Najgore pročitano djelo

[Melody]

Ja sam sad upravo shvatila da se ja baš bezveze suzdržavam od subjektivnog mišljenja o ikonama književnosti, kakva sumanuta profesionalna deformacija, pogubna za forum!

Dakle, bez obzira što bih vjerovatno mogla objasniti zašto su oni izuzetni pisci, ja ne volim sljedeće, pa redom i sve njihove knjige, i za to ne postoji niti jedan objektivan i prihvatljiv razlog.

Ispričavam se na blaaagom offu, jer ovi (većina, zapravo, njih) mi nisu ni blizu napisali NAJGORE ikad pročitano djelo, ne

- Herman Hesse (izuzimajući Igru staklenim perlama)
- Aldous Huxley (da, da)
- Thomas Mann ( )
- J. W. Goethe
- Miroslav Krleža (:brukica:)
- Milorad Pavić (ok, ne znam bih li mogla za njega nešto dobro reć' )
- Carlos Fuentes (:mama:)
- Nedžad Ibrišimović (umrije čovjek nekidan, ne rekoh mu nikad da mi je pis'o bezveze)
- Abdulah Pobogu Sidran (dude...)

[Eks]

Dvoumim se. Da Vincijev kod ili Dvori od oraha.

[Ashtaroth]

Grozne knjige su mi bile "Junak našeg doba", "Dundo Maroje" i "Povratak Filipa Latinovića". Uopće nisam shvatila o čemu se tu zapravo radi od silne dosade.

Actually, volim ono što sam ja izvukla kao poantu ove prve.
Lik kaže ženskoj: ja sam gad, ne želiš petljati sa mnom, iskoristiti ću te i ostaviti
Ženska: a daaaaj, a daaaaj, kmeeek, ma neeećeeeeš, kmeeeek :ljubav:
Lik ju iskoristi i ostavi.

Jedina u razredu sam tvrdila da je lik ok. Lijepo je najavio, upozorio, ženska inzistira, dakle, pristaje. A banana

Nisam bila dijete koje je radilo problema oko lektire, dapače, uredno sam gutala sve to

No, na Veli Jože je mene mama TJERALA da čitam. Počinjala sam jedno 5 puta barem. Mislim da se jednom i rasplakala.
Nemam blage o čemu se radi, znam da jesam pročitala do kraja, s prezirom i tu moja sjećanja staju.

No, imam bug, općenito - super mi je dok čitam, ali više blage veze nemam kako vrijeme odmiče, niti što je radnja, niti tko su likovi. Lektire sam odgovarala sa 'ona ženska' i 'onaj lik'.
Pozitivna stvar? Mogu više puta čitati isto, ili gledati isti film da mi svaki put bude novi doživljaj.
Negativna? U pravilu ne mogu sudjelovati u diskusijama ako je prošlo više od 2-3 mjeseca

Actually, lik Junaka se zove Pečorin. Neke ipak upamtim

[Serenità]

Ja sam ga isto čitao na srpskom, ali nije problem bio u jeziku. Problem je bio u tome što je mladi Werther bio toliko jebeno glup da sam iz stranice u stranicu urlao “UBIJ SE VIŠE PREGLUP SI DA ŽIVIŠ PUCAJ SI U GLAVU I SKRATI MI MUKE!”

Romantičari. Bljeh.

Sad sam se sjetila scene na satu. Profa: Poljubio je Lottu na kraju.
Ja: Ajde, falim te Bože

Bio je naporan, ali Krleža ipak bere vrhnje što se tiče lektira.
Jer njega ipak ima puno previše, ovo je samo jedno djelo.
Filip Latinovicz
Ta pretencioznost s germanizmima ne može se lako opisati.

[Lastan]

Bio je naporan, ali Krleža ipak bere vrhnje što se tiče lektira.
Jer njega ipak ima puno previše, ovo je samo jedno djelo.
Filip Latinovicz
Ta pretencioznost s germanizmima ne može se lako opisati.

Ah, još jedan naporan tip za kojeg sam želio da si propuca šuplju glavu. Jebo ga Edipov kompleks da ga jebo.

