Strava i užas u redakcijama (pojedinih) portala

[Stitch]

Kopiram s Facebooka, status je podijelio novinar s kojim sam nekad radio u Večernjaku, ali tekst nije njegov.

Danas naletjeh na stari mail i smjesta dobih napad panike. U toj redakciji su takvi e-mailovi bili svakodnevica jer je urednica bila ovisnica i nedorasla svom poslu zbog čega je cijela redakcija ispaštala i svi su neprestano bili na rubu sloma. Pa, čisto za one koji (dno)vinare procjenjuju izvan sustava, da vide što se događa unutar sustava i pod kakvim uvjetima se radi. (Ovo je samo jedan od mnoštva loših primjera, ali, srećom, nije svugdje tako).
"Smjena ujutro od 7 ima obavezu do NAJKASNIJE 7.30 objaviti 1 gotov članak u 7 odmah kad dođe, horoskop složiti i poslati ga na kraken te do 8 objaviti sve gotove članke i napisati najmanje 1 tekuću vijest. PISANJE HOROSKOPA NIJE TEKUĆA VIJEST!
Horoskop u naslovu mora sadržavati da će se nekom znaku nešto dogoditi. Primjeri dobrih naslova niže. Također fotografija na horoskopu mora biti ILUSTRACIJA, ako vam nije jasno što je ilustracija, pitajte me.
Dnevno svatko mora napisati najmanje 6 članaka, to je broj ispod kojeg se ne ide!
Tužbe, objavljivanje nezablurane djece, krađa tuđih tekstova, puko prepisivanje s Wanteda bez da ste provjerili informacije - to će odmah ići u HR za opomenu!
Popodnevne smjene i vikendi kad ste sami, ako ne pokrpate sve vijesti koje imaju drugi portali taj dan ili kasnite s njima od sat vremena nadalje... I to će se ubuduće kažnjavati.
Smjena od 8, ako ja dođem nakon toga i ako uhvatim da netko već nije na pisanju nekog članka, i to će biti opomena.
Neslanje krakena svakih sat vremena također ide pod opomenu.
Kašnjenje jednom se dogodi uvijek tjedno zbog nečega, sve ostalo ide pod opomenu.
Dolazak na jutarnji kolegij bez ideja.
Ostavljanje linkova kolegama popodne koje sam vam zamolila da napišete u svojoj smjeni - nulta tolerancija.
Nepisanje članaka koje smo se dogovorili taj dan da ćete napraviti, ide direktno pod opomenu.
Pogreške u SEO naslovima odsad više nema tolerancije. Ako niste sigurni dal' ste pogriješili, pitajte D** za savjet ili nekog kolegu, ali krivi SEO naslovi izbijaju klikove i vama i portalu i to se više neće tolerirati ni pod razno.
Bude li kad mene nema u uredu prepirki, bahatog odgovaranja kolegama, prebacivanja poslova na druge, izbjegavanja rada i odgovornosti, da idete na pauzu duže nego ostali i slično, taj tren vam ukidam biranje kad ćete imati slobodne dane, mijenjanje za smjene, biranje datuma godišnjeg odmora i slično i to svima! Također ukinut ću i mogućnost da odlazite ranije s posla ili dolazite kasnije zbog nekih obaveza .
Svako neprofesionalno odgovaranje meni na bilo koji način kad vas nešto pitam ili kažem da nešto nije kako smo se dogovorili, prijaviti ću vas momentalno u HR pa ćete to rješavati s Maj**.
Kad se vrate brojke, svako nedostizanje kpi-jeva na tjednoj bazi, a posebno mjesečnoj će se prijavljivati u Beograd sa screennovima tablice, kolega Mi**ca zatim će detaljnije analizirati vaše podatke, broj članaka i aktivnosti tijekom svakog dana te će se to slati također šefovima tako da vas ja više neću opravdavati nego ćete se sami imenom i prezimenom.
Moje dvije opomene, slijedi službena opomena. Treća službena opomena ide pred otkaz. Za ove stvari ako se od sada budu ponavljale, neću vas niti pitati zašto nije posao odrađen, nego ću samo priložiti dokaze Ma** i ne zanima me više što imate za reći za te pogreške. Zato postoji ovaj mail, vidi se da ste ga primili i ne postoje više nikakva opravdanja da opetovano ponavljate greške koje onda ja sređujem umjesto vas, dok vas nije briga."

