Ne razumijem pitanje. Uvijek imaš svoj server, i kad ga dijeliš s drugima (
shared), i kad je virtualni (VPS), i kad je dedicirani. Razlika je u količini prostora, procesorske snage, RAM-a,
bandwitha... Dedicirani server samo je tvoj, u punom smislu riječi. I hardverski i softverski. Ni s kim ga ne dijeliš, to je baš čitav uređaj, fizički odijeljen od drugog servera, s nekoliko terabajta prostora i vrhunskim procesorom koji ne ide u kućna računala. No skup je, takav će te aranžman godišnje koštati nekoliko tisuća eura, a i besmislen ako nisi Wikipedija ili neki sličan sajt s velikim prometom i mnogo podataka. Zato se dedicirani serveri virtualiziraju, to jest softverski podijele na nekoliko manjih. I takav je server opet tvoj, nitko osim tebe u njega ne ulazi, jedino što raspolažeš s četvrtinom ili petinom resursâ, ali i to je dovoljno za nekoliko desetaka velikih sajtova. Da na VPS staviš npr. 200 manjih
webshopova, svi bi radili bez ikakvih problema; na tom načelu zasniva se zakup servera radi prodaje (
reselleri su i manje firme). Posljednji je stupanj
shared hosting, dijeljeni, gdje dobiješ nekoliko gigabajta i jedan posto procesorske snage VPS-a, ali i pet, deset ili dvadeset SQL baza podataka. To znači da resurse dijeliš s drugima, ali tebe nitko ne dira, jer postoje kontrolni mehanizmi koji paze na to da raspoređeno ostane nepromijenjeno čak i kad "susjed" iskoristi sve svoje resurse. To koliko ćeš instalacija na svoj dio staviti ovisi o tebi i hardveru koji si unajmila. Ako imaš tri baze podataka, možeš instalirati tri sajta na jednoj domeni i dvjema poddomenama. Možeš također imati i tri domene, nikoga nije briga. Server je, ponavljam, tvoj; ti ćeš imati problema ako pretjeraš pa stranica visi i štuca, hosting se u to neće miješati. Njegovo je da pazi na viruse i softver koji je instalirao za zajedničku upotrebu. Zvat ćeš ga da se požališ na PHP server, SQL server, mejl-server - općenito na ono što ne radi kako treba, ali neće ti on govoriti kako da administriraš svoj dio. To je princip "ključevi u ruke". Ako ne znaš voziti, tvoj problem.
Isto vrijedi za trojance i drugu gamad. Svoje instalacije ti čistiš i održavaš. Linux je modularni OS, korisnički računi i particije neovisni su, mogu se jako dobro kontrolirati, pa će se beštije teško preseliti "susjedu", za takvo što treba haker koji zna kako premostiti dozvole i druga ograničenja, ali tvoj dio, zaraženi dio, osjetit će razliku u brzini učitavanja, trošenju
bandwitha, ponašanju stranice... Zakvači li se
malware koji će preusmjeravati promet na pornosajtove i sličan sadržaj, veća je vjerojatnost da će ti hosting ukinuti račun nego pomoći da ga se riješiš. Tamo nema specijalista koje plaćaš sto dolara po satu, ti dečki i cure imaju nekoliko stotina klijenata koji stalno zvocaju i prečeg posla od pažljivog pregledavanja svakog fajla.