[Serenità]

Actually, volim ono što sam ja izvukla kao poantu ove prve.
Lik kaže ženskoj: ja sam gad, ne želiš petljati sa mnom, iskoristiti ću te i ostaviti
Ženska: a daaaaj, a daaaaj, kmeeek, ma neeećeeeeš, kmeeeek :ljubav:
Lik ju iskoristi i ostavi.

Jedina u razredu sam tvrdila da je lik ok. Lijepo je najavio, upozorio, ženska inzistira, dakle, pristaje. A banana

Ovog se i ja sjećam. Moji nisu ni izrazili mišljenje, bio je kraj šk. godine, pa ih je zaobišlo.
Meni se svidio, ali ja padam na antijunake.

[Herp]

Grozne knjige su mi bile "Junak našeg doba", "Dundo Maroje" i "Povratak Filipa Latinovića". Uopće nisam shvatila o čemu se tu zapravo radi od silne dosade.

Ujmeocaisinaiduvasvetoga, puj puj puj

Jedina zanimljiva knjiga iz srednjoškolske lektire dok sam još istu čitala, a što je prethodilo otkriću mog nevjerovatnog talenta za sranje govana na dugačko i naširoko, neimanju pojma unatoč.

Nego, kakonosezvaše ona knjiga gdje je neka časna sestra na trapezu? E taj mi je bio dosadan JAKO.

[Lastan]

Nego, kakonosezvaše ona knjiga gdje je neka časna sestra na trapezu? E taj mi je bio dosadan JAKO.

Aukurac, sjećam se toga; gledali smo to u kazalištu.
I nema šanse da se sad sjetim naslova.

[Ashtaroth]

http://www.hciti.hr/525/marinkovic-ranko/

Ovo?
Mislim, spominje časnu, trapez i cirkus, valjda ima veze

[jevgenija]

Krleža, jebo mu tito ženu da je jebo.
Latinovića sam nekako i progutala, uz žgaravicu ali onu baraku i hrvatski bog mars - ma nek si jebe mater i on i njegovo navlačenje crijeva samo da bude kul.
Ponekad mislim da je htio bit Marilyn Manson književnosti al je bio pretup i peglao si je majice kupljene na njegovim koncertima

[bliss]

Nego, kakonosezvaše ona knjiga gdje je neka časna sestra na trapezu? E taj mi je bio dosadan JAKO.

Ranko Marinković: Glorija?

[schmokljan]

Ja sam sad upravo shvatila da se ja baš bezveze suzdržavam od subjektivnog mišljenja o ikonama književnosti, kakva sumanuta profesionalna deformacija, pogubna za forum!

Dakle, bez obzira što bih vjerovatno mogla objasniti zašto su oni izuzetni pisci, ja ne volim sljedeće, pa redom i sve njihove knjige, i za to ne postoji niti jedan objektivan i prihvatljiv razlog.

Ispričavam se na blaaagom offu, jer ovi (većina, zapravo, njih) mi nisu ni blizu napisali NAJGORE ikad pročitano djelo, ne

- Herman Hesse (izuzimajući Igru staklenim perlama)
- Aldous Huxley (da, da)
- Thomas Mann ( )
- J. W. Goethe
- Miroslav Krleža (:brukica:)
- Milorad Pavić (ok, ne znam bih li mogla za njega nešto dobro reć' )
- Carlos Fuentes (:mama:)
- Nedžad Ibrišimović (umrije čovjek nekidan, ne rekoh mu nikad da mi je pis'o bezveze)
- Abdulah Pobogu Sidran (dude...)

Zanemarit ću ispad s Krležom i reći da se s ostatkom slažem, a za jednog kojeg nisam čitao ću ti vjerovati na riječ.

Taj Milorad Pavić je stvarno specifikum. Što bi Pekić rekao "srbnut onkraj pameti".

Čitav Hazarski rečnik je do zla boga dosadno pseudopovijesno djelo, a fascinacija istim mi je i dan-danas jedna od neshvatljivijih stvari.

