Siječanjska depresija

[Stitch]

Prošla godina nije mi dobra bila, ne bi se popravila ni da je ispoham i serviram s pečenim krumpirom, a ova je počela s potresima, brigom za rodbinu, svojtu i prijatelje, birokratskim komplikacijama i lošim epidemijskom situacijom. Ostat ćemo do daljnjega zatvoreni.

Blagdani su prošli kako-tako, ne žalim se kad ima kolača, no kako ne izlazim mnogo, hrana mi je najdraža zanimacija. Otkako je žena otkrila da se na Pauzi može naručiti kebab s janjetinom, spičkao sam brdo love na to.

Ona ne voli janjetinu, a ni Mama's Kebab House u Gajevoj nema neke ocjene, ali meni je to što dobijem posve zadovoljavajuće. Probao sam i sendvič i salatu, u lepinji i bez nje. Janjetina je janjetina, nema tu mnogo filozofije.

U čemu je onda problem? Letargičan sam, bezvoljan. Jedem, spavam, visim za kompjutorom. Dani mi brzo prolaze, jer svi su jednaki. Morao sam u kalendaru provjeriti - petak je, inače bih mislio da je srijeda.

[Šabović Adis]

Velkam tu z klab!

[Stitch]

Misliš da je i drugima tako, samo šute, pizde?

[scarletlemur]

Šta tebe zapravo muči? Postblagdanski blues?
Sad kad si spomenuo, i mene panika pomalo hvata jer ubila sam sve kolače ikad, a kile koje sam nataložila neću valjda skinuti nikad
Oprosti, trivijaliziram problem jer mi se teško poistovjetiti sa tvojim ne-raspoloženjem, što je zapravo skroz čudno jer ja izlaz iz svojih pridruženih tjeskobnih simptoma pronalazim upravo u ljudima poput tebe- vječnim borcima i optimistima.
Možda sam temu skroz krivo shvatila, ali ako je ideja da svatko od nas ispovijedi neko stanje, tugu il traumu, mogu eventualno prijavit 'burnout' sindrom

[Šabović Adis]

Misliš da je i drugima tako, samo šute, pizde?

Naravno, tihi su najgori!
Zajebavam, i ja bih se bio požalio samo sam na to zaboravio - mislio sam da su tužbalice sooo 20th century.
E:
Nu, uleti Lemurka klizeći?! Effin mobitel I sporo tipkanje...

[drug mile]

Kod mene nije depresija, samo više spavam. Smatram to nekom vrstom zimskog mirovanja. Cijela priroda oko nas je u stanju mirovanja ili smanjene aktivnosti, jedino bi ljudi htjeli da uvijek imaju jednako volje i energije. Čak mi ovaj mjesec i nije toliko pasivan kao što je znalo biti prijašnjih godina.

Radim konstrukciju za staklenik i veseli me da ću ove godine krenuti sa uzgojem povrća malo ranije nego inače. Napravio sam jedna željezna vrata, to mi je poseban uspjeh jer sam uvijek bio sklon radu sa drvetom. Sad sam prvi put uzeo u ruke aparat za zavarivanje i priučio se novom zanatu. Preradio sam auto prikolicu, napravio više stranice tako da više u nju stane. Još moram napraviti neke prerade na traktoru da njime mogu vući auto prikolicu. Onda idem u šumu po lišće, u svakoj turi mi stane oko 1,5 m3 lišća. Onda to kompostiram, koristim kao gnojivo u vrtu. I to mi je nekako plan za ovaj mjesec.

Inače bih ovakve aktivnosti ostavio za rano proljeće kada su dani malo duži, a do tad bih mirno spavao. Nekako je došlo nesigurno vrijeme, nikad ne znam što će se smjeti za koji tjedan, pa bolje da na vrijeme napravim što imam.

[Stitch]

Šta tebe zapravo muči? Postblagdanski blues?

Manjak uobičajenih aktivnosti; osjećaj da sam u zatvoru; neočekivane komplikacije vezane uz državnu birokraciju; prevelika potrošnja; briga za punca, koji je nedavno kupio stan u zgradi zbog oštećenja predviđenoj za rušenje... Ima toga.

Sad kad si spomenuo, i mene panika pomalo hvata jer ubila sam sve kolače ikad, a kile koje sam nataložila neću valjda skinuti nikad

To vrijedi i za mene, ali optimist sam. Ili naivan.

Možda sam temu skroz krivo shvatila, ali ako je ideja da svatko od nas ispovijedi neko stanje, tugu il traumu, mogu eventualno prijavit 'burnout' sindrom

Dapače, samo navali. Od čega si izgorjela, što te toliko preokupiralo?

[scarletlemur]

Posao, dragi Stič, posao. Silna dežurstva, radni vikendi, prekovremeni sati, a ni dana odmora u kombinaciji sa potresom koji je sjebao - nakon prvog potresa neuklonjen- dimnjak, a koji je pak oštetio krov pa mi procurilo u stan. No, to je sitnica spram nemogućnosti reseta kroz druženje s ljudima čije me prisustvo opušta i skreće misli s prisilne poslovne negative.
Godišnji kurac...jer radna obveza, a planirala sam oko Uskrsa jedno malo dalje putovanje, no sve mi se čini da se ni to neće realizirati.

:kmekme: :kalimero:

[Stitch]

I forum je u depresiji.

[scarletlemur]

Kažu da je najbolji lijek protov 'depresije', pritom ne mislim na kliničku depresiju ili bilo koje drugo medikamentozno tretirano stanje; boravak u prirodi, vizualizacija, meditacija i slične istočnjačke prakse. Pretpostavljam da i vikend druženja dolaze u obzir - aktivnosti kakve, ne čudi, sve odvlače nas od foruma.
Nego...
razmišljala sam da vas- malobrojne Trkeljaše- čim vrijeme dozvoli boravak na otvorenom ugostim. Možda kakav roštilj, pijanka...ili badminton/odbojka turnir ako nas se dovoljno zainteresiranih skupi.

[Stitch]

razmišljala sam da vas- malobrojne Trkeljaše- čim vrijeme dozvoli boravak na otvorenom ugostim. Možda kakav roštilj, pijanka...ili badminton/odbojka turnir ako nas se dovoljno zainteresiranih skupi.

Dobra ideja. Podržavam.

[Quark]

kod mene nije depresija već konstantna zabrinutost za egzistenciju. naime i ja i squaw smo mali, mikromali, poduzetnici u jednom malom gradu i kusamo onoliko koliko uprihodujemo / naplatimo. preživili smo 2020 godinu ali više zbog toga šta smo u lockdown ušli bez dugova i šta je bilo (bar kod mene) nešto posla ranije dogovorenog. siječanj je inače misec kad su gospodarske aktivnosti na minimumu pa ono... samotješidba
ali evo idu duži dani biće bolje

[Stitch]

Buraz danas slavi rođendan. To jest, ne slavi - naletjet će k meni, ali u prolazu. Vozi pa nema slavlja, samo će stvari pokupiti. Veli da ni kavu neće popiti, dosta mu je onih na benzinskoj.

Čudna neka godina, a nije pravo ni počela.