I ti možeš naći nešto pozitivno što će te držati!

[Nenia Salonitana]

raspitala sam se. diplomu dobivam u komada 4. tako je barem toj osobi bilo, u međuvremenu su možda ukinuli i dobiješ samo 1, skup je papir.


znači, od te 4. jednu majci, jednu čuvam za posao/ diplomski, onu na engleskom. (da ne bi još kojih 450eura platila za ponovno tiskanje)
ostale 2.

pee, poo, vomit orgije po tome.

jednu sebi za gušt. drugu ću im dostaviti pred prag. od nenie s ljubavlju. još naštimati to sve u prve dane menge, da bude i krvi s komadićima oljuštene maternice.



da vas čujem. što vas drži?

[Karlinjo]

Ovjerene kopije su ti jeftinije za te potrebe.

I da, tebi treba zabranit pristup internetu između 12 i 16.

[Nenia Salonitana]

nisam ja kriva što mi raspoloženje prati putanju sunca, ali inverzno.

ne kužiš ti to. original je bio tamo,vjerojatno prošao kroz ruke koje Vrhovne...original nosi energiju, duh te ustanove. a moj čin je intiman i nadasve osoban.

sabirem si misli...frendica od frendice je malo ogrezla u jednu sotonističku sektu. možda da joj se obratim da mi blagoslovi...

zapravo, dovoljno je da odem u crkvu i pomolim se bogu i kažem mu kako su se ogriješili o njega. starozavjetni je bog despot i tiranin.
ona šupendara od isusa nek im prašta ako hoće nakon što ih otac kazni.

[Karlinjo]

nisam ja kriva što mi raspoloženje prati putanju sunca, ali inverzno.

A i mjeseca. Ti za razliku od drugih konsteliraš.

ne kužiš ti to. original je bio tamo,vjerojatno prošao kroz ruke koje Vrhovne...original nosi energiju, duh te ustanove. a moj čin je intiman i nadasve osoban.

Mislit će da si kokoš zaklala. Možda bolje snimit kakav intiman i nadaseve osoban čin negdje u nekom uredu.

sabirem si misli...frendica od frendice je malo ogrezla u jednu sotonističku sektu. možda da joj se obratim da mi blagoslovi...

Obično se za incijaciju treba podati nekom vođi. Ne sumnjam da je to hadezeovac u godinama tako da ono... dvije tri muhe jednim blagoslovom.

[Nenia Salonitana]

radije u učionici, podno plave table da svima bude jasno gdje je to snimljeno. <3

[Nenia Salonitana]

i to nešto za podkategorije pri kraju abecede.

[dexter]

drzi me da cu jednom uspjeti da odem iz ove rupe i da cu se maci od ljudi koji me okruzuju. trenutno mi je pun kurac svih, od najdaljih do najblizih.

[Nenia Salonitana]

odlično, ide nam razmišljanje na pozitivan način!

neki sam dan išla do faksa. divan, oblačan dan. tu i tamo malo snijega na sljemenskih obroncima. ajme, kako je sljeme blizu, pomislih.
potresi i klizišta vole takve lokacije.

[dexter]

bas nam ide

mene spasavaju net i serije koje gledam da se bar malo maknem od svega i ne ramisljam stalno o sranjima, da ne puknem do kraja (ako vec nisam )

[Nenia Salonitana]

kaj hoćeš, ja imam konkretan plan kako izbaciti iz sebe sve negativne osjećaje nakon što diplomiram

[Nenia Salonitana]

dobra sam si s vlasnicima pasa u susjedstvu, mogla bi ih uputiti gdje da prošeću svoje mezimce

[Karlinjo]

kaj hoćeš, ja imam konkretan plan kako izbaciti iz sebe sve negativne osjećaje nakon što diplomiram

I to kako izbaciti sve iz sebe u četiri primjerka.

[Nenia Salonitana]

step cipelice.
plešeš i sviraš istovremeno.
ako kazić doneseš mogli bi te kazniti za remećenje javnog reda i mira. nitko te neće kazniti jer imaš (plesne) cipelice na nogama.

plesat ću (im) toliko da će mi se zavrtjeti u glavi.

[Nenia Salonitana]

cipelice strpljivo čekaju plesnu turneju.
uglancane nego kako drugačije!

[Eks]

Nisam vas zaboravila.
Samo ste me naljutili bili pomalo a znate kako burno odreagiram i onda su me odvukle neke druge stvari, a i nije mi neko kukalačko razdoblje.

Samo sam vas htjela pozdraviti u prolazu. Treba to nekad, posjetiti mjesta koja su ti u nekom trenu bila puno toga i vidjeti ljude. Malo je, malo dana, jel...

Enivejz, samo sam u prolazu, javim se kad budu neka mirnija mi vremena. Držte se i da, treba nać pozitivno u svemu. :šimleša:

[Nenia Salonitana]

sve razumijemo.
sretno i tebi s onom tvojom kvaziakademskom prokletinjom

kako ono kažu- uzmi svoj križ i nosi ga. a ja kažem,nosi ga i putem im jebi pičku usranu šugavu smrdljivu prokletu desničarsku.

