Šabo, gdje si (bio dosad)?

[Stitch]

Spomenuh te ovdje, kao da sam znao da ćeš naletjeti. No o tome možemo poslije, reci mi prvo gdje si se skitao dosad. Forum sam zaključao u studenom 2021., nešto si potom morao raditi. Koga si gnjavio?

Vrijedi to i za ostale. Ako nisu Forum.hr i Facebook, koja su vam bila odredišta?

Budući da sam gazda, Head Honcho, ja sam povremeno pisao i na Trkeljanju. Ništa posebno, tek toliko da zavrtim server. No aktivnost mi je općenito opala, bio sam prije veći skriboman. Kao da sam se, nakon gotovo trideset godina na internetu, umorio i zasitio.

[Šabović Adis]

Javiću se, u poslu sam.

[Stitch]

Samo ti radi. U Zagrebu vele: prvo služba, onda družba.

[Šabović Adis]

E ovako: nakon šup karte na anamonom forumu, gdje sam pronosio slavu borbe na koju luzeri nikako da se naviknu , uzletim s istog ter interstelarnom putačom odlutam do jednog drugog isto anamonog foruma. Isto slava borbe i to, malo vriska malo cika, al moram ih pohlvaliti - imaju smisla za poraz. I humor. Još.

U pravi bi bio, Stiče, za ono traženje snimanja klipova da mi u međuvremenu nije pocrkalo masu stvari. Matična - zamijenio je starijom. Kupio bio isti model na Ebyau, ona crknutija nego moja bila. Vraćam je Poštom, a ovaj naš debil od poštanskog službenika ne da bateriju (na matičnoj!)u paket?! Reko šta? Kaže to štos čuo - vadi bateriju! Reko čoeče samo vraćam originalnom pošiljaocu, kaže nemere baterija u EU! Reko pa iz EU je i došla, jeblate ona, kaže to je drugo - on se tebi more posrat u kuću a ti njemu jok! Reko dobro.
Procesor - isto stariji, za dvije generacije. Samo da imam ne čemu tipkat. I tako.

Momentalno sam u jednoj ekipi, snimamo seriju. Sitkom. Standardna sarajevska šuplja. Ne mogu o sadržaju, potpiso sam onaj NDA, udaviće me neko ako se šta sazna.

Al mogu malo sličica nabacit:

Lijevo je Andrija - pecaroš:



desno je Riki - kamerman.

Lik koji sjedi je režiser - Hari, do njega skripterka - Maja. Žena sve vidi i sve čuje, oči na leđima ima.



Buca u prvom planu je Naja - šminkerica, do nje isto buca - Maja, isto šminkerica, a lik koji stoji je isto neki režiser, režira momentalno neku seriju na Rabu, čuo da mi smlatimo epizodu dnevno pa došo čovjek da i to čudo vidi. Spičkom.

Ovo je Hana. Kamermanijakuša. Ono nije pravo plinsko brojilo već fejk. Cijevi - fejk. Hana ne sjedi na pravom mermeru nego na fejk mermeru. Zid isto fejk - od stiropora.



Hana ima svoju kameru:



zarobila cura!

I svoj kubus.



I to je zarobila. Jesam već reko da je manijakuša? Jesam, kamermanijakuša!

Miloš. Snimatelj. Tonski. Lud 100%. Po slušalicama se vidi:





Teta Nađa sjedi na klupi, ona je akademski slikar. A lik u pozadini je neki ubačeni strani element. Moram to podrobno ispitat.

Lijevo je Emac. Grip. Desno - Faris, dir. fotografije:



Oni su najnormalniji, s njima se najviše družim.

Irfan. Lijep ko slika. Klaper:



A imamo i doručak. Tik do ručka.



Sa sve smetljižnikom.

Ja asistiram scenografu. Vratim pepeljaru na svoje mjesto ako je neko od glumaca nehotice ćušne i takoto.

I Slaven je tu, pomoćnik režije, al njemu neću pravit reklamu.
On povazdan samo dreči na setu s onom Motorolom, dosta se čuje i bez rekalme.
Et...

[Šabović Adis]

I daj, napravite ove slike, jebemu miša poprdiša!

