Tambure i slični žičani instrumenti

[Šabović Adis]

A ovaj melos?!



Evo stručnjaka; jedan'es im đavola u glavu udarilo, mozak mi iščašenje uma dobio.




Stiče, umijel' ova šta?

[Riona]

Kakav krasan srmovez!
A šta, na žmirećke možemo reći da je to Makedonija. Pa i ples.

[Šabović Adis]

Ae.







Šiškeeee, majstoreee!!!

[Stitch]

Stiče, umijel' ova šta?

Nije loša. Brža bi bila da skupi prste desne ruke, nema razloga da ih drži raširene, ali to je stvar (loše) navike. Tehnika lijeve ruke korektna je.

Pogledaj malo kako su svirali pokojni Janika i Hrvoje Majić. Ako ga nađeš, i Zdenko Bešker. On je bio koncert-majstor (solist) u orkestru Hrvatske radiotelevizije i jedan od rijetkih tamburaša koji su svirali sa stranim filharmonijama. Jerry Grcevich također je sjajan. Osim Beškera, svi su izbjegavali klasične trokutaste trzalice, a pogotovo plastične trzalice. Dugački plosnati štapić od roga tvrd je, omogućuje ti da letiš žicama i ne šušti dok trzaš, što se osobito čuje u studiju. No moraš trzati iz zgloba, nikako iz lakta, i šaka ti treba biti zatvorena. Tako dobivaš na brzini.

U principu, sve su te tambure jednake. Štimaju se po kvartama (dvoglasni štim Farkaš ili četveroglasni srijemski) iako ima i kvintnih (troglasnih, štim Janković). No kad trebaš u dvije-tri sekunde razvući neki arpeggio kroz tri oktave, bitno je kako držiš trzalicu. Toga kod ove male nema, ali ona nije primaš i od nje se ne očekuje zilijun šesnaestinki ili tridesetdruginki u treptaju oka.

[Šabović Adis]

Nije loša. Brža bi bila da skupi prste desne ruke, nema razloga da ih drži raširene, ali to je stvar (loše) navike.

Aha, plus malo ukočena ruka. Zapešće ponekad na kobilici, brid dlana malo na korpusu, malo ne, a pođehkad se i malim prstom odupre.
Al' blesav onaj trošesanestinski takt; nadole - nagore - nadole, nadole - nagore - nadole... ...za popizdit'! Kakav je to valcer, jbt?

Tehnika lijeve ruke korektna je.

Mrak! I ja tako mislim. Trilera ga mala k'o velika.

Pogledaj malo kako su svirali pokojni Janika i Hrvoje Majić. Ako ga nađeš, i Zdenko Bešker. On je bio koncert-majstor (solist) u orkestru Hrvatske radiotelevizije i jedan od rijetkih tamburaša koji su svirali sa stranim filharmonijama. Jerry Grcevich također je sjajan. Osim Beškera, svi su izbjegavali klasične trokutaste trzalice, a pogotovo plastične trzalice.

Ja nisam.
Ja sam dužio službenu, meni svaka dobra.

Slabo šta nalazim osim Janike, a Grchevich odličan!

Dugački plosnati štapić od roga tvrd je, omogućuje ti da letiš žicama i ne šušti dok trzaš, što se osobito čuje u studiju.

Al' smrdiiii dok se kuha, to nisu istine.

No moraš trzati iz zgloba, nikako iz lakta, i šaka ti treba biti zatvorena. Tako dobivaš na brzini.

Šta si svirao u orkestru? Prim ili basprim?

U principu, sve su te tambure jednake. Štimaju se po kvartama (dvoglasni štim Farkaš ili četveroglasni srijemski) iako ima i kvintnih (troglasnih, štim Janković). No kad trebaš u dvije-tri sekunde razvući neki arpeggio kroz tri oktave, bitno je kako držiš trzalicu. Toga kod ove male nema, ali ona nije primaš i od nje se ne očekuje zilijun šesnaestinki ili tridesetdruginki u treptaju oka.

Al' je zato primačica.

---------------------------------

[Stitch]

Šta si svirao u orkestru? Prim ili basprim?

Primaš sam bio. Dobar, vele. Ali dugo već nisam bisernicu svirao, prebacio sam se u Zagrebu na gitaru.

Što se pak tiče spomenutih tamburaša, Majić je svirao u Dukatima, na Janikinoj tamburi. Tih je stvari na Netu koliko god hoćeš. Ovdje je odsvirao sve instrumente (zanemari spot) za Doris Dragović. Stil mu je prepoznatljiv, čuje se iz aviona da je to on. Što se mene tiče, bio je najbolji od ovih iz drugog vala, ali pretjerivao je malo s tim ukrašavanjem.

