Mit o sportašima ambasadorima

[Stitch]

Naši su dečki sinoć osvojili naslov svjetskih vaterpolskih prvaka pobijedivši u finalu Mađare - i svaka im čast na tome. Cinici bi rekli: "Jaka li uspjeha, tim se sportom bavi šest zemalja, kao da je problem biti svjetski prvak", i bili bi u krivu jer naslov je naslov, pa bio osvojen u pljuvanju udalj. Problem je nešto drugo: mit da će taj uspjeh išta poboljšati u našemu društvu i tome kako stranci gledaju na nas. Sportaše se često proglašava našim najvećim ambasadorima, vjerojatno zato što su nam "pravi" veleposlanici neškolovane, nekulturne budale. U diplomaciji su završili jer su "zaslužni" hadezeovci ili esdepeovci, a ne zato što su sposobni. I što će to, uostalom, konkretno promijeniti? Budimpešta ima desetak kupališta i dvadeset bazena, Beograd isto toliko, a Zagreb onaj u Utrini i onaj u Sportskom parku Mladost. Šalatu i Svetice ne računam jer to nisu natjecateljski objekti. No čak i da ih ubrojim - sva četiri uredno su ljeti zatvorena zbog održavanja!?

Nemamo sustava, ništa ne ulažemo u rekreacijski i amaterski sport, o školskom da i ne govorim - ali glavno da će neki tamo Nijemac ili Francuz zbog Suknova gola o nama dobro misliti i brže-bolje pohitati u Hrvatsku zaboravljajući npr. kukaste križeve na nogometnim stadionima, "Za dom spremni!", mito i korupciju i opći raspad gospodarstva...

"Kruha i igara", ta genijalna politička krilatica, funkcionira još od Rimljana, zašto ne bi i kod nas, dvije tisuće i nešto sitno godina poslije? Lakše je misliti da će nas uspjesi nogometaša, rukometaša, košarkaša... izvući iz govana nego shvatiti da je neki tamo otpravnik poslova u Ugandi - ali pametan i marljiv otpravnik poslova! - za stvaranje imidža u Africi daleko važniji od Mandžukića i društva. A i tih će uspjeha, napokon, biti sve manje jer nam sport na sistemskoj razini ne funkcionira i sve se svodi na roditeljsku inicijativu.

I kad smo već kod toga, jedno je ZNATI za neku državu zbog sportaša - supruzi je tako jedan Indonežanin odgovorio "Aha, Modrić!" na spomen Hrvatske - a drugo stvoriti BREND uz koji se vežu pozitivne asocijacije i mišljenje. Od toga smo još daleko. I moramo biti, jer u to brendiranje praktički ništa ne ulažemo.

[Donna Sole]

Da, sve to stoji.

I dalje se neće masa dosjetiti pa izaći na ulice da bi se poradilo na sustavu.

Sportaši su prvi na crti i oni bi se trebali izboriti za bolje uvjete, ali oni uglavnom traže stanove i oslobađanje od poreza. Isti su ko taksisti. Samo se pazi na svoju gujcu.

[Šabović Adis]

Čestitam!

[Stitch]

Samo se pazi na svoju gujcu.

Ima iznimaka, Ivanišević je recimo mnogo novca donirao bolnicama i udrugama, pa i pojedincima. Za to se doznalo tek nakon završetka njegove karijere, i to ne Goranovom krivnjom. On je htio ostati anoniman.

[Donna Sole]

Ima iznimaka, Ivanišević je recimo mnogo novca donirao bolnicama i udrugama, pa i pojedincima. Za to se doznalo tek nakon završetka njegove karijere, i to ne Goranovom krivnjom. On je htio ostati anoniman.

Ma ne mislim na njihove milostinje . Ima njih više koji daju. Govorim o zaštiti njihovih guzica u sustava. I da ne daju ne moraju jer sustav ne ulaže u njih nego oni osobno postiu cijenu. Oni bi sami trebali ukazivati na manjkaost toga.

[MmeTipfeler]

U raznim zemljama sport i sportaši različito se tretiraju. Mislim, s obzirom na ulaganje. Mi smo valjda jedinstveni po tome što je kod nas svaki sportski uspjeh, pogotovo ako je na svjetskoj ili bar međunarodnoj razini, ravan čudu. Pa se prema tome svi tako i odnose: zablenu se na neko vrijeme u pojedinca ili tim koji je požeo takav uspjeh, dive se, plješću i čestitaju, načas zaborave svakodnevicu, a onda za dva-tri dana uleti neka politička afera. U međuvremenu se iza kulisa obično spremaju zakoni, propisi i poskupljenja.

Kruha i igara vječna je i uvijek upotrebljiva krilatica.

[Leteća]

Pokušavam se sjetiti tko je ono rekao da je patriotizam utočište nitkova. Ne uspijevam. Ipak ću dodati da je sport utočište debila. Kad je sljedeća tekma?

[Donna Sole]

Pokušavam se sjetiti tko je ono rekao da je patriotizam utočište nitkova. Ne uspijevam. Ipak ću dodati da je sport utočište debila. Kad je sljedeća tekma?

Domoljublje je posljednje utočište hulja. Tako je rekao Samue Johnson još u 18. stoljeću.

Kod nas sport poistovjećuju s domoljubljem i tu ništa ne štima.

[nina williams]

Ne kontam...i sam kažeš da nas je Indonežanin prepozno po Modriću...pa po kome bi?...ono, ako nas već ne zna po ničem, a onda bolje da zna po nekom nego da ne zna nikako. Valjda. A možda i nije. Mogo bi nas znat po, recmo, Kordiću. Bolje da nas zna po lopovčićima koji naganjaju loptu neg po ubojicama koji naganjaju ljude.

[Stitch]

Bolje da nas zna po lopovčićima koji naganjaju loptu neg po ubojicama koji naganjaju ljude.

Apsolutno. Samo, još bi bolje bilo da nas znaju npr. po Đikiću i njemu sličnima.

[Donna Sole]

Apsolutno. Samo, još bi bolje bilo da nas znaju npr. po Đikiću i njemu sličnima.

Sigurno nas znaju po Đikiću i sličnima u krugovima gdje se to cijeni.
Nažalost, ne sreću se na ulicama takvi. Ni u INdonezijama a borami ni Amerikama ni Austrijama.

A naši mediji teško prate znanstvene napretke kako naših zanstvenika tako i naših školaraca koji postižu uspjehe po svijetu.
Treba prodat novine.

[Bara huda]

Jednom je Indijcu Kroejsu priblizila nasa predsjednica.
Istina, nije znao tocno gdje je Hrvatska, ali je negdje vidio njenu sliku u badicu pa mu ostalo u sjecanju.

[haram]

[haram]