Vrt kao filozofija (i praksa)

[Pastir]

Posiješ. Pokriješ. Pa odeš. Ujutro — zemlja razgrnuta, sjeme pojela ptica. I srdiš se. Jer si se trudio. Ali ptica ima mladunce. I gladna je. I baš je tvoj vrt postao njoj izvor života.

Možda je to dar, ne gubitak. Možda tvoje sjeme nikad nije bilo samo tvoje. U vrtu, sve je kruženje. I svaka „šteta“ — možda je nečije preživljavanje.

[Pastir]

Ne, jer osobno donosim na vrata ovo sezonsko povrće. Zimske kulture šaljem paketima po cijeloj državi, to nije problem, ali salate baš trebaju biti ubrane taj dan i čuvane na hladnom mjestu. Imam listu adresa koje su mi sve zgodne za obići u kratko vrijeme, i zgodno mi je osobno upoznati ljude kojima dostavljam. A i njima je zgodno u pidžami otvoriti vrata i preuzeti košaricu.

Kako je u tvom vrtu?

Meni su rekli da mjesec dana ne smijem ništa naporno raditi, to je povezano s očnim tlakom, a izlaziti moram sa zaštitnim naočalama — jednostavnije rečeno, rano ujutro ili kasno predvečer zalijem povrće, a ostalo stoji.

Do druge operacije stignem se pobrinuti za osnovno — ali sve u svemu, loše sam to isplanirao. Posla napretek, a oporavljam se znatno sporije od prosjeka.

[drug mile]

Rajčice, paprike i batat uživaju za ovih ljetnih vrućina. Ostalo povrće baš i ne. Kupusnjače su mi podbacile, imam dosta problema sa gusjenicama kupusnog bijelca, sve su izbušile lišće.

Od proljeća, vrlo dobro i nezaustavljivo mi napreduju zelene salate, blitva i cikla. I još uvijek je tako, mada se blitva iscrpila. Jednu gredicu blitve sam pokosio i zasadio nešto drugo, i drugu ću baš ovih dana. Sadim nove salate, blitvu i ciklu. Koristim sjenila i navodnjavanje, pa ide nekako, a i kiša se očekuje pa će sve malo živnuti. Najviše ja osobno

Ma spašava me automatsko navodnjavanje. Cijevi su po cijelom vrtu, ventil se otvara u 5 ujutro i voda teče 10 minuta, svakog dana. Nekad dođem u vrt popodne, za najtoplijeg dana, sunce baš prži. A zemlja oko cijevi još bude vlažna na dodir. Kada sadim novu gredicu, otvorim 2-3 puta taj dan ručno ventil da se zemlja napije vode, pa vratim automat. Do sad je bilo dobro, zapravo spašava stvar. Kiše nije baš dugo bilo, i sve oko vrta (gdje nema navodnjavanja) je suho, zemlja ispucala.

[Pastir]

Ma spašava me automatsko navodnjavanje. Cijevi su po cijelom vrtu, ventil se otvara u 5 ujutro i voda teče 10 minuta, svakog dana. Nekad dođem u vrt popodne, za najtoplijeg dana, sunce baš prži. A zemlja oko cijevi još bude vlažna na dodir. Kada sadim novu gredicu, otvorim 2-3 puta taj dan ručno ventil da se zemlja napije vode, pa vratim automat. Do sad je bilo dobro, zapravo spašava stvar. Kiše nije baš dugo bilo, i sve oko vrta (gdje nema navodnjavanja) je suho, zemlja ispucala.

Koliko to košta (cijevi, postavljanje i slično)? Tebi se investicija vjerojatno višestruko vratila.

[drug mile]

Mene je koštalo oko 100 eura, sustav će se koristiti više godina.

Usporedi sa cijenom rada npr. koliko vremena treba da ručno zaliješ 250 m2 vrta, pa tako bar 2-3 puta tjedno, tijekom 3 mjeseca. Navodnjavanje kap na kap je prilično štedljivo po pitanju potrošnje vode, i voda se distribuira onda kada je biljkama najkorisnija.

[drug mile]

Do jučer mi je u vrtu radilo automatsko navodnjavanje, uglavnom besprijekorno. Pada kiša, i mislim da je to to što se tiče zaštite od suše. Vrt je pun rajčica, paprika, tjedno uberem 10-15 kg. Batat se proširio posvuda. Za batat doduše ne znam hoće li biti ploda, jer ga prvi put uzgajam na otvorenom. Sudeći po nadzemnom dijelu, izgleda dosta dobro. Ima i dosta raštike, a drugih stvari uglavnom u tragovima.

Imam "polje" čičoke. Prošle godine sam tu izvadio nekih 300 kg, moglo bi slično biti i ove. Par mladih jabuka je ove godine prvi put rodilo, mislim nekih 50-ak jabuka sve skupa. Dobro napreduju, očekujem da taj broj konstantno raste još godinama.