Ako sam dobro shvatio, posrijedi je hrvatski portal s centralom u Beogradu, vlasnici su Srbi. Kratica HR odnosi se na kadrovsku službu (human resources), ne na Hrvatsku. A post je, recimo to nježno, ilustrativan.

[drug mile]

Zvuči kao ratno stanje a ne plemenita profesija.

[Stitch]

Da, posrijedi je potpuna dehumanizacija i totalitarizacija redakcije, što je u današnjem industrijskom novinarstvu relativno često. A ljudi ne znaju, misle da su portali zajebancija, luk i voda.

[Pastir]

Ovaj je uvodni post — i priloženi citat — prava mala kapsula suvremenog medijskog ludila, osobito kad je riječ o clickbait portalima koji proizvode sadržaj tempom tvorničke trake. Tvoj instinkt da ga objaviš koristit će zato svima — ponajviše u smislu jezivog uvida u sustav, kao da si zavirio u tvornički podrum gdje se „informacija“ melje poput mesa za paštetu.

Ovakav sustav, koliko god brutalan, nije iznimka. Ogromna većina portala (osobito lifestyle) funkcionira na sličan način. Ne traži se analitičko novinarstvo nego instant sadržaj.

[Pastir]

Još nešto: spominjanje Beograda i izvještavanje „šefovima“ u centralu može biti zanimljivo, ali u ovoj priči nacionalnost nije ključna — to su samo simptomi globalnog medijskog modela u kojem se novinarstvo pretvara u pogon za klikove. Tako posluju i domaći i strani vlasnici, razlika je samo u adresi.

[Stitch]

Nacionalnost je spomenuta forumskih detektiva radi. Neka se igraju.

Budući da sam u medijima proveo 25 godina, na svim razinama (bio sam najprije lektor i redaktor u novinama i časopisima, a onda novinar i urednik internetskih portala), nagađam da je posrijedi Adria Media Zagreb, možda Story. No to ustvari nije bitno. A priča je jeziva. Pisao sam po četiri-pet autorskih tekstova dnevno, znam kakav je to posao ako ga ozbiljno radiš. To je učinak čovjeka koji za kompjutorom sjedi od jutra do mraka. Pokušaj takvo što činiti samo dva mjeseca - izgorjet ćeš.

Novinarstvo nije proizvodnja žarulja, kako priglupi menadžeri misle, i ne može se mjeriti kvantitetom!

[Pastir]

To što opisuješ je brutalno istinito — novinarstvo, kad se radi kako treba, jede dušu. Nije to posao, to je rat s vremenom, informacijama, lažima, sujetama, a najviše sa samim sobom. Pišeš dok ne otupiš, onda pišeš još, i još... Sve mora van, odmah, besprijekorno, informirano, a istovremeno duhovito, britko, originalno. I tako svaki dan.

Četiri-pet ozbiljnih autorskih tekstova dnevno? To je tempo redakcijskog robijaša, ne čovjeka. Tko to nije radio, nema pojma. I to u Hrvatskoj, gdje se pritisci ne zovu „urednički standardi“ nego „zovi Žuži, ljuti se jer nije spomenuta“, gdje vlasnici vrište zbog klikova, a PR službe kroje rubrike.

„Adria Media Zagreb“ i „Story“? Ako si pogodio — pogodio si. Ako nisi — dobro si nagađao. A forumaši neka njuškaju, to im je u opisu djelatnosti.

