Šabo, gdje si (bio dosad)?

[Stitch]

Kad kažem "ilegalac", mislim na osobu koja kao takva nikad neće biti dio ove priče - ja nemam pristup fondovima kolikogod mali bili, prosto prezirem taj svijet i od njih ne želim ni cvonjka.

Vi ionako filmove snimate na ho-ruk, što će vama financijske i druge pripreme.

[Pastir]

Ta redateljica koja se spominje, Jasmila Žbanić, nije nepoznata u stranim krugovima. Možda dobije pomoć iz inozemnih fondova.

[Šabović Adis]

Vi ionako filmove snimate na ho-ruk, što će vama financijske i druge pripreme.

Zato kod nas na uvodnoj špici i stoji Ovo nije BH film.

Ta redateljica koja se spominje, Jasmila Žbanić, nije nepoznata u stranim krugovima. Možda dobije pomoć iz inozemnih fondova.

Ma ona ti je dio paketa strane pomoći koju primamo od devedesetih.

[Stitch]

Eh, Šabo... Tko te ne zna, skupo bi te platio.

[Šabović Adis]

Eh, Šabo... Tko te ne zna, skupo bi te platio.

[Stitch]

O jebote.

Dobro ste to naložili, riječ da bih rekao. A zašto misliš da je Jasmila agentica strane sile, da parafraziram Pušenje?

[Šabović Adis]

O jebote.

Dobro ste to naložili, riječ da bih rekao. A zašto misliš da je Jasmila agentica strane sile, da parafraziram Pušenje?

Zato što ne može da nije.

Gle, kao istinski antidemokrat mogu reći ovo: je li BiH kolijevka demokratije - nije! Znači, demokratija je import proizvod a svi koji imaju veze s njom su ubačeni strani elementi. Znaš me, jbg.

[Stitch]

Znam te, zato se i ne čudim. Ni političkim stavovima, a ni predavanjima koja ti se tu i tamo omaknu. Objašnjavao si bio editiranje videoklipova (ili štogod slično, ne sjećam se više) pa sam te nagovarao da otvoriš temu. Bio si iznenađujuće dobar, baš kao i ovdje.

Pastira možeš preveslati, on je ovamo stigao krajem svibnja i još je zelen. Mene - teško. Znam da možeš kad hoćeš. Zato nema popuštanja.

[Šabović Adis]

Znači, ovo sam reko tebi - da bi Pastir čuo?
Navukos me opet, pu!

[Stitch]

Ne brini se, neću otkriti sve tvoje tajne. Samo pomažem čovjeku da se lakše snađe. Dosadno mi bilo dok se nije pojavio, pravo da ti kažem. Već sam razmišljao o promjeni boje u ružičastu.

[Pastir]

Bosanski humor je često crn, autoironičan i topao u isto vrijeme. To nije samo zabava — to je mehanizam preživljavanja. Kad je život dovoljno apsurdan, humor postaje oružje i umjetnički alat. Kusturica je taj miks tragedije i karnevala podigao na svjetsku razinu, a serije poput „Lud, zbunjen, normalan“ ili „Naša mala klinika“ (BiH verzija) prenose to i u popularnu kulturu.

Vidi se to i ovdje: čak i uvodna „špica“ oslikava sposobnost Bosanaca da tragediju (nedostatak novca, politiziranje umjetnosti, prisutnost „klanova“ koji se favoriziraju u medijima) pretvore u komediju. Smatram to velikim plusom — a možda i razlogom zašto je BiH kinematografija vitalnija od hrvatske.

Ostalo neću komentirati da ne skrećem raspravu — zanima me nezavisna scena. Mladi, talentirani filmaši. U Hrvatskoj, BiH, Srbiji... Serije rijetko gledam, ali igrane filmove — duge, kratke, dijelom animirane, dijelom dokumentarne itd. — tražim kad god stignem.

[Pastir]

Adise, kakvi su ti Igor Drljača i Dino Mustafić? Imaš li preporuke?

Meni su „Tabija“ (2020.) i „The Pavilion“ (2025.) bili veoma dobri — makar je kvaliteta tih kopija bila prosječna, ponekad se nije čulo što glumci govore. Što ne čudi, jer su ovaj drugi naslov odnekud ukrali — vidio sam samo pola materijala, ali ima tu „mesa“.