Neke stvari su mi totalno podbacile, unatoč mnogo uloženog rada, pa ih vjerojatno križam s popisa poželjnih biljaka. To su gotovo sve kupusnjače osim raštike, zatim luk, poriluk, mrkva, celer... Lijepo je imati raznolik vrt sa mnogo biljaka, imati pri ruci što god ti se u tom trenu jede, ali ovo podneblje i tlo je ipak dosta specifično i zahtjevno. Za neke stvari jednostavno ne nalazim praktične načine da ih uzgojim.

Uspoređujem recimo čičoku, koju sam posadio jednom i ona se sama obnavlja i širi. Sama suzbija korov oko sebe, nema bolesti, ne traži navodnjavanje ni gnojenje. U jesen povadim stotine kila hrane koju jedemo do proljeća. Znači, napor se može svesti na 1-2 radna dana.

I onda zelene tikvice koje čekam od 4. mjeseca. Dvaput sađene, redovito navodnjavane, tlo oko njih malčirano, dobro nagnojeno glistincem. Redovito korov čupan. I tek sada počinju formirati plodove, koji u par dana narastu tako veliki da ne stignemo pojesti.

Onda suncokret koji sam 2-3 godine sijao i nikad nije niknuo. Kukuruz naraste do koljena i debljine olovke, bez ploda. Celer treba vrlo rano uzgojiti kao presadnicu, negdje u 2. mjesecu se sije. Posađeno u vrt kada i svo drugo povrće, naravno uz maksimalnu njegu. I nikako da formira neke značajne glavice. I tako, svaka kultura je neka priča za sebe.

[Pastir]

Nikad nisam sadio čičoku. Nikad je nisam ni probao. Kako je pripremaš?

[drug mile]

Nikad nisam sadio čičoku. Nikad je nisam ni probao. Kako je pripremaš?

Čičoka nam je zamjena za krumpir, jer kći ne smije jesti krumpir. Znači, kuhana, pečena, pržena... Ali najčešće ipak sirova. Kod čičoke, najveći (ili jedini) problem je očistiti je, jer su gomolji pomalo sitni u odnosu na krumpir ili batat, i nepravilnog oblika. I najbolje se očuvaju dok su blatni.

Znači, u kantu vode istresem par kila čičoke, da se blato dobro natopi. Mlazom vode i miješanjem operem u grubo. Onda četkom (kao za pranje posuđa, četkica za nokte i sl.) pod vodom trljam svaki gomolj. Ovo im ujedno ukloni i osjetljivu kožicu, kao kod mladog krumpira. Čičoke dođu skroz bijele, pa okusom i izgledom podsjećaju na divovske ljuštene bademe. Tako bijele pakiram u prozirne vrećice za hladnjak, zavežem i držim u hladnjaku. To nam je recimo tjedna doza zimskih poslastica. Kako kome odgovara, samo vadi iz hladnjaka i jede sirovo. Zaista, najsličnija je orašastom voću, vrlo ukusna, sočna.

Pa onda kad žena peče meso u pećnici, uz meso ubaci i mrkvu, brokulu, batat, koju glavicu luka... I ako ima spremno, ubaci i šaku-dvije čičoke.

Par puta smo probali usitniti pa pržiti u ulju u fritezi. Mislim da je na taj način najukusnija, daleko bolja od krumpira, batata ili mrkve. Jedino što dođe malo ljepljiva, komadi se hvataju jedan za drugi, i za mrežicu friteze.

Uzgoj čičoke je nešto najlakše, rekao bih da je na prvom mjestu kao hrana za preživljavanje kriznih vremena. I prilično je hranjiva. Ja sam znao voziti 12h u komadu sa par čičoka u džepu. Putem grickam bez stajanja. Ne stvara težinu, a zasiti me i daje dovoljno energije.

[Pastir]

Dao si mu biljku. Rekao: „Zalij je svaki dan.“

Prvih tjedan dana dijete zalijeva. S ljubavlju. A onda — zaboravi. I biljka uvene.

Plače. Kaže: „Ubio sam je.“

Ti ne vičeš. Daješ mu novu biljku. Jer učenje je proces. A smrt prve biljke — korijen druge odgovornosti.

[Pastir]

Nekad rajčica dozrije — i ti je ne ubereš. Zaboraviš. Ili čekaš da još malo pocrveni.

I onda — padne. Ili ju pojedu stršljeni. Ili propadne.

Žalostan si. Ali onda vidiš: oko nje rastu male biljke. Sjeme je palo na tlo. I niklo. Iz jednog ploda — deset novih.

Tako je s ljubavlju. S gestom. S riječima koje nisi stigao izgovoriti. Možda su propale za tebe — ali su se negdje primile.

Ništa što je istinski zrelo — nije izgubljeno. Samo je promijenilo oblik.

[Stitch]

Dobre su ti te parabolice, poetske su i smislene.

[Pastir]

Ako nađem voćke koje želim posaditi, uskoro ću pisati i o tome. Unaprijed se radujem, zanemario sam ovu temu.