miky0 » wrote:Aj da malo proanaliziram ..
precjednički izbori
..dakle, evo kako stoje stvari dan prije prvog kruga izbora predsjednickih, a kazem i.. nazalost ce bit drugog kruga, ali valjda to tako treba bit, sve je to dio neke igre za raju i folklora. 
pa onda, aj da zamislim sto ako ne bude prvog kruga, nego se odmah odluci.
josipovic..tu je neka standardna midl ov d ruod prica. trenutno medju ovo cetvoro, nekako najrazboritiji kandidat, za sto prica i o cemu, potpuno razvijen politicar.
za njega bih mogo reci ono da ako on nebude i dalje predsjednik, da se zna sto se napusta, ali se ne zna gdje se odlazi i tu je nekako najveca dilema uopce ovih izbora.
kad bi on bio odmah predsjednik, medju ostalim varijablama (poput one da je njegovo biracko tijelo najinertnije, najteze ga je mobilizirat) to bi znacilo, to bi bio kao neki pokazateljcic da je ova nacija zadrzala kakvu takvu kontrolu nad sobom.
kolinda ako pobijedi to ce bit isto kao i da neka misica bude predsjednica, nema veze o cemu govori, to je i ne zanima, ona oce figurirat i ako bude predsjednica radit ce ono sto ce joj rec da radi, plus jos nesto, a to cu mozda poslije ako se sjetim.
ona ce jednostavno posluzit na ciscenju i pripremi terena, onog dijela terena na kojem moze djelovat (mozda, mozda i nesto sire ako je se instruira da zagazi u neka siva podrucja), a za prilagodjavanje stuacije da hadeze na sljedecim izborima ostvari sto bolji uspjeh.
kujundzic.. on spada u zeceve, i kao takav ne samo da ne zna sto govori, nego i namjerno ne zna sto govori, a to ce radit i ako bude predsjednik i ako to postane odmah, meni ce to bit znak da se markickini dobro pripremaju za sljedece izbore.
svibor.. totalni iznered ako on osvoji odmah dovoljan broj glasova, pokazatelj stanja nacije nesto slicnog kao negdje tamo 1990. ili stanja u splitu negdje 2009., a znamo da je split naludji grad na svitu, jel da znamo.
ovo onako, malo da se razmisli, izsimulira sto se moze ocekivat, ne radi toga sto ce neki predsjednik bit taj i taj, nego sto bi to moglo znaciti kakvo je stanje ovog drustva i kud misli ici.
zato bi bilo meni, eto, zabavno raditi i ostale neke simulacijice i kombinacijice, ali prije toga bi se trebalo reci, nesto preambulirati, neke kakve takve osnove izdogovarati..
pa onda, aj da zamislim sto ako ne bude prvog kruga, nego se odmah odluci.
josipovic..tu je neka standardna midl ov d ruod prica. trenutno medju ovo cetvoro, nekako najrazboritiji kandidat, za sto prica i o cemu, potpuno razvijen politicar.
za njega bih mogo reci ono da ako on nebude i dalje predsjednik, da se zna sto se napusta, ali se ne zna gdje se odlazi i tu je nekako najveca dilema uopce ovih izbora.
kad bi on bio odmah predsjednik, medju ostalim varijablama (poput one da je njegovo biracko tijelo najinertnije, najteze ga je mobilizirat) to bi znacilo, to bi bio kao neki pokazateljcic da je ova nacija zadrzala kakvu takvu kontrolu nad sobom.
kolinda ako pobijedi to ce bit isto kao i da neka misica bude predsjednica, nema veze o cemu govori, to je i ne zanima, ona oce figurirat i ako bude predsjednica radit ce ono sto ce joj rec da radi, plus jos nesto, a to cu mozda poslije ako se sjetim.
ona ce jednostavno posluzit na ciscenju i pripremi terena, onog dijela terena na kojem moze djelovat (mozda, mozda i nesto sire ako je se instruira da zagazi u neka siva podrucja), a za prilagodjavanje stuacije da hadeze na sljedecim izborima ostvari sto bolji uspjeh.
kujundzic.. on spada u zeceve, i kao takav ne samo da ne zna sto govori, nego i namjerno ne zna sto govori, a to ce radit i ako bude predsjednik i ako to postane odmah, meni ce to bit znak da se markickini dobro pripremaju za sljedece izbore.
svibor.. totalni iznered ako on osvoji odmah dovoljan broj glasova, pokazatelj stanja nacije nesto slicnog kao negdje tamo 1990. ili stanja u splitu negdje 2009., a znamo da je split naludji grad na svitu, jel da znamo.
ovo onako, malo da se razmisli, izsimulira sto se moze ocekivat, ne radi toga sto ce neki predsjednik bit taj i taj, nego sto bi to moglo znaciti kakvo je stanje ovog drustva i kud misli ici.
zato bi bilo meni, eto, zabavno raditi i ostale neke simulacijice i kombinacijice, ali prije toga bi se trebalo reci, nesto preambulirati, neke kakve takve osnove izdogovarati..
