u konzumu me neka baba napala da varam jer sam se drznula platiti vodu i čokoladicu novčanicom od 200 kn.
prodavačica je negodovala i išla kod susjedne blagajnice da joj usitni, fakat nisam imala niti kunu sitnog. i onda je ta neka morbidno pretila osoba od kojih 65-70 rekla da sigurno imam, al ne dam. da muljam.
to je bilo oko podneva, rana zora za mene. diglo mi tlak. pa sam malko podigla glas- da ako je toliki problem, evo vam kartica. pa je prodavačica rekla da nije. i onda sam još prokomentirala da za konzum očito vrijede nekakva posebna nepisana pravila.
još sam mislila babu okefati da se posrami, ali nisam. BKM, nije vrijedno riječi.
kriste. ne znam gdje da usitnim novčanicu od 500 da ne ispadnem sumLJiva.

najbolje da odem na MUP kupit nešto.
zapravo, koliko mi i digne tlak- imam razumijevanja. valjda je nekim ljudima toliko loše u životu da im se 200 kn čini kao nekakvo bogatstvo za koje misle da bi netko na tako glup način išao krasti ili su jednostavno zle priglupe kreature. ili oboje. otužna ova naša država hrvatska.