Međunarodni projekt, na svakom sastanku par istih faca i pokoja nova i to je to.
Nakon popodnevnog sastanka sam prihvatila poziv kolege [iz dotične države] da popijemo cugu prije večere. Kao što sam tisuću puta prije toga na tisuću drugih putovanja prihvaćala pozive drugih kolega da sjednemo na piće pola sata i ubijemo vrijeme. Dakle, ne sluteći ništa.
Isto tako, ne sluteći ništa, razmijenila sam s čovjekom vizitke. Čavrljali o poslu, nešto malo o ostalim pizdarijama. Odmah na početku cuge sam mu, kao i uvijek, rekla da sam zauzeta. Ne napadno, dakako, nego elegantno ubacivši "moj dečko i ja" u razgovor". Uskoro nakon toga on je morao ići doma. Okej, stisak ruke i đenja bok.
Kad, za dva sata, sjedim s ostatkom ekipe na terasi, kad eto ti SMS. Nešto kako mu je bilo jako lijepo sa mnom, nada se da je i meni, trkelj, ja odgovaram nešto poluformalno, o ovakvim sastancima koji su uvijek prilika za druženje s ekipom, kadli u idućoj poruci me poziva u [njegov grad], ja velim kako smo moj dragi i ja planirali iduće godine doći ovdje na par dana na odmor pa možemo svratiti i do njega.
I sad, prije sat-dva, šalje mi kao pozdrav iz [njegova država]. Ja otpozdravim s "pozdrav iz zg". Nakon toga "nadam se da se i ti nekad sjetiš mene?" I što da sad čovjeku odgovorim a da nije nešto što biste očekivali od Herpa kad mu netko digne živac?
Onak, ni banat ga ne mogu.
A sretat ćemo se, prije ili poslije, opet negdje službeno.
Da mu napišem da mi je dečko razbio mobitel jer se kasno navečer dopisujem s nekim?
Šta, šta
Nemam baš iskustva u ovome, ovo je prvi put u životu valjda da sam dala broj nekome kome nisam trebala. :mlada&neiskusna:
