Zanimljivosti o jezicima

[Stitch]

Ostavljam prvu zanimljivost - veselu, zabavnu bilješku o tok pisinu (od engleskoga "talk pidgin": govoriti pidžin), slikovitu kreolskom jeziku kojim, većinom kao drugim jezikom, govori oko dva milijuna stanovnika Papue Nove Gvineje. Nastao je na temelju engleskoga, kao pidžin, u 19. stoljeću, no gramatička mu je struktura pod velikim utjecajem papuanskih jezika. Ima oko 200 tisuća govornika koji se njime služe kao materinskim jezikom. Danas je jedan od triju službenih jezika Papue Nove Gvineje (uz engleski i hiri motu), a na njem se razvijaju školstvo, tiskovine i mediji.

Leksik mu izgleda ovako:
sit bilong paia ("shit belong fire") – pepeo
lukstilman ("look still man") – voajer
glas bilong kapten ("glass belong captain") – dalekozor
hamas krismas yu gat ("how much Christmas you got") – koliko ti je godina?
banis bilong susu ("fence belong", "susu" – grudi, sisati) – grudnjak
asples bilong mi ("ass place belong me") – rodni grad; domovina
asples bilong gavaman – glavni grad, sjedište vlade (da, opet "ass place")
tekimaut gras nogut – čistiti korov ("take [him] out", "grass", "no good")
gras bilong ai – trepavica ("grass belong eye")
haus moni – banka ("house money")
haus sik – bolnica ("house sick")
haus dok sik – veterinarska ambulanta ("house dog sick")
lotu – crkva; belo bilong lotu – crkvena zvona
meri – žena (Mary je najčešće ime koje su čuli)
manmeri – ljudi ("man", muškarac, "meri", žena)
maus gras – brkovi ("mouth grass")
pisin – ptica ("pigeon")
sit haus – zahod ("shit house")
gumi bilong kok – kondom (možete to i sami dešifrirati)
bokis bilong mama ("box belong mama") – pička materina (psovka za kraj, ako komu zatreba).

Više fraza možete naći primjerice na Wikipediji.

[Stitch]

Baskijski jezik najneobičniji je u Europi - ne pripada nijednoj poznatoj jezičnoj porodici i nije povezan s drugim europskim jezicima. Izoliran je od svih svjetskih jezika, a uz malteški, to je jedini preživjeli neindoeuropski jezik u zapadnoj Europi.

Govore ga Baski, koji žive u španjolskoj autonomnoj zajednici Baskiji i pokrajini Navarri (baskijski Nafarroa) te u francuskom departmanu Pyrénées-Atlantiques. Baski su rijedak ostatak neindoeuropskoga stanovništva u Europi, a podrijetlo mu nije precizno utvrđeno.

Zbog oštre genetičke i tipološke razlike prema ostalim jezicima toga dijela svijeta Baski su jedini europski narod koji sebe naziva prema svojem jeziku (u Španjolskoj Euskaldunak, u Francuskoj Eskualdunak: govornici euskare, Baski, za razliku od govornika susjednih romanskih jezika).

[MmeTipfeler]

Meni je večeras slučajno u oči upala jedna pravopisna osobina. Njemački piše velikim početnim slovom sve što može, tako Englezi pišu nazive jezika, kao i općenito etnonime, što je logično, bar za hrvatski pravopis, ali tako pišu i Grci: Ελληνικά. Nemam znak za spiritus asper ispred početnoga E pa ga zamislite.

[Stitch]

Znači, grčki je Grčki? Dobro dođe našim dijasporcima.

[MmeTipfeler]

Da. Mislim da ima još toga, ali nisam provjeravala, a baš ni ja sve jezike ne znam. Ima vremena, mlada sam pa ću naučiti.

[Stitch]

Među jezikoslovcima raširena je zabluda kako Eskimi imaju jako mnogo riječi za "snijeg" – i nijednu primjerice za "rat". Zašto zabluda? Zato što to vrijedi za gotovo sve narode i jezike, pa tako i Hrvate i hrvatski. Problem je dakako što smo ih većinu zaboravili, a to ponajprije ovisi o tome koliko je ljudima neki pojam bitan za osiguravanje egzistencije.

Eskimi žive na sjeveru i život im u okrutnom, nemilosrdnom okolišu doslovce visi o niti ako ne poznaju snijeg i njegova svojstva. Kao što, recimo, ribari moraju poznavati more i vjetrove da bi ostali suhi, ili barem iznad površine. Zato su i zapamtili varijacije kojima ga razlikuju po gustoći, čvrstoći, topljivosti... Tako i beduini kategoriziraju deve ili Bušmani životinjske tragove, koje opisuju s pedesetak leksema. No nama takva sustavnost jednostavno nije bila potrebna pa su mnogi pojmovi nestali iz naše svijesti – i jezika.

