Ručni satovi izašli iz mode?

[Pastir]

Primijetio sam — pogotovo na plaži — da ručni sat nose samo stariji ljudi. Poput, recimo, mene. Mlađi nose mobitele.

Je li to i vaš dojam? Što se iz toga može zaključiti?

[Marsovac7]

Ne znam što se može zaključiti osim da im mobitel služi za sve živo i neživo.
Ako netko mlađi nosi sat, obično je to pametan sat. Ja preferiram ovaj glupi.

[Pastir]

Oprosti, nisam bio najjasniji — mislio sam reći da sat nije samo funkcija, on je i modni, estetski detalj koji govori o čovjeku. Dodaje auru ozbiljnosti, poslovnosti, vrijednosti. Osoba koja nosi sat, može se pretpostaviti, želi biti točna. I želi imati stila.

[Stitch]

Nosio sam sat dok mi nisu operirali (lijevu) ruku. Koja sada trne ako ga stavim. A na desnoj mi smeta.

Poželim li doznati koliko je sati, izvadit ću iz džepa mobitel. Tako mi je najpraktičnije.

[Pastir]

Kakav sat preferirate? Klasični ili digitalni? Onaj koji se navija ili onaj na baterije?

[Marsovac7]

Imam klasični, na bateriju, pa ga ne moram navijati.

[Stitch]

Uvijek s kazaljkama. Ostalo može varirati. Imao sam npr. Seiko (automatik; navijao se sam, pokretom ruke), Citizen (baterija), Orient (baterija) itd. - uglavnom japanske brendove. Bili su pouzdani i razmjerno jeftini.

[Pastir]

Kad sam bio mlad, u modi su bili ruski satovi. Marke „Poljot“, „Raketa“, „Pobeda“, „Vostok“.

[Stitch]

Poljot sam imao i ja! Preciznije, naslijedio sam ga od djeda.

Imao je dvije opruge za navijanje, a ta druga bila je za alarm. Nije bio glasan, proizvodio je zvuk poput bumbara, ali mogao me probuditi. Dvije kazaljke, velika i mala, pokazivale su vrijeme, a treća, najmanja, služila je da namjestiš buđenje.

Izgledao je ovako, mislim da sam pogodio model.



Sve u svemu, neobičan i iznenađujuće kvalitetan sat. Još ga negdje imam, sve funkcionira osim alarma - koji se značajno utišao, praktički se ne čuje. Slaba opruga, pretpostavljam.