Pero u čaši – ili šprici
- Stitch
- Head Honcho
- Posts: 19666
- Joined: 17 Sep 2011, 23:06
- Has thanked: 825 times
- Been thanked: 1565 times
- Gender:
Bez ikakve namjere da ti podvalim retoričku smicalicu - a jesu li ti ljudi veliki pjesnici? Jesu li, ono, face kalibra Cesarića, Tadijanovića, Parunice, Pupačića, Paljetka?
Potpisi su za budale.
Hmmmm... Ne. Ali, vidiš da sam se malkice ogradio od pjesnika kao prototipa umjetnika. Bolje poznajem likovne i glazbene umjetnike i prozne pisce. Kažem, skoro bez iznimke su egoistične pizde. Počeo sam misliti da je to možda nužna komponenta umjetničkog bića. Možda moraš misliti da si ti taj bogom dan da čovječanstvu otvoriš oči da bi mogao biti umjetnik. Kao što moraš imati određene elemente kriminalne psihe da bi bio uspješan poslovni manager ili političar.Hekatonhir » wrote:Bez ikakve namjere da ti podvalim retoričku smicalicu - a jesu li ti ljudi veliki pjesnici? Jesu li, ono, face kalibra Cesarića, Tadijanovića, Parunice, Pupačića, Paljetka?
- Stitch
- Head Honcho
- Posts: 19666
- Joined: 17 Sep 2011, 23:06
- Has thanked: 825 times
- Been thanked: 1565 times
- Gender:
Pa određena se samosvijest svakako podrazumijeva. Što bi bio Michelangelo da je slušao kritičare, naručitelje, papu? Ništa, na ognju vosak, dim na vjetru, snijeg na suncu, san o zori. Nitko ga ne bi pamtio.
No opet - to ne znači oholost. Jedno je samouvjerenost, drugo bahatost.
No opet - to ne znači oholost. Jedno je samouvjerenost, drugo bahatost.
Potpisi su za budale.
Da, vjerujem da jest. Ali nekad me začudi gdje pojedini umjetnici misle da se nalazi crta između tog dvoga.Hekatonhir » wrote:Jedno je samouvjerenost, drugo bahatost.
Ovdje se, uprkos tome što sam u suštini optimist (u jaaaaaako dubokoj i teško "iskopljivoj" suštini
) moram složiti s Emericzyjem, ali samo na osnovu vlastitog iskustva. Na prste jedne ruke mogu izbrojati umjetnike koji su baš ono - ljudine. Ne mogu reći da su zli gadovi, ali ni pretjerivati u karakterizaciji njihove čiste i besprijekorne duše. Dakle, baš kao i svi ljudi na svijetu, neumjetnici, čistači ulica, direktori, službenici u banci, doktori.
Umjetnost je umijeće kreacije, i s dušom često ima veze, no ne mora ju imati da bi bila dobra.
Ono što ne treba miještati je umjetnikov moralni i ljudski stav prema stvarima koje ga okružuju, odnosno njegova teorija, njegova ideologija s jedne, i njegova praksa s druge strane. To se, kao i kod svih ljudi, često nalazi u raskoraku.
Umjetničku dušu definitivno ne bih nazvala specijalnom ili po bilo čemu drukčijom od ostatka svijeta, no um vjerovatno bih. A ja ne volim kad se miješaju um i duša. Temeljnog sam uvjerenja da za umjetnost, i to dobru, nije potrebna bog zna kakva duša
Ali jest bog zna kakav um, moć zapažanja i inteligencija.
Nakon svega što rekoh, bio bi red napomenuti da ja zapravo ne vjerujem u postojanje duše. Ni u religijskom smislu, niti u onom metaforičnom. Ono što mi zovemo dušom, zapravo je naš raz(um).
Umjetnost je umijeće kreacije, i s dušom često ima veze, no ne mora ju imati da bi bila dobra.
Ono što ne treba miještati je umjetnikov moralni i ljudski stav prema stvarima koje ga okružuju, odnosno njegova teorija, njegova ideologija s jedne, i njegova praksa s druge strane. To se, kao i kod svih ljudi, često nalazi u raskoraku.
Umjetničku dušu definitivno ne bih nazvala specijalnom ili po bilo čemu drukčijom od ostatka svijeta, no um vjerovatno bih. A ja ne volim kad se miješaju um i duša. Temeljnog sam uvjerenja da za umjetnost, i to dobru, nije potrebna bog zna kakva duša
Nakon svega što rekoh, bio bi red napomenuti da ja zapravo ne vjerujem u postojanje duše. Ni u religijskom smislu, niti u onom metaforičnom. Ono što mi zovemo dušom, zapravo je naš raz(um).
