Do sada je održano nekoliko sučeljavanja među kandidatima i
kandidatkinjom za predsjednicu Republike Hrvatske i svaka je bila
jednako predvidljiva kao i prethodna. Kujundžićevo bockanje
zdravstvenim tegobama jednog od kandidata, Josipovićevo
dosadnjikavo branjenje pred svima ostalima, Grabar – Kitarović i
njeni navijači i navijačice ispred zgrade RTL –a uz Sinčićevo
branjenje prava na život gljiva i to je više – manje što itko može
zapamtiti.
Nekoliko sam puta već čula komentare različitih osoba kako im je
drago da se Sinčić kandidirao jer bi kampanja bez toga bila
dosadna. Malo objašnjava zašto je dodao ime Vilibor, malo bi
iznajmljivao Pantovčak, malo priče o tome zašto se vozi u Jaguaru.
Onda malo romanse s fronta pa malo ulica popločanih zlatom dok
hodamo (ne)pognutih glava uz glazbu u pozadini, kako je to opisao
u svojoj viziji Hrvatske za index.hr. Ma čista zabava.
Da Ivan Vilibor Sinčić neće pobijediti na ovim izborima valjda je
jasno svim Ivanima, Viliborima i Sinčićima svijeta. Stoga je njegova
kampanja još žalosnija, no što se čini na prvi pogled. Sinčić, naime,
ima taj luksuz zauzimanja stava neovisno o poltičkoj stranci, lijevici
ili desnici; on može reći doslovno što god želi u svakom trenutku
kako bi prenio svoju poruku i ojačao svoj pokret.
Njegova jedina pobjeda u ovoj kampanji može biti postavljanje
određenih tema (makar i kratkoročno) na dnevni red, progovaranje
o njegovom aktivizmu i reklamiranje njegovih ideala. No, Sinčića taj
luksuz, očigledno ne zanima previše. Pogotovo ako govorimo o
pravima žena ili LGBT osoba.
Sinčić tako, naime, ne zna što bi zaokružio na referendumu o pravu
na pobačaj. Eto, ne zna. Osim što zna da se zalaže za pravo na život
svega pa i gljiva jer je to znanstveno dokazano bitno, kako je kasnije
pojasnio za Index.hr. S druge strane, evo već preko nekoliko
godina (a i opet ćemo kako stvari stoje) imamo predsjednika iz
kojega stav kapne rjeđe nego kap kiše na Atacamu.
Onda se ispostavilo da je zapravo bolje kad kaže da ne zna jer, kad
misli da zna bude, još užasnije.
Baš aktivistički, jako solidarno, socijalno osviješteno i osjetljivo te
nadasve progresivno odgovarao je na pitanja za Crol.hr pa je tako
komentirao da nikada nije sudjelovao u Povorci ponosa, a i neće
"dok se naša zemlja ne oslobodi ključnih problema poput
nezaposlenosti, siromaštva, kreditnog ropstva koji u jednakoj mjeri
muči cijelu populaciju".
Negdje posred intervjua, zaključio je da istospolni parovi ne bi
trebali posvajati djecu jer je to kontraproduktivno za djecu zbog
pritiska okoline, a završio je : "također smatram da pripadnici LGBT
populacije moraju pokazati solidarnost sa svim drugim potlačenim
slojevima i to će onda biti istinska borba za društvenu jednakost".
Zna li Ivan Vilibor Sinčić za što se uopće kandidira, što znače te
velike riječi koje koristi i da oslobađanja iz dužničkog ili bilo kojeg
drugog ropstva nema dok ti sam potlačuješ druge? I zato je to samo
tužno, a nimalo smiješno.
Sto je to tako negativno u ljudima da seciraju ovog malog do te mjere da ga maksimalno diskreditiraju, kad je kako kaze i sama autorica
svima jasno da mali nece postat predsjednik?
Nevjerojatno koliko destruktivaca u ovom drustvu protiv ovog drustva. Nevjerojatno.