Analiza ti je zakurac.
Ako jospiovic nedaobog ostane predsjednik, znaci da je ovo drustvo odlucilo ostat taocem stanja u kakvom je. Niti on zna sta prica, niti on ista vodi.
Kolinda, ako ona postane predsjednik, za prave vlastodrsce to znaci samo da je jos sto joj i naredjuju, mogu i jebat. I to joj je jedina prednost pred josipovicem.
Kujundzic, losa kopija tudjmana.
Mali, kad se procita analiza o ovo troje, izgleda kao dobitak na eurojackpotu
Ako jospiovic nedaobog ostane predsjednik, znaci da je ovo drustvo odlucilo ostat taocem stanja u kakvom je. Niti on zna sta prica, niti on ista vodi.
Kolinda, ako ona postane predsjednik, za prave vlastodrsce to znaci samo da je jos sto joj i naredjuju, mogu i jebat. I to joj je jedina prednost pred josipovicem.
Kujundzic, losa kopija tudjmana.
Mali, kad se procita analiza o ovo troje, izgleda kao dobitak na eurojackpotu
Analiza ti je šuplja...i kontradiktorna. Prvo boldano gdje jaučeš jao si ga nama i nedaobog...društvo ostaje taocem...i u istoj rečenici izgovaraš kako taj zbog kojeg jaučeš ne zna ništa niti išta može!?!?miky0 » wrote:Analiza ti je zakurac.
Ako jospiovic nedaobog ostane predsjednik, znaci da je ovo drustvo odlucilo ostat taocem stanja u kakvom je. Niti on zna sta prica, niti on ista vodi.
Kolinda, ako ona postane predsjednik, za prave vlastodrsce to znaci samo da je jos sto joj i naredjuju, mogu i jebat. I to joj je jedina prednost pred josipovicem.
Kujundzic, losa kopija tudjmana.
Mali, kad se procita analiza o ovo troje, izgleda kao dobitak na eurojackpotu
Pa čemu onda takva zabrinutost??
Kako možemo biti taoci nekoga tko je nemoćan i ništa ne zna?
Drugo boldano. Vidim da ti je Kolinda najzgodnija i da ti podsvijest progovara...
Kujundžić...loša kopija. Ma, nije niti to. Livoguzi, eto što je.
Treće boldano. Mali, kako tvoja podsvijest ispravno kaže, samo izgleda kao dobitak...i to samo nekima...samo izgleda...
2 dio.
.. a tu bi kao prvo se trebalo sa sobom rascistiti o cemu se kod nas (a valjda danas i drugdje) radi sto se tice uopce tih nekih izbora, parlamentarnih, predsjednickih, pa i eto, referenduma.
uz to sto sv i o svemu znamo, ono sto mislim jest da su uopce ti izbori malo nekako nakaradno postavljeni i to ne postavljeni od odozgo nedje, nego nekako objektivno, nekako od nas najprije.
politika bi prije svega trebala bit lokalna, intezivno lokaln a, sto lokalnija i sto angaziranija, a sve sto se vise ide po tom nekom administrativnom ustroju, to b i onda trebalo bit djelovanje te n eke lokale razine, loaklnih dogovora i interesa koji se nekako uoblicuju interesno i/ili politicki, sto je veca razina politickog odlucivanja i moci.
ovako ispada da jedino sto i kako odlucujemo, to je taj neki ritam, raspored ovih nekih vecih izbora kad je neka psihoza i propagnada i neizbjeznost neka najveca, pa onda mislimo da, eto, s tim nasim glasom imamo mogucnost nekako mijenjati svijet ili barem tu neku nasu blizu okolinu, ali u tom i jest problem, tj ne sto cemo mi glasati (ili necemo), nego sto se neki procesi razvijaju neovisno o nasoj volji, utjecaju, tj o i nasoj angaziranosti nekoj i mi, vi, oni, nakon sto se ti neki procesi, problemi nagomilaju tako da kazem, e onda mi mislimo da cemo ih moc rijesit ovakvim nekim igrama, nadmetanjima, navijanjima, glasanjima.
