Dobila sam na lotu

[Gazda]

Meni ona što piše o znanosti. Ne mogu se sjetiti kako se zove. Zločinka. I platio bih assassin ninjama da lociraju i likvidiraju Željka Žuteliju. Ili ga bar namažu katranom i posipaju perjem.

Ja bih likvidirao svakog novinara koji koristi izraz "uznemirujuća fotografija". I onog koji mu je rekao da koristi taj izraz. I onog iznad toga.

Također bih prisilio Milana Ivkošića da piše kolumnu "Tržište kapitala danas".

[baja]

pokrenula bi farmu i bližnjima poklonila vlasničke udjele u ukupnom iznosu do 49%

[kukuriku]

odmah ne bi napravila ništa, samo oročila u banci.
kako sjeda kamata, tako bi otplaćivala kredite; prvo svoje, zatim sestri, bratu i kumi.
s obzirom da je godišnja kamata na 20mila kuna milijun kuna, to bi se brzo riješilo, a zatim bih vidjela što ću dalje.
radila bih definitivno nešto, samo ne znam točno što.
ne bih ulagala u ništa, osim eventualno neki poslić sebi za zabavu, ali i to samo od kamate.
posvojila bih dijete+ slala neku lovu mjesečno za školovanje klinaca u africi.

edit:i oh, da, obavezno bi kupila tati bijeli mercedes, da može s njim otić u svoje selo.
u hercegovini.

[ElliQuinn]

Pravi hrvatski "menadžer"..trkelja o venture capitalu a ne zna ni šta je RuC..

A što je RuC?

[Ze.]

Ja bih sve spičkala, na ovaj ili onaj način.
I onda vjerojatno živjela u kartonskoj kutiji.

Ustvari, najpametnije što bih mogla učiniti s time je dati mužu i pravit se da se ništa nije dogodilo.
Ozbiljna sam, uistinu.

A što bi ja s tim? Vjerojtno kupio još jednu kartonsku kutiju.

Nikad nisam razmišljao nešto o dobitku na lotu, prije svega zbog toga što ga ni ne igram.

Kad bi se već desilo, zbrisao bi odavde u roku keks. Zadržao odnose koje mislim (sumnjam da bi puno preživilo od tih odnosa osim najbliže porodice). Investicije? Ma ne znam. Skurio bi vjerojatno na sve i svašta. Ne bih želio dobiti na lotu, evo zbilja. Mislim da bi mi to uništilo život. Pogotovo to ne želim svojem djetetu.

[Stitch]

pokrenula bi farmu i bližnjima poklonila vlasničke udjele u ukupnom iznosu do 49%

Onu na Fejsu?

[Morticia]

A što bi ja s tim? Vjerojtno kupio još jednu kartonsku kutiju.

Bila bi barem malo kvalitetnija od one na koju bih ja spala, to je sigurno.

[Ze.]

Bila bi barem malo kvalitetnija od one na koju bih ja spala, to je sigurno.

Plastificirana s garancijom. The best money can buy, honey.

[nina williams]

Po 3 milje majci, ćaći, bratu i dragom.
Ukupno 3 milje za rodbinu i prijatelje.
Sljedeće 3 milje u humanitarne svrhe, glavninu toga bih uložila organizaciju programa kojim bi se omogućile besplatne instrukcije, iz raznih predmeta, djeci iz obitelji koje su u sustavu CZSS.
Milju na banku uz neko višegodišnje oročenje, kad/ako poslije zagusti.
Milju pod moj dio madraca, da imam za sladoled i čokoladu.
Izuzev humanitaraca, svi šušku dobivaju bezuvjetno i u jednom obroku, ne bi uopće bilo loše da neki mogu i anonimno.
Posao zadržim.

Uf, da je meni samo 5 minuta. Sve bi ih s vrata skinula.

[baja]

Onu na Fejsu?

pravu pravcatu
zapošljavala bi i trkeljaše

[Morticia]

Prijavljujem se za kušanje vina i rakija.

[baja]

Prijavljujem se za kušanje vina i rakija.

može, ti ćeš provjeravati žele li me potlačeni otrovati

[Morticia]

Dobra rakija vrijedna je tog rizika.

Oh, bit ću kraljevski kušač, kako je to romantiĆno!