Zdenko Bešker bio je prvi prim u HRT-u (i katkad drugi u Ex Pannoniji, isto vrhunskom tamburaškom bendu). Šef je tamo bio Damir Mihovec Miki, također pokojni. Ne znam tko je od te trojice bio vještiji, svi su čudesa mogli odsvirati. Zalijepit ću ti linkove kad ih nađem.

[Šabović Adis]

Primaš sam bio. Dobar, vele. Ali dugo već nisam bisernicu svirao, prebacio sam se u Zagrebu na gitaru.

Pa ti si super. Ja obigrao sve pozicije i skončao na basu. A znaš kako se u Sarajevu kaže basisit - propali gitarist.

Pretpostavljam da si se i takmičio. Smotre?! Putovanja po inostranstvu s "reprezentacijom"?!

Što se pak tiče spomenutih tamburaša, Majić je svirao u Dukatima, na Janikinoj tamburi. Tih je stvari na Netu koliko god hoćeš. Ovdje je odsvirao sve instrumente (zanemari spot) za Doris Dragović. Stil mu je prepoznatljiv, čuje se iz aviona da je to on. Što se mene tiče, bio je najbolji od ovih iz drugog vala, ali pretjerivao je malo s tim ukrašavanjem.

Da, sad mi je jasnije. Ne znam čovjeka ali znam stil.

Zdenko Bešker bio je prvi prim u HRT-u (i katkad drugi u Ex Pannoniji, isto vrhunskom tamburaškom bendu). Šef je tamo bio Damir Mihovec Miki, također pokojni. Ne znam tko je od te trojice bio vještiji, svi su čudesa mogli odsvirati. Zalijepit ću ti linkove kad ih nađem.

Super!


----------------------



Uzdravlje!

[Stitch]

Pa ti si super. Ja obigrao sve pozicije i skončao na basu. A znaš kako se u Sarajevu kaže basisit - propali gitarist.

Pretpostavljam da si se i takmičio. Smotre?! Putovanja po inostranstvu s "reprezentacijom"?!

Jesam, proputovao sam pola Europe svirajući. Išao sam i na natjecanja, s promjenjivim uspjehom. U Osijeku se svake godine održavalo neslužbeno prvenstvo tamburaških sastava iz cijele Juge. Moji su bili treći, što je super, jer su Subotičani, Novosađani i Samoborci uvijek bili nedodirljivi. Biti u tom krugu smatralo se čudom. Ali tada sam stalno vježbao, svirao sam po nekoliko sati svaki božji dan. Bilo je i love, znao sam kao od šale mjesečnu plaću zaraditi u svatovima ili na direktorskim terevenkama.

Bilo je i u Sarajevu dobrih tamburaša, sjećam se da sam ih gledao na tim smotrama i festivalima. Tada su svi svirali, tambura nije bila ograničena samo na Slavoniju i Vojvodinu. Svi su republički centri bili jaki, a odgajali su i klince. Mali Subotičani i Samoborci - to je bio šou, gledaš i ne vjeruješ. Manji su od tambure, a sviraju kao da su počeli još u maternici.

[Šabović Adis]

Jesam, proputovao sam pola Europe svirajući. Išao sam i na natjecanja, s promjenjivim uspjehom. U Osijeku se svake godine održavalo neslužbeno prvenstvo tamburaških sastava iz cijele Juge. Moji su bili treći, što je super, jer su Subotičani, Novosađani i Samoborci uvijek bili nedodirljivi. Biti u tom krugu smatralo se čudom. Ali tada sam stalno vježbao, svirao sam po nekoliko sati svaki božji dan.

My man!
I ja sam, samo što s tamburašima nisam izlazio na takmičenja saveznog nivoa. Samo republička. Uh, sjećam se jedna smotre tamb. orkestara, čini mi se '85., održane u Zetri, u Sarajevu - jbt. čini mi se svi su bili došli. Iz svih republika! Zetra puna tamburaša (grom me ubio ako nas nije bilo preko 1000) i zajednički odsviramo Anterija - kolo. Kakvi razglasi i bakrači, malter otpada sa zidova. Orilo se!

