Modrić

[Stitch]

Sad kad se malo stišala euforija zbog brojnih Modrićevih nagrada - koje je, da se razumijemo, zaslužio - moram pitati je li on dorastao kapetanskoj vrpci hrvatske nogometne reprezentacije. Ne trolam, doista. Kapetan mora biti primjer, na terenu i izvan njega. A ne kukavica i lažac. Govorim o Mamiću i njegovu svjedočenju na sudu, jasno.

Zadnji pravi kapetan poginuo je 1993. na autocesti kraj Denkendorfa. I otad vođu, rasnog vođu za kojeg bi se u vatru i vodu išlo - nismo imali, u bilo kojem sportu. Taj kapetan, Dražen Petrović, nije čovjek koji bi se družio s Mamićem. Niti bi ga zvali na suđenje. Takvo što ne bi si dopustio. I to me strašno muči. Jer baca ljagu na sve pozitivno što je inače dobronamjerni, prostodušni Modrić učinio.

[Donna Sole]

Oćemo li ovdje ogovarati Modrića ili ćemo pričati o moralu i birati kapetana raznih momčadi?

Ovo prvo možemo pa i topik smo mu otvorili.
A ovo drugo vrlo teško jer će biti teško naći iole čistog i moralnog u tom korumpiranom miljeu. Naime sport je odavno samo trgovina, novci i politika...

[Stitch]

Oćemo li ovdje ogovarati Modrića ili ćemo pričati o moralu i birati kapetana raznih momčadi?

Nije riječ o ogovaranju Modrića nego o fenomenu zaboravljanja, što god bilo posrijedi. Politika, sport, povijest - svejedno. Pod tepih se guraju razna sranja, sve kako bi se moglo busati u prsa i mahati zastavama. Zajebi to, zlo mi je od kolektivnih amnezija.

Modrić može biti najbolji na svijetu, ali sve dok štiti sumnjive likove poput Mamića, ne može biti moralna vertikala. Kako će ikome preporučiti pošten odnos prema tome što radi, kako će od kolega zahtijevati odgovornost i požrtvovnost kad sam nije ni odgovoran ni požrtvovan?

[haram]

Zakaj je onda ovo uopće na sportu, a ne na psihologiji?

Je, ljudi vole uljepšavat realnost i eskivirat neugodne činjenice kako bi mogli mirno spat i drugima srat. To nešto novo?

[MmeTipfeler]

(...) kako će od kolega zahtijevati odgovornost i požrtvovnost kad sam nije ni odgovoran ni požrtvovan?

Nije ništa novo da ljudi imaju dva lica, a često i više njih. Mene u Modrićevu slučaju zapravo zadivljuje koliko on jest odgovoran i požrtvovan u nogometu, a pokazuje se kao pizda u drugim stvarima. Obično, pizdunstvo prije ili poslije proviri ispod lijepe glazure.

Može li Modrić biti kapetan ili ne može, zapravo je pitanje bez odgovora. Pravo bi pitanje bilo: imamo li uopće koga drugog, nekoga tko bi bio i moralno neporočan i sportski dovoljno uspješan?

I to se pitanje, mutatis mutandis, može postaviti svugdje.

[Stitch]

Može li Modrić biti kapetan ili ne može, zapravo je pitanje bez odgovora. Pravo bi pitanje bilo: imamo li uopće koga drugog, nekoga tko bi bio i moralno neporočan i sportski dovoljno uspješan?

Uza sve to, mora biti i vođa. Jer kapetan predstavlja igrače, svlačionicu. Ta je funkcija simbol. On nije igrač koji se na početku utakmice smješka sucu i suparničkom kapetanu dok bacaju novčić da bi izabrali stranu - iako mu i to ulazi u opis posla - on je motivator i predvodnik. To je ključno. U ovom slučaju, Modrić je Dalićeva desna ruka, njegov emisar.

[MmeTipfeler]

Uza sve to, mora biti i vođa.

Drugim riječima, mora imati karizmu. U tome slučaju, svakako ne može biti kapetan. No ne vidim ni ikoga drugog. Jadni ti smo.

[haram]

Mislim, toliko prašine oko praćenja jednog oblika rekreacije, dok realnost sjekirom razvaljuje vrata... ono, stvarno sumrak inteligencije, očito niti nismo zaslužili da prođemo bolje nego dodo i dinosauri.

Pardon -mujmani, Riona

[Riona]

Ne znam koliko je potreban vođa. Takav, opisan, trebao bi skupini ljudi koja ide i u vatru i u vodu za neki visi cilj. Za neciji spas, recimo.
U nogometu mogu zamisliti da im snagu daje lova koja ih ceka. Lovu svi trebaju i zele. Znaju sta im je nuzno potrebno-vila na Azurnoj obali ili skolska oprema za troje djece. I pomuce se da to dobiju.
Sto se tice spominjanog kapetana-bio je divan, mlad i pun ideala. Ali dug je zivot. Da je pozivio, mozda bi se stigao razocarati u sebi.

