Nimalo se ne veselim ničijoj nevolji ili, konkretno, javnim sramoćenjima kojima je Linić (realno) bio izložen ili načinu na koji su stvari odrađene, ali samo ću reći da se vrlo dobro sjećam nekih upisa s ovog foruma pa mi je utoliko ovaj komentar o općoj depresiji izazvao spontano roflanje. Baš zato što ti komentari nisu priznavali mogućnost pogreške ili relevantnost pogreške, ili korupciju uopće, ili kriterije uopće (što je meni nevjerojatno) - kao da je bilo bitno i dovoljno da je Linić zajahao na promjenama, kao idejnom i ideološkom (što je upravo politikantski refleks, zar nije?). Ponavljam, dobro se sjećam tih komentara i relativiziranja, i ne vidim to prvi put - to je doslovno obrazac, šteta je što se mora reći da je to lijevi već viđeni obrazac. Kao da nije bilo svaka sila za vremena, kao što bi zlurado bilo u nekim drugim slučajevima, nego sila koju ćemo podržati za neke druge ciljeve.
Sasvim druga priča je sam Milanović i njegova sila, veselim se čitanju analiza na tu temu. Iako ga načelno podržavam u današnjem postupku.