[Stitch]

Momentalno sam u jednoj ekipi, snimamo seriju. Sitkom. Standardna sarajevska šuplja. Ne mogu o sadržaju, potpiso sam onaj NDA, udaviće me neko ako se šta sazna.

Samo deri, bolje da mlatiš pare nego ženu.

I daj, napravite ove slike, jebemu miša poprdiša!

Sredio sam ti fotke. Ubuduće desni klik pa ih otvori u novom prozoru. Onda kopiraj adresu koja ima .jpg, .gif, .png ili neku drugu ekstenziju za multimediju, nije ti ovo Facebook.

[Šabović Adis]

Oću.

[Šabović Adis]

Bjdvej, žena me ostavila. Nisam slušo valjda. Jbg.

[Stitch]

Mogao bi i neku temu započeti. Kad si već tu, budi kreativan.

Nemoj mene čekati. Otvorio sam ih petsto i nešto, već mi na nos izlaze.

[Šabović Adis]

Joj tebe, pa gdje si vidio trolove da otvaraju teme? I to kreativne?
Meni koncentracija traje kraće nego u zlatne ribice pamćenje, samo za autima znam trčat i lajat, što bi no Džoker reko.

[Stitch]

Pa možeš recimo o tom forumu pisati. S kojeg su te izbacili. Osveti im se, ovdje ti ništa ne mogu.

O ženi nemoj, ona te zajebati može i na daljinu.

[Šabović Adis]

Pa možeš recimo o tom forumu pisati. S kojeg su te izbacili. Osveti im se, ovdje ti ništa ne mogu.

A nema se tu šta puno pisati. Gomila bijesnih glista jedna od kojih u potpiosu ima i Aliju i Bošnjaka i Alaha. Al zna redovno na temu o SFRJ doć da kenjka kako je jedan čovjek sve držao u svojim rukama i takoto?! A, jok, eto, jedan Alah će držat...đe bio 29. novembra četerestreće, kad je bilo najteže, pajel? I štaš, moro sam mu jebat sve po spisku. Više puta. I ne samo njemu.

Hrpa egzaltiranih idiota...

O ženi nemoj, ona te zajebati može i na daljinu.

Ovo si 100% u pravu!

Spavat mi valja ić sad, ustajanje u šest pa borba do osam navečer...

[Stitch]

Laku noć, odmori se. Pa na nove radne objede.

[Pastir]

E ovako: nakon šup karte na anamonom forumu, gdje sam pronosio slavu borbe na koju luzeri nikako da se naviknu , uzletim s istog ter interstelarnom putačom odlutam do jednog drugog isto anamonog foruma. Isto slava borbe i to, malo vriska malo cika, al moram ih pohlvaliti - imaju smisla za poraz. I humor. Još.

Svaka čast i tebi! Toliko slika nikad na forumu nisam vidio!

Ti i Drug Mile pišete dokumentaristički — što volim. Nekoliko rečenica, pa slika. Onda opet malo teksta — pa nova slika. To dodaje posebnu vizuru, kao da mogu zaviriti iza rečenica.

Jesi li radio i na nekoj poznatoj TV seriji? Da vidimo... „Lud, zbunjen, normalan“? Samo tu znam — ali simpatična mi je bila.

[Šabović Adis]

Laku noć, odmori se. Pa na nove radne objede.

Aaa, dobar, dobar!

Svaka čast i tebi! Toliko slika nikad na forumu nisam vidio!

Ti i Drug Mile pišete dokumentaristički — što volim. Nekoliko rečenica, pa slika. Onda opet malo teksta — pa nova slika. To dodaje posebnu vizuru, kao da mogu zaviriti iza rečenica.

Jesi li radio i na nekoj poznatoj TV seriji? Da vidimo... „Lud, zbunjen, normalan“? Samo tu znam — ali simpatična mi je bila.

LZN?
Jesam. Malo. Obradu zvuka u nekoliko epizoda.
Nedu Babovića (Nedo je lik opjevan u tramvaju, u spotu Nedim - Bombaj Štampa Branka Đurića) su leđa bila sastavila (tako u Sarajevu kažu kad te prokine ) tako da ni do WCa nije mogao otići pa sam ga mijenjao dok se nije oporavio.

Moram žurit sad...