[Eks]

Hvala, i tebi.

Ma ovo sve ovih dana me podsjetilo koliko smo svi glupi i tašti ponekad, posebno ja i pizdimo i svađamo se i tratimo vrijeme, a život je samo skup trenutaka i osoba koje su ga obilježile. Nekakvo forumsko pobratimstvo u svemiru sam osjetila, eto, ne znam. Nisam očekivala da će me ovoliko pogoditi, ono, bolna kugla u prsima, ne mogu baš previše plakati, samo pritisak. Bio mi je drag, a svađali smo se na žk-u par puta, srećom davno jer bi mi bilo krivo sad i više. Ne mogu zamisliti kako je tek onima koji su mu bili prijatelji.

[Eks]

Danima mi je samo u glavi kako je trebao odseliti, kako nije fer da jedan takav čovjek umre u ovakvoj zemlji, nije to zaslužio. Samo mi se to vrti.

[Nenia Salonitana]

meni se trenutno samo pred očima vrti šljam kojeg ni crvi ne bi htjeli jesti, a koji živi. oni odlukom svemira zaslužuju postojati, štoviše živjeti sretno jer s takvim mentalnim sklopom i kapacitetima nečovjeka ne mogu biti nesretni niti da žele.
gađenje i prijezir na samu pomisao. zaštekat će me i povući u stranu takva mimika i izgledat ću kao franjo krivousti.

[Nenia Salonitana]

glupi smo jer ne živimo život kakav bismo živjeli da znamo da imamo samo još koji mjesec života. smrznem se pri pomisli da je kojim slučajem natalna u krivu i da recimo crknem sutra i da mi život ostane vječno zamrznut u ovom stanju u kakvom je sad.
nema koga ne bi proganjala iz groba kao duh koji ne može naći spokoj dok ne raščisti neke stvari sa živućima.

mislim da se idem onesvijetiit u krevet. iscrpilo me ovo danas.

[Eks]

Da, i mene je podsjetilo da treba živjeti i ostvariti bar dio planova jer sve može u trenu biti gotovo. I voljeti, treba voljeti jer na kraju se sve svede na ljude koje smo imali u životu.

Koji težak i predug dan. Idem spavati.

[Nenia Salonitana]

vjerojatno si čula za ovo, vijest stara nekoliko godina:
http://www.ariseindiaforum.org/nurse-re ... -deathbed/.

nije mi se spavalo sinoć. razmišljala sam o sebi,ali bila sam toliko drska pa i o tebi i tvom životu. valjda nećeš zamjeriti.

1. I wish I’d had the courage to live a life true to myself, not the life others expected of me.

This was the most common regret of all. When people realize that their life is almost over and look back clearly on it, it is easy to see how many dreams have gone unfulfilled. Most people had not honoured even a half of their dreams and had to die knowing that it was due to choices they had made, or not made.

It is very important to try and honour at least some of your dreams along the way. From the moment that you lose your health, it is too late. Health brings a freedom very few realise, until they no longer have it.


koji kurac mi radimo.

ti ostaješ doma sve ove godine i što sve ne prolaziš jer misliš da bez završenog faksa nemaš nikakve šanse u životu. tako su nam napunili glave. i misliš da je to tvoj izbor, a zapravo cijelo vrijeme živiš onako kako drugi od tebe to očekuju. da si se jedan dan samo pobrala i otišla, uopće ne sumnjam da se ne bi snašla jer ne bi imala druge pa bi se snašla na koji god način.

a vrijeme samo nepovratno prolazi.
jednog dana kad sve to bude iza nas, bit će svega ali neće biti mladosti.

žao mi je što prvi put kad mi je prošlo kroz glavu da želim otići s ove smrdljive prćije nisam otišla. dovela bi se u situaciju da mi stvarno ne bi bilo više za ostati doma, a kad nemaš izbora onda se konačno i pokreneš. dvije muhe jednim udarcem. nešto bi mi negdje priznali predmete, nešto ne bi, nebitno,koga boli kurac, samo da one cigane (cigane karakterno, ne kao narodnost) ne gledam više.

sad kad sam već došla do tuda, svjesno izabirem izgurati ovo govno do kraja. ali ždere me što je sve moglo biti drugačije i kako definitivno nije trebalo biti ovako.

[Nenia Salonitana]

krenula sam još nešto pisati, budem kasnije. treba mi još koja u nizu kava i predoziranje šećerom uz kutiju keksa i noćna tišina.

[Nenia Salonitana]

Da, i mene je podsjetilo da treba živjeti i ostvariti bar dio planova jer sve može u trenu biti gotovo. I voljeti, treba voljeti jer na kraju se sve svede na ljude koje smo imali u životu.

