo mogli proglasiti bubregom kad smo već pri šutu.
Zamjena teza...

[Stitch]

Ajme, majko, kakav kupus! Što je tebi? Ne možeš miješati pojmove kako ti se svidi.

Kina "itekako zna svoje granice"? Podsjeti me zašto je Tibet okupiran, a dalaj-lama živi u progonstvu.

Iran? U nekim islamskim državama, u kojima se prožimaju religijsko i društveno, mogu se uočiti elementi teokracije. No to nije (klasični) totalitarizam. Isto vrijedi za Vatikan. Suvremena teokratska država, a ne totalitaristička tvorevina. K tomu, krajnje miroljubiva.

[Pastir]

Kina "itekako zna svoje granice"? Podsjeti me zašto je Tibet okupiran, a dalaj-lama živi u progonstvu.

Da je samo Tibet... Kina, kao i mnoge druge velike države, ima dugu listu ratova, sukoba, čarki.

https://en.wikipedia.org/wiki/List_of_w ... c_of_China

[Šabović Adis]

Ajme, majko, kakav kupus! Što je tebi? Ne možeš miješati pojmove kako ti se svidi.

Kina "itekako zna svoje granice"? Podsjeti me zašto je Tibet okupiran, a dalaj-lama živi u progonstvu.

Iz istog razloga iz kojeg je i Tajvan pod konstantnom prijetnjom invazije iz Kine.

Ajmo se praviti da Tajvan nije kinesko ostrvo a Tibet kineska provincija odnosno autonomna pokrajina - pretvaraćemo se da su to države, suverene i neovisne.

Iran? U nekim islamskim državama, u kojima se prožimaju religijsko i društveno, mogu se uočiti elementi teokracije. No to nije (klasični) totalitarizam. Isto vrijedi za Vatikan. Suvremena teokratska država, a ne totalitaristička tvorevina. K tomu, krajnje miroljubiva.

De mi reci kako misliš biti musliman a ne smatrati se Alahovim namjesnikom na Zemlji - predodređenim da vladaš? Ono, planetarno i u totalu. Ili Židov, a ne smatrati se izuzetnim i odabranim? Ima li šta mimo crkve?

[Stitch]

Ajmo se praviti da Tajvan nije kinesko ostrvo a Tibet kineska provincija odnosno autonomna pokrajina - pretvaraćemo se da su to države, suverene i neovisne.

Otkad to, od 1950.?

Po toj su logici i Vojvodina, Boka kotorska i BiH dijelovi hrvatske države.

De mi reci kako misliš biti musliman a ne smatrati se Alahovim namjesnikom na Zemlji - predodređenim da vladaš? Ono, planetarno i u totalu. Ili Židov, a ne smatrati se izuzetnim i odabranim? Ima li šta mimo crkve?

Jasno da ima. Vjerski identitet nije i ne može biti jedini kulturni identitet.

[Šabović Adis]

Otkad to, od 1950.?

Po toj su logici i Vojvodina, Boka kotorska i BiH dijelovi hrvatske države.

A po tvojoj bi RH mogla izvršiti agresiju i invaziju na Korčulu a SAO Krajina je država.

Jasno da ima. Vjerski identitet nije i ne može biti jedini kulturni identitet.

Pa kakv si ti katolik, jbt?

[Stitch]

Katolik nisam ni tercijarno, a kamoli primarno.

[Šabović Adis]

Katolik nisam ni tercijarno, a kamoli primarno.

Luzeru, nikad Papa od tebe.

[Pastir]

Iran je, po meni, teokratsko-autoritarni sustav s totalitarnim aspiracijama. Totalitarizam (npr. nacizam, staljinizam, Sjeverna Koreja) ima tri obilježja: potpunu kontrolu društva i privatnog života, svemoćnu partiju i monopol nad ideologijom i masovnom mobilizacijom.