U intervjuu Village Voice-u, novinar ga pita što je po njemu demokracija.
MP: "Pičkin dim."
Novinar: "Ali to se ne može prevesti."
MP: "Ja ću vam prevesti."

I tako je englesko govorno podrućuje upoznato s pojmom Pussy's smoke.

A evo i osvrta Mirka Kovača na Pavića iz Kovačeva djela "Elita gora od rulje": http://www.e-novine.com/kultura/kultura ... odina.html

[Lastan]

Ranko Marinković: Glorija?

Jest, to je to.

[Pješčana]

ok, otvorit ću temu o hrvatskim piscima, ovdje je puno postova o krleži a vidim da se i marinkoviću sprema slično. kad ulovim vremena pokušat ću ove postove prebaciti tamo, molim vas da odsad tamo dajete kritike i pohvale kušanu, krleži, vrazu, kovačiću, tomiću i svim njihovim kolegama

[blue]

Coelho
koji bullshit.
pročitala sam Alkemičara i Petu goru.
ne znam, kužim da ljudi vole takve stvari, ali on je meni pismena verzija Gibonnija, premetanje iz šupljeg u prazno
kamon, svijet se uroti i bla i onda još malo bla i onda predaj roman jer imaš deadline

Najboljii opis Coleha ikad

Jedina knjiga koju sam stvarno pročitala i imala osjećaj da mi oči krvare je od Prosuta, U potrazi za izgubljenim veremenom. Sjećam se beskrajne dosade, ne sjećam se o čemu je uopće bilo riječ u knjizi. Ostale knjige koje mi nisu odgovarale riješila sam Spark Notesima

[bliss]

Jedina knjiga koju sam stvarno pročitala i imala osjećaj da mi oči krvare je od Prosuta, U potrazi za izgubljenim veremenom. Sjećam se beskrajne dosade, ne sjećam se o čemu je uopće bilo riječ u knjizi.

I ja sam ju spomenula iz istog razloga. Ja se, doduše, nečega sjećam. Najviše se sjećam svoje iziritiranosti glavnim likom i njegove kuknjave kad će ga mama doći poljubiti za laku noć. I babe koja mašta kako obitelj spašava od požara i biva herojem, iako je sposobna sama podmetnuti taj požar.

Stalno spominjanje kolačića madelaine kad se govori o toj knjizi mi je, onak, blesavo. Uh, pazi, čovjeku naviru sjećanja kad mu zamirišu ti kolačići. Knjiga je ubibože dosadna. Kako li se samo našla na listi nekakvih klasika?

[Melody]

Zanemarit ću ispad s Krležom i reći da se s ostatkom slažem, a za jednog kojeg nisam čitao ću ti vjerovati na riječ.

Da, pa, zato sam i stavila onoliki disklejmet, ovo je moj nekako sasvim subjektivan dojam, pa da neko ne pomisli da bildam neke kriterije

U intervjuu Village Voice-u, novinar ga pita što je po njemu demokracija.
MP: "Pičkin dim."
Novinar: "Ali to se ne može prevesti."
MP: "Ja ću vam prevesti."

I tako je englesko govorno podrućuje upoznato s pojmom Pussy's smoke.

Ovo nisam znala, jako je inače bio "rječit" prilikom objašnjavanja pojmova i pojava protiv kojih je bio.
Mada postoji termin "quif" koji je lijepo mogao stajati tu. Democracy is a quif.

A evo i osvrta Mirka Kovača na Pavića iz Kovačeva djela "Elita gora od rulje": http://www.e-novine.com/kultura/kultura ... odina.html

Oh, ovoga se itekako sjećam, a Kišov test talenta mi je najdraži dio
Unaprijed se ispričavam zbog kopiranja gomile teksta, ali vrijedi pročitati kome je bilo lijeno klikati:

