Tupelo, nezavisno vladaš
Ovo:
Tupelo » wrote:
S pokojnom dobermankom sam pila bijelu kavu iz iste šalice. Svako jutro. Punih trinaest godina.
Gadljiva sam samo na ljude.
Zanimljivo, joint mi nikad nije bio problem dijeliti. : misli:
Je psihička osnova OKP-a.
On je mehanizam kojim čuvamo kontrolu, ALI i sredstvo borbe protiv straha.
I neke stvari i neka bića - izuzeta su iz toga, jer oni spadaju u safe zone.
Evo, naprimjer, ja nisam tip koji pati na dezinficiranost; Domestosom ne čistim više niti jedan kutak doma. Odgajana sam zdravobosanski, da "tu i tamo kakav bacil ne more škodit, nek' se dijete čeliči"
Sad sam uzela s poda cigaretu koja mi je ispala kod ulaznih vrata, tamo gdje stoje cipele, i nemam s tim problem. Nikad ne priređujem bath, samo se tuširam, tako da mi nije neka drama stati pod tuš kabinu u hotelu, ne stavljam ništa dolje

Ako vidim da je puno kamenca (obično po nekim lošim hotelima) onda znam da tu može biti bakterija, pa stavim podmetač ili ručnik, pa se onda tuširam.
Moja ludost se svodi na opću uređenost stvari i njihovo izgledanje

Kad sam bila mala, pa onda djevojka, pa mlada žena, živjela sam u različitim životnim okolnostima. Koje mi se nisu uvijek sviđale

Kao ni pripadajući im dekor.
U knjigama i filmovima, gledala sam prostore i organiziranost u tim prostorima koji su u skladu s onim što ljudi koji u njemu žive predstavljaju.
Tako da je RED i POSLOŽENOST, usklađenost boja i tekstura, sjaj, prozračnost, nešto što moram imati u prostoru ili ću dobiti živčani slom i neću moći misliti.
Ponekad nema čak ni veze ako su stvari razbacane: važno je da su lijepe i da su razbacane na kreativan način. Nekad u potpuno razbacanoj sobi samo nabacim na hrpu neku majicu, torbicu ili knjigu, da nered učinim "smislenijim", ja tako "uljepšavam svijet"
Eto, to je moja "ludost" i "bolest". I ne volim kad vidim da je nešto umazano i vidljivo prljavo - pogotovo u hotelu - obično tad odem na recepciju žaliti se, ali to su izuzeci.
Nemam problema dijeliti joint, bocu pića s nekim. Pribor za jedenje samo s bliskim ljudima - tu su uključeni i prijatelji, najbliži. Jedem i neopranih ruku, ako sam vani i gladna sam. Ubrat ću jabuku s grane, obrisati od majicu, i pojesti

Ne ribam grožđe i ne perem salatu tri sata
Radila sam i ovo što Whereabout opisuje. Uvjetovanje. Mislim da je moj osnovni strah da svijet, zapravo, nema nikakvog smisla i da grozno izgleda vanzemaljcima