Iran ne mobilizira mase stalno (nema permanentne revolucije, partijskih komiteta na svakom koraku), društvo je heterogeno i puno otpora (posebno mladi, urbani slojevi), nije zatvoren poput Sjeverne Koreje — postoji internet, strana kultura i relativna ekonomska otvorenost, a privatni životi se nadziru i ograničavaju, ali ne konstantno i ne posvuda.

[Šabović Adis]

A po meni je oksimoron - republika ali islamska?

[Pastir]

I to je točno. Ali to ga ne čini totalitarnim.

Hannah Arendt definira totalitarizam kao pokret koji ukida razliku između privatne i javne sfere, pretvara društvo u homogenu masu, ima jednu apsolutnu ideologiju, oslanja se na stalnu mobilizaciju, koristi teror ne kao sredstvo, nego kao način upravljanja i želi preoblikovati čovjeka.

Iran nije čisti totalitarizam u arendtovskom smislu (jer nema stalnu totalnu mobilizaciju i ne kontrolira privatni život potpuno), ali ima totalitarni moral, totalitarni pravni sustav, totalitarni aparat nasilja i totalitarni ideološki okvir.

[Šabović Adis]

Bome, ovo islamska ga itekako čini - nema razlike između privatne i javne sfere (ima samo jedna, islamska), pretvara društvo u homogenu masu, ima jednu apsolutnu ideologiju, oslanja se na stalnu mobilizaciju (djeca to od roditelja nasljeđuju, onda mektebi, džamije itd), neposlušnici dobivaju batine, kamenovanja, sakaćenja itd. a i čovjeka se želi preoblikovati. Čovjeka, ne konja.

Zeza ih ovo republika, tako da su faktički tek vanabi totalitaristi.

[Stitch]

Opet miješaš stvari. Islamsko vjersko pravo (šerijat) ne čini državu totalitarističkom. Samo strogom i anakronističnom.

Zastarjeli zakoni i običaji, zatucanost u religijskoj ili etičko-moralnoj sferi, slijepo slijeđenje tradicije itd. govore da zemlji treba hitna modernizacija društvene infrastrukture, ali sami po sebi nisu dokaz vladavine u kojoj država pod vlašću jedne stranke (ili osobne diktatorske vlasti) kontrolira i nastoji usmjeravati kompletan javni i kulturni život, s drastičnim ograničenjima osobnih i građanskih sloboda i prava, često uz primjenu političkog terora. Za takvo što trebaš analizirati ulogu vrhovnog vođe, Skupštine stručnjaka, Vijeća čuvara, Revolucionarne garde, Islamske savjetodavne skupštine itd.

Iranski je politički sustav u najmanju ruku neobičan jer religijska vlast može poništiti sve odluke civilnih tijela, ali tu nema komunističke partije, nema pokreta koji bi u klasičnom totalitarizmu (nacizam, staljinizam, maoizam) nosio čitav projekt, a nema ni apsolutne poslušnosti - upravo suprotno, mladi se stalno bune. U SSSR-u, nacističkoj Njemačkoj ili Sjevernoj Koreji masa je bila mobilizirana do ekstaze. U Iranu masa je fragmentarna, duboko podijeljena, razdvojena po urbano-ruralnoj liniji, mlađa je populacija u velikoj većini antirežimska, a identitet je fluidan (Islamska Republika nikad nije postala identitetski temelj poput nacije u nacizmu ili klase u staljinizmu). K tomu, ne postoji potpuna kontrola informacija (internet je aktivan; društvo je pop-kulturno; strani utjecaji stalno ulaze), a nema ni konstantne mobilizacije (nema beskrajnih parada, samokritika, kongresa, kolektivnih kulturnih rituala). Postoji ideološka mobilizacija, ali ne totalna. Zato se slažem s Pastirom, koji je dobro detektirao problem. Iran jest na rubu totalitarizma, ali nije to više Homeini. Režim je racionalniji - i zato mnogo opasniji.