[Stitch]

Nedu Babovića (Nedo je lik opjevan u tramvaju, u spotu Nedim - Bombaj Štampa Branka Đurića) su leđa bila sastavila (tako u Sarajevu kažu kad te prokine ) tako da ni do WCa nije mogao otići pa sam ga mijenjao dok se nije oporavio.

Kako si ga mijenjao? Išao si na WC umjesto njega?

[Pastir]

LZN?
Jesam. Malo. Obradu zvuka u nekoliko epizoda.

Što znači „obrada zvuka“? Oprosti zbog takvog pitanja — laik sam, ne razumijem se u snimanje serija.

Zvuk se mora pročistiti? Ili treba dodati specijalne efekte?

Kako to uopće ide, za vrijeme snimanja, u postprodukciji i slično?

[Stitch]

Kad je Šabo posrijedi, on doda distorziju i wah-wah, što će se zafrkavati s halom i ostalim mekanim efektima - ta svi znaju: reverb je za pičkice. Doduše, mrvica delaya mogla bi proći, čisto zajebancije radi.

[Šabović Adis]

Kako si ga mijenjao? Išao si na WC umjesto njega?

Jeste.
Čak sam mu i slike morao slati kao dokaz da ne zabušavam. Nu:





Mijenjao za obradu zvuka, jel.

Što znači „obrada zvuka“? Oprosti zbog takvog pitanja — laik sam, ne razumijem se u snimanje serija.

Zvuk se mora pročistiti? Ili treba dodati specijalne efekte?

Kako to uopće ide, za vrijeme snimanja, u postprodukciji i slično?

Uf. Slab sam kad treba metodično prenositi znanje, zato ovo uzmi s rezervom:

Usnimljenu sirovinu valja obraditi tako da na za to predviđenom uređaju zvuči - dobro. Jasno, zar ne?
Prosječan TV zvučnik je vrlo ograničen u svojim performansama, kako dinamički tako i spektralno. Postoje izuzeci, no sve to ide "u pet deka". Standardna jačina preslušavanja kod kuće ne postoji (imaš daljinski pa pojačavaj i smanjuj koliko ti volja), za razliku od kina gdje je jačina zvuka jasno definisana za referentno sjedište - na 2/3 udaljenosti od ekrana do stražnjeg zida. Na tom mjestu, taj i taj tj. takav i takav signal mora biti reprodukovan tom i tom jačinom sa toliko i toliko rezerve (izraženo u dB SPL), a usput mora obuhvatiti pun čujni spektar, od 20 do 20.000 Herca. Veći dio tog spektra podliježe toleranciji od +- 1dB, dok ekstremi idu pod +- 3dB. To nije lako ostvariti ni u kinu, kamoli kod kuće gdje prosječan TV zvučnik prenosi tek dio spektra, otprilike ovako:


Ta krivulja ne bi trebalo da bude krivulja uopšte nego položena ravna linija, dakle bez tog sunovrata na lijevoj (a i desnoj!) strani i bez te rupčage centrirane na oko 9kHz. To bi bio ideal, jel.
Pri tim jačinama (> 90 dB SPL) TV zvučnik ugalvnom proprdi (pardon maj frenč ) tako da ga se ne može koristiti u tim režimima jačine. Dijalozi su uglavnom između 60 i 80, tako da dijalozi i mogu proći ali ne i sve ostalo. Pogotovu zato što fali temelj (područje između 20 i 200 Hz) pa zato na TV sve zvuči "tanko". Sjetićeš se da u kinu sve zvuči ogromno i toliko jako da "malter otpada", jer je razglas tako dimenzionisan i podešen da može reprodukovati 20-120 Hz jačinom od 115 dB SPL na ref. sjedištu. Uz rezervu od 6-8 dB, jel. E sad, zvuk za TV treba obraditi tako da i pri malim snagama (daljinski odvrnut "normalno") iz TV zvučnika izađe i šapat i dijalog i šum prirode ali i eksplozije a da pritom zvučnik ne proprdi, a to se postiže upotrebom kompresora koji mogu komprimirati ili samo naviše ili i naviše i naniže...ima raznih vrsta. Postaviš "prag" a potom sve što prelazi prag biva smanjeno za određenu količinu i sve što ne prelazi prag biva pojačano za određenu količinu. Neka vrsta automatske nivelacije. Može i ručno. Postoje i limiteri - prag postavljen na limiteru stavlja i krajnju granicu na jačinu signala, signal nikad ne prelazi određeni mu nivo.
Dalje, sirovinu snimljenu na setu valja preslušati pa odrediti da li treba nešto dodati (lažirati neki zvuk, ispraviti grešku u dikciji, ponovo snimiti - nahovati), oduzeti (neko škripne vratima, udari nogom o sto, u režiji skripterka kihne...bilo šta što dizajner zvuka okarakteriše kao štetno) obraditi spektralno (nekad tip s pecaljkom premaši pravac iz kojeg mu zvuk dolazi, pa dijalog recimo zvuči "mutno" stoga to treba popraviti tzv. ekvilajzerima) i dinamički (vidi gore), obezšumiti (mikrofoni šušte, pretpojačala isto, a tek trakaši što su nekad šuštali, leleeeeeee ) i sinhronizovati sa slikom, a potom smiksati s muzikom (koju prvo valja iskomponovati, odsvirati, snimiti, obraditi i smiksati) pa dodati "ambijente" (ili ne) "atmosferu" (ili isto tako ne) i na kraju generalno podesiti jačinu zvuka na snimku tako da ne iskače puno iz gabarita TV zvučnika.
Eto, ukratko.