Na savezna sam išao uglavnom u triu gitarista, rjeđe u duu (ono, kamerni fazoni & fore), ili solo. Zadnji put '86., u Novi Sad. Vodio me čika Vjekoslav. Andree. Moj profa bio nešto zauzet, otiš'o na more, valjda da guzi. Ja na takmičenje ponio gitaru i - teniski reket, sa sve lopticom. Provježb'o jednom takmičarski program, vidio znam, i reko' haj' ti, Adise, sad fatat' zjale!
Cio hotel samo što se ne izvrne naopačke - gudači, duvači, harmonikaši...sve to vježba bjesomučno, k'o da im je zadnje. Samo ja reket i lopticu i haaaaaj od zid! K'o Ivanišević.
Uh, jes' me recepcioner bio zaganj'o, da me ufatio prebio bi me na mrtvo ime.

Znaš Viktora Vidoviča? Zoku Krajišnika?!

Bilo je i love, znao sam kao od šale mjesečnu plaću zaraditi u svatovima ili na direktorskim terevenkama.

I ispraćaji u vojsku...eeee.

Bilo je i u Sarajevu dobrih tamburaša, sjećam se da sam ih gledao na tim smotrama i festivalima. Tada su svi svirali, tambura nije bila ograničena samo na Slavoniju i Vojvodinu. Svi su republički centri bili jaki, a odgajali su i klince. Mali Subotičani i Samoborci - to je bio šou, gledaš i ne vjeruješ. Manji su od tambure, a sviraju kao da su počeli još u maternici.

Monstrumi maleni, sad mi komplekse nabijaju...

[Stitch]

Znaš Viktora Vidoviča? Zoku Krajišnika?!

Viktora nisam gledao, ali znam mu sestru.

Obojica su gitaristi? Nisam nešto upućen u klasičnu gitaru, naučio sam je sâm. Akustičnu kupih za rođendan 1992., čini mi se, električnu desetak ili više godina nakon toga. Ali ne sviram redovito. Uopće se ne mogu uspoređivati s prijašnjim razdobljem, kada sam trenirao svakodnevno. Harmoniku u glazbenoj, saksofon u orkestru, bisernicu u raznim sastavima... Puhao sam i u didžeridu neko vrijeme, ali nisam uspio svladati cirkularno disanje pa sam od toga odustao.

Baš sam jučer frendu iz kvarta sređivao računalo i malo sviruckao na njegovoj gitari čekajući da se instaliraju Windowsi. Ima tridesetak godina starog poluakustičnog Fendera. I veli on: "Dobro to tebi ide." A meni od nesviranja skroz-naskroz nestali oni zaštitni jastučići na jagodicama, zaboljeli me prsti nakon pola sata. Pa mu rekoh: "Nemaš ti pojma što je dobro."

A gitara odlična. Tvrda, s čeličnim žicama, ali zvuči tako da se ne možeš odlijepiti od nje. Čak i kad ti ne ide.

[Šabović Adis]

Viktora nisam gledao, ali znam mu sestru.

Đubre...

Ma, vidi je, bolan! Dvije klupice!

Obojica su gitaristi?

Aha. Viktora znam s takmičenja, generacija smo. Nije bilo nekog kontakta među nama, ono, izađi, odsviraj i bježi kući - nismo imali manevarskog prostora za druženje kao u KUD-u, ali eto, lijepo se prisjetiti odličnog gitarista.
A Zoka je malo stariji. U ono doba, Zoka ti je bio Milin pulen, a koga Mila uzme pod svoje taj se bez udarničke kući ne vraća!
Opasan! Ubica!
Sad je dekan akademije, čini mi se u Novom Sadu. Il' Beograd...

Nisam nešto upućen u klasičnu gitaru, naučio sam je sâm.

Samouk?!
Svaka čast! Znajući koliko je teško odsvirati bilo šta u komadu meni to zvuči nevjerovatno. Imaš neku omiljenu kompoziciju? Mislim, neku koju baš voliš svirati?

Akustičnu kupih za rođendan 1992., čini mi se, električnu desetak ili više godina nakon toga. Ali ne sviram redovito. Uopće se ne mogu uspoređivati s prijašnjim razdobljem, kada sam trenirao svakodnevno. Harmoniku u glazbenoj, saksofon u orkestru, bisernicu u raznim sastavima... Puhao sam i u didžeridu neko vrijeme, ali nisam uspio svladati cirkularno disanje pa sam od toga odustao.

Meh, ja samo žičane instrumente (ako izuzmemo gudačke i harfu ). Najgore mi je onaj džumbuš svirat', kanta nema pragova, moraš imat' uho k'o slon.

Baš sam jučer frendu iz kvarta sređivao računalo i malo sviruckao na njegovoj gitari čekajući da se instaliraju Windowsi. Ima tridesetak godina starog poluakustičnog Fendera. I veli on: "Dobro to tebi ide." A meni od nesviranja skroz-naskroz nestali oni zaštitni jastučići na jagodicama, zaboljeli me prsti nakon pola sata. Pa mu rekoh: "Nemaš ti pojma što je dobro."