[Pastir]

Iran jest na rubu totalitarizma, ali nije to više Homeini. Režim je racionalniji - i zato mnogo opasniji.

Nije ni današnja Kina više Maova Kina — ali ima KP, ima Ministarstvo sigurnosti (ne službu, ministarstvo), ima tajkune koji slušaju Peking u svemu što je važno.

[Stitch]

Oh, kinesko Ministarstvo državne sigurnosti danas je najmoćnija, najučinkovitija i najsofisticiranija obavještajno-sigurnosna organizacija na planetu ako kao kriterij uzmeš razinu kontrole nad vlastitim stanovništvom, globalni doseg, tehnološku integraciju i političku zaštitu. To je nekadašnji Stasi (DDR) + NSA + MI5 + KGB + Google u jednoj instituciji - globalna obavještajna agencija, unutarnji političko-sigurnosni aparat, služba digitalnog nadzora, koordinator kibernetičkog špijunskog rata, regulator tehnologije i informacija te nadzornik umjetne inteligencije i društvenih mreža. Nijedna druga služba na svijetu nema tu kombinaciju.

O kineskim tajnim sustavima mogu do preksutra, fascinantni su.

[Šabović Adis]

Opet miješaš stvari. Islamsko vjersko pravo (šerijat) ne čini državu totalitarističkom. Samo strogom i anakronističnom.

Ne čini šerijat nego Alah. Ima samo jedan i nema ni konkurenta ni oponenta, kako to ne kontaš.

[Pastir]

Oh, kinesko Ministarstvo državne sigurnosti danas je najmoćnija, najučinkovitija i najsofisticiranija obavještajno-sigurnosna organizacija na planetu ako kao kriterij uzmeš razinu kontrole nad vlastitim stanovništvom, globalni doseg, tehnološku integraciju i političku zaštitu. To je nekadašnji Stasi (DDR) + NSA + MI5 + KGB + Google u jednoj instituciji - globalna obavještajna agencija, unutarnji političko-sigurnosni aparat, služba digitalnog nadzora, koordinator kibernetičkog špijunskog rata, regulator tehnologije i informacija te nadzornik umjetne inteligencije i društvenih mreža. Nijedna druga služba na svijetu nema tu kombinaciju.

O kineskim tajnim sustavima mogu do preksutra, fascinantni su.

Napiši sve što smatraš zanimljivim, Ministarstvo sigurnosti jedan je od ključnih „alata“ kineske forme totalitarizma.

[Stitch]

Što se tiče nadzora i kontrole građana, na Zapadu je pojam bila Istočna Njemačka odnosno Stasi, monstruozan aparat s oko 91 tisućom profesionalnih agenata i s otprilike 180 tisuća neformalnih suradnika (IM, inoffizielle Mitarbeiter). Fizički nadzor, praćenje, dosjei, prisluškivači itd. stvorili su sustav straha, paranoje i raspada povjerenja među ljudima. To je bio totalitarni nadzor najbliži savršenstvu u povijesti zapadnih država. No Stasi je imao golemo ograničenje: bio je analogan. Papir, telefoni, mikrofoni, tajni suradnici, dosjei... - bio je to strašan sustav, ali spor, ručno vođen, skup i ljudski ograničen.

Kinesko Ministarstvo državne sigurnosti (MSS) tomu je dodalo neviđeno široku digitalnu mrežu. Nijedna slična služba ne može se s tim mjeriti. FSB u Rusiji? Moćna, ali fragmentirana, korumpirana, destruktivna i reaktivna organizacija. MSS je sistemska. Američka NSA? Tehnički vrh, ali strogo limitirana prema unutra zbog zakona i kontrole. Britanski MI5? Visoko učinkovit, ali malen i samo domaći. Izraelski Šabak (Šin Bet)? Brutalan i učinkovit, ali geografski ograničen. Turski MIT? Agresivan, ali regionalan. MSS ima i domaći i globalni nadzor, i analogni i digitalni sustav, i kibernetičku i ljudsku mrežu, i zakonsku i izvanzakonsku moć.