[Gazda]

zapošljavala bi i trkeljaše

viewtopic.php?f=3&t=318

[blue]

Financijski bi riješila najužu obitelj, otplatila svoj kredit; a onda - ugradila smart home sistem, prodala auto, kupila pilu i lansirala se u orbitu :virgin galactic i sl.:
Trebam počet igrati loto

[Herp]

Prvo, srušit kućicu i napravit novu, veću, ljepšu.
Dragom jedan ovaj a meni ovaj mališan.

Burazu otvorit neku oročenu štednju s par stotina tisuća, da je može podići tek za 5-10 godina, jer bi inače sve razjebao.
Starcima neki skupi pokloni + đeparac; srećom, nisu u dugovima, ni u govnima.
Prijateljima isto po neko poklonče, ovisno o afinitetima.
Jednoj frendici, doduše, bih kupila neki mali stančić.

Milju u humanitarno nešto, diverzificirano, na razne strane. Gladna/bolesna djeca i ugrožene vrste/staništa su prioriteti. Zapravo, to je jedino.

Nekoliko egzotičnih putovanja. Koliko mi godišnji dopusti jer posao bih zadržala.

Ostalo oročit i ne brinuti više ni o čemu.

[buka]

viewtopic.php?f=3&t=318

ontopic- savjetovala se s mamom i tatom

[nemoralan]

Ma spičko bi sve pare, kako došlo tako i otišlo.

[Emericzy]

Ja bih otvorio banku za mikrofinanciranje. To mi je genijalni koncept. Pomažeš velikom broju vrijednih ljudi i pritom zarađuješ, ili bar očuvaš vrijednost kapitala.

[Lord Byron]

Ja bih otvorio banku za mikrofinanciranje. To mi je genijalni koncept. Pomažeš velikom broju vrijednih ljudi i pritom zarađuješ, ili bar očuvaš vrijednost kapitala.

Nije li kamata koju si negdje spomenuo negdje na granici zelenaštva?

Ako priču smjestimo danas i ovdje, nisam siguran da ne bi završila temeljitim fijaskom. Nemam nikakve konkretne parametre, ali mi je onako "na osjećaj" jako klimava teza da svugdje oko nas žive ljudi prepuni ideja, želje i sposobnosti za njihovu realizaciju, a zapriječeni samo nedostatkom kapitala koji bi jako brzo oplodili do razine vraćanja takvih, povišenih kamata.

Prekjučer sam proveo cijeli cjelcati dan za volanom (:horor:), i nakon što čovjek ostane bez jakougodnih (:)) načina da si prikrati tolike kilometre, krene slušati redom radijske postaje. Jedna od reklama me doslovno šokirala: otprilike, "Ne možete sastaviti kraj s krajem? Nema problema, naši ekspres-krediti će vam pomoći!". Meni se čini da je ova "reklama" negdje na granici kaznenog djela, ali nije to tema: živimo u društvu u kojem ljudi svoje financijske rupetine krpaju - novim zaduživanjem i to im se reklamira kao rješenje njihovih problema.

U takvom okruženju, vjerujem da bi mikrokreditiranje (koje se, uostalom, na neki čudan polusivi način odnedavno i pojavilo u opticaju) uglavnom bilo iskorišteno za plaćanje kruha, mlijeka i režija - a da bi se, uz sudstvo kakvo jest, poprilično načekao na utjerivanje posuđenih novaca.

[Emericzy]

Nije li kamata koju si negdje spomenuo negdje na granici zelenaštva?

Ako priču smjestimo danas i ovdje, nisam siguran da ne bi završila temeljitim fijaskom. Nemam nikakve konkretne parametre, ali mi je onako "na osjećaj" jako klimava teza da svugdje oko nas žive ljudi prepuni ideja, želje i sposobnosti za njihovu realizaciju, a zapriječeni samo nedostatkom kapitala koji bi jako brzo oplodili do razine vraćanja takvih, povišenih kamata.

Prekjučer sam proveo cijeli cjelcati dan za volanom (:horor:), i nakon što čovjek ostane bez jakougodnih (:)) načina da si prikrati tolike kilometre, krene slušati redom radijske postaje. Jedna od reklama me doslovno šokirala: otprilike, "Ne možete sastaviti kraj s krajem? Nema problema, naši ekspres-krediti će vam pomoći!". Meni se čini da je ova "reklama" negdje na granici kaznenog djela, ali nije to tema: živimo u društvu u kojem ljudi svoje financijske rupetine krpaju - novim zaduživanjem i to im se reklamira kao rješenje njihovih problema.