Kad je Šabo posrijedi, on doda distorziju i wah-wah, što će se zafrkavati s halom i ostalim mekanim efektima - ta svi znaju: reverb je za pičkice. Doduše, mrvica delaya mogla bi proći, čisto zajebancije radi.

[Stitch]

Ukrao sam ti smajlić. I instalirao ga. Znao sam da će ti trebati zaštitni znak.

[Pastir]

Uf. Slab sam kad treba metodično prenositi znanje, zato ovo uzmi s rezervom:

Usnimljenu sirovinu valja obraditi tako da na za to predviđenom uređaju zvuči - dobro. Jasno, zar ne?
Prosječan TV zvučnik je vrlo ograničen u svojim performansama, kako dinamički tako i spektralno. Postoje izuzeci, no sve to ide "u pet deka". Standardna jačina preslušavanja kod kuće ne postoji (imaš daljinski pa pojačavaj i smanjuj koliko ti volja), za razliku od kina gdje je jačina zvuka jasno definisana za referentno sjedište - na 2/3 udaljenosti od ekrana do stražnjeg zida. Na tom mjestu, taj i taj tj. takav i takav signal mora biti reprodukovan tom i tom jačinom sa toliko i toliko rezerve (izraženo u dB SPL), a usput mora obuhvatiti pun čujni spektar, od 20 do 20.000 Herca. Veći dio tog spektra podliježe toleranciji od +- 1dB, dok ekstremi idu pod +- 3dB. To nije lako ostvariti ni u kinu, kamoli kod kuće gdje prosječan TV zvučnik prenosi tek dio spektra, otprilike ovako:


Ta krivulja ne bi trebalo da bude krivulja uopšte nego položena ravna linija, dakle bez tog sunovrata na lijevoj (a i desnoj!) strani i bez te rupčage centrirane na oko 9kHz. To bi bio ideal, jel.
Pri tim jačinama (> 90 dB SPL) TV zvučnik ugalvnom proprdi (pardon maj frenč ) tako da ga se ne može koristiti u tim režimima jačine. Dijalozi su uglavnom između 60 i 80, tako da dijalozi i mogu proći ali ne i sve ostalo. Pogotovu zato što fali temelj (područje između 20 i 200 Hz) pa zato na TV sve zvuči "tanko". Sjetićeš se da u kinu sve zvuči ogromno i toliko jako da "malter otpada", jer je razglas tako dimenzionisan i podešen da može reprodukovati 20-120 Hz jačinom od 115 dB SPL na ref. sjedištu. Uz rezervu od 6-8 dB, jel. E sad, zvuk za TV treba obraditi tako da i pri malim snagama (daljinski odvrnut "normalno") iz TV zvučnika izađe i šapat i dijalog i šum prirode ali i eksplozije a da pritom zvučnik ne proprdi, a to se postiže upotrebom kompresora koji mogu komprimirati ili samo naviše ili i naviše i naniže...ima raznih vrsta. Postaviš "prag" a potom sve što prelazi prag biva smanjeno za određenu količinu i sve što ne prelazi prag biva pojačano za određenu količinu. Neka vrsta automatske nivelacije. Može i ručno. Postoje i limiteri - prag postavljen na limiteru stavlja i krajnju granicu na jačinu signala, signal nikad ne prelazi određeni mu nivo.
Dalje, sirovinu snimljenu na setu valja preslušati pa odrediti da li treba nešto dodati (lažirati neki zvuk, ispraviti grešku u dikciji, ponovo snimiti - nahovati), oduzeti (neko škripne vratima, udari nogom o sto, u režiji skripterka kihne...bilo šta što dizajner zvuka okarakteriše kao štetno) obraditi spektralno (nekad tip s pecaljkom premaši pravac iz kojeg mu zvuk dolazi, pa dijalog recimo zvuči "mutno" stoga to treba popraviti tzv. ekvilajzerima) i dinamički (vidi gore), obezšumiti (mikrofoni šušte, pretpojačala isto, a tek trakaši što su nekad šuštali, leleeeeeee ) i sinhronizovati sa slikom, a potom smiksati s muzikom (koju prvo valja iskomponovati, odsvirati, snimiti, obraditi i smiksati) pa dodati "ambijente" (ili ne) "atmosferu" (ili isto tako ne) i na kraju generalno podesiti jačinu zvuka na snimku tako da ne iskače puno iz gabarita TV zvučnika.
Eto, ukratko.