Jesi kvarnjak, baš si mu morao razbiti iluzije...

Da ispričam još jednu anegdotu, nevezano za ovo tvoje:
Prije jedno desetak godina zajmilo me da opet idem svirat' van zemlje, kao reprezentativac, ovog puta u Egipat. Dani BiH kulture u Egiptu, nešto. Nevelik orkestar sa sve velikom estradnom zvijezdom & doajenom sevdalinke (više banda, pohvatana zbrda - zdola po kafančugama nego orkestar ), plus KUD Lola (inače, smrtni neprijatelj KUD Famos, Hrasnica u kojem sam ponikao, narodnjački ). Elem, između nastupa, bilo u autobusu bilo na balkonu apartmana u kojem smo odsjeli, uvijek se nađe poneki zabavljač koji, ono, baš voli da svira (neću reći koji, samo ću napomenuti da se radi o jednom gitaristu koji je osvajao nagrade po Londonima isl. Evropski poznat! ). Znaš, ono, Kriva su mora i Dirlije, nemojte dizat graje - nepopustljivi zabavljač!
A kako su muzičari inače ispičuture, po definiciji, osim kad spavaju, jer su ga presaugali tako ti se dotični obrati meni s pitanjem: "A šta bi ti, Sida, volio da sad odsviram?".
Ja, prenut udarcem u rame, u svim onim alkoholnim isparenjima, k'o iz topa: "Brothers in arms!".
"A mršupizdu materinu, ko će ti uz to cugat'...".
"A jel' znaš spavat'?", "Znam, što?", "Aj dobro onda, odspavaj nam nešto!".

A gitara odlična. Tvrda, s čeličnim žicama, ali zvuči tako da se ne možeš odlijepiti od nje. Čak i kad ti ne ide.

Snimaš li šta?

[Stitch]

Ne snimam ništa. Bog s tobom, kako ću nepripremljen u studio?

Moram se prvo upucati, što znači svirati dva-tri mjeseca svaki dan, da se koliko-toliko vratim u formu. Imam otprije traume od tih snimanja. S bendom je lako, tu se dosnimi što treba, ali zamisli da radiš sa zborom. Prije ohoho godina kod nas je bio Božo Potočnik, došao s televizijskom ekipom - snimio bi, veli, nešto za Riznicu Hrvatskoga radija. I otprašili mi Turski marš, Ugarski ples i slične pizdarije, sve bez problema. Ako ne iz prvog, onda iz drugog-trećeg pokušaja, dok stari nije bio zadovoljan. Znao je što hoće, perfekcionist je bio, ali nismo ni mi bili mačji kašalj. Uglavnom, odradili smo taj dio, a onda je htio nešto sa zborovima, mješovitim i ženskim. To je bila katastrofa, cijeli bismo dan snimali dvije pjesme. Te mu se ne sviđa ovo, te mu se ne sviđa ono, te netko falša (a mogao je bez problema čuti pogrešan ton iako nas je u prostoriji bilo kao Kineza), te hoće više energije... Odlanulo mi kada je otišao.

Znao sam poslije čuti te snimke. Najčešće Brahmsa, ali puštali su i druge. Super su ispale. Ponosio sam se tada sobom, a htio sam pucati u njega.

[Šabović Adis]

Ne snimam ništa. Bog s tobom, kako ću nepripremljen u studio?

Moram se prvo upucati, što znači svirati dva-tri mjeseca svaki dan, da se koliko-toliko vratim u formu. Imam otprije traume od tih snimanja.

Joj, tebe! Pa nisam ni mislio na utrčavanje s tribina. Mislio sam, ono, jel' se baviš time, uopšte? Da ne pripremaš šta za snimanje, itakoto...

S bendom je lako, tu se dosnimi što treba, ali zamisli da radiš sa zborom. Prije ohoho godina kod nas je bio Božo Potočnik, došao s televizijskom ekipom - snimio bi, veli, nešto za Riznicu Hrvatskoga radija. I otprašili mi Turski marš, Ugarski ples i slične pizdarije, sve bez problema. Ako ne iz prvog, onda iz drugog-trećeg pokušaja, dok stari nije bio zadovoljan. Znao je što hoće, perfekcionist je bio, ali nismo ni mi bili mačji kašalj. Uglavnom, odradili smo taj dio, a onda je htio nešto sa zborovima, mješovitim i ženskim. To je bila katastrofa, cijeli bismo dan snimali dvije pjesme. Te mu se ne sviđa ovo, te mu se ne sviđa ono, te netko falša (a mogao je bez problema čuti pogrešan ton iako nas je u prostoriji bilo kao Kineza), te hoće više energije... Odlanulo mi kada je otišao.