Koji težak i predug dan. Idem spavati.

Da, i mene je podsjetilo da treba živjeti i ostvariti bar dio planova jer sve može u trenu biti gotovo. I voljeti, treba voljeti jer na kraju se sve svede na ljude koje smo imali u životu.

Koji težak i predug dan. Idem spavati.

ovo o ljudima u životu...treba birati koga ćeš voljeti i kome ćeš poklanjati svoje vrijeme. i to jako.

imam frendicu koja nije loša osoba, ali je vrlo često površna ko kurac. da se ozbiljno razbolim, prva je koja bi me izbjegavala jer ona ne voli zamarati glavicu ozbiljnim stvarima i grozno joj je gledati smrt i bolest , a imala je sreću da je uglavnom sve mogla izbjeći.(ovo nije samo nagađanje,vučem paralelu jer znam kako se ponaša prema nekim ljudima u svom životu koji spadaju u tu kategoriju, izbjegava i sve drugi obavljaju za nju)

jednom kad sam imala kaos tog tipa u životu, prvo je rekla da će se naći sa mnom, onda se izvukla da ne može a živi 100 metara od mjesta nalaska. nit je rekla navrati do mene jer je znala da bi to bila oblačna atmosfera. nije da sam išta očekivala od nje osim da popije nešto sa mnom, nije morala išta reći osim doći. valjda jedini put u životu kad nisam htjela biti sama. nisam nikog drugog zvala jer fala kurcu život me naučio da mogu kroz sranja prolaziti sama i bez ičije podrške ako je potrebno. onak, nije da nemam drugih ljudi koji bi sigurno došli, ali htjela sam nju jer bi mi u tom trenu jako godila njena površnost i da mi okupira misli pričama o usklađivanju boje pločica sa bojom stola koji se nazire ako pogledaš u kuhinju iz određenog kuta blagovaonice pa je to zato jako bitno.

to me do jučer nije smetalo. jučer mi se vratilo u glavu poput bumeranga.


da sam otišla ja umjesto lastana, i da stvarno postoji onaj famozni bljesak kada ti život proleti pred očima, što bi meni proletjelo? zapravo, bolje je pitanje, što bi mi bilo draže da mi proleti?
jedno od druženja s njom gdje po 103 put načima istu temu- o mojoj želji nemanja djece u životu. i gdje ja po 103 put biram riječi i pazim da na pitanje kako možeš biti sigurna između ostalog ne izvalim- ako prije nisam bila kad vidim tebe i muža i na što ti život liči postala sam. i njene uporne priče i nagovaranja kako s imanjem djece ništa ne propuštaš od života i da možeš sve raditi kao što bi i bez njih. (samotješenje? ) a nikako da prihvati da netko ne želi imati jebenu djecu zato jer jebeno ne želi imati djecu. do redovnog nuđenja nekih muških persona s par propalih brakova i raznih probisvijeta, jer kao ako ne želiš djecu moraš sniziti kriterije . ne jebe me to, rekoh joj- vjerovala ili ne, ima i muškaraca koji ne žele djecu. a kad sam joj i ispričala o nekome tko mi se sviđa a i on je pokazao da je obostrano, odmah me poklopila da ništa od toga, da od nekog takvog (normalnog, zgodnog, kulturnog, božesačuvaj da bi se netko takav mogao zaljubiti u mene ili biti sa mnom kojih par mjeseci ) mogu računati jedino na 2-3 ševe i doviđenja. kao, kroz jedno uho unutra, kroz drugo van, ali vidim po svom ponašanju da su očito na mene djelovale takve izjave, nije samo to bilo u igri pričala sam već o tome.

mislim da mi ne trebaju u životu više takva druženja. mogu to riješiti na način da idući put na pitanje odgovorim bez sustezanja, ili jednostavno otići tu i tamo na kavu kad mi je zgodno, ali ne ulagati više sebe previše u taj odnos.

uglavnom, nisu život samo ljudi. život su i trenuci. da sam crkla, vjerujem da bi pred očima umjesto jednog od tih razgovora s njom draža bila uspomena na čitanje neke dobre knjige na klupici u parku, uz pijuckanje nečeg osvježavajućeg i povjetarac koji mi svako malo čim popustim stisak mućki okrene stranicu.

[Nenia Salonitana]

a nije došla ni na nešto što bi bilo ok da dođe jer smo si bliski, a poslije je izignorirala i pravila se kao da se ništa nije dogodilo.
ja nisam ništa pitala, jer stvarno ne zamjeram što nije došla, ali jebemu mater, elementarna pristojnost nalaže da nešto kažeš. bilo to da lažeš i obje znamo da lažeš, ili da kažeš istinu.

bogami nije se išlo ni meni na krštenja njene djece i cjelodnevna druženje s familijom i mutavim frendovima pa sam išla, štoviše i glumila da mi je bilo super i zabavno jer sam znala da je njoj to bitno.

ma, ajd bok.