Evo 18 eskimskih riječi za snijeg (lingvisti obično spominju 20-25 "pravih", jer se zbog brojnih narječja i jezika ne mogu složiti u tumačenju značenja, ali ostatak do čak devedeset ili stotinu nisam našao):

kaniktshaq – snijeg općenito
qanik – snijeg koji pada
anijo – snijeg na tlu
hiko (tsiko u nekim dijalektima) – led
tsikut – velike razlomljene kocke leda
hikuliaq – tanak led
quahak – nov, svjež led bez snijega
kanut – svjež snijeg bez imalo leda
pugtaq – snijeg koji pluta
peqalujaq – star led
manelaq/ivuneq – led koji je (jako) izlomljen
maneraq – gladak led
akuvijarjuak – tanak led na morskoj površini
kuhugaq – ledenica, ledena siga
nilak – svjež, tek oformljen led
tugartaq – čvrst zimski led
kaniktshartluk – loš snijeg.

Slijedi samo djelić naše lingvističke baštine, za usporedbu (iz Hrvatske jezikoslovne čitanke akademika Stjepana Babića, koji je dopunio popis što ga je još tridesetih godina prošloga stoljeća u knjizi Narodno blago objavio marljivi skupljač i filolog Marćel/Marcel Kušar):

snježina – debeo snijeg
cijelac – negažen i netaknut snijeg, po kojem se hoda bez propadanja
čvrstac – čvrst i tvrd snijeg
pršić – sitan i suh snijeg
pršak – sinonim za pršić
prošarica – snijeg koji zaostane kad kopni
oprašak, oprašica, oprha – sve nazivi za sitan snijeg
solika – sitne snježne kuglice
stojser – snijeg koji "stoji"
sušac – suh snijeg
susnježica – snijeg s kišom
snežnak – kajkavski naziv za susnježicu
snježenica – mokar snijeg
slota – susnježica
bljuzgavica – razgažen i vlažan snijeg
blječkavica – dubrovački naziv za bljuzgavicu
ponovac – snijeg koji padne na stari
škvrljinjak – snijeg u veljači
rodinjak – proljetni snijeg
istresine – posljednji snijeg
vjekovnik – vječni snijeg
lapavice – mokar snijeg, pada u velikim pahuljama koje se odmah tope na svemu na što padnu.

Dalo bi se tomu dodati još mnogo istoznačnica i bliskoznačnica (npr. prtina, mećava, vijavica) koje i dan-danas postoje u jeziku i govoru, no u ovom sam se zapisu ograničio na rjeđe inačice. Led i inje čak sam preskočio.

[MmeTipfeler]

Dalo bi se tomu dodati još mnogo istoznačnica i bliskoznačnica (npr. prtina, mećava, vijavica) koje i dan-danas postoje u jeziku i govoru, no u ovom sam se zapisu ograničio na rjeđe inačice. Led i inje čak sam preskočio.

Nije li prtina ugažena staza kroz snijeg, a ne snijeg sam?

Sjetila sam se i lapavice. Dodaj na popis.

[Nukac]

Znači neki dan nas je zadesio rodinjak.

[Stitch]

Nije li prtina ugažena staza kroz snijeg, a ne snijeg sam?

Jest, staza ili prolaz, no kako se na tim popisima spominje i hodanje snijegom odnosno snijeg po kojem se može lakše ili teže kretati, mogao bih i to uvrstiti.

Sjetila sam se i lapavice. Dodaj na popis.

Hoću, ali moraš mi dati i značenje.

[Stitch]

Znači neki dan nas je zadesio rodinjak.

Upravo tako.

[MmeTipfeler]

Hoću, ali moraš mi dati i značenje.

Mokar snijeg, pada u velikim pahuljama koje se odmah tope na svemu na što padnu, za pet minuta promoči te do kože.

[Stitch]

Riješeno.

[MmeTipfeler]

No, krasno. Vidim da nisam jedina koja, kad radi, švrlja po netu.

[Stitch]

Internet je vrag.

[Marsovac7]

Internet je vrag.

Ne daj, Bože, nikome (pristup Internetu)!

[Stitch]

U kečuanskim jezicima, koje govore narodi u južnoameričkim Andama, postoji obrnuta prostorno-vremenska povezanost nego u europskim jezicima. Barem u većini njih. Prilog qhipa znači "iza" i "budući", a prilog ñawpa "ispred, naprijed" i "prošli". Za govornike kečuanskog krećemo se unatrag u budućnost zato što je ne možemo vidjeti, nepoznata je, a okrenuti smo prošlosti (možemo je vidjeti, pamti se). To se katkad događa u engleskome, gdje "prije" (before) znači "u prošlosti". Shakespeareov Macbeth tako kaže "The greatest is behind", što znači - u budućnosti.