Dakle, umjetniku zapravo ne treba vlastiti moral. On bi ga trebao biti svjestan i osjetljiv na njega, jer se umjetnost često plete pomoću moralnih niti, ali mu osobno taj isti moral ne mora u životu izvan umjetnosti puno značiti.Melody » wrote:Ovdje se, uprkos tome što sam u suštini optimist (u jaaaaaako dubokoj i teško "iskopljivoj" suštini) moram složiti s Emericzyjem, ali samo na osnovu vlastitog iskustva. Na prste jedne ruke mogu izbrojati umjetnike koji su baš ono - ljudine. Ne mogu reći da su zli gadovi, ali ni pretjerivati u karakterizaciji njihove čiste i besprijekorne duše. Dakle, baš kao i svi ljudi na svijetu, neumjetnici, čistači ulica, direktori, službenici u banci, doktori.
Umjetnost je umijeće kreacije, i s dušom često ima veze, no ne mora ju imati da bi bila dobra.
Ono što ne treba miještati je umjetnikov moralni i ljudski stav prema stvarima koje ga okružuju, odnosno njegova teorija, njegova ideologija s jedne, i njegova praksa s druge strane. To se, kao i kod svih ljudi, često nalazi u raskoraku.
Umjetničku dušu definitivno ne bih nazvala specijalnom ili po bilo čemu drukčijom od ostatka svijeta, no um vjerovatno bih. A ja ne volim kad se miješaju um i duša. Temeljnog sam uvjerenja da za umjetnost, i to dobru, nije potrebna bog zna kakva dušaAli jest bog zna kakav um, moć zapažanja i inteligencija.
Nakon svega što rekoh, bio bi red napomenuti da ja zapravo ne vjerujem u postojanje duše. Ni u religijskom smislu, niti u onom metaforičnom. Ono što mi zovemo dušom, zapravo je naš raz(um).
Ja mislim da svakom, pa tako i umjetniku, treba vlastiti moralni kodeks. Samo želim reći da ako to što on piše ili radi općenito pokazuje određene moralne kvalitete, apelira na određene moralne aspekte naše (posmatračke, čitalačke) osobnosti i sl. ne mora značiti da je i sam umjetnik pun moralnih kvaliteta. U suštini ih on zaista ne mora usvojiti da bi propitivao svijet s moralnoga aspekta - da, tu se slažem. Dovoljno je da ih poznajeEmericzy » wrote: Dakle, umjetniku zapravo ne treba vlastiti moral. On bi ga trebao biti svjestan i osjetljiv na njega, jer se umjetnost često plete pomoću moralnih niti, ali mu osobno taj isti moral ne mora u životu izvan umjetnosti puno značiti.
- Stitch
- Head Honcho
- Posts: 19666
- Joined: 17 Sep 2011, 23:06
- Has thanked: 825 times
- Been thanked: 1565 times
- Gender:
Osjećaji nisu bitni. Svi osjećaju: kuharice, šoferi, piljarice, ti, Emer, ja. No to nas ne čini umjetnicima. Pjesništvo nije difuzna sentimentalna razblaženost pjesnikove duše. Pjesništvo je izraz. Izraz neponovljive, jednokratne, originalne, jedinstvene imaginacije. Ali izraz, to je ključ. Samo tako pjesništvo može biti povratak trenutka, kao što veli Steiger. Bitno je kako su ti osjećaji izraženi, ništa drugo. Zato nas pjesma dira, jer je oblikovana tako da prepoznamo ono što svi osjećamo.Melody » wrote:(...) Umjetničku dušu definitivno ne bih nazvala specijalnom ili po bilo čemu drukčijom od ostatka svijeta, no um vjerovatno bih. A ja ne volim kad se miješaju um i duša. Temeljnog sam uvjerenja da za umjetnost, i to dobru, nije potrebna bog zna kakva dušaAli jest bog zna kakav um, moć zapažanja i inteligencija.
Nakon svega što rekoh, bio bi red napomenuti da ja zapravo ne vjerujem u postojanje duše. Ni u religijskom smislu, niti u onom metaforičnom. Ono što mi zovemo dušom, zapravo je naš raz(um).
