slafko » wrote:
Ultimativna noćna mora mi izgleda ovako: Sjedim zavezan za stolac na zajedničkom unplugged koncertu Arsena i Đorđeta. Ne mogu pobjeći, ne mogu se udaviti jezikom, nema nikoga da mi skrati muke. Đorđe "pjeva" bilo koji Koeljov roman, a Arsen radi kontrapunkt "pjevajući" postove od Latice.
Mene uopće nije briga za Balaševića kao takvog. Uživam u njegovim pjesmama i to je to.
Nisam se nikad uživljavala u kult ličnosti.
