Pa, Stitch, da te ne citiram jel, ali da se osvrnem na tvoja pitanja sa tumačenjem i sjenčanjem...
umjesto da na jednostavno pitanje jednostavno odgovoriš ("ima"), ti tu razvučeš od Adama i Eve i svu rodbinu pritom spomeneš. A za to vrijeme mogao si početi razvrstavati tu istu informatičku opremu. Da kod idućeg upita budeš posve spreman odgovoriti "Da, matična ploča ta i ta, na zapovijed!" ili tako neka kratka i informativna forma.

Ma baš si našao - kladim se da su svi ovdje pišući prisutni opterećeni svime time i ne znaju kamo bi sa svim i svačim - od dokumenata i fotografija, obiteljskih uspomena, knjiga, do odjeće, slika i tanjura.
Ja imam svog privatnog "rotvajlera", koji mi obećava Sodomu i Gomoru za stvari ukoliko ja to ne... pobacam, eto, to je njegova solucija. Kako pobacati to? Nikako. Knjige rasporedim - na one koje nikamo ne idu, na one koje bi teoretski vrijedilo prodati (kome!?

ovdje se najbolje prodaju sitne, male knjižice, lakše ih je nositi...rekoše mi), na one koje poklanjam, na one koje ću "još ću odlučiti"... S nekim drugim stvarima je lakše. Odjećom, recimo. Ali, uzmimo, imaš nekakvo posuđe - nije za baciti, ali ne možeš sve čuvati. Onda sve lijepo upakiraš, odneseš na "oporavište" i nadaš se da će nekome poslužiti. Niti ne okreneš glavu, a cijeli paket odleti - zbilja odleti - u kontejner za krupni otpad. Aleluja.
Povremeno napravim rošadu u svom stanu, i tješim se da sam time ponešto riješila.
I zanimljivo, kad god nešto zbilja bacim... ne primjećujem da mi fali. Izostaje ono "čim baciš, odmah ti treba"