sto je najgore..ili najbolje, tim glasom ili neglasom i odlucujemo, ali velikim dijelom je to radi tog nekog stresa u kojeg smo stavljeni (kazem, pa i nasom voljom, ocekivanjem i zeljom ), a nije bas preporucljivo donositi neke odluke pod stresom, ali eto, jebiga, takav je valjda zivot
dakle, najprije trebamo odluciti nesto o nama samima, o nekim prioritetima, o nekim nasim, jel, principima i ustrojima, tj znat sto mislimo i hocemo inace, a ne samo ako prolazimo kraj sarenih izloga, pa onda i odlucit hocemo li sami sebe shvacat preozbiljno ili necemo.
bilo kako bilo, i davanje glasa nekom na nekim izborima (motivi uopce nisu sad bitni) i nedavanje glasa nekom (pa sve do raznih oblika neglasanja, apstiniranja, a i tu mi motivi nisu sad bitni) jesu na neki nacin konzumiranja te neke slobode za koju smatramo da nam u nekoj mjeri negdje i pripada, ali cim pomenemo slobodu, tu je i onaj drugi dio, odgovornost, koje bas i ne zelimo bit toliko svjesni.
stos e tice glasanja, tu je vec to sa slobodom nesto specificno, a to je da.. u ovakvim nekim nasim odnosima, imamo tu slobodu da ogranicimo slobodu i sebi i drugima, tj rjesavajuci se dijela bremena i delegirajuci nasu odgovornost, tj stavljajuci je na trziste kao robu, rijesavamo se i dijela nase slobode, pa eto, mozda i nadajuci se da ce konkurenciji nekoj, po nekim nasim kriterijima ili miljenjima, njihova sloboda bit jos vise ogranicena od nase.
mislim, razmisljati o tome spada u osnove neke politike i/ili demokracije i nije bas da se rado o tome usudimo na glas ili javno razmisljati, radje idemo malo na neki konformizam i uopcavanja.
enivej, tim nasim takvim delegiranjem odgovornosti po cijenu nase slobode, k onzumiramo tu slobodi i to pod, jel, stresom, manipulirani, nemocni ili slabomocni da racionalnije pristupimo tom nbekom dobu parenja te neke demokracije, kad se mi zajedno s politikom tjeramo,pa onda maha uzmu neki nasi nagoni, emocije i onda, jel, uzivamo u tom nekom pravu, slobodi.. dosta ono, dionizijski mi cak sve to izgleda.
oni koji ne glasaju.. na razno razne nacine, tu je vec jedna druga specificnost, to je da svoju slobodi u svoju odgovornost ne zele delegirati, nego je zadrzavaju poptuno za sebe.
ima to svojih velikih prednosti, ali ne manjka ni tu vrlo kinki razmisljanja , jer zaista, ako mislimo da nista ne radimo i da radi toga nemamo odgovornost, u zabludi smo, vecoj nego sto mislimo, jer i tako djelujemo, cinimo, a ako smo svjesni da time cinimo, takva vrst pasivnog djelovanja moze se na razne nacine tumaciti i uposljediciti, pa cak do one..kad bi pametni uvijek popustali, budale bi vladale svijetom.
uostalom, ko kaze da je drugacije
, ali i slazem se s tim da to jos uvijek ne treba bit ucjena ili strah zbog kojeg se nece na razne nacine politicki glasat, birat i da onda nastavimo tom indukcijom psihoze i da onda opet nekako bivamo natjerani na te neke izbore, natjerani na tu neku slobodu, a mi samo zelimo da ta i takva odgovornost bude nasa, kakva je takva je, na nase vlastiti zadovoljstvo..
uostalom, neke iskusnije demokracije i nemaju bas neku veliku izlaznost, a to i nije bas bezveze.
ali treba napomenuti da te neke iskusnije demokracije imaju i nekog veceg iskustva u aktiviranju nekih mehanizama neke, aj, drustvene kontrole, reci cu..
tu meni sve stima, osim onog dijela da ako pristanemo na taj neki, aj reci cu opet, rizik neki, svjesni ili ukalkulirani rizik, neko povjerenje u sebe da cemo moci adekvatnije ili angaziranije reagirati ako to bude, eto, mozda potrebno.. dakle, u nekom trenutku cemo morati, ali ovaj put zaista se radi o moranju, dakle o drugom nekom obliku frustrcije.. morat cemo se interesno nekako se ogrupiti, ukljuciti se nekko u ono sto smo izbjegavali, otklanjali od sebe, a to smo mozda mogli s manje nekog napora uciniti i prije, ali nam je nekako bilo ispod neke casti, ukusa, razumijevanja, razbora, itd..
