problem je kad iziđeš iz kuće i počneš nešto raditi, onda shvatiš koliko ti love zapravo treba i koliko si u kurcu.
znam, naviknuti smo da nam stalno nesto treba da bi smo bili sretniji, bolji ...
zato sam i poceo sa tim da mi ne treba nista i nista ne kupujem, jer i ovo sto imam je vise nego sto mi treba.
za mene je to realna mogućnost. mamin kauč. u najboljem slučaju - podrum
nemam podrum

da imam vec bih sjedio u podrumu
al to razmišljanje da nema smisla je samo dio mog problema. ne mogu, nema smisla, ne može se, sve je u kurcu = problem.
treba popizdit i počet riješavat stvari, a ne kukat
kako poceti kad se samo novo sranje pojavi ako pones da rjesavas ova koja su vec tu.
mene jos ubija cekanje, pola ako ne i vise zivota mi je proslo u nekom cekanju da konacno nesto bude bolje. ne mislim na to da sjedim i cekam da bude bolje, vec da kad obavim nesto doci ce bolji period. ali ne dodje nista, bude isto samo u glavi bude gore.