Danilo Kiš bio je osjetljiv na lošu upotrebu priložne riječce kao; bio je gotovo razradio neku vrstu estetskog testa inteligencije za provjeru pisca i njegova dara upravo na tomu kako rabi riječ kao za gradnju usporednih figura i pojmova. Znao je baciti knjigu ako naiđe na lošu usporedbu, a proze Milorada Pavića vrve od besmislenih i blesavih usporedbi. Na Kišovu testu inteligencije Pavić je pao. Tek sam letimice i na preskok prelistao Pavićeve romane Hazarski rečnik i Predeo slikan čajem u kojima je upravo Danilo Kiš svojom rukom podcrtao nesuvisle i gotovo vulgarne usporedbe. Pavićev junak trepće "očima maljavim kao muda"; "nehotice oseti sise kao kompot od krušaka". "Mladić je mahao obrvama kao krilima", a neki čovjek "nije imao senku i nosio je plitke oči kao dve izgažene barice". Kod Pavića "peć šeta ko puštena s lanca"; "vetar je pegav kao dalmatinski pas"; "levo oko je kao viljuška, desno kao nož"; "osmeh je zarobljen u bradi kao kukac u ćilibaru"; "žena grize meso iz tanjira kao da ujeda ljubavnika"; "njena su dva oka crna ko jaja kuvana na jevrejski način", a neka je grofica "nosila napomađene brčiće ravne ko šiške i vrane ko zift, imala je dve pameti i tri uha", a "njena baba nosila je u kosi dve majušne ćele kao dukate"; "imala je jedno uho duboko kao puž, drugo plitko ko školjka"; "dupe joj je ko dukat"; "menjala je tabane kao zmija košulju"; "kao sve mudre žene imala je izuzetno glupu pičku"; "imala je sisa koliko guzica", itd. etc. Ne znam je li se Kiš tada zabavljao ili ljutio, ali nakon ovog kratkog listanja možda bih mu malo proturječio, jer sam naišao i na zgodne i otkačene usporedbe.

[Stitch]

Ni ja ne volim Pavića. Možda zato što više naginjem drugoj vrsti imaginacije, a kod njega to mi više nalikuje na ekshibicionizam. Poštujem to što radi, ali velim - ne paše mi. Jer mu je diskurz naporan. Koliko god volio pisce erudite. Pekić, Kiš - u cjelini više oni koji slijede Borgesa i u građenju fabule, u minijaturama, a ne samo u simbolizmu i u baroknoj razigranosti jezika - odgovaraju mi bolje od onih koji žele napisati epohalno pametna djela.

Svidjela mi se doduše fora s muškom i ženskom inačicom Rečnika. Vjerojatno je nastala pod utjecajem feminističke kritike. Originalno, u svakom slučaju.

[esmerallda]

Ja sam dva puta produžavala rok u knjižnici jer sam mislila da ću ga moći probavit. Onda sam napravila što nikad nisam, prepisala lektiru iz onog priručnika.

Vodič kroz lektiru. Upoznala sam autoricu tog priručnika. Draga žena i svima nam je puno olakšala u pisanju lektira.

- Aldous Huxley (da, da)

Evo ja po deseti put uzela čitat njegov "Otok" ovih dana. Pročitam prvo poglavlje, zaključim da su to sve besmislice i zatvorim knjigu.
Još gore iskustvo imam sa "Vratima percepcije" kod koje nisam uspjela ni toliko pročitat, no odličan mi je "Vrli novi svijet" zbog kojeg sam kupila ove dvije dosadne knjige.

Actually, volim ono što sam ja izvukla kao poantu ove prve.
Lik kaže ženskoj: ja sam gad, ne želiš petljati sa mnom, iskoristiti ću te i ostaviti
Ženska: a daaaaj, a daaaaj, kmeeek, ma neeećeeeeš, kmeeeek :ljubav:
Lik ju iskoristi i ostavi.

Jedina u razredu sam tvrdila da je lik ok. Lijepo je najavio, upozorio, ženska inzistira, dakle, pristaje. A banana

Hvala na skraćenoj verziji. Sad mi je barem nešto jasnije. Svi muškarci su uobraženi poput Doriana Graya samo nisu baš toliko lijepi.

No, imam bug, općenito - super mi je dok čitam, ali više blage veze nemam kako vrijeme odmiče, niti što je radnja, niti tko su likovi. Lektire sam odgovarala sa 'ona ženska' i 'onaj lik'.