..ali eto, i to je potpuno, da ne kazem, legitimno, svijet uvijek nekako nekud ide i ako mi ne stignemo njega, on stigne nas.
naime, mislim da je danas zaista tesko, treba biti vrlo nezavisan, pa i organiziran (sa sobom, u sebi) za moci se distancirati od nekih pojava, pa i tako i politike i politickih pojava, okruzenja, itd, pa da se mozemo slatko nasmijat onoj ..ako se ne bavis politikom, onda.. itd, itd.
eto, to nekako kao neke polazisne osnove, a kakve to veze ima s ovim sad izborima predsjednickim nasim, evo ..
.. a tu bi kao prvo se trebalo sa sobom rascistiti o cemu se kod nas (a valjda danas i drugdje) radi sto se tice uopce tih nekih izbora, parlamentarnih, predsjednickih, pa i eto, referenduma.
uz to sto sv i o svemu znamo, ono sto mislim jest da su uopce ti izbori malo nekako nakaradno postavljeni i to ne postavljeni od odozgo nedje, nego nekako objektivno, nekako od nas najprije.
politika bi prije svega trebala bit lokalna, intezivno lokaln a, sto lokalnija i sto angaziranija, a sve sto se vise ide po tom nekom administrativnom ustroju, to b i onda trebalo bit djelovanje te n eke lokale razine, loaklnih dogovora i interesa koji se nekako uoblicuju interesno i/ili politicki, sto je veca razina politickog odlucivanja i moci.
ovako ispada da jedino sto i kako odlucujemo, to je taj neki ritam, raspored ovih nekih vecih izbora kad je neka psihoza i propagnada i neizbjeznost neka najveca, pa onda mislimo da, eto, s tim nasim glasom imamo mogucnost nekako mijenjati svijet ili barem tu neku nasu blizu okolinu, ali u tom i jest problem, tj ne sto cemo mi glasati (ili necemo), nego sto se neki procesi razvijaju neovisno o nasoj volji, utjecaju, tj o i nasoj angaziranosti nekoj i mi, vi, oni, nakon sto se ti neki procesi, problemi nagomilaju tako da kazem, e onda mi mislimo da cemo ih moc rijesit ovakvim nekim igrama, nadmetanjima, navijanjima, glasanjima.
sto je najgore..ili najbolje, tim glasom ili neglasom i odlucujemo, ali velikim dijelom je to radi tog nekog stresa u kojeg smo stavljeni (kazem, pa i nasom voljom, ocekivanjem i zeljom ), a nije bas preporucljivo donositi neke odluke pod stresom, ali eto, jebiga, takav je valjda zivot
dakle, najprije trebamo odluciti nesto o nama samima, o nekim prioritetima, o nekim nasim, jel, principima i ustrojima, tj znat sto mislimo i hocemo inace, a ne samo ako prolazimo kraj sarenih izloga, pa onda i odlucit hocemo li sami sebe shvacat preozbiljno ili necemo.
bilo kako bilo, i davanje glasa nekom na nekim izborima (motivi uopce nisu sad bitni) i nedavanje glasa nekom (pa sve do raznih oblika neglasanja, apstiniranja, a i tu mi motivi nisu sad bitni) jesu na neki nacin konzumiranja te neke slobode za koju smatramo da nam u nekoj mjeri negdje i pripada, ali cim pomenemo slobodu, tu je i onaj drugi dio, odgovornost, koje bas i ne zelimo bit toliko svjesni.
stos e tice glasanja, tu je vec to sa slobodom nesto specificno, a to je da.. u ovakvim nekim nasim odnosima, imamo tu slobodu da ogranicimo slobodu i sebi i drugima, tj rjesavajuci se dijela bremena i delegirajuci nasu odgovornost, tj stavljajuci je na trziste kao robu, rijesavamo se i dijela nase slobode, pa eto, mozda i nadajuci se da ce konkurenciji nekoj, po nekim nasim kriterijima ili miljenjima, njihova sloboda bit jos vise ogranicena od nase.