Znao sam poslije čuti te snimke. Najčešće Brahmsa, ali puštali su i druge. Super su ispale. Ponosio sam se tada sobom, a htio sam pucati u njega.

Gdje reče Riznica, i oni tonci, majke im ga ciničke, nas su znali zajebavat' za instrumente - sve Melodija Mengeš. Jedva su htjeli i traku u Študer da ušnjiraju kad je jednom trebalo snimati za Arhiv R. Sarajeva. Kažu da s tim instrumentima možemo samo na turniru šljiva nastupat'. Il' u obdaništu.

Tom prilikom, ovaj naš, Zuca, u autobusu nam, tokom polusatne vožnje do RTV doma, raspisao dionice. Ni probali nismo.
Jedva da nas puste u studio, a onda je tončad popadala na vuglu.
Skupa s urednicima.

[Stitch]

Joj, tebe! Pa nisam ni mislio na utrčavanje s tribina. Mislio sam, ono, jel' se baviš time, uopšte? Da ne pripremaš šta za snimanje, itakoto...

Uglavnom ne, frendovi se time bave. Igram se katkad s njima, sviruckamo zajedno, ali daleko od toga da planiram glazbenu karijeru.

Nego, hoćeš li da ovaj tamburaški dio odvojim u posebnu temu?

[Šabović Adis]

Uglavnom ne, frendovi se time bave. Igram se katkad s njima, sviruckamo zajedno, ali daleko od toga da planiram glazbenu karijeru.

Dosada ili razočaranje?

Nego, hoćeš li da ovaj tamburaški dio odvojim u posebnu temu?

Samo ako ovdje smeta.

[Stitch]

Dosada ili razočaranje?

Nemam vremena, život me odvukao u drugome smjeru. Iako me glazba stalno prati, pomirio sam se s tim da neću tako zarađivati kruh svagdašnji. Sviram za sebe, katkad za društvo - i to je tô.

Samo ako ovdje smeta.

Nije riječ o smetanju. Trkeljaški NP tema je za linkove na stvari koje ljudi trenutačno slušaju. Nije za verbalne eskapade. Iako katkad ima i toga.

[Šabović Adis]

Nemam vremena, život me odvukao u drugome smjeru. Iako me glazba stalno prati, pomirio sam se s tim da neću tako zarađivati kruh svagdašnji. Sviram za sebe, katkad za društvo - i to je tô.

Heh, ja otkako sam skontao s kim imam posla ni za sebe više ne zasviravam.

Fakat, ni estrada nije tako blještava kad vidiš sve one zakulisne radnje, a ne možeš da ne vidiš. Drob mi se moj prevrće. Ratno stanje, jbt., pištolj za pas pa onda na binu. Jedva živ ostat'!
Reko' haj' ti Adise kući, nije ovo za tebe a nisi ni ti za ovoga.

Imam jednog, ovako kao ja (lud k'o struja) pa nešto skupa prčkamo na filmskom planu. Možda se i proslavimo.

Nije riječ o smetanju. Trkeljaški NP tema je za linkove na stvari koje ljudi trenutačno slušaju. Nije za verbalne eskapade. Iako katkad ima i toga.

A jesmo ga i nadrobili, sreća pa mod ništa ne vidi.

[haram]

Oho! Ima ovdje znalaca, ima!

Šta velite na balalajku? Samo tri žice, kratak vratić, a nema šta se nemože odsvirat (il se meni samo tako čini?):



Ima i na struju!



- dečec je virtuoz, šta ne?

[Stitch]

Na svakom se instrumentu sve može odsvirati. Samo treba znati.

[haram]

Hahaha!! Jako dobro



- ali pogledaj koliko je balalajka jednostavan a opet ingeniozno dizajniran instrument... kužim se u instrumente malo manje nego ni malo, ali s obzirom na to čini mi se da je mnogo teže skidati složenije kompozicije

[Stitch]

Sjetih se ove teme. Bisernica je ljepša od mandoline, no ovo je doista dobro.



Ovdje je Čardaš bolje odsviran, ali nije uživo s orkestrom.



Za usporedbu... Zvuk i ozračje neusporedivi su.

[Pastir]

Ovo je baš lijepa tema. Čestitam, mladići!

[Stitch]

Ajme, majko! Sve si postove poklikao.

[Pastir]

Nisam sve — samo najinformativnije. Ali dobro, ubuduće neću toliko.

[Šabović Adis]