Najveća je razlika u tome što je Stasi bio ovisan o ljudima, a MSS ovisi o digitalnoj arhitekturi. Stasi se oslanjao na informante. Kina se oslanja na infrastrukturu. I to je daleko učinkovitije jer kamera nikada ne spava. Mikrofon ne mijenja mišljenje. Algoritam ne osjeća strah. MSS ima pristup vatrozidu cijele države (Great Firewall); kamerama s prepoznavanjem lica; AI alatima za prepoznavanje emocija, ponašanja, rizika; WeChat-podacima svih korisnika (poruke, bankovni računi, GPS, društveni kontakti); kontroli telekoma, internetskih portala, fintech-sustava; podatkovnim centrima privatnih kineskih korporacija itd. To je kombinacija Stasija i NSA, ali bez demokratskih ograničenja.

Napokon, Stasi nije imao globalni doseg, a MSS ga ima. Kina putem njega (pro)vodi špijunažu industrijskih tajni; mreže agenata u Europi, SAD-u, Australiji; kibernetičke operacije; korporativnu infiltraciju; diplomatske pritiske; manipulaciju dijasporom; nadzor nad kineskim studentima u inozemstvu; političko financiranje (BRI - Pojas i put) i slično. Stasi je bio regionalni instrument Varšavskog pakta. MSS je globalna mreža.

Riječju, MSS je postigao ono što Stasi nije mogao ni sanjati, neviđenu razinu kontrole. MSS je u srži partijskog sustava, integriran u sve tehnološke tvrtke, spojen s lokalnim sigurnosnim uredima, dio svakodnevnog života ljudi, neograničen ustavom, podržan od vrha države, instrument koji može ukinuti cjelokupni identitet čovjeka jednim klikom... To je totalitarizam bez ljudskog faktora, hladan i sistemski. Stasi je mogao zatvoriti čovjeka. MSS ga može izbrisati iz ekonomskog i digitalnog života a da ga nikad fizički ne dodirne.

[Pastir]

Kinesko Ministarstvo državne sigurnosti (MSS) tomu je dodalo neviđeno široku digitalnu mrežu. Nijedna slična služba ne može se s tim mjeriti. FSB u Rusiji? Moćna, ali fragmentirana, korumpirana, destruktivna i reaktivna organizacija. MSS je sistemska. Američka NSA? Tehnički vrh, ali strogo limitirana prema unutra zbog zakona i kontrole. Britanski MI5? Visoko učinkovit, ali malen i samo domaći. Izraelski Šabak (Šin Bet)? Brutalan i učinkovit, ali geografski ograničen. Turski MIT? Agresivan, ali regionalan. MSS ima i domaći i globalni nadzor, i analogni i digitalni sustav, i kibernetičku i ljudsku mrežu, i zakonsku i izvanzakonsku moć.

Što bi Zapadu trebalo da bude jednako efikasan kao Kinezi?

Inače, ovo ti je stvarno odličan tekst. Bravo!

[Stitch]

Što bi Zapadu trebalo da bude jednako efikasan kao Kinezi?

Čudo! No ta ti riječ ništa ne znači bez detaljnog elaboriranja. Okej, zamislit ćemo najpovoljniji mogući scenarij za Zapad, doslovno Marvelovu verziju NSA i GCHQ, pa ćemo vidjeti može li stići Kinu. To je zanimljiv misaoni eksperiment jer razotkriva strukturne razlike između demokratskog i partijskog totalitarnog modela.

