Počela je jesen, dani su sve kraći..

[..a unda]

..noći sve duže.
Nekako tokom godina (a možda to ovisi i o mom psihičkom stanju), sve teže podnosim ljeta, sve više težim zimi, dugim noćima, jer nekako, kad je dan, moraš biti aktivan, odrađivati obaveze, očekuje se to, a kad je mrak onda sam nešto između šišmiša i hibernacije.
Noću živnem malo, uhvati me volja za nešto raditi, a u isto vrijeme imam opravdanje za nekom vrstom opravdanja zbog nedostatka volje.

Eto, sretna vam jesen i zima!

[Stitch]

I tebi, druže. Nije te ovdje bilo od 2016., skoro deset godina.

[..a unda]

I tebi, druže. Nije te ovdje bilo od 2016., skoro deset godina.

Deset godina!
Ono.. nevjerojatno to vrijeme, kako to proleti u tren.

[Pastir]

..noći sve duže.
Nekako tokom godina (a možda to ovisi i o mom psihičkom stanju), sve teže podnosim ljeta, sve više težim zimi, dugim noćima, jer nekako, kad je dan, moraš biti aktivan, odrađivati obaveze, očekuje se to, a kad je mrak onda sam nešto između šišmiša i hibernacije.
Noću živnem malo, uhvati me volja za nešto raditi, a u isto vrijeme imam opravdanje za nekom vrstom opravdanja zbog nedostatka volje.

Eto, sretna vam jesen i zima!

Hvala ti. Jesen je treći čin drame svijeta; trenutak u kojem glumci još stoje na pozornici, ali se priprema zastor. Nije to kraj, nego nagovještaj tihe transformacije. Ono što vene, gura život dublje u korijen; ono što se gasi, stvara prostor za novo svjetlo. Sve što tada otpustiš, vraća se u drugom obliku.

Jesen je i meni omiljeno doba.

[Stitch]

Ima ovdje nekoliko forumaša koje muči nesanica i aktivni su noću. Dobit ćeš (dobro) društvo, Unda.

[Pastir]

Ima ovdje nekoliko forumaša koje muči nesanica i aktivni su noću.

Iznenađujuće — spavao sam kao beba. Imao sam temperaturu, vjerojatno od viroze.

Nestalo mi je „Lupoceta“, od „Nurofena“ boli me želudac. Popio sam dvije čaše domaćeg vina. Usnuo sam odmah, čim sam legao.

[Stitch]

Nadam se da ti je bolje.

Vino ne snižava temperaturu. No može ublažiti bol. I uspavati.

[Pastir]

Osjećam se malo bolje, hvala. Ali ne radim ništa — a umoran sam. Čak mi i gledanje u ekran predstavlja napor.

[Šabović Adis]

Jel gripa?

[Pastir]

Ne znam. Ne bole me mišići, samo glava. To — i temperatura. Dva čudna simptoma.

[Šabović Adis]

Meni se zna sastavit i bol u mišićima i kostima, i temperatura i oči i glava. Groznica me sruši u krevet, ne ustajem po 2-3 dana. Kao da me nešto pregazilo. Liječio - ne liječio, sedam dana oporavka mi ne gine.

Proći će!

[Stitch]

I ja sam danas bogme spavao, digao sam se prije sat vremena. Nekako sam iscrpljen, ne znam od čega. A sutra moram na put. Uopće mi se ne ide.

[Pastir]

Osim što je tegobno — dosadno je biti bolestan, ležati u krevetu i ne raditi ništa. Jesen je takva, vladaju viroze, gripa posebice.

Za kratke komentare imam volje — rečenica ovdje, dvije rečenice ondje — ali eseje nemojte očekivati.

Pozdrav svima.