Harame, ti nam docaravas sporu smrt koja nas ceka. Ne mozemo nista protiv toga. Zasto mislis da je dobro stalno nas upozoravati na to? Dajte nam kruha i igara dok se vreli pepeo spusta s neba!


sent from T

[Donna Sole]

Upravo tako , Riona.

Tko zna što bi od Dražena bilo da je bilo.. Njega inače ja nisam doživljavala tako idealnog. Imao je i on svojih tajni i mračnih strana ali sad je to ionako posuto zvjezdanom prašinom.

Glede Modrića, vidim ga samo kao genija na terenu. Čak ga ne smatram ni glupastim. Ne divim mu se kao čovjeku i karakteru. A i što će nam to tamo na zelenoj tratini...Nek trči, nabija loptu i uživa u divljenju fanova nogometa.

Kako sam rekla u prethodnom postu, to su igre umotane u celofan s debelom smrdljivom klicom političkih fekalija, što trgovinom, debelom zaradom i igricama u koje nemamo uvid osim kad izađu mrvice pa saznamo samo za vrh brijega.

[Riona]

Gledamo ih za zabavu, ne da im se divimo.

sent from T

[haram]

...
Harame, ti nam docaravas sporu smrt koja nas ceka. Ne mozemo nista protiv toga. Zasto mislis da je dobro stalno nas upozoravati na to? Dajte nam kruha i igara dok se vreli pepeo spusta s neba!


sent from T

Ako sam dobro zapamtio, izvjesni Cyrano je nekoć rekao u stilu: lud je onaj tko u borbu ide da pobijedi, smisao borbe je borba sama.

Madam će znat točnije, ne sumljam.

[haram]

...

Tko zna što bi od Dražena bilo da je bilo.. Njega inače ja nisam doživljavala tako idealnog. Imao je i on svojih tajni i mračnih strana ali sad je to ionako posuto zvjezdanom prašinom...

Još se živo sjećam kak sam ja sa svojim starijim burazom i gomilom sa tribine skandirao: Dražene - pederu!
A kaj, imao je svojih mračnih strana, ko i svaki goli majmun

Jel tak, Rijona?

[Riona]

A kaj ja imam z majmuni?

[haram]

[Stitch]

Mislim, toliko prašine oko praćenja jednog oblika rekreacije, dok realnost sjekirom razvaljuje vrata... ono, stvarno sumrak inteligencije, očito niti nismo zaslužili da prođemo bolje nego dodo i dinosauri.

Nemaš pojma. Umjesto da se sramotiš, čitaj Huizingu. Bez toga ne možemo dalje.

[haram]

Nemaš pojma. Umjesto da se sramotiš, čitaj Huizingu. Bez toga ne možemo dalje.

Homo ludens, bez igre nema niti civilizacije? Ne slažem se, igra odraslih je čista distrakcija od problema. Igra ima funkciju kao dio procesa sazrijevanja, priprema za stvarne situacije. Ali kod odraslih civiliziranih individua to je beskorisna ili čak štetna infantilna aktivnost, osim možda u svrhu održavanja tjelesne kondicije. Ljudi i ratove doživljavaju kao igru, i zato tako olako ulaze u njih.

[Stitch]

Ali kod odraslih civiliziranih individua to je beskorisna ili čak štetna infantilna aktivnost, osim možda u svrhu održavanja tjelesne kondicije. Ljudi i ratove doživljavaju kao igru, i zato tako olako ulaze u njih.

Okani se sažetaka s Wikipedije, pročitaj knjigu. Rat i jest igra. Kao što je igra i ljubav, sudski proces, poslovni pothvat... Igra je osnova svake kulture i pogrešno ju je svesti na uspjeh, pobjedu i zabavu. Igra je sreća, zadovoljstvo, stvaranje, istraživanje, opuštanje, dokazivanje, napredak, veselje, kreativnost, učenje, druženje, timski duh, zajedništvo - praktički sve ljudske emocije. Ne razumjeti to znači ne razumjeti čovjeka.

[Šabović Adis]

(...)Rat i jest igra.(...)

A jel' ima i pravila? I ko ih propisuje - Mars?

[haram]

Okani se sažetaka s Wikipedije, pročitaj knjigu. Rat i jest igra. Kao što je igra i ljubav, sudski proces, poslovni pothvat... Igra je osnova svake kulture i pogrešno ju je svesti na uspjeh, pobjedu i zabavu. Igra je sreća, zadovoljstvo, stvaranje, istraživanje, opuštanje, dokazivanje, napredak, veselje, kreativnost, učenje, druženje, timski duh, zajedništvo - praktički sve ljudske emocije. Ne razumjeti to znači ne razumjeti čovjeka.

