Vraća se vojni rok

[Stitch]

Hrvatski sabor danas je usvojio izmjene i dopune Zakona o obrani te Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske, čime se ponovno uvodi temeljno vojno osposobljavanje. Ministarstvo obrane će, nakon što zakon stupi na snagu, donijeti potrebne podzakonske akte za provedbu temeljnog vojnog osposobljavanja, piše Večernji list.

Od ukidanja obveznog vojnog roka prije 17 godina, približno 300 000 osoba, odnosno 17 generacija, nije prošlo nikakvu vojnu obuku. Cilj ovog programa jest opremiti mlade temeljnim vojnim vještinama, omogućujući im stjecanje znanja i sposobnosti ključnih u kriznim situacijama, čime se jača nacionalna sigurnost, objavio je MORH.
– Program temeljnog vojnog osposobljavanja oblikovan je prema najnovijim standardima i podržan najnovijom tehnologijom u skladu s izazovima i zahtjevima današnjeg vremena. Na godišnjoj razini planira se pozivanje oko 4000 novaka raspoređenih u pet naraštaja – stoji u priopćenju MORH-a.
U 2026. godini na temeljno vojno osposobljavanje bit će pozvani muškarci – vojni obveznici rođeni 2007. godine. Obveznici u dobi od 19 do 30 godina mogu biti iznimno upućeni sukladno zakonskim kriterijima, a također se mogu prijaviti i dragovoljno. Žene nisu obvezne, ali mogu dragovoljno pristupiti temeljnom vojnom osposobljavanju.
Prvi pozivi za zdravstvene preglede očekuju se do početka prosinca 2025. godine, a slat će ih područni odjeli za poslove obrane prema mjestu prebivališta novaka. Zdravstveni pregledi organizirat će se što bliže mjestu prebivališta novaka radi lakšeg pristupa sudionicima. Pregledom se utvrđuje zdravstvena sposobnost osobe. Obveznik može biti upućen na osposobljavanje, dobiti odgodu propisanu Zakonom do kraja 29. godine života ili biti oslobođen obveze pod uvjetima i na način propisan Zakonom. Za osobe koje se pozovu na prigovor savjesti, što je moguće nakon provedenog zdravstvenog pregleda, predviđena je opcija obavljanja civilne službe. (...)

[drug mile]

"Krizne situacije" - ja sam u vojsci naučio prišiti dugme na košulju. Dobro je to znati, nikad ne znaš šta te čeka u životu

[Stitch]

Hah, stanovništvu bi teorijski koristilo znanje kako se zaštititi, bilo oružjem bilo prevencijom, ali nekoliko tisuća ročnika godišnje nije mnogo, pogotovo kad se spomene tih 17 generacija bez ikakve vojne obuke. Jednostavno ne vidim svrhu - osim dugoročno. No opasnost je tu, u Europi. Neposredna i bliska, a ne u neodređenoj budućnosti.

[Pastir]

Spominju se i razne olakšice. To može biti dvosjekli mač.

https://www.24sata.hr/news/vraca-se-voj ... ka-1083294

Ročnici ostvaruju pravo na mjesečnu plaću od oko 1.100 eura neto te im se priznaje dva mjeseca radnog staža. Isto tako, ročniku koji je zaposlen prava iz radnog odnosa miruju i ima naknadu u visini plaće odnosno oko 1.100 eura neto mjesečno te za vrijeme služenja temeljnog vojnog osposobljavanja ne može dobiti otkaz kod svojeg poslodavca. Točan iznos plaće odnosno naknade ročnika ovisit će o poreznim olakšicama i stopi poreza na dohodak u mjestu prebivališta.

Uz financijsku naknadu, ročnici imaju plaćene troškove prijevoza i dopusta te ostvaruju jednokratnu prednost pri zapošljavanju na neodređeno pod jednakim uvjetima u državnim tijelima i upravnim tijelima jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave. Godišnji financijski učinak temeljnog vojnog osposobljavanja za Ministarstvo obrane iznosit će oko 23,7 milijuna eura.

[Stitch]

Spominju se i razne olakšice. To može biti dvosjekli mač.

Pozitivna diskriminacija vjerojatno je uzrokovana činjenicom da vojna karijera ne privlači mnogo mladih.

[drug mile]

Ja sam anarhist, pa ne mogu objektivno suditi potrebu za obveznim vojnim rokom. Meni niti države nisu obvezne, pa samim time ne vidim potrebu da ih se brani, i još da se prisiljava nekoga tko ju ne želi braniti, da ju ipak brani.