Actually, lik Junaka se zove Pečorin. Neke ipak upamtim

Meni se isto to događa da zaboravljam imena likova nakon nekog vremena. Tog Pečorina se ne bih sjetila ni da mi netko repetira pištolj u glavu, ali se dobro sjećam da sam se toliko pograbila sa profesoricom radi te dosadne knjige da me je zamolila da napustim njen sat iako sam joj bila draga.
Iz nekog čudnog razloga još uvijek se sjećam imena glavnih likova iz Ane Karenjine.

Ujmeocaisinaiduvasvetoga, puj puj puj

Jedina zanimljiva knjiga iz srednjoškolske lektire dok sam još istu čitala, a što je prethodilo otkriću mog nevjerovatnog talenta za sranje govana na dugačko i naširoko, neimanju pojma unatoč.

Moš si mislit kak je jedina zanimljiva bila. Nije ti se dalo čitat Zolu i Balzaca, pa zato tako pišeš.

[Melody]

Koliko god volio pisce erudite. Pekić, Kiš - u cjelini više oni koji slijede Borgesa i u građenju fabule, u minijaturama, a ne samo u simbolizmu i u baroknoj razigranosti jezika - odgovaraju mi bolje od onih koji žele napisati epohalno pametna djela.

Naravno. Borges je nekako ušće svega što sam u zreloj dobi tražila, očekivala, i od pisanja i od čitanja.
Ali da je barem erudit taj Pavić, ja sam mnogo jačeg dojma da je samo htio djelovati kao erudit, zapravo je nepažljiv, brzoplet, nestrpljiv, entropičan na loš, loš način. Nije lako htjeti biti ovdašnji Markes, što nipošto ne znači da je lako pokušati biti ovdašnji Borges.
A erudiciju postmoderne vrste je mogao mnogo ljepše naučiti od Umberta Eca. Da je taj Pavić išta umio učiti kroz svoje pisanje

Svidjela mi se doduše fora s muškom i ženskom inačicom Rečnika. Vjerojatno je nastala pod utjecajem feminističke kritike. Originalno, u svakom slučaju.

Pa, to ti je to. Ono, pisac od par fora. I kraj

[kukuriku]

pesma od oskara daviča.
i ono s babom koja se ne može pokakit. ne mogu se sjetiti kako se zove.
obje lektire. obje čisto mučenje. tortura. gnjav. ne sjećam se ničega osim vlastite patnje.

[Zekoslawa]

pesma od oskara daviča.
i ono s babom koja se ne može pokakit. ne mogu se sjetiti kako se zove.
obje lektire. obje čisto mučenje. tortura. gnjav. ne sjećam se ničega osim vlastite patnje.

Mirisi, zlato i tamjan? Njih dvoje žive između dva njezina sranja ? Divna knjiga. Čudo jedno divna.

[dejzi]

i ono s babom koja se ne može pokakit. ne mogu se sjetiti kako se zove.

Mirisi, zlato i tamjan od Novaka.
Meni je to bilo mučno čitat, ali nakon sata lektire sam ju pročitala ponovno, ovaj put s guštom. Blažena profesorica.

Werthera i Bovary mi svim svojim trudom nije uspjela približit, još uvijek su mi grozne. Iako nisam baš sigurna da bih ih stavila u najgora pročitana djela.

[kukuriku]

Mirisi, zlato i tamjan? Njih dvoje žive između dva njezina sranja ? Divna knjiga. Čudo jedno divna.

jest, ta.
ah.
sto vještica, dvista bradavica.: sliježe ramenima:

edit: a možda bijah premlada i preplitka, površna i brzopleta? možda bi mi sad dobra bila? hmm.
ne znam.

[Pješčana]

jel Marinković napisao onu novelu gdje je ona sva krhka i tanka(nije Breza), pa se uda kod nekog momka, a sve druge cure u selu mogu vreću brašna staviti na rame, a ona ne, i ona traži dugu, da potrči ispod nje, i rodi se kao dečko.
tužno.
ne volim hrvatske pisce, tako su bili depresivni