Zapravo — jako dobro objašnjenje! Odličan balans šale i ozbiljnosti — i vrlo edukativan post za nekog tko nema pojma što se sve mora napraviti sa zvukom da bi nešto zvučalo „normalno“ na TV-u. Hvala ti.

Imam još pitanja. Kakva je razlika u radu sad i recimo u vrijeme „Lud, zbunjen, normalan“? Ekipa, tempo, tehnologija?

Koji ti je bio najluđi trenutak na setu? Neki propust, zbrka, nešto da je išlo u eter, a nije smjelo?

Kako si uopće završio u tom poslu? Imaš li školu za to ili si učio usput? Radiš li i za strane produkcije, ili si više u regiji?

[Stitch]

Mene zanima i druženje s glumicama (to osobito!), glumcima, kolegicama i kolegama.

Je li to ono: projekt - pa kud koji, mili moji? Ili se povežete, ostanete u kontaktu? Znam da to nije klasičan posao, nećete zajedno biti godinama, gledati se po osam sati svaki dan - ali ljudi su ljudi, téže smislenim odnosima.

[Pastir]

Ne pratim tu scenu, ali rekao bih da se ljudi najbrže povezuju ako dijele istu profesiju. Gospodin Šabović se vjerojatno druži s majstorima zvuka ili majstorima svjetla — a ne s glumicama, kako očekuješ.

I meni bi to društvo bilo interesantnije. Sjećam se npr. Azre Čengić i Irene Mulamuhić. Koju bosanskohercegovačku glumicu smatraš lijepom ili zanimljivom?

[Šabović Adis]

Skužajte što se kasno javljam, imao sam nekih OPP (ko razume shvatiće).

Zapravo — jako dobro objašnjenje! Odličan balans šale i ozbiljnosti — i vrlo edukativan post za nekog tko nema pojma što se sve mora napraviti sa zvukom da bi nešto zvučalo „normalno“ na TV-u. Hvala ti.

Imam još pitanja. Kakva je razlika u radu sad i recimo u vrijeme „Lud, zbunjen, normalan“? Ekipa, tempo, tehnologija?

Na setu?
To ne znam. Na LZN sam radio samo obradu zvuka, snimanjima nisam prisustvovao. Tehnologija je uglavnom ista, s tim da se danas sve češće snima u 32 bit float formatu.
Slika uglavnom u 4K umjesto tadašnjih 2K, ali to je ujedno sve...

Koji ti je bio najluđi trenutak na setu? Neki propust, zbrka, nešto da je išlo u eter, a nije smjelo?

