Ne bi htjela da ispadne da propagiram nesreću ili bilo što slično, dakako da oni koji jesu sretni da će tu energiju širiti i da će se to osjetiti čim ta osoba uđe u sobu, al koliko takvih ljudi stvarno znate koji pršte od sreće i voljenja sebe?
Ja se ne krećem u nekom depresivnom društvu, pa opet ne znam baš puno takvih koji na ljestvici od 1-100 sretni i vole sebe i skakuću okolo prepuni ljubavi i životnog veselja uvijek na nekoj skali od 90-100.
Više su to nekako ljudi koji imaju dobrih i loših dana, koji imaju stvari koje vole, i one koje ne vole. Koji nisu zadovoljni sa svim, možda nisu posve sretni, al nisu ni mrgudne cmoljave plačipičke i imaju itekako osobina zbog kojih ih netko voli i zbog kojih nekog usrećuju. Ne mora se raditi ni o podršci ni činjenju nekakvih konkretnih usluga ni ne znam čega, nekog mogu usrećivat baš takvi kakvi jesu. Ko i što Margarita gore kaže - vole je, a ni sama ne zna zašto, al je vole i usrećuje ih.
Koliko ljudi je voljelo nesretne osobe? Koliko ljudi je bilo sretno da budu u njihovoj blizini usprkos njihovoj tuzi?
Ovo sad polako prelazi u emo propagandu, a to mi definitivno nije cilj
Samo hoću reć da na papiru je sve crno bijelo, sretno i nesretno, lijevo ili desno, ali vani, ili ako baš hoćeš unutra se uvijek neke boje pomiješaju.