Isto vrijedi i za druge umjetnosti - film, glazbu, slikarstvo, kiparstvo. Svi vidimo bicikl, sjedalo i upravljač. Ali samo će Picasso skinuti upravljač i sjedalo da napravi bikovsku glavu. I ostat ćemo paf. Jer je time nešto izrazio. Što, ovisi o promatraču. Svatko će u tome vidjeti nešto drugo; neki snagu, neki opasnost, neki zlosutnost, da ne nabrajam. No to je ono u svima nama, i u kuharici i u lučkom radniku.
Potpisi su za budale.
Da, to sam otprilike i rekla. Osjećaje, dušu, moral, možemo imati svi. Samo nas određena umna sposobnost oprema za umjetnost, odnosno za taj izraz koji opisuješ. Određeni način razumijevanja i sistematizacije, pa zatim i tumačenja svijeta razlikuju umjetnika od drugih ljudi. No to ih ne čini boljim ljudima.Hekatonhir » wrote:
Osjećaji nisu bitni. Svi osjećaju: kuharice, šoferi, piljarice, ti, Emer, ja. No to nas ne čini umjetnicima. Pjesništvo nije difuzna sentimentalna razblaženost pjesnikove duše. Pjesništvo je izraz. Izraz neponovljive, jednokratne, originalne, jedinstvene imaginacije. Ali izraz, to je ključ. Samo tako pjesništvo može biti povratak trenutka, kao što veli Steiger. Bitno je kako su ti osjećaji izraženi, ništa drugo. Zato nas pjesma dira, jer je oblikovana tako da prepoznamo ono što svi osjećamo.
Isto vrijedi i za druge umjetnosti - film, glazbu, slikarstvo, kiparstvo. Svi vidimo bicikl, sjedalo i upravljač. Ali samo će Picasso skinuti upravljač i sjedalo da napravi bikovsku glavu. I ostat ćemo paf. Jer je time nešto izrazio. Što, ovisi o promatraču. Svatko će u tome vidjeti nešto drugo; neki snagu, neki opasnost, neki zlosutnost, da ne nabrajam. No to je ono u svima nama, i u kuharici i u lučkom radniku.
Samo je umjetnički um Picassa mogao nagnati da napravi tu bikovsku glavu, duša s tim nema neke veze.
Ne znam, nije moj primjer bio. Pitaj Heka oklen mu taj bikkukuriku » wrote:oprostite, ali meni ta od bicikla glava ne govori baš ništa, nit ju osjećam ikako.
jel to oće reć da duše u mene nema, ili samo da s pikasom moja duša ne zbori?
Ovo drugo. Da bi se mogla uspostaviti rezonancija, objekt koji bi titrao mora imati neke odgovarajuće karakteristike da bi ga zvučni val mogao pobuditi. Tako ti je i s mentalnom rezonancijom. Moraš imati u glavi podešene receptore za Picassovo titranje.kukuriku » wrote:oprostite, ali meni ta od bicikla glava ne govori baš ništa, nit ju osjećam ikako.
jel to oće reć da duše u mene nema, ili samo da s pikasom moja duša ne zbori?
Nije ih teško steći. Picasso je zapravo strašno prijemčiv. Jako ga se lako zavoli. Puno lakše od apstraktnih ekspresionista ili modernih konceptualaca.
- Stitch
- Head Honcho
- Posts: 19666
- Joined: 17 Sep 2011, 23:06
- Has thanked: 825 times
- Been thanked: 1565 times
- Gender:
Nisam ni rekao da je umjetnik nužno bolji čovjek od nas, rekao sam da su svi veliki pjesnici dobri, jednostavni ljudi. A mogao bih to protegnuti i na umjetnike općenito. Zašto? Pa zato što imaju malo (ili manje) ograda. Malo strahova, malo bojazni, malo skanjivanja - jednostavno puštaju da to što imaju struji iz njih. Zrače.Melody » wrote:Samo je umjetnički um Picassa mogao nagnati da napravi tu bikovsku glavu, duša s tim nema neke veze.
I ovdje doista ne govorim o pikzibnerima, o egomanijacima, o prosjeku. Govorim o onih pet posto velikih. Koji su u čitankama, enciklopedijama, antologijama, muzejima... Oni nisu frustrirani ni opterećeni. S Parunicom mogla si normalno razgovarati. Šova(gović) bi te pozvao na rakiju i ponudio opatijom. Uz veselo: "Kako si, mala, što te muči?" Cesarić, Kaštelan, Slamnig - sve ljubazni i pristojni ljudi. Dragi i nimalo oholi. Kužiš?