Znaš tko to može reći? Samo onaj tko nije iz blizine gledao razaranja, patnje i smrti. Jer u tome nema ništa veselo, zadovoljavajuće, kreativno ni napredno. Biti doveden u situaciju da razaraš, mrziš, ubijaš ili ćeš biti ubijen, to nije nikakva igra, to je najgore iskustvo na koje civilizirani čovjek kojega su od rođenja učili da živi, voli, stvara i poštuje tuđi život, može biti prisiljen. Osim za psihopate; zato i imamo bolesna društva koja oni vode u ekonomske propasti i ratove, jer eto, njima je sve igra (umjesto da se društva bave rješavanjem objektivnih problema poput zagađenja, proizvodnje hrane i energije, lječenja boleština, omogućavanja boljeg života svima...). Imamo i likove kao Breivik, jer i on se zaigrao kako čini neki politički akt. Njegove žrtve to sigurno nisu doživjele kao igru.

A takvi davni intelektualci koji ljudsku prirodu poznaju samo kroz mozganja iz svojih udobnih fotelja i prelistavanja po prašnjavim bibliotekama, niti me ne zanimaju više od sažetaka s Wikipedije. Da je, kao što su recimo Wrangham i Peterson zbog istraživanja za svoju knjigu otišli u Afriku, da je prisustvovao kakvim forenzičkim istraživanjima nekog srednjevjekovnog bojišta, ili bar da je svoje knjige napisao poslije proživljenog WW2 i otkrivanja holokausta, možda bi i stvorio nešto više od hipotetiziranja za jalove salonske rasprave. Evolucijska psihologija je alat za razumijevanje čovjeka, sumnjam da je itko od tih prijeratnih uštirkanih mislioca, koji su mahom imali neka religijska preduvjerenja i gledali iz naučenih kulturalnih okvira, išta o njoj znao.

[Riona]

Ima igara i igara.

Sent

[haram]

Ne, ima kruha i igara

[Donna Sole]

Predlažem da se topik preimenuje. Modrić mi bode oči.


Nek se zove Sport i/ili moral; Moral u sportu ; Amnezija u sportu....


Kako god...

[Stitch]

A jel' ima i pravila? I ko ih propisuje - Mars?

Jasno da ima, bez toga nema aktivnosti ili rituala koji slijedi dogovorom utvrđene obrasce. Promotriš li povijest ratovanja, procedura je uvijek ista - i to se tek u 20. stoljeću promijenilo, s Hitlerom: jedna strana zamjeri se drugoj, okupe se vojske i izabere bojište. Onda se dohvate i to traje dok ne pobijedi brojniji, spremniji i lukaviji. Njemu slijedi nagrada, a pobijeđenome kazna.

Moderno doba donijelo je dokidanje tih pravila, nažalost, čime su ratovi postali masovniji, bezobzirniji i krvaviji - ali načelno svaki sukob možeš nazvati igrom. Tužiš li koga, ići ćete na sud. Taj je sud posebno mjesto na kojem vladaju posebna pravila, regulirana pravom i zakonima. Da bi dokazao svoj slučaj, moraš slijediti unaprijed određenu proceduru. Svako se kršenje kažnjava, kao u nogometu. Na kraju imaš pobjednika i pobijeđenog.

Izaberi koju god hoćeš djelatnost, napokon. Trgovina, ljubav, politika... Sve je to igra.

[Stitch]

Znaš tko to može reći? Samo onaj tko nije iz blizine gledao razaranja, patnje i smrti. Jer u tome nema ništa veselo, zadovoljavajuće, kreativno ni napredno. Biti doveden u situaciju da razaraš, mrziš, ubijaš ili ćeš biti ubijen, to nije nikakva igra, to je najgore iskustvo na koje civilizirani čovjek kojega su od rođenja učili da živi, voli, stvara i poštuje tuđi život, može biti prisiljen. Osim za psihopate; zato i imamo bolesna društva koja oni vode u ekonomske propasti i ratove, jer eto, njima je sve igra (umjesto da se društva bave rješavanjem objektivnih problema poput zagađenja, proizvodnje hrane i energije, lječenja boleština, omogućavanja boljeg života svima...). Imamo i likove kao Breivik, jer i on se zaigrao kako čini neki politički akt. Njegove žrtve to sigurno nisu doživjele kao igru.

Promašio si bit, uopće ne govorim o tome. Držiš se površine umjesto da fenomen promatraš dubinski. Što i nije čudno, s obzirom na sve.

Predlažem da se topik preimenuje. Modrić mi bode oči.

Ne. Moj topik, moj naslov. Neka te bode nešto drugo.