U takvom okruženju, vjerujem da bi mikrokreditiranje (koje se, uostalom, na neki čudan polusivi način odnedavno i pojavilo u opticaju) uglavnom bilo iskorišteno za plaćanje kruha, mlijeka i režija - a da bi se, uz sudstvo kakvo jest, poprilično načekao na utjerivanje posuđenih novaca.

Praksa te opovrgava. Mikrokrediti se uredno otplaćuju u vrlo visokom postotku. I da, jako puno ljudi ima puno sitnih ideja (ne veličine Applea ili Microsofta u garaži, ali dovoljnih da se dvoje-troje ljudi prehrani i ne budu 'socijalni slučajevi').

Lova se ne daje na neviđeno, nego mora postojati razuman, makar i sasvim neformalan, business plan. Također, osiguravaš da se lova troši namjenski -- recimo ti možeš kupiti ono što nekome treba (recimo šivaća mašina ili kompjutor), umjesto da daš lovu. Ili možeš opremu izdati na leasing. Postoji niz tehnika. Zloupotreba, naravno, ima, kao i svagdje, ali nema ih bitno više nego u 'normalnom' kreditnom poslovanju.

Da, kamate obično budu više od onih za 'velike' kredite. Međutim, mali poslovi kakvi se kreditiraju mikrokreditima uvijek imaju veći RoI od velikih poslova, pa je to srazmjerno. Lakše ti je otplatiti 15% kamata na 1000 eura nego 10% na 100.000. To ne znači da su kamate lihvarske. Jako je daleko od toga.

Lihvarsko posuđivanje je nekoliko puta skuplje i naplata se osigurava fizičkom, kriminalnom silom. Mikrofinancijaši u svemu funkcioniraju unutar bankarskih zakona. Relativno visoka kamata pokriva relativno visoki rizik naplate i relativno visoke troškove obrade kredita. (Za banku su mikrokrediti dosta skuplji nego 'obični' krediti.)

Koncept je toliko dobar i tako dobro funkcionira u (stvarno) siromašnim zemljama da je njihov idejni začetnik dobio Nobelovu nagradu.

[rose madder]

ja nemam pojma sta bih s tom lovom. majkemi.
prvo mi pada na pamet starcima otplatiti kredit i zbrinuti uzu familiju.
dalje...

a, znam! platila bratu godisnji na bora - bori i kupila mu jednako mali auto kao i dosadasnji, samo da ne trosi milijardu litara

[ElliQuinn]

Ja bih otvorio banku za mikrofinanciranje. To mi je genijalni koncept. Pomažeš velikom broju vrijednih ljudi i pritom zarađuješ, ili bar očuvaš vrijednost kapitala.

Mikrokrediti nisu univerzalno dobra stvar: članak. Čak stvaraju i probleme.

[Emericzy]

Mikrokrediti nisu univerzalno dobra stvar: članak. Čak stvaraju i probleme.

Koliko vidim, New Yorker prigovara da mikrofinancije nisu odgovor za sve. Ali, tko je tvrdio da jesu? Autor ipak priznaje, "Both socially and economically, microloans do a lot of good, working what Boudreaux and Cowen call “Micromagic”. Naravno da siromašnoj državi treba i hrpa drugih stvari, ali te druge stvari nek rade drugi. Meni osobno, "socially and economically ... a lot of good" sasvim je dovoljno.

U drugom članku autor i sam priznaje da nema 'hard facts' nego samo loš osjećaj. Ne vidim da se njegove zamjerke u praksi ne mogu ispraviti, a uglavnom se odnose na stvarno siromašne zemlje, gdje su ljudi gladni, a ne na Hrvatsku. A neke su mi zamjerke bizarne. Kaže, ljudi potroše lovu na obrazovanje djeteta umjesto da si kupe neki stroj. Mislim, to je stvarno tragedija i trebalo bi oštro kažnjavati!

[ElliQuinn]

U drugom članku autor i sam priznaje da nema 'hard facts' nego samo loš osjećaj. Ne vidim da se njegove zamjerke u praksi ne mogu ispraviti, a uglavnom se odnose na stvarno siromašne zemlje, gdje su ljudi gladni, a ne na Hrvatsku. A neke su mi zamjerke bizarne. Kaže, ljudi potroše lovu na obrazovanje djeteta umjesto da si kupe neki stroj. Mislim, to je stvarno tragedija i trebalo bi oštro kažnjavati!

Bio je dokumentarac o tim mikrokreditima - prikazali su i ženu koja je ostala bez krova nad glavom jer je mikrokreditom financirala kćerino školovanje.