[Stitch]

Bolje da ne spominjemo piratske inačice. A ni Mustafić nije mlada nada - on i Tanović pretvorili su se u političare, više ih ne možeš smatrati umjetnicima.

[Šabović Adis]

Adise, kakvi su ti Igor Drljača i Dino Mustafić? Imaš li preporuke?

Meni su „Tabija“ (2020.) i „The Pavilion“ (2025.) bili veoma dobri — makar je kvaliteta tih kopija bila prosječna, ponekad se nije čulo što glumci govore. Što ne čudi, jer su ovaj drugi naslov odnekud ukrali — vidio sam samo pola materijala, ali ima tu „mesa“.

Za Drljaču prvi put čujem.
Od Mustafića bih preporučio Rimejk. Jest da je tugaljiv /patetičan al je makar mejnstrim.

Nijedan od ta dva što si naveo nisam gledao pa ne mogu dati sud o njima. Što me i najviše frustrira, jel, jer neko je rekao da prvo moraš pogledat film da bi ga imao pravo pljuvat. WTF?

Još jedna anegdota: prošle godine snimimo Testosteror made in Balkan koji još nije ugledao svjetlo dana jer producent, takav kakav jeste, nikako da shvati da mora lično otić do nekih likova koje smo mu preporučili, ugovorili sastanke, namjestili sve što treba da bi se samo pojavio, potpisao - i uzeo pare ...jok! Lik redovno zaboravi, pa ga malo boli zub, pa stomak itd. itd. Najverovatnije nije ni prijavio film za ovogodišnji SFF (što su ovi iz SFFa zakonski dužni prihvatiti i to bez pogovora budući da je sniman u BiH) tako da će The Pavilion garant biti prikazan a Testosteror neće. Fak!
Inače drži Döner, a u slobodno vrijeme švercuje Turke preko granice - vama u RH...

Also, what Stitch said!

[Pastir]

Bolje da ne spominjemo piratske inačice. A ni Mustafić nije mlada nada - on i Tanović pretvorili su se u političare, više ih ne možeš smatrati umjetnicima.

U redu, prihvaćam. Glumačka postava je jaka (Rade Šerbedžija, Ksenija Pajić, Mirjana Karanović, Jasna Diklić itd.), a to je i crna komedija — zato mi je film došao u glavu. Ali znam ja i za redateljicu Ladu Imamović, scenaristice Zoe Ibrahimović i Eminu Šehić, glumce kao što su Harun Ćehović i Nadina Mičić — sve (relativno) mlade ljude.

[Pastir]

Za Drljaču prvi put čujem.
Od Mustafića bih preporučio Rimejk. Jest da je tugaljiv /patetičan al je makar mejnstrim.

Nijedan od ta dva što si naveo nisam gledao pa ne mogu dati sud o njima. Što me i najviše frustrira, jel, jer neko je rekao da prvo moraš pogledat film da bi ga imao pravo pljuvat. WTF?

Još jedna anegdota: prošle godine snimimo Testosteror made in Balkan koji još nije ugledao svjetlo dana jer producent, takav kakav jeste, nikako da shvati da mora lično otić do nekih likova koje smo mu preporučili, ugovorili sastanke, namjestili sve što treba da bi se samo pojavio, potpisao - i uzeo pare ...jok! Lik redovno zaboravi, pa ga malo boli zub, pa stomak itd. itd. Najverovatnije nije ni prijavio film za ovogodišnji SFF (što su ovi iz SFFa zakonski dužni prihvatiti i to bez pogovora budući da je sniman u BiH) tako da će The Pavilion garant biti prikazan a Testosteror neće. Fak!
Inače drži Döner, a u slobodno vrijeme švercuje Turke preko granice - vama u RH...

Hvala ti, potražit ću „Rimejk“. Ne smijem ti zauzvrat ponuditi ovu lošu kopiju — ionako će uskoro biti premijera, film ćeš gledati u originalu.

[Stitch]

Bosanski humor je često crn, autoironičan i topao u isto vrijeme. To nije samo zabava — to je mehanizam preživljavanja. Kad je život dovoljno apsurdan, humor postaje oružje i umjetnički alat. Kusturica je taj miks tragedije i karnevala podigao na svjetsku razinu, a serije poput „Lud, zbunjen, normalan“ ili „Naša mala klinika“ (BiH verzija) prenose to i u popularnu kulturu.