[Stitch]

Dok na internetu traje rat zbog Banije i Banovine, ne bi bilo naodmet kazati da potonje nije "Tuđmanova izmišljotina", kako ljudi uglavnom pišu. Bilo je Banovine u javnom diskurzu daleko prije 1992. godine. Vjekoslav Klaić početkom prošloga stoljeća veli: "U Banovini planula je god. 1730. velika buna, i to najprije među krajišnicima. Povod buni dade regulamenat od 15. travnja 1728., koji su časnici drukčije tumačili nego prosti vojnici, koji su držali, da su njim zajamčene njihove pravice i sloboštine. Krajišnici stali su buniti i podanike građanske Hrvatske, naročito kmetove zagrebačkoga biskupa Đure Branjuga i kaptolskoga prepošta Sigismunda baruna Sinerspergha, obećavajući im potpunu slobodu i oslobođenje od svih tereta i dužnosti prema zemaljskoj gospodi. Tako je planula čitava Banovina; pravoslavni i rimokatolici, Srbi (Vlasi) i Hrvati, krajišnici i kmetovi. (...) Buna je potrajala više mjeseci, te su veoma stradali posjedi zagrebačkog biskupa i kaptola. Biskup Branjug i veliki prepošt Sinerspergh više su puta izravno i neizravno nastojali da svoje podanike primire. Kad to nije nikako polazilo za rukom, stadoše tražiti pomoći, da buntovnike silom pokore. Napokon se je biskup u ime svoje i u ime kaptola obratio na sve strane za pomoć. Sačuvano je pismo biskupovo, kojim je zamolio ratno vijeće u Štajerskom Gracu, neka odredi da general hrvatske krajine pošalje 2000—3000 krajiških vojnika, da svladaju ustanak. Jamačno obratio se je i na generala Varaždinske krajine, kao i na grofa Ivana Draškovića; tada banskoga namjesnika u građanskoj Hrvatskoj. Čini se, da su i banski namjesnik i generali uvidjeli, da treba odlučno i brzo ustanak svladati. Podigle se tri vojske: jedna u Karlovačkoj krajini, druga u Varaždinskoj, dok je grof Drašković skupio zemaljske haramije i banderijalne čete. Svega se podiglo deset tisuća momaka. Vojske su 5. lipnja 1731. udarile na Banovinu... ona sela, koja se nijesu pokorila, biše nemilo poharana i spaljena, a imanje kmetova i krajišnika ostavljeno vojnicima, da ga razgrabe. Tako je do kraja uništeno šest sela, po imenu Mošćenica i Budrovec, u kojima su stanovali Vlasi, nadalje Pavlovec, Žuti Potok, Glina i katolički Budrovec, u kojima su stanovali Hrvati." (Buna varaždinskog generalata i pograničnih kmetova godine 1755.; Zagreb, 1903.)

Argument koji se nastavlja na Tuđmana glasi da je to promijenjeno "zato što Srbi govore Banija". Vjekoslav Klaić ugledni je hrvatski povjesničar, književnik i muzikolog. Kao obrazovan čovjek, poznavao je povijesna, jezična i druga vrela, nije Banovinu izvukao iz šešira. Tradicionalistima, puristima i drugim -istima argument je vjerojatno upotreba dulja od stoljeća, a ne navodno srpsko podrijetlo. Ljudi to možda tako tumače, ali Banija je dio hrvatskoga jezičnoga korpusa i ozbiljan bi jezikoslovac znao da Banija nije ništa manje hrvatsko ime nego što je to Banovina.

Uostalom, kad bismo vratili starinska imena toponima, München bi postao Monakov, Bratislava Požun, Tuzla bi postala Soli, Sarajevo Vrhbosna, Ankona Jakin, a Venecija Mleci. Onda, Delnice bi bile Dionice, Split bi bio Spljet (ostaci štokavske diktature!), Davor pak Svinjar, Ploče Kardeljevo, a Pula Pulj. Još dalje u prošlost išlo bi: Trogir > Tragurium, Split > Aσπάλαθος, Ščitarjevo > Andautonia, Pazin > Pisinum itd. Fascinantno, zar ne?

[Šabović Adis]

Šta ćemo s Hercegovinom? Da ostavimo kako stoji, po ugarskoj, ili da metnemo po austrijskoj tituli, dakle po tituli Herzog a ne Herceg?

Hercogija...

[Stitch]

Ma ne treba čačkati gov... - ovaj, mečku.