Na snimanju Mon Papa, Enver i ja se uzveremo na krov ove cvjećare:



Krov je od stakla, a Enver, sav u lancima (ako klikneš na naslovnu sliku na koju te vodi link gore, koji te odvede na IMDB, vidjećeš o čemu se radi) juriša na vjetrenjaču. Drveni mač mu u rukama. U jednom momentu krov od stakla puca, Enver propadne kroz rupu, pada u cvjećaru među goste, polomi par rebra, par pršljenova, lobanja mu naprsne, izljev krvi u mozak...Dok je on u nesvjesti, ovi likovi u cvjećari sa sve gazdom umjesto Hitne zovu Policiju. Valjda misle da smo provalnici. Gazda nam je prethodno dao dopuštenje da snimamo na krovu, valjda nas u šoku nije prepoznao. Po podu krv, Enver u nesvijesti, cika i vriska gostiju, Policija hoće da me hapsi, ja se tučem s Policijom...joj kako ruke zavrću, to nisu istine. Na kraju se junački izljubimo i izgrlimo, kao najrođeniji. Uto stiže i Hitna, deportujemo Envera na KCUS gdje ga tajno liječi jedan od doktora, bez znanja generalne direktorice za koju ste vjerovatno već čuli (šifra: Kurjak i diplome) kojoj se opasno zamjerio. Snimanje nastavljamo otprilike godinu kasnije, kad Enver odbaci štake skine korzet. Od filma, naravno, ne bude ništa jer se nema para ni za premijeru ni za distribuciju. Cirkus, da.

Kako si uopće završio u tom poslu?

Fuck me if I know.

Imaš li školu za to ili si učio usput?

Usput. U školi sam stekao osnove (fizika) za dalje, a to dalje je svaki white paper do kojeg sam mogao doći, dosta od Dr. Floyd E. Toole, Nyquist–Shannon teoremu, Bob Katz, Bob Ludwig, stotine i stotine PDFova na temu snimanje i obrada, Dolbyjeve i JBLove kino-standarde itd. itd. Sve to prije nego što sam se usudio da pritisnem "REC" na snimaču.

Ponekad vodim žustre rasprave s profesorom psihoakustike koji nam je uvijek na probnoj projekciji. One će ti meni "ma tis duduk", a onda mi u istoj rečenici udijeli najveći mogući kompliment - "ovo je sve IT ton", ne shvatajući da je sav ton osim dijaloga zapravo sintetizovan.

Radiš li i za strane produkcije, ili si više u regiji?

Ovo što sad radim je za Hype Production, a to je sad inostranstvo.

Mene zanima i druženje s glumicama (to osobito!), glumcima, kolegicama i kolegama.

Je li to ono: projekt - pa kud koji, mili moji? Ili se povežete, ostanete u kontaktu? Znam da to nije klasičan posao, nećete zajedno biti godinama, gledati se po osam sati svaki dan - ali ljudi su ljudi, téže smislenim odnosima.

Ljudi jesu ljudi, da, ali filmadžije su ipak filmadžije. Za tili čas se sve zna pretvoriti u Farmu gdje na površinu isplivaju sve nesigurnosti, sve uobraženosti, sve podlosti, svo ono što te natjera da zastaneš i zapitaš se jebote, zar smo se za ovo borili.

Enver i ja se znamo od 2007, gdje sam igrom slučaja radio muziku za film Ritam Života. On je dobro najebao na tom projektu pa se distancirao od zvaničnih filmadžija zbog vidi ono gore. Preuzeo je na sebe sve troškove produkcije (partner se izmaknuo i ostavio ga na cjedilu) čisto da bi ispoštovao ekipu i sačuvao obraz. On i ja smo nekako kliknuli tada, a otad baš blisko sarađujemo. Valjda mu se dopada način rada i odnos koji imamo - ja se njemu ne petljam u scenario i režiju a on meni ne soli pamet kako montirati i obraditi sliku i zvuk, udariti muziku i efekte gdje treba ter masterizovati DCP. Aktivno se sklanjajući jedan drugom s puta i uspijemo tako završiti film. Jedan od naših uradaka služi kao terapija na Kraljevskoj Psihijatriji u Švedskoj.
Ja se s glumcima (i glumicama) ne bakćem uopšte, a Enver je pravo fin s njima. Ja mu predlažem Tarkovski metod a on me ne sluša. Dokle će izdržati tako - ne znam.

[Pastir]

Ovo mi je fascinantno, opet odličan post. A koji ti je bio najgori dan na setu, onaj kad si pomislio „nikad više filma, televizije...“? Ako ga ima, koji dan ti je vratio vjeru u posao?