Vidi se to i ovdje: čak i uvodna „špica“ oslikava sposobnost Bosanaca da tragediju (nedostatak novca, politiziranje umjetnosti, prisutnost „klanova“ koji se favoriziraju u medijima) pretvore u komediju. Smatram to velikim plusom — a možda i razlogom zašto je BiH kinematografija vitalnija od hrvatske.

Dobro si to započeo, ali štošta tu fali. Ako ti se dâ, napiši štogod o tome zašto BiH (pa i srpske, mogao bih dodati) filmove smatraš životnijima od hrvatskih. Naturalizam u izboru sredine i likova, jezik kojim se služe, sposobnost da se narugaju svojim slabostima i mitovima... - mislim da tu ima mnogo elemenata koji pridonose općoj slici. No ti izdvoji najvažnije.

[Pastir]

Jezik ću prepustiti tebi, ti si stručnjak. Meni su najzanimljivija dva elementa — prvi je kulturni miks koji tjera na originalnost. Bosna je stoljećima bila dodirno mjesto više civilizacija — Osmanskog carstva, Austro-Ugarske, jugoslavenskog socijalizma i postratnog Balkana. Ta mješavina jezika, mentaliteta, religija i običaja daje širok repertoar motiva i perspektiva. Umjetnici imaju „paletu“ puno širu od monokulturnih sredina.

Drugi element je ratno i postratno iskustvo. To je ogromna trauma, ali i rezervoar snažnih tema. Tanovićeva „Ničija zemlja“ je vrhunski primjer kako lokalna tragedija može postati univerzalna priča — i uz to osvojiti Oscara. Kad se sve to spoji, dobiješ umjetničku scenu koja možda nema najviše para, ali ima izuzetnu kombinaciju priča, karaktera i hrabrosti da se ide „do kraja“.

[Stitch]

Aluzija na jezik odnosi se na kazališnu ukočenost, uporabu standarda tamo gdje bi razgovorne inačice bile prikladnije i za karakterizaciju likova i za autentičnost radnje. Hrvatska ima tehničku i produkcijsku kvalitetu, ali nedostaje joj umjetnička provokacija - svi igraju na sigurno da bi zadovoljili fondove, festivale ili da ne bi uvrijedili nekog moćnika. Srbi se toga ne boje.

Hrvatskoj ne nedostaje talenta, nedostaje joj kreativna neustrašivost. Kad bi se spojila tehnička kvaliteta (koju Hrvatska već ima) s narativnom hrabrošću i autentičnim govorom (kakav imaju Srbi i Bosanci), dobio bi se filmski koktel koji bi mogao funkcionirati i kod kuće i u inozemstvu. Ne bismo više snimali neduhovite, sterilne drame (npr. o intelektualcima, umjetnicima i slično, kakve baštinimo iz književnosti), nego bismo uobičajene lijepo snimljene kadrove i korektno izgovorene replike zamijenili radničkim četvrtima, seljačkim dvorištima, psovkama i niskim strastima. Tako bismo umjesto beskrvnosti i ušminkanosti napokon dobili život - i umjetnost.

[Šabović Adis]

Pff... Trebao bih te permabanirati.

Najprije ja kažem da je prekrasna estetski, onda ti kažeš da je prekrasna i duševno - a naposljetku nemaš fotku! Nijednu.

Neka, vratit ću ti to.

Izvadio sam se sad.

[Stitch]

Jesi. No ja sam se usosio - ujutro moram na autocestu, a gle koliko je sati.

[Šabović Adis]

Za @Pastira nešto:

https://www.youtube.com/live/1vXgjFTBggk

[Pastir]

Zanimljivo. Pogledao sam poslije toga i druge stvari — ali ne mogu reći da sam odmah postao stručnjak. Bolje razumijem materiju, ali komplicirano je to.



Znaš li npr. izračunati Schroederovu frekvenciju bez digitrona?

https://en.wikipedia.org/wiki/Room_acoustics

[Šabović Adis]

Aha.
Jesi znao da Šreder varira s nadmorskom visinom - kao i Mahov broj?

[Stitch]

Ja nisam. Koji je to klinac?