Nego, radije ovo promatram iz perspektive permakulture, pokreta kojem je cilj popularizirati jednu drugu vrstu kulture u društvu. Pojednostavljeno, ako motiviramo mnogo ljudi da uzgaja vrt, s vremenom će oni vrtlarske metode početi primjenjivati i u svakodnevnom životu. Kruženje hranjivih tvari tj. energije, suživot "dobrih susjeda" u vrtu, potreba da se brine o nekome i nečemu, potreba da se analiziraju neke aktivnosti, ispravljaju vlastite greške itd.

Kultura ratova, nadmetanja država u prevlasti, korištenje ljudi kao potrošnih elemenata države... to je jedna posve drugačija kultura. I opet netko ima potrebu i želju da to bude dominantna kultura budućnosti. Mislim da vojna obuka ročnika nema neki izravni utjecaj na sigurnost države, već na kulturu populacije. Trenutna kultura je više tržišno-potrošačka. Ideš tamo gdje se bolje živi, radiš ono što se najviše isplati. Kada bi zaista izbio neki sukob na domaćem prostoru, većina ljudi bi se mudro sklonila tamo gdje je sigurnije. Umjesto toga, sa vojnom obvezom će se kod mladića ponovno pokušati probuditi osjećaj pripadnosti državi. Ako bi država bila napadnuta, oni bi se osjećali napadnuti, pa samim time bi imali i potrebu da se brane. Uz taj osjećaj pripadnosti jednoj državi, automatski dolazi osjećaj nepripadnosti (ili averzije) prema drugim državama i narodima. Što je po meni najgori dio cijele ove priče. Umjesto faktora sigurnosti, nove generacije ročnika će biti tek instrument da se isprovocira neki budući sukob.

Također, ne mogu zaboraviti da je ova ista država prije par godina zatvarala ljude u kuće i držala ih u strahu od nevidljivog neprijatelja. Države sa brojnijom vojskom su otišle i dalje, vojnici u punoj ratnoj spremi su patrolirali gradovima, namećući osjećaj izravne ratne opasnosti. A nije bilo rata ni realne opasnosti. Dakle, vojska je samo tako upotrijebljena da bi se nametnuo jedan globalni fašizam. Imali smo veliku sreću što hrvatska nije imala baš toliko brojnu vojsku, pa je sve proteklo nekako ležernije. Ne bih se volio baviti prognozama, ali moguće je da će ova nova generacija hrvatskih ročnika uperiti svoje puške upravo u nas, hrvatske građane, na putu do našeg vrta, posla, rodbine i sl.

[Stitch]

Kultura ratova, nadmetanja država u prevlasti, korištenje ljudi kao potrošnih elemenata države... to je jedna posve drugačija kultura. I opet netko ima potrebu i želju da to bude dominantna kultura budućnosti. Mislim da vojna obuka ročnika nema neki izravni utjecaj na sigurnost države, već na kulturu populacije. Trenutna kultura je više tržišno-potrošačka. Ideš tamo gdje se bolje živi, radiš ono što se najviše isplati. Kada bi zaista izbio neki sukob na domaćem prostoru, većina ljudi bi se mudro sklonila tamo gdje je sigurnije. Umjesto toga, sa vojnom obvezom će se kod mladića ponovno pokušati probuditi osjećaj pripadnosti državi. Ako bi država bila napadnuta, oni bi se osjećali napadnuti, pa samim time bi imali i potrebu da se brane. Uz taj osjećaj pripadnosti jednoj državi, automatski dolazi osjećaj nepripadnosti (ili averzije) prema drugim državama i narodima. Što je po meni najgori dio cijele ove priče. Umjesto faktora sigurnosti, nove generacije ročnika će biti tek instrument da se isprovocira neki budući sukob.

Ne želim ti rušiti iluzije, ali rat je za čovjeka prirodna stvar, stanje u kojem se nalazi otkako je svijeta i vijeka. Tek sićušan dio ljudske povijesti otpada na mirnodopsko uživanje i filozofiranje, ostalo je obilježeno krvlju i sukobima. Tu nema lijeka, možeš se prilagoditi - ili nestati.

[Pastir]

Negdje sam pročitao da je mir vladao samo 8% našeg vremena. Dakle, ratovalo se čak 92%, što je ekstremno.

[Stitch]

Kopkala me tema koju smo započeli pa sam se prebacio na odgovarajući podforum. Tu je kraći pokušaj sinteze. Možete nastaviti ako želite.

[Pastir]

Za Adisa znam da je bio u JNA. Za tebe znam da nisi. Pretpostavljam da je Mile bio u vojsci, isto kao i ja.

To znači da većinom imamo praktičnog iskustva. Ali nisam siguran da možemo rastaviti i sastaviti pištolj ili pušku.

