Stitch » wrote:Možeš li dolijevati vodu u punu čašu? Ne možeš, naravno. A u polupraznu? Hah, to već ide, zar ne? Isto vrijedi i za ljubavne veze. Sretan čovjek ne traži druge žene. Traži ih onda kad mu nešto fali, kad je nezadovoljan.
Pa, meni se čini da ovo uglavnom žene misle.

Da 'njen muškarac' neće tražit druge žene... ako ga ona zadovolji 'u potpunosti'. (To uglavnom ne ispadne dobro).
Inače, kažeš da je čovjek više od životinje, a tu gore potežeš ovaj primjer s punom čašom.

Ne vjerujem da postoji netko kome je 'čaša puna'... toliko da se ne može više ni jedna kap u nju uliti.
Tj. ta usporedba s čašom je još više redukcionistička nego moja s kolačima, ili slatkišima. Ja zaista najviše volim Kinder Bueno

- ali to ne znači da, kad bih imao pun kamion Kinder Buena, ne bih nikad poželio i neku Milk Schnitu.
Enivej, naravno da žene nisu slatkiši, ali još manje su voda koja može 'posve ispuniti' nekakvu čašu.
Nadalje: ja ničim nisam govorio 'traženju' drugih žena. Ili bar ne nužno. Ljudi su socijalna bića (to u nekoj manjoj mjeri vrijedi čak i za mene

) - i čisto tijekom života dospiju u razne situacije, npr. situacije gdje se uopće ne bi radilo o 'traženju' nečega - nego obrnuto: bilo bi nužno svjesno i namjerno 'stopirati' nešto što bi se inače sasvim lako, principom slippery slopea, moglo izroditi u potencijalnu nevjeru. Tvrditi da je to moguće samo kad je čovjek 'nesretan' ili ako mu 'nešto fali', ne zvuči mi osobito suvislo, tj. više mi zvuči kao nekakvo samozavaravanje. Ne postoji žena (ni muškarac) toliko interesantna i duboka da je nemoguće da te bilo tko drugi imalo zainteresira 'dok si s njom'. Nego se tu mora raditi i o nekakvoj odluci, ili 'priči' koju čovjek sam sebi priča, tj. postulira nekakav 'smisao' toj monogamiji (bez obzira je li svjestan da se radi o pitanju 'smisla').
Stitch » wrote:Eh, sad - to čime je nezadovoljan može pokušati promijeniti, bilo razgovorom bilo drukčijim ponašanjem. A može i partnericu zamijeniti, jer tako je lakše. Ako mijenja odnos, to znači da mu je stalo. Da se i dalje vidi s tom ženom. A ako mijenja partnericu - na jednu noć ili na dulje, savršeno je svejedno - to znači da je njegova "sretna" veza ipak nesretna. I da ima muda zaviriti si u dušu, priznao bi to.
A nemaš dojam da to nekako zvuči pretjerano binarno?

No da, yoda filozofija, ili jesi ili nisi. Ili si sretan, ili nesretan, ili pametan, ili glup, ili bogat, ili siromašan... jebiga, ali ne bih rekao da to tako ide.
Ako jedan dan kupim Milk Schnitu umjesto omiljenog Kinder Buena, to zapravo znači da mi Kinder Bueno zapravo i nije nešto?

Samo si ne mogu priznati tu istinu...
Stitch » wrote:Sve ovisi o tome o kakvoj i kolikoj zainteresiranosti govorimo. I koliko ti je zapravo "dobro". Ako erekciju tumačiš kao "zainteresiranost", moram ti odmah reći: to je kurac, a ne zainteresiranost.
Pa ne baš. Za erekciju je dovoljna i nekakva porno zvijezda na ekranu uostalom. Bilo bi čudno tome pridavat nekakvo dublje značenje.
Mene samo čudi ako ti zaista tvrdiš da sama ideja da.. gricneš nešto sa strane - znači da zapravo valjda uopće nisi zainteresiran za 'svoju'... tj u biti nesretan (s njom)?
Stitch » wrote:Brkaš pojmove. Čovjek je - ako ne svi, onda barem debela većina - malo više od životinje kojom gospodare nagoni. Gdje su u toj tvojoj priči osjećaji? Gdje je empatija? Gdje je savjest? Ako pitaš takve stvari, pokazuješ sociopatske osobine. Onda me nimalo ne čudi što klinca ovdje ne razumiješ.

A o kojoj empatiji pričamo, točno? O onoj Debrinoj empatiji, da mora 'prvo odjebat pa onda jebat', a nikako suprotno? Ako si ikad raskinuo s nekom ženom koja je i dalje bila zainteresirana, ili te 'voljela' - onda već znaš što znači slomiti nekom srce. Kakvu empatiju onda meni zazivaš? Nekako ispadaš licemjeran u tom slučaju.
No, ja zapravo uopće ni ne pričam o tome. Jedna stvar je imati empatije prema nečijim osjećajima, a druga stvar je razmišljati čisto filozofski (apstraktno, načelno) o samim tim osjećajima. Što zapravo generira te osjećaje? Također, svakakvih osjećaja ima. Nagađam da je onaj 'osjećaj' kojeg npr. proživljava zaljubljeni muškarac kad ga otpili žena u koju je zaljubljen, prilično devastirajuć; čini li to tu ženu 'sociopatom' koju nije briga za tuđe osjećaje? Pa ja bih rekao da ne čini, nego samo da ta žena smatra da nije 'dužna' do TE mjere uvažavati tuđe osjećaje. Pa se pitam, može li se sličan zaključak i ovdje potegnuti.
Dakle, bi li precizirao, kakvi osjećaji, kakva empatija, i kakva savjest. Jesi li čitao 'Nepodnošljivu lakoću postojanja'? Tuđe osjećaje se može do neke mjere štedjeti tako što budeš diskretan. Gentleman.

S druge strane, karambolovi postovi meni sugeriraju da se kod njega ne radi *isključivo* o uvažavanju tuđih osjećaja (tj. strogo o empatiji); nego mi njegove tvrdnje (tipa onog 'ja ću znati...') imaju deontološki prizvuk.