Dakle, Zapad dobiva maksimalne ovlasti (bez formalnog ukidanja demokracije). Iz toga proizlazi da NSA, CIA, DIA i FBI mogu nesmetano dijeliti sve podatke (ukida se bedasta birokracija); GCHQ ima pristup svim britanskim telekom-mrežama bez naloga; Europol i europske agencije rade centralizirano; tehnološke kompanije moraju surađivati kao u Kini (Apple, Google, Meta, Amazon... predaju sirove, neobrađene podatke); biometrija i CCTV uvedeni su maksimalno, gotovo na kineskoj razini (redukcija privatnosti, ali ne i diktatura); operativne službe (FBI/CIA/MI5/MI6) dobivaju ovlasti za razne mjere protiv subverzije, dokazane i nedokazane... Drugim riječima, politički sustav ostaje demokratski, ali stvara se paradržavni nadzorni aparat koji je 80-90 posto onoga što Kina već ima.

Koliko to pomaže? Shitload - ali opet ne stiže Kinu. Zašto? Zapad čak i u maksimalnom scenariju ne može postati Kina zato što Kina ima nešto što Zapad nema, vertikalnu disciplinu. Totalitarna partija (kineska) omogućuje centralizirano donošenje odluka, istovjetnu provedbu od urbanih sredina do provincije i sela, nultu toleranciju za neposluh i kadrovski aparat koji je stopostotno odan ideologiji. Za razliku od toga, Zapad ima federalizam, institucije zasnovane na izborima, pravni pluralizam, snažne privatne korporacije s vlastitom voljom i medije koji napadaju svaki pokušaj akumulacije prekomjerne moći.

Bez sustava centralne partije nema kineskog modela. Možeš biti tehnički napredan kao NSA, ali ne možeš zapovijedati Googleu kao Peking Tencentu.

Nadalje, Zapad na masovnoj skali nema razvijenu ideju/ideologiju poslušnosti. Kineski sustav desetljećima je proizvodio kulturnu hijerarhiju, kolektivističku psihologiju, nisku razinu građanske pobune, odsutnost individualnih prava i svijest da vlast pod svaku cijenu treba poštovati i slušati. Zapadni građanin, čak i u mekom autoritarnom nadzoru, diže revoluciju čim osjeti ugrozu privatnosti (Snowden, Assange, Panama Leaks). To čini dugoročni razvoj nadzornih sustava teškim. Osim toga, u Kini postoji partijska kontrola nad (svim) elitama. Nijedan general, profesor, inženjer, urednik, sudac i direktor ne postaje ništa bez partije. Obavještajne službe, koje su isprepletene s partijskim tijelima, postoje u svakoj velikoj organizaciji. Na Zapadu elite su razlomljene, privatni sektor snažniji je od države, znanstveni je sektor neovisan, političke su stranke fragmentirane itd. Bez monolitnih elita nema totalnog nadzora.

Ukratko, zapadnjaci (Amerikanci, Britanci, Francuzi...) mogli bi dostići tehničku, ali nikada organizacijsku, društvenu i disciplinarnu razinu Kine. Sustavi nadzora ne zasnivaju se samo na tehnologiji. Razvijaju se na političkoj monolitnosti, socijalnoj poslušnosti, ideološkom okviru, kadrovskoj homogenosti, dugoročnoj centralizaciji... Zapad nema nijedan od tih elemenata - i dobro da nema!

[Šabović Adis]

Iz perspektive Kine Zapad je rijaliti šou.

[Pastir]

Ukratko, zapadnjaci (Amerikanci, Britanci, Francuzi...) mogli bi dostići tehničku, ali nikada organizacijsku, društvenu i disciplinarnu razinu Kine. Sustavi nadzora ne zasnivaju se samo na tehnologiji. Razvijaju se na političkoj monolitnosti, socijalnoj poslušnosti, ideološkom okviru, kadrovskoj homogenosti, dugoročnoj centralizaciji... Zapad nema nijedan od tih elemenata - i dobro da nema!

Ostanimo onda na tome.

Kada si rekao da te zanimaju špijuni, stvarno nisi pretjerivao. Ovo su jako dobre i temeljite analize.