mislim, razmisljati o tome spada u osnove neke politike i/ili demokracije i nije bas da se rado o tome usudimo na glas ili javno razmisljati, radje idemo malo na neki konformizam i uopcavanja.
enivej, tim nasim takvim delegiranjem odgovornosti po cijenu nase slobode, k onzumiramo tu slobodi i to pod, jel, stresom, manipulirani, nemocni ili slabomocni da racionalnije pristupimo tom nbekom dobu parenja te neke demokracije, kad se mi zajedno s politikom tjeramo,pa onda maha uzmu neki nasi nagoni, emocije i onda, jel, uzivamo u tom nekom pravu, slobodi.. dosta ono, dionizijski mi cak sve to izgleda.
oni koji ne glasaju.. na razno razne nacine, tu je vec jedna druga specificnost, to je da svoju slobodi u svoju odgovornost ne zele delegirati, nego je zadrzavaju poptuno za sebe.
ima to svojih velikih prednosti, ali ne manjka ni tu vrlo kinki razmisljanja , jer zaista, ako mislimo da nista ne radimo i da radi toga nemamo odgovornost, u zabludi smo, vecoj nego sto mislimo, jer i tako djelujemo, cinimo, a ako smo svjesni da time cinimo, takva vrst pasivnog djelovanja moze se na razne nacine tumaciti i uposljediciti, pa cak do one..kad bi pametni uvijek popustali, budale bi vladale svijetom.
uostalom, ko kaze da je drugacije
uostalom, neke iskusnije demokracije i nemaju bas neku veliku izlaznost, a to i nije bas bezveze.
ali treba napomenuti da te neke iskusnije demokracije imaju i nekog veceg iskustva u aktiviranju nekih mehanizama neke, aj, drustvene kontrole, reci cu..
tu meni sve stima, osim onog dijela da ako pristanemo na taj neki, aj reci cu opet, rizik neki, svjesni ili ukalkulirani rizik, neko povjerenje u sebe da cemo moci adekvatnije ili angaziranije reagirati ako to bude, eto, mozda potrebno.. dakle, u nekom trenutku cemo morati, ali ovaj put zaista se radi o moranju, dakle o drugom nekom obliku frustrcije.. morat cemo se interesno nekako se ogrupiti, ukljuciti se nekko u ono sto smo izbjegavali, otklanjali od sebe, a to smo mozda mogli s manje nekog napora uciniti i prije, ali nam je nekako bilo ispod neke casti, ukusa, razumijevanja, razbora, itd..
..ali eto, i to je potpuno, da ne kazem, legitimno, svijet uvijek nekako nekud ide i ako mi ne stignemo njega, on stigne nas.
naime, mislim da je danas zaista tesko, treba biti vrlo nezavisan, pa i organiziran (sa sobom, u sebi) za moci se distancirati od nekih pojava, pa i tako i politike i politickih pojava, okruzenja, itd, pa da se mozemo slatko nasmijat onoj ..ako se ne bavis politikom, onda.. itd, itd.
eto, to nekako kao neke polazisne osnove, a kakve to veze ima s ovim sad izborima predsjednickim nasim, evo ..
Svi ste se usplahirali da mali ne pobjedi. Pa ono
Inače, moja novogodišnja odluka je detox od politike. Nadam se, trajni. Osjećam se zaprljano čitajući o ratnom psu Stojiću, ludom Viliboru, Karasmeću i ostalima. A i nema nekog smisla, ludilo je uvijek jače.
Tako da, lijepo smo se družili na ovom pdf-u i još ćemo se družiti par dana, a onda ostajete smanjeni za jedan glas razuma.
Tako da, lijepo smo se družili na ovom pdf-u i još ćemo se družiti par dana, a onda ostajete smanjeni za jedan glas razuma.
To znaci da ces nastavit sudjelovat na ovom PDFu u dosadasnjem tonuEks » wrote:Inače, moja novogodišnja odluka je detox od politike. Nadam se, trajni. Osjećam se zaprljano čitajući o ratnom psu Stojiću, ludom Viliboru, Karasmeću i ostalima. A i nema nekog smisla, ludilo je uvijek jače.
Tako da, lijepo smo se družili na ovom pdf-u i još ćemo se družiti par dana, a onda ostajete smanjeni za jedan glas razuma.
-
- Information
-
Who is online
Users browsing this forum: ClaudeBot and 18 guests