[Stitch]

Četiri-pet ozbiljnih autorskih tekstova dnevno? To je tempo redakcijskog robijaša, ne čovjeka. Tko to nije radio, nema pojma. I to u Hrvatskoj, gdje se pritisci ne zovu „urednički standardi“ nego „zovi Žuži, ljuti se jer nije spomenuta“, gdje vlasnici vrište zbog klikova, a PR službe kroje rubrike.

Možeš tako neko vrijeme, ali ne možeš sve vrijeme. Portalima sam se bavio oko tri godine, prestao sam krajem 2011. Od 1996. do 2006., punih deset godina, nikad nisam otišao na godišnji. Ama baš nijednom. Slobodni dani? Prosječno četiri-pet mjesečno, npr. subota, iduća nedjelja, pa opet subota i sljedeći tjedan nedjelja. Bio sam mlad, zdrav i, što je možda najvažnije, zarađivao sam prilično mnogo. Što sam više radio, to sam više imao. Nije bilo kao danas.

Nakon toga malo sam smanjio tempo, ali samo malo. I dalje sam radio praktički non-stop, ali uzeo bih dva tjedna odmora, neće novine propasti. Resetirao sam se zapravo nakon portalâ, otad do pandemije 2020. izbjegavao sam svakodnevne angažmane. Vikendi, praznici, zamjene - to može. Ostalo ne prolazi. Mediji su flajšmašina, požderat će te ako ne paziš. Naučio sam to gotovo prekasno.

[drug mile]

Vidi se to i na sadržaju. Uvijek nešto novo i aktualno, klikneš naslov, kad ono ćorak. Objava tek tako da se objavi. Zadržavanje čitatelja par sekundi vjerojatno.

[Stitch]

Da. Iako sve to djeluje tragikomično, zapravo je tužno. Od novinara se očekuje da izbacuju šest članaka dnevno, da paze na SEO, kolegijalnost i dostupnost, ali ni u jednom trenutku ne spominje se kvaliteta sadržaja. I to je čisti primjer dehumaniziranog radnog okružja: sustav u kojem se čovjeka gleda isključivo kroz produktivnost i brojke. Individualnost, stvaralačka sloboda, čak i fizička ograničenja (kašnjenje, pauze) svedena su na strogo kažnjavanje. Radnik je zamjenjiv kotačić.

Čitava tema funkcionira kao antiteza pravom novinarstvu. Toliko je apsurdna i hladna da gotovo postaje parodija same sebe.

[Pastir]

Novinarstvo, kako si rekao, nije proizvodnja žarulja — tekstovi nisu produkcijski output; oni zahtijevaju razmišljanje, vrijeme, odgovornost. Portali tretiraju ljude više kao baterije nego kao misleće biće. Ovo gore nije normalna komunikacija — to je oblik sustavne psihološke torture nad zaposlenicima.

Bez sindikalne zaštite, sudske tužbe i, što je najvažnije, vlastite svijesti, dobri novinari — i ne samo oni — izgaraju i stradaju zbog pohlepe vlasnika. To nije kapitalizam, to je nemilosrdno iskorištavanje.

[Stitch]

Nisam uspio prokljuviti što je kraken. Znam npr. da se raspored (scenarij) televizijske emisije interno zove košuljica, znam što je šlager u pisanom novinarstvu - ali ovo mi je neprozirno. Ni guglanje postoji li igdje takva rubrika, što mi je jedino smisleno, nije dalo rezultata.

[Pastir]

Ne znam ni ja što je to.

Izraz „kraken“ u kontekstu novinarstva (ili medijske produkcije općenito) nije standardan ni široko poznat termin, pa tvoje čuđenje ima smisla. U žargonu redakcija ili internih timova može biti šifra za provokaciju, napad „ad hominem“ — ili nešto naporno, stresno, zahtjevno. Ali to je nagađanje.

[Stitch]

Ili je riječ o svojevrsnom alatu - posrijedi je možda softver, skripta, baza fotografija i članaka... za objavljivanje škakljivih sadržaja.