Trkeljaški Now Playing

[Stitch]

Hvala što ste me uveli u svijet gitare (i tamburice), dečki. Kad prizdravim, imat ću još pitanja.

Adis i ja već smo bistrili tamburaške vode, nije prvi put da pretresamo zajedničku povijest.

Zaviri ako te zanima, tamo smo iznijeli još detalja.

[Pastir]

Pročitat ću, ali ne odmah. Prokomentirao sam Palestinu na drugoj temi — i to mi je uzelo dosta energije.

Mislim da me nekoliko dana neće biti ovdje, ali možemo nastaviti kad se vratim.

[Stitch]

Još malo Tine...

Ovo mi je najdraža stvar - 14-godišnjakinja svira drugi Gilmourov solo.



Ovdje oponaša Martyja Friedmana.



Ovdje pak Jasona Beckera.



A ovdje spaja dionice Hermana Lija i Sama Totmana.

[Stitch]

Nije to sve, ostatak potražite sami.

Idemo dalje - nakon što je objavila (meni) najbolje gitarističke obrade koje se mogu naći na YouTubeu, povukla se na nekoliko godina. Ni traga ni glasa od nje, svatko tko ju je pratio bio je zabrinut. Ispalo je da je otišla studirati, maknula se od gitare. A kad se vratila, bila je u bendu. Svirala je svoje kompozicije, a ne obrade. Promijenila je i imidž - plava kosa i tetovaže učinili su je ozbiljnijom, odmaknutijom.

[Šabović Adis]

Oho!
Smijemol šta žešće stavljat?

[Stitch]

Naravno.

[Šabović Adis]

Volim dobar rif više neg pare!

[Šabović Adis]

[Šabović Adis]

[Pastir]

Prežestoko mi je to, Adise. Odslušao sam 30-ak sekundi prvog videa — i odmah mi se glavobolja pojačala.

Žao mi je, ali Tina mi je bila uhu ugodnija.

[Stitch]

(...) Tina mi je bila uhu ugodnija.

Ako ćemo pravo - i oku. Slatka je bila dok je svirala Beckera i Beethovena.

[Šabović Adis]

Kakvi nemači pojma.

Isključite zvuk i pogledajte posljednja dva videa do kraja.

[Stitch]

Pa ja se nisam žalio, gledao sam sve. I cure koje glume groupie-djevojke.

[Pastir]

Kakvi nemači pojma.

Isključite zvuk i pogledajte posljednja dva videa do kraja.

To si zbog golih žena stavio? A ja mislio: zanima ga muzika, umjetnost — duševan čovjek, taj Adis.

[Stitch]

Zapamti za sva vremena: svaki gitarist koji je ikad uzeo gitaru u ruke - uzeo ju je da dođe do cura.

Kakva umjetnost, kakvi bakrači, pff...

[Šabović Adis]

^^

Od Frojda prepiso.

[Stitch]

Nisam. On je od mene.

[Šabović Adis]

[Stitch]

Laganica, u Gilmourovu stilu...

[Stitch]

Šabo, što si od ovoga skidao?

[Stitch]

Ili si tek od devedesetih počeo?

[Šabović Adis]

Osamdesete. Prvi šok mi je bio prelazak s akustične na električnu gitaru. Dok sam ja skužio da postoji distoRija prste sam ogulio misleći da se mora baš kopat po gitari. Onda Floyd Rose - otkrovenje! Uuuaaaaauuuuu...i taping. Slušajući odjavnu špicu Noćnog programa TV Sa, skužio sam da nešto tu nije u redu (Always with me, always with you). Mučio se s njom dok mi jedan od starijih kolega nije otvoio oči - ne tako, Bebironu, ovako!

Onda sam malo trčao:





dok nisam natrčao na Panteru. I onda pređem na rif. Otad samo rifove ganjam:





Dobro, sad ne ganjam više ništa, zasitio sam se.

[Šabović Adis]

Ni on, jadničak, nije znao da se gitara može i preštimat:

[Stitch]

Oh, Always with Me, Always with You, kako je to dobra stvar. Prsti rastegnuti preko pet ili šest polja, ali akordi toliko lijepi da ih ne možeš prestati svirati.

Čitav je Surfing with the Alien zapravo prekrasan. Satriani je čist, precizan, tehnički savršen. Vai je možda bolji što se eksperimentiranja sa zvukom tiče, ali Satch je u mnogim segmentima nedodirljiv.

[Stitch]