Trkeljaški Now Playing

[Stitch]

Zvali čovjeka da svira i u filmovima. Tu su melodiju svi čuli, a nema mnogo onih koji znaju o komu je riječ.



Jackson je recimo znao, ali on se palio na dobre gitariste. Van Halen, Slash, Jennifer Batten... - uvijek su za njega svirali luđaci. Kažem to, jasno, u pozitivnom smislu.

[Pastir]

Svip i nagore i nadole, tap - sa sva tri slobodna prsta, kombinovano trzanje prstima i trzalicom, arpeđa, hromatika...imal šta da nije provukao tu?

Objasni, molim te. Onako kako objašnjavaš montažu zvuka. Očito je da si zatečen, ali ne shvaćam zašto. Je li teško? Rijetko?

Ne sviram ništa. Pjevao sam u zboru, davno.

[Šabović Adis]

Objasni, molim te. Onako kako objašnjavaš montažu zvuka. Očito je da si zatečen, ali ne shvaćam zašto. Je li teško? Rijetko?

Ne sviram ništa. Pjevao sam u zboru, davno.

Bome, meni jest - i teško i rijetko. Iz čega se da zaključiti da sam malo stariji. Gitaru sam prestao svirati krajem devedesetih, a tada ovo što Paspalj radi niko nije radio (ovo se ja pretvaram da sam preslušao i pregledao sve što se na gitari odsviralo - ikad ). Tad su se počela pojavljivati i neka nova ludila u metalu (but don't quote me on that) poput NU-metala, Core, Grind, Djent, Goth, Prog, Tech pa čak i Math. Gitare sa sedam, osam ili čak devet žica. Sve novo. Novi virtuozi, trče i uzbrdo i nizbrdo ali ne samo tokom 8, 16 ili 32 takta koliko traje prosječna solaža prosječne pjesme, nego non-stop. Pogle Paspalja, ne diše 5 minuta!

E to valja iznijeti, bez grešeke, bez štiklanja (u studiju se da lažirati maltene sve - odsviraš i usnimiš tri tona, pa još tri, pa još...onda ih namontiraš, povežeš, koriguješ tempo ako treba, ispraviš falševe ako ih ima, copy/paste po potrebi), a ove koji će reći that ain't music nabijem na lijevi! Gitaru u šake pa ga nadmaši...lako je biti i fudbaler i trener i sudija - na tribinama.

[Šabović Adis]

[Šabović Adis]

https://youtube.com/shorts/Iww2XHlHJW4? ... F4dzGu8_R0

A i mudar je.

[Stitch]

Evo čovjeka koji oponaša razne gitariste. To je svojevrsna parodija, ali odlično napravljena.



Mogu se vidjeti različite tehnike, stilovi, pristupi... A što se tiče kondicije i koncentracije, malo je onih koji mogu nadmašiti Tinu S., koja živi u Francuskoj, a zapravo je izbjeglica iz Bosne. Svaki videoklip koji napravi odsvira u komadu, a ako nije zadovoljna, svira opet - nema tu nikakva editiranja ni miksanja.



Da se pripremi takvo djelo, treba vježbati barem godinu-dvije. I to kao virtuoz, a ne kao gitarist koji počinje od nule.

[Stitch]

Još jedna Tinina obrada.



Rođena je 1999. godine - i svira najteže stvari koje možete zamisliti. Čini to neopisivo lako, gotovo kao da se dosađuje. Steve Vai, koji je napisao tu kompoziciju, po vlastitu priznanju vježba osam sati na dan, četiri različita tehnička bloka po dva sata. Ako to činite deset godina, to je 29.200 sati vježbanja. Od kraja sedamdesetih dosad skupio je barem 130 tisuća sati. Na koju foru djevojče od tada 15-16 godina može akumulirati toliko vještine i znanja?! Znam, reći ćete - talent. No talent je deset posto, ostalo je rad. I vrijeme. Koje ne možete komprimirati, naprosto morate sjediti i svirati dok vam prsti ne prokrvare. Trebalo bi mi 40 kartica teksta da opišem čudesa koja izvodi svirajući ovo. Tu je desetak tehnika, tu je fantastična kontrola tona, tu je preciznost i brzina, tu je snaga i izdržljivost. Na toj razini šaka vam se brzo počne grčiti od umora. Ali ona tako može ne šest, nego šezdeset minuta. Uz koncentraciju vrhunskog neurokirurga. Doista dojmljivo.

[Šabović Adis]

Zlo maleno.

Ko joj transkribuje to i aranžira, nija valjda sama?

[Šabović Adis]

Našao sam - Dr.Viossy.