[Šabović Adis]

Šta mu dođe ovo prigovor savjesti i civilna služba?
To kad imaš problem s ispaljivanjem granata pa se baciš na proizvodnju istih?

[Pastir]

Šta mu dođe ovo prigovor savjesti i civilna služba?

Ne želiš nositi oružje i ubijati, ali možeš obavljati administrativne poslove.

[Šabović Adis]

Ne želiš nositi oružje i ubijati, ali možeš obavljati administrativne poslove.

Svi političari ikad.

[Pastir]

To bi funkcioniralo kad bi političari imali savjest. Pa onda i osnovu za prigovor.

[Stitch]

To znači da većinom imamo praktičnog iskustva. Ali nisam siguran da možemo rastaviti i sastaviti pištolj ili pušku.

Jednako smo korisni i upotrebljivi u slučaju rata, znači.

Šta mu dođe ovo prigovor savjesti i civilna služba?

Ako zbog etičkih ili vjerskih razloga odbiješ nositi oružje, vojni rok možeš odraditi u sustavu Civilne zaštite ili u jedinicama lokalne i područne (regionalne) samouprave.

[Pastir]

Jednako smo korisni i upotrebljivi u slučaju rata, znači.

Pa da, svi bismo morali iznova proći temeljnu obuku, učiti činove i pravila službe. HV nije isto što i JNA.

[drug mile]

Pa da, svi bismo morali iznova proći temeljnu obuku, učiti činove i pravila službe. HV nije isto što i JNA.

Ma jok, to se nauči u jednom danu (zlu ne trebalo). Sa vojskom ročnika, država uvijek ima mladiće koji su taman friško ošišani, ali još ne znaju ništa. Pa mladiće koji znaju što je "voljno" i "pozor". Onda mladiće koji znaju na koje se rame prisloni puška i gdje se stisne da metak ide van. I onda one koji su taman sve odradili, stekli neku tjelesnu spremu, i sad kući vrte palčevima i pitaju se što im je sve to trebalo.

U nekom trenu, izbije rat, država može mobilizirati solidan broj mladića koji bi se nekako snašli. Onda bi se javili i mi starci, jer su nam djeca tamo, pa da ih imamo na oku. Bole nas križa, imamo proširene vene, mrenu na oku, ali sjećamo se nešto iz obuke. U par dana ili tjedana, ako zatreba, upucali bi i mi nešto. I onda imamo one koji neće u rat, skrivaju se, prave se bolesni, ali država već ima značajan broj naoružanih pijuna koji će ti doći na vrata i viknuti "ajmo!!!". Nema nećeš. Za "neću" se ide u zatvor, za "ne mogu" kod doktora. Pa onda u zatvor.

Ja sam u ovim zadnjima. Znam da bih najebao da zaista izbije rat. I zato mi savršeno odgovara da se država ne zna braniti. Što prije završi, za mene bolje. Lakše bih naučio ruski ili kineski nego pucao u djecu na drugoj strani rijeke.

[Stitch]

Lijepo si to opisao.

[Šabović Adis]

Sjeća li se ko ovoga:

[Stitch]

Nisi li to već stavljao?

[Šabović Adis]

Garant jesam, samo ne sjećam se gdje.

[Pastir]

Ma jok, to se nauči u jednom danu (zlu ne trebalo). Sa vojskom ročnika, država uvijek ima mladiće koji su taman friško ošišani, ali još ne znaju ništa. Pa mladiće koji znaju što je "voljno" i "pozor". Onda mladiće koji znaju na koje se rame prisloni puška i gdje se stisne da metak ide van. I onda one koji su taman sve odradili, stekli neku tjelesnu spremu, i sad kući vrte palčevima i pitaju se što im je sve to trebalo.

U nekom trenu, izbije rat, država može mobilizirati solidan broj mladića koji bi se nekako snašli. Onda bi se javili i mi starci, jer su nam djeca tamo, pa da ih imamo na oku. Bole nas križa, imamo proširene vene, mrenu na oku, ali sjećamo se nešto iz obuke. U par dana ili tjedana, ako zatreba, upucali bi i mi nešto. I onda imamo one koji neće u rat, skrivaju se, prave se bolesni, ali država već ima značajan broj naoružanih pijuna koji će ti doći na vrata i viknuti "ajmo!!!". Nema nećeš. Za "neću" se ide u zatvor, za "ne mogu" kod doktora. Pa onda u zatvor.

Ja sam u ovim zadnjima. Znam da bih najebao da zaista izbije rat. I zato mi savršeno odgovara da se država ne zna braniti. Što prije završi, za mene bolje. Lakše bih naučio ruski ili kineski nego pucao u djecu na drugoj strani rijeke.

Slažem se s tobom u potpunosti.