[Stitch]

Tradicionalistima, puristima i drugim -istima argument je vjerojatno upotreba dulja od stoljeća, a ne navodno srpsko podrijetlo. Ljudi to možda tako tumače, ali Banija je dio hrvatskoga jezičnoga korpusa i ozbiljan bi jezikoslovac znao da Banija nije ništa manje hrvatsko ime nego što je to Banovina.

Ovo možda zahtijeva dopunu. Ako se već poteže pitanje lingvistike, rasprava je potpuno nelingvistička. Nijedan lingvist ne bi mijenjao ono što je desetljećima uobičajeno, jednostavno zato što mu to nije posao. On bilježi što i kako ljudi govore, fotografira stanje, i iz njegove perspektive ništa što u jeziku može naći nije nepravilno.

Purizam nije lingvistika nego politika. Čak ni standardologija nije lingvistika nego politika. Sve što je stvar dogovora, a standardni jezik jest stvar dogovora, u strogom smislu riječi nije znanstveno. Tako je primjerice dogovoreno da "sumljam" nije pravilno, a "sumnjam" jest, ali "sumljam" je klasična disimilacija, zamjenjivanje srodnim glasom kako bi se izbjeglo ponavljanje glasova, izravnih ili udaljenijih susjeda, kakvih je dosad bilo koliko hoćete, npr. "dabar" umjesto "babar" (od praslavenskog *bebrъ). Ili "ježom" umjesto "ježem" u instrumentalu jednine. Te smo disimilacije standardizirali, kodificirali smo ih kao pravilne. Mogli smo isto tako reći da su nepravilne, baš kao i "sumljam". To je posve arbitrarno, a presudila je uobičajenost.

Mjereno istim metrom, Banija je uobičajena, pripada hrvatskom jezičnom korpusu i stoga savršeno pravilna.

[Šabović Adis]

Jbg, neki nikako da shvate da nema više begovata, agiluika, begluka, sandžaka, pašaluka, krajina, kapetanija...da te adminstrativne jedinice više ne postoje otkako ne postoji ni temelj za njihovo postojanje - nit paša, nit begova, nit vezira, nit sultana a kako mi se čini ni banova više nema. A nešto ni kraljevi sa sve kraljevinama ne postoje. Osim u bajkama, jel. Tako da...ako ćemo praznu slamu mlatit.

Nemoj mi ovo uzet za zlo, Stiče!

[Stitch]

Nemoj mi ovo uzet za zlo, Stiče!

Neću, zašto bih, ono što je zabavno meni ne mora biti zabavno tebi.

Pišem ovdje lingvističke zanimljivosti kad se poželim odmoriti od instalacija i servera. Ubiše me ova ažuriranja - stalno ima posla, a svaki put isto. Jedno je stvaranje, a drugo održavanje. Moram hitno sajt neki napraviti, makar s golim ženama.

[Šabović Adis]

Neću, zašto bih, ono što je zabavno meni ne mora biti zabavno tebi.

Pišem ovdje lingvističke zanimljivosti kad se poželim odmoriti od instalacija i servera. Ubiše me ova ažuriranja - stalno ima posla, a svaki put isto. Jedno je stvaranje, a drugo održavanje. Moram hitno sajt neki napraviti, makar s golim ženama.

Ma znao sam da neš razočarat, biće nešto otebe ipak.

[Quark]

evo jedna zanimljivost o jezicima: jedne godine mi je cimer bija iz lumbarde. ništa ga nisan razumija najbolje smo pričali na engleski, ka šta i jesmo.

[Stitch]

Nije to ništa neobično, hrvatski jezik tradicionalno dijelimo na tri narječja – štokavsko, kajkavsko i čakavsko – te na mnogo više dijalekata i bezbrojne govore. Zato je fragmentiran, raščlanjen. Unatoč velikoj dijalektalnoj raznolikosti, standardni jezik zasnovan je samo na štokavskom narječju, uz više-manje neznatan utjecaj kajkavskoga i čakavskoga. Stoga se standardni jezik često prilično razlikuje od organskih idioma.

Ne znam za Lumbardu, ali govor Blata na Korčuli, malo zapadnije, formalno pripada čakavskom narječju, njegovu južnočakavskom dijalektu, u kojem nalazimo elemente neslavenskih jezičnih utjecaja, ponajviše romanskih. Od osam bitnih karakteristika po kojima se određeni lokalni govori definiraju kao čakavski, u blatskom govoru nalazimo ih sedam, a nedostaje mu jedino upitno-odnosna zamjenica ča, jer Blaćani uvijek upotrebljavaju što. Po tome je blatski idiom zapravo čakavsko-štokavski, zato što je upotreba zamjenice ključni kriterij, razlikovni. To u kajkavskome ne vrijedi, govor nije automatski kajkavski ako čuješ kaj, što vidiš npr. u Zagrebu. Zagrebački govor također je hibrid, mješavina kajkavsko-štokavskoga.