Potpisi su za budale.
Ne znam. Prošle ga godine gledala u Albertini. Niš. Baš niš. A čak sam se i trudila.Emericzy wrote: Nije ih teško steći. Picasso je zapravo strašno prijemčiv. Jako ga se lako zavoli. Puno lakše od apstraktnih ekspresionista ili modernih konceptualaca.
Istovremeno bila i izložba tipa (do tad nikad čula) imenom i prezimenom William Kentridge. E, to me pokosilo.
Ne titram s pikasom nikako, to ti je.
Nek(v)arljiva.
- Stitch
- Head Honcho
- Posts: 19666
- Joined: 17 Sep 2011, 23:06
- Has thanked: 825 times
- Been thanked: 1565 times
- Gender:
Kako ne znate za glavu, u top ću vas staviti! 
Potpisi su za budale.
Znam ja glavu, još u srednjoj Jansona pročitala/pregledala.Hekatonhir » wrote:Kako ne znate za glavu, u top ću vas staviti!
No velim da mi ta glava nit smrdi, nit miriše. A brijem da je to zlo kad se radi o umjetnosti.
Nek(v)arljiva.
- Stitch
- Head Honcho
- Posts: 19666
- Joined: 17 Sep 2011, 23:06
- Has thanked: 825 times
- Been thanked: 1565 times
- Gender:
Možda bi bolje reagirala da je vidiš uživo, ne znam. No namjerno sam je stavio kao primjer, baš zbog udžbenika uz povijesti umjetnosti. Janson mi je recimo genijalan.kukuriku » wrote:
Znam ja glavu, još u srednjoj Jansona pročitala/pregledala.
No velim da mi ta glava nit smrdi, nit miriše. A brijem da je to zlo kad se radi o umjetnosti.
Potpisi su za budale.
Meni je preokret nastao kad sam shvatio proces kojim se došlo od mimetičkog slikarstva do apstrakcije. Kad vidiš kako je napravljen svaki pojedini korak u tom smjeru, kad uhvatiš vizualnu logiku koju je slikar imao kad je neki od tih koraka pravio, to bude jako uzbudljivo. Osobito kod slikara poput Picassa koji nikad nisu sasvim napustili figurativni izraz, pa je s njime moguće plodno korespondirati.
Fantastično mi je koliko su njegove na prvi pogled monstruozno iskrivljene žene zapravo lijepe kad ih uspiješ vidjeti bar djelomice njegovim očima.
Kad na taj način gledam, čak mi je i Cezanne zanimljiv, a on je valjda najdosadniji slikar svih vremena. Silno važan, ali silno dosadan.
Fantastično mi je koliko su njegove na prvi pogled monstruozno iskrivljene žene zapravo lijepe kad ih uspiješ vidjeti bar djelomice njegovim očima.
Kad na taj način gledam, čak mi je i Cezanne zanimljiv, a on je valjda najdosadniji slikar svih vremena. Silno važan, ali silno dosadan.
- schmokljan
- Posts: 2514
- Joined: 18 Sep 2011, 16:19
Želiš reći da su ti Cezanneova djela zanimljiva kad ih gledaš Cezanneovim očima, koja vole dosadu?Emericzy » wrote:...
Fantastično mi je koliko su njegove na prvi pogled monstruozno iskrivljene žene zapravo lijepe kad ih uspiješ vidjeti bar djelomice njegovim očima.
Kad na taj način gledam, čak mi je i Cezanne zanimljiv, a on je valjda najdosadniji slikar svih vremena. Silno važan, ali silno dosadan.
Da. Naime, tek onda vidim u njima i stvari koje nisu dosadne. I nisam rekao da je Cezanne volio dosadu. On ju je samo proizvodio.schmokljan » wrote:
Želiš reći da su ti Cezanneova djela zanimljiva kad ih gledaš Cezanneovim očima, koja vole dosadu?
- Beta ženka
- Posts: 2069
- Joined: 17 Sep 2011, 23:40
A i meni je žao, al nisam mislila na alkohol isključivo.Hekatonhir » wrote:
A ne pije ti on poodavno. Ima neki opaki karcinom. Pluća, mislim. Žao mi ga.
Uostalom dajem joj veliki kredit kad kazem da je Hrvatska moja domovina. Moja domovina je bila Jugoslavija. Hrvatska bez nje je sve ovo sto je sada - siroce na vjetrometini. (Aristocat)
-
- Information
-
Who is online
Users browsing this forum: ClaudeBot and 5 guests