[Stitch]

Nisam vidio pitanje. Napisao sam postove - i onda slušao. Kao da sve to nisam čuo najmanje petsto puta.

[Šabović Adis]

Sviraš li još, Stiče? Snimaš li šta?

[Stitch]

Ma kakvi, ne sviram otkako su mi ruku i vrat razrezali. Bisernica i tri gitare spavaju po ormarima i ćoškovima.

No jesam Jimi Hendrix - otad sam redovito na opijatima. Najbolji analgetici u svemiru. Jedino što se svako malo moram skidati - drukčije ne djeluju.

[Šabović Adis]

Ojebote

Jel ok da postavim jednu svoju obradu ovdje? Nađoh na disku, ima joj jedno petnaestak godina.

[Stitch]

Kako da ne, samo ti stavi.

[Šabović Adis]

Kako ti zvuči?

[Šabović Adis]

Ova može i stojećki, bez problema.

[Stitch]

Nije loše kao osnova. Bolje bi bilo bez klavijatura. Tri gitare, bas i bubanj, tako bi bilo optimalno.

Da sam u formi, tj. da me rame i ruka stalno ne bole - mogao bih ti glavnu temu razraditi po sjećanju. Bach, Vivaldi, Brahms, Mozart - to su moji ljudi.

[Šabović Adis]

Ma nedovršena je, vidiš i sam. Na nivou dema. Dok sam s bendom bio, kontam, ne mogu im pisati note, ne čitaju, hajd da snimim instrumente, poskidaće, pa da se malo zezamo.

[Stitch]

To je okej. Mi smo se zafrkavali drukčije - ubrzali bismo neki od ugarskih plesova ili Rondo alla Turca, svirali na ispadanje. Ili bismo svirali naopačke, unatrag. Neke su kompozicije imale zanimljive motive, koje bismo onda iskoristili za improvizaciju, ali većina je bila besmislena.

Opet, tako vježbaš čitanje partiture. Nakon određenog vremena ne treba ti mnogo da sve što pred tebe stave otprve dobro odsviraš, kao da si dva tjedna vježbao.

[Šabović Adis]

E čuj na ispadanje...to prvi put čujem.

[Stitch]

Ah, to smo uveli zbog šefa, kako smo zvali dirigenta u tamburaškom i komornom orkestru. Dijelom sam i ja tomu kriv.

Svirao sam u oba, i uvijek sam bio naštreban i nadobudan. A i palile su me tehnički zahtjevne stvari, dolazio bih na probe s raznim čardašima, marševima i slično, što sam mu onda predlagao da transkribira. Zanimala me i moderna glazba, Django, Scott Joplin, pa i rokenrol. Čak sam Thunderstruck na braču i bisernici odsvirao kad se ta stvar pojavila.

No da ne duljim - šef bi mi često govorio: "Nemoj sad nabiti tempo, ne sviramo na ispadanje." Uvijek bi me usporavao jer sam ja svoje dionice znao, vježbao sam kod kuće, za razliku od većine. I živciralo me pimplanje.

Izraz je tako ostao, uveo sam ga kao svojevrsnu metodu.

[Šabović Adis]

Imaš kakvih slika, sa nastupa?

[Stitch]

Imam, ali ništa digitalizirano. S proba, nastupa, veselica i pijanki...

Jednom se možda potrudim, složim neku kolekciju, ali većina toga ostala je u Slavoniji pa rješavanje tog problema iz ovih stopa nije moguće. Na hard-disku držim cure. I fotke s vjenčanja. Drugog nemam.

[Šabović Adis]

Imam, ali ništa digitalizirano. S proba, nastupa, veselica i pijanki...

Jednom se možda potrudim, složim neku kolekciju, ali većina toga ostala je u Slavoniji pa rješavanje tog problema iz ovih stopa nije moguće. Na hard-disku držim cure. I fotke s vjenčanja. Drugog nemam.

Sad nešto prekopavam diskove, zakleo bih se da sam imao jednu s Dana mladosti '86. Tamburaški (il je bio narodni ), i ne vidim se na njoj, 14 mi godina tad bilo, ali ne mogu da je nađem, baš kao da je u zemlju propala.
Al nađem ovo, iz albuma:



nešto kasnije



i ovo, s folklorom na proputovanju



ovo dole desno, kraj ove cure sam. I na ovoj manjoj slici.



Nagrada na Saveznom. Naj sam bolji bio tad!



I slagao sam ono za Amru, našao sam tri komada! Hajd na Šabo, gdje si!

[Pastir]

Hvala što ste me uveli u svijet gitare (i tamburice), dečki. Kad prizdravim, imat ću još pitanja.